Sv. Karlo Boromejski
Ant. 1. I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro. Aleluja
Uz spomendan sv. Karla, prisjetimo se njegova pokorničkoga života. Premda milanski nadbiskup, živio je asketskim životom, činio pokoru, često postio. Jako se trudio oko religioznosti i puka i klera. Među prvima je osnivao sjemeništa za svećenički podmladak. Oštro je nastupao protiv svakoga zla često se sukobljavajući sa vlasti, plemstvom i crkvenim dostojanstvenicima. U vrijeme epidemije kuge, 1576. mjesecima se osobno skrbio za bolesne i umiruće. Sam je živio od kruha i vode. U pokorničkoj procesiji kroz grad išao je bos, s konopcem oko vrata i križem na ramenima moleći za svoj puk Božje milosrđe.
Svoj je pečat dao i Tridentskom saboru. Umro je s riječima na usnama: " Evo, Gospodine, ja dolazim". Svetim je proglašen 1610. godine.
Narodu Božjem služio je vjerno
dajući primjer svetosti i žara,
Trudeć se uvijek omiljeti Bogu
Čistim životom.
TEREZIJA OD DJETETA ISUSA
" Pa dobro... idemo!. Bože moj, ja te ljubim!
Rođena je u obitelji pobožnih roditelja koji su uvršteni među svece. Izvanredan doživljaj za nju bila je Prva sveta Pričest. Taj susret s Isusom u Euharistiji umnožio je još više tu postojeću ljubav i učvrstio njenu težnju da postane redovnica karmelićanka. Prilikom jednog hodočašća u Rim, mimo svih običaja i pravila, zamolila je papu Leona XIII. dopuštenje da još posve mlada može ući u samostan. Nakon što je nekoliko puta odbijena, uspjela je s petnaest godina ući u Karmel.
Krhka, bojažljiva, nježne duše i osjetljive savjesti Terezija je mnogo trpjela na tijelu i u svojoj nutrini.Veličina njezine osobnosti izazivala je ljubomoru kod susestara. I sama poglavarica, otežavala joj je život neprestanim ponižavanjima. Unatoč svemu, trpjela je i radovala se iz ljubavi prema Isusu koji je kao najpravedniji, trpio nepravde.
U samostanu je obavljala najobičnije poslove. Usrdne molitve i patnje prikazivala je za obraćenje grješnika, misije i misionare. Umrla je sa samo 23 godine u samostanu u Lisieuxu, gdje se čuva njeno neraspadnuto tijelo.
Isus prolazi svijetom tražeći duše koje će ga slijediti i raditi za njega i u koje će izliti svoje milosti. Nalazi ih malo. Još ima vremena. Velike poteškoće? Veća zasluga.
Isus je govorio: "Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko." Sveta Terezija kaže: " Isusu je omilila moja mala duša jer ja ljubim svu ništetnost i siromaštvo i slijepo se pokoravam njegovu milosrđu. Sve u meni čini Isus, a ja ne činim ništa osim da ostanem mala i slaba". To je razmišljanje Božjeg djeteta.
Svetu Tereziju uvijek vidimo s ružama, jer je obećala da će s neba na zemlju posipati ruže. I doista, ona s neba baca ruže milosti koje kod Boga isprosi za ljude.
Sv. Margarete M. Alacoque
Ant . Dođite, poklonimo se Srcu Isusovu, ranjenom iz ljubavi prema nama.
Margareta Alacoque u novom vijeku postala je najveća glasnica štovanja Srca Isusova. Ta pobožnost prošla je dva stoljeća i danas je aktualna jer donosi velike plodove. Njezina viđenja, učinit će njezino ime poznatim po cijelom svijetu. Prvo je bilo na blagdan Sv. Ivana evanđelista, 27. prosinca 1673. Tada joj se ukazao Isus i ona je posve jasno i razgovijetno čula poruku: Moje božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržati plamenove svoje žarke ljubavi, već ih mora razasuti. Tebe sam odabrao kao malu, vrijednu, skromnu da ispuniš taj veliki naum, da tako sve bude učinjeno kako želim.
Nakon više ukazanja Gospodin je početkom god. 1674. , opet u petak, Margareti objavila novu poruku. Gospodin joj se ukazao sa Srcem na prijestolju od plamenova. Na tom prijestolju bilo je Isusovo srce okrunjeno trnovom krunom koja simbolizira rane što mu ih zadaju ljudi svojim grijesima, a nad Srcem se nalazio križ. Treća objava dogodila se nekoliko mjeseci kasnije, petak, dan poslije Tijelova. Isus se tada ukazao sav u sjaju slave, s pet rana koje su bliještale kao pet sunaca, a iz njegova svetog čovještva izlazili su plamenovi osobito iz njegovih grudiju. I tada se Isus potužio na ljudsku nezahvalnost te je za zadovoljštinu tražio od Margarete da čini pokoru. Dok je to tražio, iz njegova je Srca izašao žarki plamen. Isus je u toj poruci dodao i ovu: " Primit ćeš me u Presvetom sakramentu svaki put kad ti poslušnost to bude dopustila". Tražio je svetu pričest svakoga prvog petka u mjesecu. U četvrtoj objavi Isus se potužio na rane koje mu zadaju sami vjernici. Dodao je: Ono što me vrijeđa jest što čine i meni posvećena lica". Stoga je Isus zatražio da se u tijelovskoj osmini uvede blagdan Srca Isusova na koji će se svetom pričešću i javnom molitvom iskupiti za sve uvrede nanesene Gospodinu dok je izložen na oltaru. A skromnoj redovnici povjerio je i upute kako ove velike objave prenijeti Crkvi.
Margareta se pokazala dostojnom Isusova odabranja. Svim se žarom dala na širenje pobožnosti Srcu Isusovu. U svom je samostanu Margareta 20. srpnja 1685. s novakinjama iskazala prvu javnu čast Srcu Isusovu.
Umrla je u dobi od 43 godine, 17. listopada 1690. Svetom je proglašena 13. svibnja 1920. po rukama pape Benedikta XV.
ANĐELI ČUVARI
Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. "Anđeli kao čisto duhovni stvorovi imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja".
Biblija anđele spominje na mnogo mjesta. Tako u njoj čitamo kako Bog posebno govori i o anđelima čuvarima. Primjerice, u Svetom pismu Staroga zavjeta Bog svojem odabranom narodu govori: "Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio". Psalmist pak veli: " Bog anđelima zapovijedi da te čuvaju na svim putima tvojim".
I Isus govori o anđelima čuvarima kada govori odraslima da ne sablazne djecu: "Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima".
Nauk je Crkve da svaki čovjek ima svojeg anđela čuvara. Sveti Origen piše: "Uz svakoga od nas stoje dva anđela: anđeo pravednosti i anđeo zloće. Kad su u našem srcu dobre misli i kad u njemu počne klijati pravednost, tada bez sumnje progovara dobri anđeo. Ali kad se u duši stade širiti korov zla, tad nam progovara đavolski glasnik".
Koja je zapravo uloga naših anđela čuvara? Oni su naši vodiči, oni su naši prijatelji na putu života. Naše je spasenje izvrgnuto brojnim opasnostima, slabi smo i uslijed naših ljudskih zlih sklonosti, potrebna nam je uvijek i svagdje duhovna okrjepa: savjet, pouka, ohrabrenje i utjeha jer Bog nije slaba čovjeka prepustio na milost i nemilost otpalom anđelu Đavlu već mu je dao pomoćnika u svojem vjernom anđelu, u liku anđela čuvara. Na slobodnu je čovjeku, hoće li poslušati glas Dobra ili glas Zla.
Jer, kako kaže sv. papa Ivan XXIII: Moj anđeo čuvar poslužit će mi kao budilica kad se zaboravim. A Isus i Marija neka me blagoslove, neka mi pomognu, neka mi dadnu ono što mi treba, a i dobru volju, pa ću postat svet.
