Došašće - Advent

U one dane i u vrijeme ono, podići ću Davidu izdanak pravedni, on će zemljom vladati po pravu i pravici. ( Jer 33,15)

Započinje vrijeme Došašća, vrijeme u kojemu iščekujemo dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Riječ se utjelovila u  našu povijest i tako zauvijek zapečatila novi savez između Neba i zemlje.

Advent je vrijeme radosnog iščekivanja Mladoga Sunca, vrijeme u kojem odzvanja krik Crkve, Nevjeste koja u Duhu poziva: Dođi Gospodine Isuse, Marana tha! To je vrijeme u kojem  razmatramo nevidljivu stvarnost, Boga, kad će Nebo sići na zemlju i anđeli pjevati: " Slava Bogu u visinama i na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim. (Lk 2,14)

Advent nije samo liturgijsko slavlje, bogoslužje nego i bratoslužje jer čovjek najprije doživljava svoje obraćenje Bogu, a onda i bratu čovjeku. Tijekom ovih tjedana Adventa možemo se iskreno zapitati: Očekujemo li Gospodina, da ili ne? Želimo li ga doista susresti? Odgovori na ova pitanja rađaju se iz našeg svakodnevnog življenja, naše vjere, pouzdanja...

           U crkvi se postavljaju četiri adventske svijeće koje označuju četiri nedjelje. Prva je proročka, na spomen proroka koji su prorekli rođenje Spasitelja, druga - betlehemska, označava da su svi narodi pozvani na spasenje. Treća je svijeća pastira koji su se prvi došli pokloniti novorođenom Djetetu, a četvrta je svijeća anđela kao podsjetnik na Radosnu vijest koju su navijestili u božićnoj noći.

Duhovni put Adventa obilježavaju i četiri adventske osobe; Izaija - prorok velike nade " Sam će vam Gospodin dati znak, evo Djevica će začeti i roditi sina i zvat će se Emanuel" (Iz7, 10-17); Ivan Krstitelj, preteča, Glas koji viče u pustinji; Marija, ikona Došašća, koja nam u svojoj neznatnosti rađa Mesiju, Spasitelja i po kojoj ulazimo u Božićno otajstvo i Josip, sin Davidov koji će Sinu Božjem nadjenuti ime, Isus!

Čuj jasni glas odjekuje,                                                 Nek duh se diže klonuli                                       

U tami nas opominje:                                                    Nek praha više ne grli,                                                                                  

Oda sna se trgnite,                                                        U visu nova zvijezda sja,                                   

S nebesa Isus dolazi.                                                    Od rana da nas ozdravlja. 

 Treća nedjelja Došašća, nedjelja je Caritasa, solidarnosti s potrebitima koje je čovjek možda zaboravio ali Bog - ne. Stoga, ne bojmo se otvoriti vrata Kristu, kako bi se svaka praznina naše duše ispunila milošću i toplinom prema bratu čovjeku da bismo poput bl. Majke Terezije mogli reći. " Ako ikad postanem sveta - zacijelo ću biti svetica "tame". Trajno ću biti odsutna s neba da bih palila svjetlo onima koji su na zemlji u tami".

USKRS

Christus vincit, regnat, imperat!

" Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud je i vjera vaša! .... Još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi." (1Kor15,14-19)

             Uskrs je dan u kojem čovjek doista pripada Kristu jer ga Gospodin, poput Izraelaca, oslobađa od ropstva grijeha. Od uskršnje zore, novo proljeće nade obuzima svijet, jer Uskrs nije povijesni trenutak nego početak novoga, vječnog života. Uskrsnuće označava najveću Kristovu pobjedu i ujedno jamstvo pobjede za Crkvu, usprkos protivštinama, usprkos progonima, jučer u prošlosti, sutra u budućnosti. Isus svoje uskrsnuće nije upotrijebio da ponizi neprijatelje nego je svoje svjedoke uputio da na tihi način, u Duhu ljubavi, privode ljude novosti života. " Umro je i uskrsnuo da život imaju, u izobilju da ga imaju." (Iv10,10) Sve treba spasiti. To je moguće samo ljubavlju, pomirenjem i praštanjem. To je novi kvasac, to je budućnost. To je poruka Kristova uskrsnuća. Da je Krist uskrsnuo, možemo danas doživjeti istom snagom kao što su to doživjeli apostoli. Jer, Isus je isti i jučer i danas i uvijeke(Heb13,8). Ukazuje nam se u njegovoj zajednici, među braćom i sestrama, u svetoj pričesti. Uskrsli tada stoji u nama. O njemu razmišljamo, s njime se suobličujemo, s njime patimo, po njemu se veselimo.  Uskrsnućem, Bog dokazuje da je pobijedio smrt pa apostol Pavao može reći: " Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj?" ((1Kor15,55). 

... A sunce plamsa u visini. Njišu se

Sve zelen-grane jela stoljetnih,

I grme r jeke ispod nogu Njegovih,

I orli kriče iznad glave Njegove,

I stoji jeka po svoj zemlji spasenoj

Visoko na visinama,

Duboko u nizinama:

Hozana, Sine Davidov!

Hozana, rode moj!  (V. Nazor. Uskrs)

CVJETNICA - Nedjelja Muke Gospodnje

"Braćo, muževi, nama je upravljena ova Riječ spasenja. Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. Pošto pak izvršiše sve što je u njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. Ali Bog ga treći dan uskrisi od mrtvih". ( Dj 13,26-30a)

Nedjeljom Muke Gospodnje ulazimo u Veliki tjedan, u tjedan najvećih otajstava naše vjere. U punini svojeg liturgijskog sadržaja, Cvjetnica izražava bit Vazmenoga misterija: kroz muku, poniženje i smrt, Krist dolazi do života, pobjede i ulazi u svoju slavu. 

Silan svijet s oduševljenjem prati Isusa na njegovu putu iz Betanije u Jeruzalem. Hodočasnici zajedno s učenicima rasprostiru svoje haljine po cesti kojom Isus prolazi, trgaju grančice uzvikujući: Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Narod ga slavi kao kralja da bi ga, jer nije htio povesti bitku protiv rimskog okupatora, osudio na smrt, vičući " Raspni ga, raspni! 

Isus slobodno ide u smrt navješćujući kraljevstvo Božje. Nemilosrdni, mnogobrojni udarci po bezgrešnim, svetim Isusovim udovima! Na glavi Kralja - trnova kruna, kruna vlasti koja je od Boga, kruna pletena od naših grijeha i okrutnosti. Život i smrt dvije su odrednice Isusove žrtve. Od osmijeha u Betlehemu do posljednjeg daha i jecaja na križu koji je sabrao sve naše boli da bi ih posvetio, koji je okajao sve naše grijehe da bi ih izbrisao; to je Isusov život u našem životu. 

Ti snagom križa krvavog

Sav dug nam, Kriste, otpusti,

I ropstvo staro dokonča,

Slobodom ljude obdari.

Podno križa, Majka, ožalošćena. Molimo i mi s njom da predragocjenjena krv prolivena za sve ljude, dadne na kraju svim ljudima spasenje i obraćenje i da Isusova krv bude svima jamstvo, zalog vječnog života.

Uz Valentinovo

 Sveti je Pavao pisao Rimljanima da je "ljubav punina Zakona" (Rim 13,10). Zaista, Deset zapovijedi jasno pokazuju zahtjeve ljubavi prema Bogu i bližnjemu: "Prve se tri odnose prvenstveno na ljubav prema Bogu, a ostalih sedam na ljubav prema bližnjemu" (KKC2067). Ako bismo Sveto pismo htjeli sažeti na jednu jedinu riječ, onda bi ta riječ bila - ljubav. To je ljubav koja se daruje, ljubav koja se žrtvuje do kraja i koja umire na križu. 

Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. Sam po sebi on ostaje biće neshvatljivo, život mu ostaje lišen smisla ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj živo ne sudjeluje. Upravo stoga, Krist Otkupitelj sasvim otkriva čovjeka samome čovjeku. Papa Ivan Pavao II

Ljubav je velikodušna

dobrostiva je ljubav

ne zavidi

ljubav se ne hvasta

ne nadima se

........ ne pamti zlo

         ne raduje se nepravdi

         a raduje se istini

         sve pokriva, sve vjeruje

         svemu se nada, sve podnosi

Ljubav nikad ne prestaje. Iz poslanice Korinćanima

Blaženi Alojzije Stepinac

" Kad vam otmu sve ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači!" (Bl. Alojzije Stepinac)

Svetost i mučenički život sluge Božjega Alojzija Stepinca  neka bude zalog našem rastu u kršćanskoj vjeri i ljubavi. I te sklopljene ruke neka mole da On, vjeran učenik i neumoran učitelj božanskih istina, što prije zasvjetli aureolom svetosti. Evanđeoskom slobodom zahtijevao je da u životu budu promicana i primjenjivana načela pravednosti i ljubavi i kada je bilo potrebno, javno je osuđivao kršenje tih načela. Svaki narod, svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, govorio je u Zg katedrali 25. listopada 1942. imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili uglađeni europejci, bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: Oče naš koji jesi na nebesima! (Mt6,9) I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati? I za mrzitelje crkve trebamo se moliti jer tko će znati tajne milosti Božje. Tko zna, navodi kardinal u jednom od svojih pisama, neće li se i iz mnogih tih ljudi, iz krutih Savla, nastati mnogi Pavli? Povijest naše svete Crkve prepuna je takvih primjera pa i u najnovije doba.

Ja vjerujem! Ne će

Me nestati. Sve će

Nadživjeti zalazak moj,

Jer traje u vječnosti

Rat Mraka sa Svjetlosti,

A bjesni zbog mene taj boj. ( Ja vjerujem: V. Nazor)

Prikazanje BDM u Hramu - Gospa od Zdravlja

I ja sam, eto, na koljena pao

Pred tvojom slikom, majko nevoljnika,

I k tebi svoje ruke podigao

Oj, slatka nado tužnih i patnika!

Tiho je, tiho sred crkvice male

Pri zidu samo lampe zadrhtale,

Al bl jedi sveci kao da mi zbore:

Kazivaj nama jade što te more!

Mi ćemo tebi, d jete rastuženo,

Utješit otu nevolju, muku:

Na tvoje srce bolno, izmučeno 

Polagat ruku.     ( V. Nazor: U Hramu)

Blagdanom Prikazanja BDM slavimo "posvetu" kojom se Djevica Marija posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću.

Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina. Po svojem je odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena da bude dionica našega Otkupljenja. Doskora, njezino će tijelo postati mjestom utjelovljenja Božjega Sina - po Duhu Svetom će začeti i donijeti otkupitelja i ozdravitelja. 

Djevica koja se naučila klanjati Bogu u jeruzalemskome hramu, od sada će mu se klanjati u samoj sebi. I upravo će zbog toga osjenjenja " Dijete biti sveto i zvat će se Sin Božji" - bit će, dakle, sam Bog.

Marija, milosti puna, sada se prinosi na službu milosti. Spomendan Marijinog prikazanja slavi se u mnogim krajevima, posebno južnim, kao Gospa od Zdravlja. I to zaista jer se u nju možemo pouzdati i njoj se moliti za naše zdravlje, ne samo tjelesno nego i duhovno koje je našem prolaznom životu i potrebnije.

Marija je majka spasenja, pomoćnica slična Isusu, majka vjernika, zdravlje bolesnih, utočiste grešnika, Marija je Majka Crkve, vječna veza između Sina i otkupljenoga čovječanstva.

18. listopada, SV. LUKA, evanđelist

Veliča duša moja Gospodina,

kliče duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje,

odsad će me, evo,  svi naraštaji zvati blaženom. (Lk, 46-48)

Pisac blagosti Kristove, kako ga je opisao Dante, jer u njegovom evanđelju prevladava radost, blagost, ljubav. Jedini od evanđelista koji se usredotočio na Isusovo djetinjstvo i ispričao događaje Marijina života. Drevna ga predaja navodi i kao autora nekih vrlo lijepih Gospinih slika koje se i danas časte. Obrativši se na kršćanstvo, Luka postaje sudrug i učenik apostola osobito Pavla. Zahvaljujući Luki, poznate su nam sve uzvišene pojedinosti Pohođenja, Navještenja, Rođenja, poklonstva Triju Kraljeva i Prikazanja u hramu. Zaštitnik je liječnika i umjetnika.  

I gledam more gdje se k meni penje...

I gledam more gdje se k meni penje

i slušam more dobrojutro veli

i ono sluša mene i ja mu šapćem

o dobrojutro more kažem tiho .... (J. Pupačić, 1928.-1971.)

BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BDM

" Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: kao što grijeh zakraljeva smrću da tako i milost kraljuje za život po Isusu Kristu Gospodinu našem." ( Rim5,20-21)

       Da bi bila majkom Spasiteljevom, da bi slobodno mogla prihvatiti svoj materinski poziv koji joj je prenio anđeo prilikom Navještenja, Marija je po Božjoj milosti primila to da je već od prvog trenutka svoga postojanja bila urešena  "sjajem sasvim osobite svetosti" (Lumen Gentium, 56), ona je sačuvana od ljage istočnoga grijeha i svih njegovih posljedica.

Marijo presveta, bez grijeha začeta,

bez istočne ti krivice,

ti međ svim jedina izabrana nevina

i prečista ti Djevice! ( Pjesmarica XIX st.)

Čim su joj otac i majka darovali naravni život, Bog joj je dao i svoj nadnaravni. Marijino srce je čisto, ispunjeno Božjom ljubavlju iz koje proizlazi ljubav prema svakome čovjeku.  Marija je slobodna jer joj Bog daje slobodu. Ona je početak obnove čovječanstva i siguran znak kojega svi tražimo i po kojemu ćemo doći ka Gospodinu našem Isusu Kristu.

Zmiju zatre nogom, nas pomiri s Bogom

premoguća dobitnica,

zato zvijezdam jasna, mlad- mjesecom krasna

okružena sjaj Djevica.

Sv. Nikola Tavelić

" Kad janje otvori peti pečat, opazih pred žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva koje su držali. Oni počeše vikati svom snagom: " Dokle ćeš sveti i pravi Vrhovniče, odgađati sud i osvetu naše krvi nad stanovnicima zemlje?" (Otk 6,9f)

Bilo je to upozorenje na nebrojene mučenike koje su ubijali rimski vlastodršci zbog njihove vjere, ali i upozorenje na mučenike koji su stradavali i stradavaju u progonima nacionalsocijalističkih, islamističkih, komunističkih režima.

" Pogani me okružiše, Imenom ih Gospodnjim uništih." Ps 118(117) Mnoštvo, raspaljeno mržnjom, sasjeće ih mačevima i baci na lomaču, da njihov pepeo kršćani ne bi možda sačuvali i štovali. (sv. Pavao VI)

 Ugledajući se na njega, prisjetimo se kroz povijest brojnih naših sunarodnjaka koji su zbog Krista trpjeli mučeništvo. Svakodnevno se uvjeravamo kako se neprijateljstvo vladajućih hrani klevetanjem puka, posebno onih koji su im omogućili slobodu koju žele ponovo prožeti komunističkim i jugoslavenskim duhom.

Unatoč svemu, radosno, poput psalmiste recimo:

Gurahu me, gurahu da me obore, 

ali mi Gospodin pomože.

Gospodin je moja snaga i pjesma,

on mi je spasitelj.

Čuj! Radost i spasenje

odzvanja šatorima pravednika. Ps 118 (117)