Sv. Nikola Tavelić

" Kad janje otvori peti pečat, opazih pred žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva koje su držali. Oni počeše vikati svom snagom: " Dokle ćeš sveti i pravi Vrhovniče, odgađati sud i osvetu naše krvi nad stanovnicima zemlje?" (Otk 6,9f)

Bilo je to upozorenje na nebrojene mučenike koje su ubijali rimski vlastodršci zbog njihove vjere, ali i upozorenje na mučenike koji su stradavali i stradavaju u progonima nacionalsocijalističkih, islamističkih, komunističkih režima.

Ljubav prema Bogu, ljubav prema braći Hrvatima, odvela je Nikolu Tavelića u Bosnu da bi, suzbivši krivovjerje bosanskih bogumila, propovijedao Isusovo Evanđelje. 1391. odlazi u Palestinu da kao misionar propovijeda Evanđelje muslimanima. No, zajedno sa svojom subraćom, biva osuđen na najstrašnije muke." Pogani me okružiše, Imenom ih Gospodnjim uništih." Ps 118(117) Mnoštvo, raspaljeno mržnjom, sasjeće ih mačevima i baci na lomaču, da njihov pepeo kršćani ne bi možda sačuvali i štovali. (sv. Pavao VI)

21. lipnja 1970. blaženog Nikolu Tavelića, papa Pavao VI proglašava svecem. Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac, poradi je vjere u Krista, umro mučeničkom smrću. Ugledajući se na njega, prisjetimo se kroz povijest brojnih naših sunarodnjaka koji su zbog Krista trpjeli mučeništvo. Svakodnevno se uvjeravamo kako se neprijateljstvo vladajućih hrani klevetanjem puka, posebno onih koji su im omogućili slobodu koju žele ponovo prožeti komunističkim i jugoslavenskim duhom.

Unatoč svemu, radosno, poput psalmiste recimo:

Gurahu me, gurahu da me obore, 

ali mi Gospodin pomože.

Gospodin je moja snaga i pjesma,

on mi je spasitelj.

Čuj! Radost i spasenje

odzvanja šatorima pravednika. Ps 118 (117)