Blaženi Alojzije Stepinac

 

 

 

" Kad vam otmu sve ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači!" (Bl. Alojzije Stepinac)

 

Svetost i mučenički život sluge Božjega Alojzija Stepinca  neka bude zalog našem rastu u kršćanskoj vjeri i ljubavi. I te sklopljene ruke neka mole da On, vjeran učenik i neumoran učitelj božanskih istina, što prije zasvjetli aureolom svetosti. Evanđeoskom slobodom zahtijevao je da u životu budu promicana i primjenjivana načela pravednosti i ljubavi i kada je bilo potrebno, javno je osuđivao kršenje tih načela. Svaki narod, svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, govorio je u Zg katedrali 25. listopada 1942. imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili uglađeni europejci, bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: Oče naš koji jesi na nebesima! (Mt6,9) I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati? I za mrzitelje crkve trebamo se moliti jer tko će znati tajne milosti Božje. Tko zna, navodi kardinal u jednom od svojih pisama, neće li se i iz mnogih tih ljudi, iz krutih Savla, nastati mnogi Pavli? Povijest naše svete Crkve prepuna je takvih primjera pa i u najnovije doba.

 

 

Ja vjerujem! Ne će

Me nestati. Sve će

Nadživjeti zalazak moj,

Jer traje u vječnosti

Rat Mraka sa Svjetlosti,

A bjesni zbog mene taj boj. ( Ja vjerujem: V. Nazor)

 

 

Božić - Rođenje Gospodinovo

 

 

 

 

Betlehem, ecce in hoc parvo terrae foramine

Caelorum Conditor natus est.

Hic involutus pannis

Hic visus a pastoribus

Hic demonstratus a stella

Hic adoratus a Magis.

            -              

Ovdje u Betlehemu,

U ovoj maloj rupi u zemlji,

Rodio se tvorac visina.

Ovdje je povijen u pelene,

Ovdje su ga vidjeli pastiri,

Ovdje je pokazan od zvijezde,

Ovdje su mu se poklonili mudraci.

 

         Rođenje Isusa Krista početak je posebne povijesti odnosa između Boga i čovjeka. Bog dolazi k nama u ljudskom obličju i boravi među nama. Mi postajemo djeca Božja koja će biti preobražena u Božje savršenstvo i primiti puninu života. Bog postaje čovjekom da bi se čovjek pobožanstvenio. 

             U mrkloj noći koja se nadvila nad Betlehemom, upalilo se veliko svjetlo: Stvoritelj svega svijeta utjelovio se sjedinivši se nerazdruživo s ljudskom naravi, postavši: Bog od Boga, svjetlo od svjetla i istodobno čovjek, pravi čovjek. " Ovaj se neznatni i nemoćni čovjek objavljuje kao onaj istinski Moćni, kao Onaj o kojemu u konačnici sve ovisi". ( Benedikt XVI - Djetinjstvo Isusovo) Učinio se malenim da nas oslobodi težnji za veličinom, moći. Bogat božanstvom, za nas postade siromahom.

Bog je u svojoj svemogućnosti mogao na bezbroj načina poslati svojega Sina ali on je odlučio da se rodi od Marije i pravedna čovjeka Josipa, u obiteljskoj zajednici muškarca i žene. Time je Bog htio posvetiti  i tu temeljnu ljudsku zajednicu kojoj povjerava svojega Sina. 

Krist se rodio za nas i radi nas. Pozvani smo da u ovoj svetoj noći slavimo i svoj "rođendan" jer se i mi ove noći rađamo u nove ljude; Bog nas stvara iz ljubavi za ljubav. Krist se želi roditi u našemu srcu, u našoj duši, ako mu dopustimo, ako umremo grijehu, ako se obratimo, ako dopustimo da nas Božji duh prožme.

Koliko puta ti se za me rodio,

O malo d´jete Isuse!

Al nisam znao da, sin sunčev, silaziš

U tamnu jezgru zemljinu.

Da u njoj rasteš, da je griješ, oživiš .... ( V. Nazor: Božić)

Božić je blagdan mira, pomirenja, darivanja,  prihvaćanja drugoga i drugačijega. Ivan Krstitelj nas upozorava da nam je " pripraviti put Gospodinu". Osloboditi nam je mjesto za božićno novorođenče, u nama, u našem svakodnevnom životu. Kad se Isus rodio, anđeli su pjevali Slava Bogu na visini i navijestili na zemlji mir ljudima dobre volje. Nek se raduje pravednik jer se približava pobjedi, nek se veseli i grešnik jer je pozvan na oproštenje, nek kliče od radosti i nekršteni jer je pozvan na život! Božićno dijete nam svojom prisutnošću uljepšava dušu, resi je svojim milostima, pali slamu naših nesavršenosti i pripravlja ju u mekani ležaj za svoje presveto tijelo.   

Al noćas ja te osjećam u sebi,

O malo d´jete Isuse!

Na dvoru noć je najcrnja.

I smetovi se valjaju 

po mojoj stazi. ( V Nazor: Božić)

 

SRETAN I OD BOGA BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!

  

 

Prikazanje BDM u Hramu - Gospa od Zdravlja


 

I ja sam, eto, na koljena pao

Pred tvojom slikom, majko nevoljnika,

I k tebi svoje ruke podigao

Oj, slatka nado tužnih i patnika!

Tiho je, tiho sred crkvice male

Pri zidu samo lampe zadrhtale,

Al bl jedi sveci kao da mi zbore:

Kazivaj nama jade što te more!

Mi ćemo tebi, d jete rastuženo,

Utješit otu nevolju, muku:

Na tvoje srce bolno, izmučeno 

Polagat ruku.     ( V. Nazor: U Hramu)

 

 

 

 

Blagdanom Prikazanja BDM slavimo "posvetu" kojom se Djevica Marija posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću.

Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina. Po svojem je odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena da bude dionica našega Otkupljenja. Doskora, njezino će tijelo postati mjestom utjelovljenja Božjega Sina - po Duhu Svetom će začeti i donijeti otkupitelja i ozdravitelja. 

Djevica koja se naučila klanjati Bogu u jeruzalemskome hramu, od sada će mu se klanjati u samoj sebi. I upravo će zbog toga osjenjenja " Dijete biti sveto i zvat će se Sin Božji" - bit će, dakle, sam Bog.

Marija, milosti puna, sada se prinosi na službu milosti. Spomendan Marijinog prikazanja slavi se u mnogim krajevima, posebno južnim, kao Gospa od Zdravlja. I to zaista jer se u nju možemo pouzdati i njoj se moliti za naše zdravlje, ne samo tjelesno nego i duhovno koje je našem prolaznom životu i potrebnije.

Marija je majka spasenja, pomoćnica slična Isusu, majka vjernika, zdravlje bolesnih, utočiste grešnika, Marija je Majka Crkve, vječna veza između Sina i otkupljenoga čovječanstva.

ADVENT - DOŠAŠĆE

 

 

 

 

 

 

Od Jude žezlo se kraljevsko ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj koji će se poslati: on je iščekivanje naroda. (Post 49,10)

          Došašćem, vremenom radosne nade,  započinjemo novo liturgijsko vrijeme koje nas pripravlja na slavlje rođenja Gospodina našega Isusa Krista i na onaj konačni susret s Gospodinom koji će se dogoditi na svršetku svijeta kada će se pojaviti kao Kralj svega stvorenoga i kao Sudac svih ljudi. Isus neprestano dolazi pred vrata ljudskih srdaca i očekuje da mu se čovjek u vjeri, nadi i ljubavi otvori kako bi ga on obogatio svojim milosrđem i blagošću. On nam dolazi kroz svoju Riječ, kroz sakramente, vidljive znakove njegove milosti.

Uzevši ljudsko tijelo i postavši nam jednak u svemu osim u grijehu, Isus se pojavljuje kao Svjetlo svijeta na prosvjetljenje svakog čovjeka. Oni koji ga prime postaju djeca Božja.

Došašće je i pokorničko vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela milosrđa kako bismo iskreno, čista srca primili Betlehemsko djetešce. Bdijmo; " vrijeme je da se oda sna prenemo jer nam je spasenje bliže nego kad povjerovasmo. (Rim 13, 11)

Došašće je vrijeme za ponovno otkrivanje nade koja je usidrena u Kristu. Recimo Gospodinu DA jer nam se On nudi kao Put, Istina i Život. 

Kako bismo se što bolje pripravili za dolazak Djeteta, određene su četiri nedjelje, četiri nedjelje sabranosti u kojima ćemo  "protresti" breme našeg života, naše srce i naše duše. 

Sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. ( 1Sol5, 23-24)

1. nedjelja Došašća - prorok Izaija moli Gospodina da ponovo svrati svoj pogled na odlutali narod, da ga ponovo uzme k sebi.

2. nedjelja Došašća - Izaija govori narodu da će Gospodin ipak doći posred Izraela no potrebno je pripraviti mu put, poravniti staze, pripremiti srca. Evanđelje stavlja pred nas Ivana Krstitelja, preteču Isusa koji nas vodom čisti, ispire od ispraznosti ovoga svijeta. 

3. nedjelja Došašća - radosna nedjelja, Gaudete, božanska radost koja mora prebivati u našim srcima, zaslugom Duha Svetoga. Radost jer smo Kristova djeca, jer Gospodin dolazi među nas.

4. nedjelja Došašća - Krist je obznanjen, dolazi k nama, Emanuel - s nama Bog. Iz djevičanskog krila niknuo je cvijet - Gospodin naš Isus Krist!

 

Treća nedjelja Došašća, nedjelja je Caritasa, solidarnosti s potrebitima koje je čovjek možda zaboravio ali Bog - ne. Stoga, ne bojmo se otvoriti vrata Kristu, kako bi se svaka praznina naše duše ispunila milošću i toplinom prema bratu čovjeku da bismo poput bl. Majke Terezije mogli reći. " Ako ikad postanem sveta - zacijelo ću biti svetica "tame". Trajno ću biti odsutna s neba da bih palila svjetlo onima koji su na zemlji u tami".  

 

 

SVI SVETI


 

 

Svet!

Podne je - svečani čas,

Na pragu kad stoji nebesa

Bog otac. - A svemir je vas

Hram blistav, i stabla bez sjene,

I duša bez žuči, i oči bez mrene,

A zemlja je puna čudesa,

čas sveti je to,

kad osjećam nit što me veže

Za izvor moj vječni, a k uvoru bježe

Sve moje gorčine ....    (V. Nazor - Svet!)

 

           Blagdan Svih Svetih, blagdan je svih ljudi koji su u svojem životu ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjem. Blagdan je to nebrojivog mnoštva iz svakog naroda, vjerujemo i iz našeg, koje je živjelo po Kristovim blaženstvima, mnoštva koje nije robovalo prolaznim dobrima nego onih koji su žeđali za pravdom, koji su trpjeli s obespravljenima i potlačenima i po kojima se Bog proslavio. 

Bog s visina daje bogatstvo svoje milosti. Misao na sve svete potiče nas na razmišljanje kako naš život mora biti svet i dobar, shvaćen u funkciji budućega života. Svi Sveti su Krist, ne da bi nadmašili svojega učitelja nego da se suobliče s njime i da se na njima presijava Božje lice.

Šum. Glomot. - Sjaj novi dok mi rosi

na vjeđe, tvoj oro sve niže

Se spušta, sve brže, još bliže.

I hvata me, diže.

I k tebi me uzduhom nosi. ( Svet )

 

DUŠNI DAN

 

 

O Smrti, o Moći hladna, kruta i jaka.

Ti plijen svoj nikad ne pusti iz ruku;

 i ne znamo da l onkraj šutnje i mraka

radost nam truješ il nam blažiš muku.   (Vrata Smrti, V. Nazor)

 

Smrt obilježava konac zemaljskog života i početak vječnog, duša se dijeli od propadljiva tijela. Ona se susreće s Bogom u posebnome sudu. 

Dan nakon proslavljene i hodočasničke, Crkva ima i čistilišnu u kojoj se neumrla duša priprema za sjedinjenje s vječnim i svetim.

Tim dušama, koje kušnja ognja obvezuje na čišćenje u očekivanju pune nebeske radosti, Crkva posvećuje poseban spomen, potičući nas da se za njih molimo.

Dan je to kada obilazimo grobove naših najmilijih, znanih i neznanih ljudi, dan je to kada groblja ožive u bojama cvijeća i treptaju svijeća, a nadasve dan ispunjen molitvama, uzdasima koji će utihnuti tek na koncu vremena.

" Tada ćemo biti slobodni i vidjet ćemo, vidjet ćemo i ljubit ćemo, ljubit ćemo i zahvaljivat ćemo. Gledaj, to će doći na kraju, na kraju bez kraja." (Sv. Augustin)

Razni sadržaji

Saturday the 31st. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017