PEPELNICA - KORIZMA


 

MOJ BOG

Našao sam ga i On je našao mene

       moj Bog koji me voli

Našli smo se tražeći jedan drugog

       i našao sam ga u sebi jer živi u meni i za me

       i ja se u njemu radujem

Od iskona smo skupa

       i do konca bit će mi pratilac moj Bog. (J. Pupačić)

 

 

" Ti, Gospodine, ostaješ dovijeka (Ps33,11) ali se nećeš dovijeka gnjeviti na nas (Ps85,6) jer si se smilovao prahu i pepelu i udostojao si se pred licem svojim ponovno oblikovati izobličenost moju." (Sv. Augustin - Misli)

          Korizma, liturgijsko je vrijeme u kojemu crkva svake godine na obnovljeni način, poziva svoje vjernike da se u vremenu od četrdeset dana postom, pokorom, molitvom, suživljeni s Kristom, pripremimo za pashalni misterij.

          Korizma započinje Pepelnicom, Čistom srijedom. Pepeo, kojega dobijemo od maslinovih grančica iz prethodne godine, simbol je pokore, poniznosti i žrtve. Dok nas svećenik u znaku križa pepeli, slušamo riječi: " Obratite se i vjerujte evanđelju." (Mk1,15)

Obratiti se, znači dozvoliti da nas osvoji Isus, te se s njime "vratimo" Ocu. Korizmeni hod obraćenja postaje prava prigoda, " milosno vrijeme" da obnovimo svoje sinovsko predanje i da oživotvorimo ono što nam Isus neprestano ponavlja: " Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom." (Mk 8,34) 

Korizma je buđenje života, ona nosi novu nadu u čovjekov život. To je vrijeme ozdravljenja čovjekove duše, preispitivanja vlastite savjesti, discipline tijela i duha, vrijeme u kojemu trebamo izići iz opsjene samodostatnosti, zatvorenosti, vlastite bijede i težiti Božjemu oprostu i prijateljstvu.

Korizma je spomen na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju i Ilija na Horebu. Broj 40 biblijski je broj koji označava puninu vremena, savršenstvo, naše određenje, nebo  i nebesku proslavu kod Oca i Sina i Duha Svetoga. 

U korizmenom vremenu Crkva, slušajući Evanđelje, predlaže neka posebna djela koja prate vjernike na putovanju nutarnje obnove:

Molitva - čini naš post ugodnim Gospodinu i daje mu spasenjski učinak. Molitva u Korizmi treba biti ustrajnija, pouzdanija. Molitva daje životu snažni ton i postaje spona neba i zemlje

Post- po Kristovu primjeru, post je najosnovniji element vršenja korizme. Post je uspostavljen za ozdravljenje duše i tijela. Njime krotimo poroke i postajemo gospodari tijela. " Posti se dok traje borbena patnja. Tko kreće u boj, uzdržava se od svega (1Kor 9,25). Hrana se ostavlja za mirnodopsku nadu. Mir neće biti potpun dok naše tijelo  - čije otkupljenje čekamo - ne obuče besmrtnost. (Sv. Augustin)

Milostinja - Pod milostinjom treba shvatiti sva djela milosrđa prema bližnjemu, to znači davati i opraštati. Gospodinovo milosrđe je izljev dobročinstava jer " Dobri, podnosite zle. Zli neka se promijene i nasljeduju dobre. Svi, ako je moguće, pripadajmo Bogu. U Božjemu milosrđu svi izbjegnimo zloću ovoga svijeta" (Sv. Augustin)

KRIŽNI PUT - VIA CRUCIS

Pobožnost na spomen Isusove muke, od trenutka osude na smrt do polaganja Tijela u grob. Put je obilježen s 14 postaja, a svaka postaja označava biblijski događaj Isusove muke.

" Tko se mene zastidi pred ljudima, i njega će se Sin čovječji stidjeti pred Božjim anđelima. ( Mk8,38) Ne srami se , dakle, poruge križa koji je sami Bog za te bez oklijevanja uzeo.( Sv. Augustin)

 

I  SUĐENJE

    Da. Kriv sam. - Pilate, ne peri.

    Krv moja ne će ostati na tebi.

    Svog Judu ja sam nosio u sebi;

    A nevjeru u svojoj rađah vjeri.

II KRIŽ

    Nemojte za me križ u šumi sjeći!

    Hoću da umre jadna put mi ova

    Na drvu, što je od mojih gr´jehova

    Građeno! Za se hoću jad još veći!

Opširnije...

Blaženi Alojzije Stepinac

 

 

 

" Kad vam otmu sve ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači!" (Bl. Alojzije Stepinac)

 

Svetost i mučenički život sluge Božjega Alojzija Stepinca  neka bude zalog našem rastu u kršćanskoj vjeri i ljubavi. I te sklopljene ruke neka mole da On, vjeran učenik i neumoran učitelj božanskih istina, što prije zasvjetli aureolom svetosti. Evanđeoskom slobodom zahtijevao je da u životu budu promicana i primjenjivana načela pravednosti i ljubavi i kada je bilo potrebno, javno je osuđivao kršenje tih načela. Svaki narod, svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, govorio je u Zg katedrali 25. listopada 1942. imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili uglađeni europejci, bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: Oče naš koji jesi na nebesima! (Mt6,9) I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati? I za mrzitelje crkve trebamo se moliti jer tko će znati tajne milosti Božje. Tko zna, navodi kardinal u jednom od svojih pisama, neće li se i iz mnogih tih ljudi, iz krutih Savla, nastati mnogi Pavli? Povijest naše svete Crkve prepuna je takvih primjera pa i u najnovije doba.

 

 

Ja vjerujem! Ne će

Me nestati. Sve će

Nadživjeti zalazak moj,

Jer traje u vječnosti

Rat Mraka sa Svjetlosti,

A bjesni zbog mene taj boj. ( Ja vjerujem: V. Nazor)

 

 

PRIKAZANJE GOSPODINOVO - SVIJEĆNICA


 

 

 

 

 " Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite." (Mal3,1)

         Prikazanje Gospodinovo, događaj je spasenja, javni prinos Isusa Bogu, njegovu Ocu. Prepoznali su ga pravedni, bogobojazni starac Šimun i proročica Ana, pobožna žena koja je postovima i molitvom danju i noću služila Bogu, i najavili ga kao Božje svjetlo Izraelu i poganskim narodima, ali i kao osporavani znak.

Šimun je očekivao " utjehu Izraelovu" i Duh mu je obećao da neće umrijeti " dok ne vidi "pomazanika Gospodnjeg". Nošen vjerničkom nadom u ispunjenje Božjih obećanja, doživio je susret s Obećanim koji je još nemoćno dijete. Uzima ga, blagoslivljajući. Šimun ponosno ispovijeda da je Božji sluga i radosno pristaje na završetak zemaljskog života jer je dočekao ispunjenje Utjehe Izraelove.

Drugi Šimunov blagoslov jest najava Mariji da će njezin Sin biti " znak osporavan", a i njoj samoj " mač će probosti dušu". 

S Isusom nastupa ne samo vrijeme ispunjenja nego i opredjeljenja: za ili protiv Božjeg Pomazanika. Isusa neće prihvatiti brojni njegovi sunarodnjaci ali on neće mjenjati svoj način djelovanja da bi se svima svidio.

Isus iz Nazareta Svjetlo je svijeta. Suvremenici Isusovi htjeli su ugasiti to Svjetlo pribivši ga na križ. Ali osvanulo je uskrsno jutro, jutro nove nade, vječnoga života, vječnoga svjetla koje grješnima daje oprost, umornima odmor, pokleklima snagu. Svjetlo se suprotstavlja mraku, ono pobjeđuje. Zato vjernici blagoslivlju i pale svijeće koje će im na času smrti osvjetliti put u novi život, neuništivi, u vječnom sjedinjenju s Ocem, Sinom i Duhom Svetim.  

 

Gospa Lurdska - Svjetski dan bolesnika


 Uz 6. nedjelju kroz godinu

 

 

" Al` ja sam samo usred ovog mira

Oltaru tvome rastužen prion´o,

Oh, tvoja slika u srce me dira!

Oh, tvoj me pogled ganuo, Madonno!

Rekla mi sto puta moja dobra mati:

" K njoj, sinko, hrli kad ćeš tugovati!"

Rekla mi sto puta moja majka mila:

" Ona nas sviju pod krilo primila".

I ja sam doš´o utjeho smrtnika,

Za kojom jošter mnoga srca gore

Da vidiš kakvi mene nesretnika 

Čemeri more. ( V. Nazor: " U hramu")

 

" I tko se, nakon tvog Isusa, tako nježno skrbi o našoj dobrobiti kao ti Marijo? Tko nas štiti od napasti kojima smo izloženi, kao što nas ti braniš? ( Sv. German iz Konstantinopola)

          Marija, znak je pouzdane nade i utjehe. Svojim ukazanjima, Marija nam uvijek daje pouke, primjerene svakom trenutku našega života. Pouke su to vjere, pokore, molitve. Samim činom ukazanja, Gospa želi raskriliti obzore vjere, posebno onima koji su prezreli Boga i načela kršćanskoga života, zalutalima, patnicima.

Marija u svojim prvim ukazanjima ne govori jer je činjenica njezina ukazanja rječitija od svakoga govora. Ne ukazuje se velikima, već jednostavnoj pastirici, pokazujući time da Gospodinu ne trebaju veličine baš kao što se i Bog poslužio njome izabravši je za njezino poslanje. Jedna od riječi koje je Bezgrešna izgovorila jest: Pokora, pokora, pokora. Moliti, dakle, za obraćenje grešnika. Jeka njenih riječi razliježe se do današnjih dana.

U molitvi s Marijom promičemo dubinu Božje ljubavi i obnoviteljsku snagu koja iz nje proizlazi. Crkva potiče na molitvu i ljubav osobito prema bolesnima i siromasima. Djevica Marija okupila je na riječici Gavi milijune vjernika koje je ona ohrabrila, utješila, ozdravila, a najviše od svega, duhovno obratila.

Blagdan Gospe Lurdske slavi se i kao Svjetski dan bolesnika. Utemeljio ga je sv. Ivan Pavao II, 13. V 1992. s ciljem da se Božji narod i građansko društvo senzibilizira za svijet patnje jer je Krist čovjeka istodobno naučio činiti dobro trpljenjem i činiti dobro onome koji trpi što je i posvjedočio vlastitim životom. A da bismo se suobličili Kristu i osjetili svemoć njegove ljubavi, potrebno je pristupiti sakramentu svete ispovijedi i bolesničkog pomazanja za ozdravljenje duša vjernika.

 

24. siječnja ZAVJETNI DAN




 

Marijo, Marijo,

tko te u nemoći,

proseći pomoći,

ufana pozdravlja,

Marijo,

on tebe zazvavši,

zavit prikazavši,

brez lika ozdravlja,

Marijo!                 ( Antun Kanižlić, 1699-1777)

 

Puna milosti, bez grijeha, ispunjena vedrinom, Marija je Božji dar nama ljudima koju trebamo nasljedovati i njoj se utjecati. U svakom od nas neka bude Marijina vjera, Marijina duša, iskreno predanje Bogu kako bismo kao i Ona veličali Gospodina. 

Susret Marije i Elizabete pun je zanosa i radosti jer obje pod srcem nose život. Jedna, nerotkinjom prozvana, u starosti nosi Onoga koji će poravniti staze, a Marija, djevica, ponizna službenica, Sina Božjega, Betlehemsku objavu i veliku objavu križa. Elizabeta, prva ispovijeda vjeru da je Marija majka Gospodina. Bog ispunja, a Marija vjeruje i u toj vjeri ide ususret ljudima, budućim naraštajima, nama hodočasnicima koji ispunjeni radošću susreta već 128 godina pohodimo, zavjetujući se, ovo sveto tlo.

Preko Marije, Isusove učenice i posrednice, naše se mjesto oslobodilo pošasti crnih ospica koje su svakodnevno odnosile velik broj života.

Marijin zagovor neka nam bude nadahnuće, poticaj našemu življenju, našim obiteljima, društvu, čitavome svijetu kako bismo sva naša traženja, sve naše nesigurnosti, boli i nemire usmjerili ka jedinome koji sve obnavlja, liječi, uzdiže i proslavlja, Kristu Spasitelju.

Gospo, vrijednu, silnu svak te znade,

Ko pomoć ište bez tebe, taj sprema

Na let se, a za nj krila ne imade.    ( D. Alighieri, Božanska komedija, Raj XXXIII)

 

Misno slavlje u na Kapelici 10.30  predvodi prof.dr.sc. don Mladen Parlov!

Razni sadržaji

Thursday the 22nd. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017