Došašće - Advent

U one dane i u vrijeme ono, podići ću Davidu izdanak pravedni, on će zemljom vladati po pravu i pravici. ( Jer 33,15)

 

Započinje vrijeme Došašća, vrijeme u kojemu iščekujemo dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Riječ se utjelovila u  našu povijest i tako zauvijek zapečatila novi savez između Neba i zemlje.

Advent je vrijeme radosnog iščekivanja Mladoga Sunca, vrijeme u kojem odzvanja krik Crkve, Nevjeste koja u Duhu poziva: Dođi Gospodine Isuse, Marana tha! To je vrijeme u kojem  razmatramo nevidljivu stvarnost, Boga, kad će Nebo sići na zemlju i anđeli pjevati: " Slava Bogu u visinama i na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim. (Lk 2,14)

Advent nije samo liturgijsko slavlje, bogoslužje nego i bratoslužje jer čovjek najprije doživljava svoje obraćenje Bogu, a onda i bratu čovjeku. Tijekom ovih tjedana Adventa možemo se iskreno zapitati: Očekujemo li Gospodina, da ili ne? Želimo li ga doista susresti? Odgovori na ova pitanja rađaju se iz našeg svakodnevnog življenja, naše vjere, pouzdanja...

           U crkvi se postavljaju četiri adventske svijeće koje označuju četiri nedjelje. Prva je proročka, na spomen proroka koji su prorekli rođenje Spasitelja, druga - betlehemska, označava da su svi narodi pozvani na spasenje. Treća je svijeća pastira koji su se prvi došli pokloniti novorođenom Djetetu, a četvrta je svijeća anđela kao podsjetnik na Radosnu vijest koju su navijestili u božićnoj noći.

Duhovni put Adventa obilježavaju i četiri adventske osobe; Izaija - prorok velike nade " Sam će vam Gospodin dati znak, evo Djevica će začeti i roditi sina i zvat će se Emanuel" (Iz7, 10-17); Ivan Krstitelj, preteča, Glas koji viče u pustinji; Marija, ikona Došašća, koja nam u svojoj neznatnosti rađa Mesiju, Spasitelja i po kojoj ulazimo u Božićno otajstvo i Josip, sin Davidov koji će Sinu Božjem nadjenuti ime, Isus!

 

Čuj jasni glas odjekuje,                                                 Nek duh se diže klonuli                                       

U tami nas opominje:                                                    Nek praha više ne grli,                                                                                  

Oda sna se trgnite,                                                        U visu nova zvijezda sja,                                   

S nebesa Isus dolazi.                                                    Od rana da nas ozdravlja. 

UZAŠAŠĆE

 

Kao što je Kristovo Uskrsnuće za vrijeme vazmenog svetkovanja bilo uzrok našega veselja, tako je i njegovo Uzašašće na nebo povod sadašnje naše radosti. Svečano slavimo ovaj dan kada je naša bijedna narav u Kristu sjela uz Boga Oca i tako je uzvišena iznad sve nebeske vojske , iznad svih anđeoskih redova i nad sve nebeske vlasti. Bog nas je na taj način utemeljio i podigao da nam vjera ne bi klonula, da se nada ne bi pokolebala, a ljubav ohladnjela. Tim se milost Božja pokazala divnijom  jer je uklonjeno od naših očiju ono što bi s pravom izazivalo poštovanje da je s nama. Ono što je bilo vidljivo u našem Spasitelju sada je postalo tajnom. Da bi vjera bila uzvišenija i tvrđa, mjesto vidljive pojave imamo nauku. Tu nauku vjerodostojnom drže srca vjernika, jer su prosvijetljeni nebeskim svjetlom.

                                                                                                       Sveti Lav Veliki

CVJETNICA - Nedjelja Muke Gospodnje

 

"Braćo, muževi, nama je upravljena ova Riječ spasenja. Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. Pošto pak izvršiše sve što je u njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. Ali Bog ga treći dan uskrisi od mrtvih". ( Dj 13,26-30a)

Nedjeljom Muke Gospodnje ulazimo u Veliki tjedan, u tjedan najvećih otajstava naše vjere. U punini svojeg liturgijskog sadržaja, Cvjetnica izražava bit Vazmenoga misterija: kroz muku, poniženje i smrt, Krist dolazi do života, pobjede i ulazi u svoju slavu. 

Silan svijet s oduševljenjem prati Isusa na njegovu putu iz Betanije u Jeruzalem. Hodočasnici zajedno s učenicima rasprostiru svoje haljine po cesti kojom Isus prolazi, trgaju grančice uzvikujući: Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Narod ga slavi kao kralja da bi ga, jer nije htio povesti bitku protiv rimskog okupatora, osudio na smrt, vičući " Raspni ga, raspni! 

Isus slobodno ide u smrt navješćujući kraljevstvo Božje. Nemilosrdni, mnogobrojni udarci po bezgrešnim, svetim Isusovim udovima! Na glavi Kralja - trnova kruna, kruna vlasti koja je od Boga, kruna pletena od naših grijeha i okrutnosti. Život i smrt dvije su odrednice Isusove žrtve. Od osmijeha u Betlehemu do posljednjeg daha i jecaja na križu koji je sabrao sve naše boli da bi ih posvetio, koji je okajao sve naše grijehe da bi ih izbrisao; to je Isusov život u našem životu. 

Ti snagom križa krvavog

Sav dug nam, Kriste, otpusti,

I ropstvo staro dokonča,

Slobodom ljude obdari.

 

Podno križa, Majka, ožalošćena. Molimo i mi s njom da predragocjenjena krv prolivena za sve ljude, dadne na kraju svim ljudima spasenje i obraćenje i da Isusova krv bude svima jamstvo, zalog vječnog života.

 

 

 

 

 

 

 

USKRS

 


 

Christus vincit, regnat, imperat!

 

 

 

" Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud je i vjera vaša! .... Još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi." (1Kor15,14-19)

             Uskrs je dan u kojem čovjek doista pripada Kristu jer ga Gospodin, poput Izraelaca, oslobađa od ropstva grijeha. Od uskršnje zore, novo proljeće nade obuzima svijet, jer Uskrs nije povijesni trenutak nego početak novoga, vječnog života. Uskrsnuće označava najveću Kristovu pobjedu i ujedno jamstvo pobjede za Crkvu, usprkos protivštinama, usprkos progonima, jučer u prošlosti, sutra u budućnosti. Isus svoje uskrsnuće nije upotrijebio da ponizi neprijatelje nego je svoje svjedoke uputio da na tihi način, u Duhu ljubavi, privode ljude novosti života. " Umro je i uskrsnuo da život imaju, u izobilju da ga imaju." (Iv10,10) Sve treba spasiti. To je moguće samo ljubavlju, pomirenjem i praštanjem. To je novi kvasac, to je budućnost. To je poruka Kristova uskrsnuća. Da je Krist uskrsnuo, možemo danas doživjeti istom snagom kao što su to doživjeli apostoli. Jer, Isus je isti i jučer i danas i uvijeke(Heb13,8). Ukazuje nam se u njegovoj zajednici, među braćom i sestrama, u svetoj pričesti. Uskrsli tada stoji u nama. O njemu razmišljamo, s njime se suobličujemo, s njime patimo, po njemu se veselimo.  Uskrsnućem, Bog dokazuje da je pobijedio smrt pa apostol Pavao može reći: " Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj?" ((1Kor15,55). 

... A sunce plamsa u visini. Njišu se

Sve zelen-grane jela stoljetnih,

I grme r jeke ispod nogu Njegovih,

I orli kriče iznad glave Njegove,

I stoji jeka po svoj zemlji spasenoj

Visoko na visinama,

Duboko u nizinama:

Hozana, Sine Davidov!

Hozana, rode moj!  (V. Nazor. Uskrs)

 

 

       

      

 

PEPELNICA - KORIZMA


 

MOJ BOG

Našao sam ga i On je našao mene

       moj Bog koji me voli

Našli smo se tražeći jedan drugog

       i našao sam ga u sebi jer živi u meni i za me

       i ja se u njemu radujem

Od iskona smo skupa

       i do konca bit će mi pratilac moj Bog. (J. Pupačić)

 

 

" Ti, Gospodine, ostaješ dovijeka (Ps33,11) ali se nećeš dovijeka gnjeviti na nas (Ps85,6) jer si se smilovao prahu i pepelu i udostojao si se pred licem svojim ponovno oblikovati izobličenost moju." (Sv. Augustin - Misli)

          Korizma, liturgijsko je vrijeme u kojemu crkva svake godine na obnovljeni način, poziva svoje vjernike da se u vremenu od četrdeset dana postom, pokorom, molitvom, suživljeni s Kristom, pripremimo za pashalni misterij.

          Korizma započinje Pepelnicom, Čistom srijedom. Pepeo, kojega dobijemo od maslinovih grančica iz prethodne godine, simbol je pokore, poniznosti i žrtve. Dok nas svećenik u znaku križa pepeli, slušamo riječi: " Obratite se i vjerujte evanđelju." (Mk1,15)

Obratiti se, znači dozvoliti da nas osvoji Isus, te se s njime "vratimo" Ocu. Korizmeni hod obraćenja postaje prava prigoda, " milosno vrijeme" da obnovimo svoje sinovsko predanje i da oživotvorimo ono što nam Isus neprestano ponavlja: " Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom." (Mk 8,34) 

Korizma je buđenje života, ona nosi novu nadu u čovjekov život. To je vrijeme ozdravljenja čovjekove duše, preispitivanja vlastite savjesti, discipline tijela i duha, vrijeme u kojemu trebamo izići iz opsjene samodostatnosti, zatvorenosti, vlastite bijede i težiti Božjemu oprostu i prijateljstvu.

Korizma je spomen na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju i Ilija na Horebu. Broj 40 biblijski je broj koji označava puninu vremena, savršenstvo, naše određenje, nebo  i nebesku proslavu kod Oca i Sina i Duha Svetoga. 

U korizmenom vremenu Crkva, slušajući Evanđelje, predlaže neka posebna djela koja prate vjernike na putovanju nutarnje obnove:

Molitva - čini naš post ugodnim Gospodinu i daje mu spasenjski učinak. Molitva u Korizmi treba biti ustrajnija, pouzdanija. Molitva daje životu snažni ton i postaje spona neba i zemlje

Post- po Kristovu primjeru, post je najosnovniji element vršenja korizme. Post je uspostavljen za ozdravljenje duše i tijela. Njime krotimo poroke i postajemo gospodari tijela. " Posti se dok traje borbena patnja. Tko kreće u boj, uzdržava se od svega (1Kor 9,25). Hrana se ostavlja za mirnodopsku nadu. Mir neće biti potpun dok naše tijelo  - čije otkupljenje čekamo - ne obuče besmrtnost. (Sv. Augustin)

Milostinja - Pod milostinjom treba shvatiti sva djela milosrđa prema bližnjemu, to znači davati i opraštati. Gospodinovo milosrđe je izljev dobročinstava jer " Dobri, podnosite zle. Zli neka se promijene i nasljeduju dobre. Svi, ako je moguće, pripadajmo Bogu. U Božjemu milosrđu svi izbjegnimo zloću ovoga svijeta" (Sv. Augustin)

KRIŽNI PUT - VIA CRUCIS

Pobožnost na spomen Isusove muke, od trenutka osude na smrt do polaganja Tijela u grob. Put je obilježen s 14 postaja, a svaka postaja označava biblijski događaj Isusove muke.

" Tko se mene zastidi pred ljudima, i njega će se Sin čovječji stidjeti pred Božjim anđelima. ( Mk8,38) Ne srami se , dakle, poruge križa koji je sami Bog za te bez oklijevanja uzeo.( Sv. Augustin)

 

I  SUĐENJE

    Da. Kriv sam. - Pilate, ne peri.

    Krv moja ne će ostati na tebi.

    Svog Judu ja sam nosio u sebi;

    A nevjeru u svojoj rađah vjeri.

II KRIŽ

    Nemojte za me križ u šumi sjeći!

    Hoću da umre jadna put mi ova

    Na drvu, što je od mojih gr´jehova

    Građeno! Za se hoću jad još veći!

Opširnije...

Razni sadržaji

Tuesday the 18th. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017