Sahrane majke don Filipa

      

 

U nazočnosti svoje brojne obitelji, prijatelja, župljana Rogoznice, Primoštena i Marine, sahranjena je u Cavtatu,  majka don Filipa.

Pokojnicu je ispratio i velik broj svećenika, a u nastavku govor don Jurice Petkovića koji je pročitao na oproštaju od pokojnice.

 

U svoje ime, svom dragom prijatelju don Filipu, kolegi Mihaelu (Milkiju) i bratu pokojnice, Martinu, kao i cijeloj obitelji Rodić, jer ima vas hvala Bogu puno, cijeloj rodbini, prijateljima i svima onima koji su pogođeni smrću drage im Viktorije - u ime don Filipovih kolega i prijatelja, a ovdje nas je iz Marine, Rogoznice, Primoštena, Splita... od srca želim izraziti kršćansku i ljudsku sućut i želimo Vam reći da niste sami, da smo s vama došli ispratiti pok. Viktoriju, ne zato što nam je to dužnost, već zato što znamo koliko znači spoznaja da niste sami u boli. 

Majka... čije srce ne zakuca jače, čije misli ne odlete daleko u djetinjstvo, čije oko suzom ne orosi kada čuje da nečija usta šapću tu dragu i divnu riječ - m a m a.

Svakome od nas, uz rijetke iznimke, u našim mislima i sjećanjima, zasjat će majka u veličini, požrtvovnosti i nesebičnom darivanju svega bića. Još su stari Latini imali uzrečicu: " Nomen est omen", Ime je znak!

I zaista, u ovoj ženi i majci to se u potpunosti ostvarilo. 

Viktorija - pobjeda...Njen život, uz sve njene križeve koji su je pratili: odlazak iz rodnog kraja, smrt supruga, djece, unuka, nevjeste... je u znaku pobjede.

Ona je uzela, prihvatila i strpljivo nosila taj križ. Dok bi mnogi od nas protestirali, bunili se i opirali, dok bi taj križ doživljavali kao nepravdu i Božju kaznu, ona je u toj svojoj bitci kao prava Viktorija, izvojevala pobjedu i danas ga slavodobitno donijela kao svoj trofej pred Gospodina. Pitamo se samo, otkuda ta snaga u tako krhkom tijelu - to samo dragi Bog zna. Samo oni koji mnogo ljube, mogu to nositi.

I koliko god bolno bilo ovo iskustvo rastanka, posebno za njenu obitelj, usudio bih se reći da bi danas na ovom obredu najprimjerenije bilo moliti molitvu: " Tebe Boga hvalimo" ili " " Veliča duša moja Gospodina", jer to je himan pobjede i zahvalnosti za njen život i primjer.

Siguran sam da naša pokojnica ne ide na ovaj put praznih ruku, ona nosi punu torbu ljubavi prema Bogu i svima koje je na tom putu susretala. jer u toj torbi koju nosimo u vječnost, nalazi se samo onoliko ljubavi, koliko smo je dijelili.

Ona, koju danas možemo počastiti naslovom "Žena vjere", svojim primjerom želi nam poručiti da i mi ostanemo vjerni do kraja. Kada bismo mogli skupiti sve molitve na jednu hrpu, koje je ona u ovih nepunih sto godina uputila Gospodinu i BDM, bila bi to snaga koja i brda pokreće.

Mogu slobodno reći, da smo njenom smrću dobili zagovornicu kod Gospodina koji je primio njezine patnje i uslišio njezine molitve, jer ga je slijedila kao svoj put, a svojom patnjom i strpljivošću pronašla je sebi izvor mira i sreće vječnoga života.

Braćo i sestre, na sprovodu jedne ovakve žene i majke nije lako izgovoriti riječi utjehe.

Svi se, naime, u ovom trenutku osjećamo nemoćni i sitni jer nikada ne možemo dovoljno izraziti veličinu majčinske ljubavi, niti joj možemo dati dovoljnu hvalu. Svaka je naša hvala majci - uvijek nedostatna za sve ono što je dala  i za nas učinila. takvo nešto može učuniti samo majka i njezina ljubav - i nitko više.

Te naše majke poput Viktorije ne traže nagradu, priznanja ni velebne spomenike, njoj su spomenici njena dobro odgojena djeca. One su žene samozaborava, često neuke, neškolovane ali tako prirodno mudre da od njih može naučiti i general i predsjednik i papa.

I kada ih izgubimo, tada otkrijemo da je majka najveće blago svijeta. I zato, majke naše, blagoslovljene bile - sada i dovijeka, u našoj suzi primite svu zahvalnost našeg srca jer nitko kao vi ne može shvatiti jezik ljubavi, a u vaš poljubac stane čitavo nebo.

Hvala vam za vatru života koju ste čuvale na svom ognjištu kao svetinju, hvala vam za živote koje ste nam nesebično poklonile, za vjeru, žrtve, patnje za koje niste tražile priznanja. Bdijte nad nama i zagovarajte nas kod Oca na nebu, da ostanemo onakvi kakve ste nas vi željele imati. Braćo i sestre, škole koje su neki od nas završili - ništa su prema školi koje su nas naučile te naše majke.

Poštovana obitelji Rodić, odlaskom u vječnost Vaša Vas majka nije napustila. Ona i dalje živi s vama i u vama, majka ne umire, ona ne može napustiti svoju djecu ni sada kada je prešla na drugu stranu obale, ona ostaje s vama - vaš štit, oslonac, zaklon, toplina.

Bože, daj našem narodu više ovakvih majki. Premda o takvim majkama ne pišu novine, ne govori televizija, ali zato vi pišete i govorite svojim majčinskim primjerom.

Majke naše, u ljubavi vas nitko ne može nadvisiti, jer svaki čovjek kad ljubi - traži nešto zauzvrat, a majka je jedina koja ljubi, a za nagradu ne traži ništa. Draga djeco pok. Viktorije, na času smrti najteža je pomisao čovjeka da ga ostavlja majka ali je i najslađa pomisao da će ga ona u svoj zagrljaj dočekati u vječnosti.

Cavtat, 13. studenoga 2018.

 

 

 

 

 

Blagoslov replike slike sv. Ivana Trogirskog

Željom dijela stanovnika uvale Stivašnica, nakon nekoliko desetljeća održana je sv. Misa na rtu Planka u crkvi sv. Ivana Trogirskoga. Stoga je i napravljena replika slike Vjekoslava Andrića koju je blagoslovio don Filip, a koja će se povremeno stavljati u crkvu.

                                                        

 

 

Postavljeni vitraji na pročelju crkve

Preko čudesne tehnike vitraja kojom je podario našu crkvu, ak. slikar Robert Mijalić, profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, izradio je vitraje sv. Nikole Tavelića s kupolom šibenske katedrale i stećcima te kardinala Alojzija Stepinca,velikana Katoličke crkve u Hrvatskoj s motivima zagrebačke prvostolnice i kupolom crkve sv. Petra u Rimu. 

  

Intervju: Filip Rodić oživio župu Rogoznica: Vjera se ne stječe u crkvi, nego u obitelji

 

Filip Rodić svećenik je u župi Rogoznica 20 godina. Otkako je stigao u Rogoznicu iz susjedne župe u Marini, do danas nije prestao raditi na obnovi i uređenju crkvi i vrijednog inventara. Uz uređenje ‘ogledala mjesta i župe’, kako naziva crkve, don Filip se namjerava posvetiti i okupljanju mladih jer, kaže, osjeća da ljudi bez vjere gube smisao života.

 

opširnije na stranicama Šibenskog portala

Sv. Nikola Tavelić

 

 

U sklopu devetnice prvom hrvatskome svecu, Nikoli Taveliću, 11. studenog hodočastio je Rogoznički dekanat. Don Filip Rodić je predvodio misno slavlje, a pjevao je zbor župe Primošten .

SVETA GODINA MILOSRĐA


 

" Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." (Lk6,36)

11. travnja ove godine , papa Franjo je u bazilici sv. Petra službeno proglasio izvanrednu Svetu godinu milosrđa koja započinje na svetkovinu Bezgrešnog začeća, 8.prosinca i završava 20. studenoga 2016.na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja.

Opširnije...

Molbenica Gospi Pompejskoj


 

              

.... s prijestolja milosrđa, na kojem sjediš kao kraljica, pogledaj, Marijo, milostivo na nas, na naše obitelji, našu domovinu, na cijeli svijet i čitavu crkvu. (Bartol Longo, veliki promicatelj krunice i obnovitelj svetišta Pompeji).

Točno u podne izmolili smo molbenicu Gospi Pompejskoj i otpjevali litanije kao zahvalu za isprošene milosti u najvećim potrebama.

Maslinove grančice


Već nekoliko godina naša župa pomaže rad naših misija rasprostranjenih po svijetu, osobito u Africi. Naime, prikupljanjem maslinovih grančica koje se šalju u odabrane župe po unutrašnjosti naše domovine, a koje se prodaju po simboličnoj cijeni od 5 kuna, pomaže se rad Papinskih misijskih djela. Ove godine poslano je preko 3000 grančica u Zagreb, župa Sv. Ivana XXIII i u dvije župe u Slavoniji.

Godina posvećenoga života


 

 

 

Prema Papinoj odluci, 2015. godina, proglašena je godinom posvećenoga života. Službeni početak bio je obilježen svečanom misom u bazilici Sv. Petra u Rimu, 21. studenoga 2014., a završetak će biti 21. studenoga 2015. godine o 50. obljetnici objavljivanja dekreta Perfectae caritatis.


Tri su cilja Godine posvećenog života:

Prvi je " sa zahvalnošću se spomenuti nedavne prošlosti", počevši od II vatikanskog sabora i 50. obljetnice koncilskoga dekreta Perfectae caritatis o obnovi posvećenoga života.

Drugi je cilj " s nadom prigrliti budućnost", sa sviješću da kriza kroz koju prolazi društvo, a i Crkva dotiče u punini i posvećeni život. Ta se kriza ne smije shvatiti kao " predsoblje smrti" nego kao "kairos", prava prigoda za duboki rast, nada da posvećeni zivot nikada neće moći nestati iz crkve.

Treći je cilj " sa strašću živjeti sadašnjost", a to podrazumijeva zaljubljenost, istinsko prijateljstvo, duboko zajedništvo. To je upravo ono što čini lijepim život tolikih muškaraca i žena koji zavjetuju evanđeoske savjete i iz bližega slijede Krista. 

Biblijski temelj okružnice je " Radujte se! i Utješite!

Uzradovala se i Marija Skolastika Bešker, časna sestra benediktinka, porijeklom iz Rogoznice, položivši 8. prosinca doživotne zavjete i postavši tako članica zajednice benediktinki sv. Marije u Zadru. 

" Neka te ništa ne pokoleba na tom putu" riječi su predvoditelja misnoga slavlja otca Jeronima. Taj je put započeo 2009. godine ulaskom u samostan benediktinki, molitvom, životom koji daje puninu i smisao i koji ju je preobrazio davši joj novo obzorje nade, radosti i vjernosti Kristu. Pravila, molitva i red, mir prožeti duhom Božjim odgovor su na današnji način života. Poziv benediktinke je da moli i radi, a mir je dragocjeno blago benediktinske baštine. On proizlazi iz milosti koja je pravi izvor mira i radosti. 

Inače samostan Sv. Marije izgradila je zadarska patricijka Čika, polusestra hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV, uz crkvu Sv. Marije, 1066. godine. Čika je obnoviteljica samostana, a njena kćer Vekenega prva nasljednica. Samostan Sv. Marije najstarija je redovnička zajednica u Hrvatskoj.

 

 

 

 

Koncert Klape Adriaticum



Na oduševljenje brojnih građana Rogoznice, u Župnoj je crkvi održan Božićni koncert klape "Adriaticum" u kojoj pored ostalih pjevaju i dva člana iz Rogoznice. Koncert je meditativnog karaktera jer je između pjesama stihove duhovne tematike recitirao Jakov Bilić, glumac HNK-a Šibenik. Same pjesme su tradicionalne božićne uz obradu starih, zaboravljenih napjeva iz Dalmacije. Koncert je završio zajedničkim pjevanjem pjesme " U sve vrime godišta". Druženje je nastavljeno večerom u vjeronaučnoj dvorani. 

Opširnije...

Gospe od Kapelice 2013.



21.7. 2013 po 291 put, proslavili smo povratak Gospine prilike iz Župne crkve u njezinu kapelu na Gradini.

Opširnije...

Razni sadržaji

Tuesday the 18th. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017