O zabrani prolaska

Mjesec svibanj, posvećen je Blaženoj Djevici Mariji, a zadnji dan u mjesecu slavimo kao Marijin pohod Elizabeti. Koja milost u tom posjetu, posjetu kojega i mi činimo Gospi od Kapelice, ne samo na njezine blagdane nego i kroz godinu, prinoseći joj naše patnje, boli, radosti, žalosti... Tko će nas utješiti ako ne naša nebeska Majka koja bdije nad nama gotovo tri stoljeća i koja je za stan svoje Svete prilike odabrala naše mjesto. Posebno u ovim danima neizvjesnosti, sveopće nesigurnosti i sumnji.

Ali naš put Majci Božjoj prepriječen je nerazumnom odlukom vlasnika Marine Frapa kroz koju prolazi put prema Kapelici. Besramna odluka podržana dijelom i vlašću Rogoznice koja je, apsurdno, za Dan općine, izabrala 2.srpnja, dan dolaska Gospine prilike u Rogoznicu. Ovaj mi se puk približuje ustima svojim i usnama me svojim časti, a srce im je daleko od mene i strah njihov prema meni, naučena ljudska zapovijed. Iz 29,13.

Žalosno je da svećenik ne smije pristupiti posjedu na kojemu se nalazi Svetište i da mu ljudi koji i ne upoznaše Boga određuju i uvjetuju kretanje. Što reći? Gdje su mještani, gdje su vjernici? Slave li Ime samo kad je zgodno vrijeme?

Dosudi mi pravo, Bože,

i raspravi parbu moju 

s ljudima zlobnim; od lažaca i zlikovaca,

izbavi me! (Ps43,1)

A zaključila bih isto s  Psalmom 43,3

Pošalji svjetlost svoju koja štiti;

neka me vodi i dovede na svetu goru tvoju,

k šatoru tvojemu!

Tajne

... U mene i sad djetinje su oči,

Što čudom motre zagonetku Svega.

I život volim i sve one moći,

Što kao vode izviru iz njega.

Pred procvjetale plote, iza kojih

Znam da se svemu odgonetke kriju

I svijet žive vedrih sanja mojih 

V Nazor: Nevidljivi svijet

USKRS

Na tvrdoj daski, o koju su me vezali,

već sada pjevam pjesmu svoje pobjede

I gledam: tamo na zreniku olujnom

Planina velja do neba se uzdiže

U sjaju plama sunčeva....

I stoji jeka po svoj zemlji spasenoj

Visoko na visinama,

Duboko u nizinama:

Hozana, Sine Davidov!

Hozana, rode moj ! (Uskrs, V.Nazor)

Uskrs je dan u kojem čovjek doista pripada Kristu jer ga Gospodin, poput Izraelaca, oslobađa od ropstva grijeha. Slavne rane u tijelu Uskrsloga Gospodina, zalog su naše nade. Od uskršnje zore, novo proljeće nade obuzima svijet, jer Uskrs nije povijesni trenutak nego početak novoga, vječnog života. Uskrsnuće označava najveću Kristovu pobjedu i ujedno jamstvo pobjede za Crkvu, usprkos protivštinama, usprkos progonima, jučer u prošlosti, sutra u budućnosti. Isus svoje uskrsnuće nije upotrijebio da ponizi neprijatelje nego je svoje svjedoke uputio da na tihi način, u Duhu ljubavi, privode ljude novosti života. " Umro je i uskrsnuo da život imaju, u izobilju da ga imaju." (Iv10,10) Sve treba spasiti. To je moguće samo ljubavlju, pomirenjem i praštanjem. To je novi kvasac, to je budućnost. To je poruka Kristova uskrsnuća. Da je Krist uskrsnuo, možemo danas doživjeti istom snagom kao što su to doživjeli apostoli. Jer, Isus je isti i jučer i danas i uvijeke (Heb13,8). Ukazuje nam se u njegovoj zajednici, među braćom i sestrama, u svetoj pričesti. Uskrsli tada stoji u nama. O njemu razmišljamo, s njime se suobličujemo, s njime patimo, po njemu se veselimo.  Uskrsnućem, Bog dokazuje da je pobijedio smrt pa apostol Pavao može reći: " Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj?" ((1Kor15,55). Gospodin nas je učinio novim stvorenjima, jer nas ne želi ostaviti zatočenicima pakla. Poziva nas kao nevjernu nevjestu u jutru uskrsnuća otvarajući nam nove horizonte života i  nade. 

Uskrsli živi i daruje život,  živi i tvori zajednicu, živi i otvara budućnost, živi i pokazuje put. Uskrs postaje velikom krsnom svetkovinom u kojoj čovjek takoreći osobno prolazi kroz Crveno more, izlazi iz svoga starog načina postojanja u zajedništvo s Kristom, Uskrslim. ( Benedikt XVI, Duh Liturgije)

Nedjelja Božje riječi

A pošto je u mnogo navrata i na različite načine Bog govorio u prorocima, konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu (Heb1,1-2). Posla naime svoga Sina, vječnu Riječ, koji prosvjetljuje sve ljude da se među ljudima nastani i da ih uputi u najnutarnije tajnosti Božje (usp. Iv1, 1-18). Dakle, Isus Krist, Riječ utjelovljena, kao"jedan od ljudi k ljudima" poslan, "riječi Božje govori" ( Iv3, 34) i dovršuje spasiteljsko djelo koje mu dade Otac da ga izvede (usp.Iv14, 9)

Apostolskim pismom Aperuit illis (Otvori im oči), papa Franjo je odredio da treća nedjelja kroz godinu, bude posvećena slavljenju, razmišljanju i širenju Božje riječi.  Riječ Božja ujedinjuje vjernike i čini ih jednim narodom, ističe papa. Biblijska vjera temelji se na živoj Riječi, a ne na knjizi. Kad se Sveto pismo čita u istom Duhu kojim je napisano, ostaje uvijek novo. Tako, onaj tko se hrani Božjom Riječi svaki dan postaje, poput Isusa, suvremenik ljudi koje susreće; nije u napasti da padne u besplodne nostalgije za prošlošću, niti u sablasne utopije glede budućnosti, navodi, između ostalog,  sveti Otac.

Neka  Nedjelja Božje riječi obnovi u nama žar za Božju riječ te čitanje i razmatranje Svetog pisma!

Isus je utjelovljena Riječ Božja, Riječ koja u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što postoji nije bez nje postalo (Iv1, 1-3).