SV. ANDRIJA, ap

 

Ti, marni nekoć ribaru,

Što sada lovac ljudi si,

O Andrija, ti mrežom nas

Iz vala svijeta prihvati!

 

 

           

 

Rođen u Betsaidi, najprije je bio učenik Ivana Krstitelja, zatim je postao Isusov apostol dobivši nadimak "prvoprozvani", jer se prvi od apostola spominje imenom.

" I prolazeći (Isus) uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus:  Hajdete sa mnom i učinit ću vas ribarima ljudi. Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim". Mk 1,16-17)

Poslušavši Isusov nalog propovijedati evanđelje po svem svijetu, nakon Isusova Uzašašća, poduzeo je misionarsko putovanje koje ga je vodilo u područja oko Crnoga mora i u Grčku. Konačno se naselio u Patrasu i tu je propovijedao evanđelje.

Oko 60. godina kao kršćanski propovjednik uhićen je od carskog namjesnika koji ga je silio da se pokloni poganskim bogovima. Andrija to odlučno odbija i bude u Patrasu osuđen na smrt 30. studenoga 60. ili 61. godine. Smrt je podnio na križu koji je bio nakoso, u obliku slova X. Otada se takav križ naziva " Andrijin križ" . Predaja kaže da se je na križu dugo mučio dok nije umro. Ali je to vrijeme iskoristio tako da je nazočnima propovijedao Isusovo evanđelje.

Andrijinim svjedočenjem moramo i sami potvrditi da ćemo i kada nam je životni križ najteži, ostati do kraja vjerni Bogu!

 

SV. FRANJO ASIŠKI

 

Ljudi koji su se trudili poput Krista dobro činiti i širiti ljubav prema bližnjima, nazivamo svetima. Oni su tražili putove na kojima su slijedili Isusa. 

Jedan od njih, čašćen svuda po svijetu je i sv. Franjo Asiški. On, koji je sebe smatrao najmanjim, postao je velikan u očima ljudi. "Tko se ponizi, bit će uzvišen", reče Krist. On je, kao ni jedan svetac pokazao što znači nasljedovati Isusa. On je ljubio i slavio svijet; protestirao je svim svojim životom protiv moći novca. Prije svega je volio siromaštvo. Bio je radikalan i veseo, istovremeno. On je znao pjevati i igrati, uvjeravati, boriti se i moliti!

 

Godine 1205. moleći se u ruševnoj crkvi Svetog Damjana, nedaleko od Assisi-a, iznenada začuje kako mu Isus s križa govori: "Franjo, obnovi moj ruševni dom". Isus ga je, naime, pozivao obnoviti katoličku crkvu koja je bila narušena krivovjerstvima. Ne, Franjo je te riječi doslovno shvatio i mislio da treba popraviti ckvicu sv. Damjana. Proda očevo skupocjeno sukno, a dobiveni novac poda župniku da uredi crkvicu. Razljućeni otac zatraži sina da vrati novac ili da se odrekne nasljedstva. Franjo vrati novac, a odrekne se i nasljedstva. 

Kratko potom, na jednoj svetoj misi , čuo je riječi evanđelja: "Ne nosite sa sobom ni novca, ni putne torbe ni obuće!" Franjo je u tim riječima prepoznao svoj vlastiti put. Skine cipele, obuće smeđu kutu, opaše se konopcem i pođe u svijet kao prosjak. Franji, koji je u međuvremenu od svojih sugrađana proglašen ludim, priključi se više istomišljenika. Svi polože zavjet siromaštva, ideal kasnijeg Franjina prosjačkog reda. I kao nekada Isusovi učenici, i oni putuju, propovijedaju i žive od milodara.

1210. dođe Franjo s još dvanaest sljedbenika k papi Inocentu III u Rim i dobije odobrenje svojih prvih, jednostavnih redovničkih pravila. To je bio trenutak rođenja Franjevačkog reda. Njegov je red sve više rastao. Od benediktinki je dobio crkvicu S. Maria Degli Angeli s komadićem zemlje. On je to nazvao Porziuncola, što znači "komadić" i sagradi pored crkvene kuće koja je postala prvi samostan Franjevačkog reda.

Franjo je silno želio postati sličan Isusu. U jednoj je ekstazi zadobio na tijelu i Isusove rane - bio je stigmatiziran. Tu je riječ o prvoj stigmatizaciji uopće.

Franjo se u svojoj skromnosti nije smatrao dostojnim da bude svećenik i doživotno je ostao đakon. Posljednjih je godina mnogo trpio od iscrpljenosti i od više bolesti. Još ni četrdeset godina star, umro je u noći trećeg listopada 1226. godine. bio se dao prenijeti u crkvu Svete Marije Anđeoske pjevajući Psalam 141.

Sveti je Franjo imao silan utjecaj na Crkvu i društvo svojega doba, a tako i danas. U svemu stvorenome, gledao je moć, dobrotu, ljubav, zato je i djetinje ljubio, a svih je nazivao braćom i sestrama. Pjevao je pjesme prirodi, propovijedao životinjama. Osobito je znamenita njegova pjesma: Pjesma suncu.

 

 

 

Misli

 

Ko na tvrdoj stini svoju povist piše

Tom ne može niko prošlost da izbriše

Varaju se i ne misle tako

što se krvlju brani, ne pušta se lako.....

 

Za one koji su pali u borbi za domovinu nikada ne reci da su mrtvi. Oni su heroji i oni će za nas uvijek biti živi. U budućnosti, kada vi budete uživali blagodati i ljepote Hrvatske domovine i slobode, malo tko će se sjetiti koliko znoja, suza i krvi je proliveno za tu vašu slobodu. Zato...zastani, sjeti se i izmoli kratku molitvu za one vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska živjela. Moja osobna sudbina bijaše takva da sam ostvarivanje mojih snova o slobodi morao doživjeti na robiji. Zbogom prijatelji.... čuvajte našu domovinu Hrvatsku. Z. Bušić

 

 

 

 

 


 

 

 

 

Tjedan solidarnosti s Crkvom i narodom u BiH

"PITI SA ZDENCA ŽIVOTA"

Na Gospodnjem zdencu, na kojem se neprestano zahvaća, voda je uvijek čista i svježa, životvorna, nikada ne presušuje i uvijek svima dostaje. Mi ćemo pripremiti i darovati svoj skromni dar, a Božje neizjerno uzdarje već nam je darovano i pripravljeno za nas.

Broj računa hrvatskog Caritasa je HR0523400091100080340, POZIV NA BROJ 101 - PRIVREDNA BANKA ZAGREB 

Da se ne zaboravi!

Prošla je 31 godina otkako je Vatikan priznao Hrvatsku

Prije točno tridesetjednu godinu, u ponedjeljak 13. siječnja 1992. godine, Sveta Stolica je na čelu s tadašnjim vrhovnim poglavarom Katoličke Crkve papom sv. Ivanom Pavlom II. priznala Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu!

 

Razni sadržaji

Tuesday the 28th. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017