JASLICE




      

 

" Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." ( Mt8,20)

              Isus je rođen u štali, u nedostojnu prostoru jer za njega nije bilo mjesta u svratištu.

U cijelom kršćankom svijetu, u vrijeme Božića, postavljaju se jaslice koje prikazuju rođenje Isusovo. Evanđelisti Luka i Matej prvi su pisali o Kristovu utjelovljenju. Već u 4. stoljeću u katakombama u Rimu nailazimo na prikaze Isusova rođenja. "Otac jaslica" je sv. Franjo Asiški koji je za Božić 1223. napravio prve, žive jaslice u šumi. U bazilici Svete Marije Velike u Rimu nalaze se jedne od najstarijih jaslica. Načinjene su od alabastera 1289. (autor Arnolfo da Cambio)

Umjetnost izrade jaslica doživjela je svoj procvat u 18. stoljeću kada su se proširile i među običan puk. U muzeju u gradu Bressanone mogu se vidjeti jaslice sastavljene od gotovo 4000 figura.

U našoj crkvi figure su iz 1905. godine i najstarije su u našoj biskupiji. 

 

BOŽIĆ - ROĐENJE GOSPODINOVO


 

 

" Ne bojte se! Evo javljam vam, blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. I evo znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama." ( Lk2, 10-12)

Rođenje Isusa Krista početak je posebne povijesti odnosa između Boga i čovjeka, novi je to pokušaj uprisutnjenja Boga u našim životima. Gospodin dođe u obličju sluge, u zabitom mjestu, odjeven u siromaštvo.Rađa se od neznatne službenice, siromašne Djevice. 

U mrkloj noći koja se nadvila nad Betlehemom, upalilo se veliko svjetlo: stvoritelj svega svijeta utjelovio se, sjedinivši se nerazdruživo s ljudskom naravi tako da je postao Bog od Boga, svjetlo od svjetla i istodobno čovjek, pravi čovjek. U štalici, Bog nam se pokazuje kao ponizno dijete. Učinio se malenim da nas oslobodi težnje za veličinom, moći. Bogat božanstvom, za nas postade siromahom.

Božićno nam dijete objavljuje da je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne nego ima život vječni. ( Iv3,16)

Riječ Božja uzima naše ljudsko tijelo da bi bio nama u svemu jednak, osim u grijehu. Bog je u svojoj svemogućnosti mogao na bezbroj načina poslati svojega Sina. Ali On je odlučio da se rodi od Marije i pravedna čovjeka, Josipa, u obiteljskoj zajednici muškarca i žene. Time je Bog htio posvetiti i tu temeljnu ljudsku zajednicu kojoj povjerava i svoga Sina.

Božić je blagdan mira i pomirenja, darivanja, blagdan prihvaćanja drugoga i drugačijega. Ivan Krstitelj nas upozorava da nam je zadatak "pripraviti put Gospodinu" kako bismo uljepšali dušu njegovom prisutnošću, uresili je njegovim milostima, spalili slamu naših nesavršenosti i promijenili je u mekani ležaj za njegovo presveto tijelo.

Kad se Isus rodio, anđeli su veselo pjevali Slava Bogu na visini i navijestili na zemlji mir ljudima dobre volje. Vidjeli su da je nebeski Jeruzalem sagrađen od svih naroda svijeta. 

Nek se raduje pravednik, jer se približio pobjedi, nek se veseli i grešnik, jer je pozvan na oproštenje, nek kliče od radosti i nekršteni jer pozvan na život!

Zdravo, mali Isuse koji sad nas pohodi!

Tebe sav puk uznosi, nas u slavu vodi Ti.

Sveto Tvoje rođenje

bilo svim na spasenje.

 

ČESTIT I OD BOGA BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!

                 

DOŠAŠĆE - ADVENT




 

Sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to učiniti. (1Sol5, 23-24)

 

            Došašće, vrijeme je kada idemo u susret Svjetlu koje će prosvijetliti svakoga čovjeka. 

Došašće je hod prema Isusovu rođenju, dolasku Božjem u obliku nevinog djeteta u jaslama koji " je sama sebe označio pravim kruhom koji silazi s neba - kao pravu hranu koja je čovjeku potrebna za njegovo "biti čovjekom" ( Benedikt XVI "Djetinjstvo Isusovo").

Vrijeme Došašća, vrijeme je obraćenja i nade, razmišljanja o nevjerojatnoj ljubavi i poniznosti, vrijeme u kojem pristupamo sakramentu pomirenja, Sv. Ispovijedi. I to je ono najvažnije, da zađemo u svoje srce, našu betlehemsku štalicu, da provjerimo ima li u njemu mjesta za Božja Sina. " Pripravite put Gospodnji, poravnite mu staze!" ( Mt3,3)

I samo Bogoslužje, četiri adventske nedjelje, pripravljaju nas na dolazak Svjetla koje nema zalaza.

1. nedjelja Došašća

Svemogući Bože, mi s vjerom iščekujemo Kristov dolazak, udijeli, molimo te, da mu idemo u susret pravednim životom te nas, kad dođe, postavi sebi s desna i uvede u Kraljevstvo nebesko.

" Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo, dakle, djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti." (Rim13,11-12)

2. nedjelja Došašća

Priprava naših duša jest drugi čin priprave adventa, drugi korak prema Djetešcu. Nek se očiste ljudska srca i tako dostojni pođimo Njemu. Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimo u susret tvome Sinu, daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu; nebeska mudrost tvoje Riječi nek nas uvede u zajedništvo njegove sudbine. 

3. nedjelja Došašća


Ova nedjelja puna je božićnog veselja, radosti svih koji ga iščekuju. Bože, ti vidiš, mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega. Molimo te da nam bude događaj spasenja te da ga radosno proslavimo svečanom službom hvale. 

Treća nedjelja Došašća je i nedjelja Caritasa. posvećena razmišljanju o potrebnima, odbačenima, o onima koje je možda čovjek odbacio ali Bog - ne! Prikupljanjem novčanih sredstava, darova, konkretnim akcijama hrvatskoga Caritasa, uljepšajmo svijet, zemlju koju smo baštinili. Prisjetimo se riječi Majke Terezije: " Naši su siromasi veliki ljudi, vrijedni ljubavi. Ne treba im naše sažaljenje i sućut. Treba im naša ljubav prožeta razumijevanjem i naše poštovanje. Siromasima trebamo reći da nam nešto znače, da je i njih stvorila ona ista ruka Božja, puna ljubavi, da bi ljubili i bili ljubljeni." ( Dođi, budi moje svjetlo")

4. nedjelja Došašća

Bliži se vrijeme dolaska Emanuela. Naskoro će raskinuti sveti veo majčina krila. Pripravimo naša srca za božićnu milost - Isusa u Euharistiji. Isus hoće čisto srce. Budimo jaki, ne klonimo duhom jer s nama je On - mir naš, snaga naša, naš Emanuel.

" Pripravimo put Gospodnji, poravnajte staze Njegove; sve doline neka se ispune, i svaka gora i uzvisina neka se slegne; i što je krivo neka bude ravno i krševiti putovi neka budu glatki". (Lk3, 4-6)



PASTIRSKI POHOD 2014.




"Bože, vječni pastiru. Ti Crkvom ravnaš svojim promislom i ljubavlju. Pomozi svome sluzi, biskupu našem Anti, koga si postavio na čelo naše šibenske Crkve, da joj bude predstavnik Kristov i u Kristovo ime vjerno izvrši službu učitelja, svećenika i pastira. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. 

Opširnije...

Jesen




 

Bože, Ti što obilaziš sada

poljima, šumama, cestama,

dolima, gorama, klancima

i daješ da cvijeće vene,

da lišće samo pada - 

- svuci, svuci i s mene

ovo odijelo griješno,

kao što s jesena lišće...

i daj, da i moje srce

u Tebi za navijek se prene - 

Amen. (Đuro Sudeta)

SVI SVETI




 

 

 

Od izlaska sunca do zalaska

hvaljeno bilo ime Gospodnje!

Uzvišen je Gospodin nad sve narode,

slava njegova nebesa nadvisuje.

Tko je kao Gospodin, Bog naš,

koji u visinama stoluje

i gleda odozgo nebo i zemlju?

 

Svetkovinom Svih Svetih slavimo uskrslo čovječanstvo koje je stiglo do cilja svojega kršćanskoga bivstvovanja. Blagdan je to naše vjere u konačnu pobjedu istine i života. Bol, patnja i smrt nemaju zadnju riječ, nego život, život vječni.

Sveci i svetice, proglašeni i neproglašeni, koji su se na izvanredan način u svojem životu otvorili Božjem djelovanju, naša su braća i sestre u slavi, potiču nas i pomažu nam svojim zagovorom. Napuštali su svoju osobnu sigurnost i prihvaćali svoje ljudsko siromaštvo i uvjetovanost. Niknuli su u našoj povijesti, uvjetovani našom ljudskošću pa i grijehom. Ali, imali su apsolutno povjerenje u Boga koji je ljubav i život. Oni su nam poticaj da se isplati podnositi patnje, boli, biti prezren i trpjeti za Krista. Svetost Svetaca ne zasniva se na bučnim djelima nego na stvarčicama koje očima svijeta izgledaju kao sitnice. Ali oni nas sokole u patnjama i podsjećaju nas da " sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama." (Rim 8,18)

 

DUŠNI DAN - SPOMEN SVIH VJERNIH MRTVIH

 

" Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu. ( 1Kor 15, 55-57)

Smrt obilježava konac zemaljskom životu i početak vječnog, duša se dijeli od propadljivoga tijela i susreće se s Bogom na posebnome sudu.

Dan nakon proslavljene, hodočasničke , Crkva ima i čistilišnu u kojoj se ljudska duša priprema za sjedinjenje s vječnim i svetim. Tim dušama, koje kušnja grijeha obvezuje na čišćenje, Crkva posvećuje poseban spomen. Dušni dan upravlja vjerniku misao na ljudsku, prirodnu, zemaljsku žalost, budi u vjerniku poštovanje prema tjelesnom, vremenitom životu.

Bitan simbol Dušnog dana je svijeća - Kristova nazočnost, svjetlo koje progoni tamu, svjetlo koje poput Krista na križu pomalo dogorijeva i otvara nam vrata novom, vječnom životu gdje ćemo " biti slobodni i vidjet ćemo, vidjet ćemo i ljubit ćemo, ljubit ćemo i zahvaljivat ćemo. Gledaj, to će doći na kraju, na kraju bez kraja." (Sv. Augustin)

KULTUROCID




subota, 22.3.2014.  

U neposrednoj blizini Župne crkve niče novi objekt, privatna kuća koja će po svojim gabaritima daleko nadvisiti južnu stranu crkve i zvonik. Vlasnik se nije konzultirao sa župnikom, pokazao svoj projekt, niti zatražio bilo kakvu suglasnost. Nadležne službe, Ministarstvo kulture, graditeljstva, su izvješćene no očito puževim korakom, kako to i biva u našoj zemlji, djeluju.

Što je sveto više ovome narodu, mjestu! Crkva Rogoznicom dominira četiri stoljeća. Svi sistemi i vlasti koje su protutnjale ovim krajem nisu je dirale, pa čak ni bezbožna vlast bivše države. Što reći? Svi se čude, nitko ništa ne poduzima. Zar Crkva u Rogoznici nije nikome sveta? Gdje je općinska vlast, državne službe i ini koji su zaduženi za očuvanje reda u prostoru i kulturnu baštinu?

Mogu se poslužiti samo Jakovljevom poslanicom 2,1-17:

"Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga obeća onima koji ga ljube? A vi prezreste siromaha! Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove? Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano?"

PEPELNICA - ČISTA SRIJEDA




 

Obrati se i vjeruj Evanđelju! Riječi su to koje izgovara svećenik stavljajući nam na čelo križić od blagoslovljenoga pepela. Cilj te geste, toga čina jest da se vjernička duša zamisli nad prolaznošću svojega života, da se obrati, očisti od grijeha koji nas udaljava od Boga, da se stvori čisto srce kako bismo jasnije mogli čuti Božji glas.

" Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja da budete besprijekorni, djeca Božja neporočna". ( Fil2, 12b-15a)

Čista Srijeda početak je "čišćenja"naših duša koje traje kroz korizmu da bismo na Uskrs prozelenili, ozrnili, dozreli jer Onaj koji nas čeka ne želi njivu besplodnu, trnje, nego klasje! (usp. Sv. Augustin) 

Iz običajnika Župe Uznesenja BDM ( po starom ispravljen i prepisan 1925.godine)

Na Čistu Srijedu blagoslov pepela prema Misalu. Pepele se muški prije mise, a poslije mise ženske. Misa pjevana

Svjetionik Mulo




  

 

Svjetionik Mulo, od naroda zvan Biofanat, na ulazu u rogoznički akvatorij, svrstava se u red najstarijih lanterni na našemu moru. Sagradila ga je austrougarska mornarica 1873. godine. Otočić je bio u vlasništvu rogozničke župe.  Pomorska vlada je u zamjenu za svjetionik 1875. dala sat koji se i danas nalazi na zvoniku crkve Uznesenja BDM.

  

 

" DA" ŽIVOTU, P. Bosmans

 

 

Živjeti znači

zagrliti ljude i stvari

i opet ih pustiti

da se zelene i cvatu

pred Božjim licem.

Nedjelja - Dan Gospodnji




Dan subotni obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Gospodin, Bog tvoj (Pnz5,12). Sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Gospodinu posvećen. (Izl31,15)

Od davnih vremena kod ljudi je bila potreba za danom odmora i za danom kojega čovjek želi posvetiti Bogu. Židovi su imali subotu kao krunu Božjeg stvaranja, a kršćani su uzeli nedjelju jer je dan Kristova uskrsnuća. Bog je šest dana stvarao svijet, a sedmoga je otpočinuo, blagoslovio ga i posvetio. Tako bi i čovjek trebao stati, predahnuti, imati vrijeme za obiteljski, kulturni, socijalni, a posebno za vjerski život. Nedjelja je postala prva među svim danima i blagdanima; dan Gospodnji, u koji on svojim Vazmom ispunja duhovnu istinu židovske subote i navješćuje čovjekov vječni počinak. (KKC-452) 

Nedjelja je Dan Gospodnji jer nam uprisutnjuje Uskrsloga u crkvi, u kojoj se sabiremo u molitvi, slušanju Riječi i lomljenju kruha. Nedjelja je Dan ljubavi u kojo želimo u radosti biti i sa siromasima, bolesnima, osamljenima. 

Primanjem kršćanstva, naš je narod s osobitim poštovanjem prihvatio nedjelju kao Dan Gospodnji. To je bio dan pouke, zaštite maloga čovjeka od naporna rada, dan susreta, pohađanja rodbine i prijatelja, dan u kojemu se stvaralo narodno bogatstvo.

U današnje vrijeme industrijalizacije, tehničkog napretka, medijskog utjecaja na čovjeka, mijenja se značenje nedjelje kao Dana Gospodnjeg. Posebno je bitan utjecaj socijalizma koji je branio pohađanje misa i ispovijedanje vjere. Hedonizam, materijalizam, trka za bogatstvom, površni način života učinili su nedjelju dosadnom razonodom. Ljudi danas pribjegavaju  nedjeljom odlaziti u trgovine, izlete, a često se nedjeljom obavljaju i oni poslovi koji se preko tjedna ne mogu obaviti.

Čovjek u strahu da ne ostane bez posla i nedjeljom radi, biva prisiljen od poslodavaca koji smatraju da je jedino vrijedno - novac, premda i sama proizvodnja ovisi o uvjetima rada i kakvoći života svakoga radnika.

Nedjelja, Dan Gospodnji, dan je radosnog prepoznavanja uskrsloga Gospodina u zajednici krštenika. Vrhunac nedjeljnog slavlja sveta je Misa kao spomen čin Gospodinove muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća.

Taj dan proslavljamo Isusov prijelaz - pashu iz ovozemaljskog života preko smrti u Očevu slavu. 

3. Božja zapovijed: Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!

"Tko ima moje zapovijedi i čuva ih taj me ljubi; a tko mene ljubi njega će ljubiti i Otac moj i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati." (Iv14,21)

 

BOGOJAVLJENJE - SVETA TRI KRALJA




 IMG 20131225 113418

Ant. Mudraci vidješe zvijezdu i rekoše: Ovo je znak velikog Kralja. Pođimo, potražimo ga i prinesimo mu dare: zlato, tamjan i smirnu.

Svetkovinom Bogojavljenja, Crkva slavi Božje objavljenje svim narodima, svakome čovjeku, univerzalnost spasenja što ga Bog dariva. Bogojavljenje je blagdan susreta, prepoznavanja, epifanije.

" Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom." ( Mt2, 10)

Mudraci padaju ničice pred Djetetom - Kraljem, prinoseći mu darove, darove koji izriču kraljevsko dostojanstvo Novorođenoga. Zlato upućuje na Isusovo kraljevanje, tamjan na Božje sinovstvo, a smirna na otajstvo njegove muke, predanost, poniznost i poslušnost do smrti na križu.

Bogojavljenje je misionarski blagdan jer su u Crkvu pozvani svi narodi da slave Krista i da prime milost i poticaje riječi za život po njoj.

" Mudraci s Istoka su početak. oni predstavljaju upućivanje čovječanstva prema Kristu. Oni predstavljaju nutarnje iščekivanje ljudskog duha, kretanje religija i ljudskog uma prema Kristu." ( Benedikt XVI " Djetinjstvo Isusovo")

Svetkovinom Sveta Tri Kralja naš Božić tek počinje. Poput mudraca, s Gospodinom u srcu, promijenimo naše utabane putove, nahranimo gladne, donesimo mir u obiteljima, društvu, svijetu, tolikim jaslama gdje leže maleni, slabi odbačeni.

Razni sadržaji

Monday the 14th. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017