CVJETNICA - Nedjelja Muke Gospodnje

 

"Braćo, muževi, nama je upravljena ova Riječ spasenja. Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. Pošto pak izvršiše sve što je u njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. Ali Bog ga treći dan uskrisi od mrtvih". ( Dj 13,26-30a)

Nedjeljom Muke Gospodnje ulazimo u Veliki tjedan, u tjedan najvećih otajstava naše vjere. U punini svojeg liturgijskog sadržaja, Cvjetnica izražava bit Vazmenoga misterija: kroz muku, poniženje i smrt, Krist dolazi do života, pobjede i ulazi u svoju slavu. 

Silan svijet s oduševljenjem prati Isusa na njegovu putu iz Betanije u Jeruzalem. Hodočasnici zajedno s učenicima rasprostiru svoje haljine po cesti kojom Isus prolazi, trgaju grančice uzvikujući: Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Narod ga slavi kao kralja da bi ga, jer nije htio povesti bitku protiv rimskog okupatora, osudio na smrt, vičući " Raspni ga, raspni! 

Isus slobodno ide u smrt navješćujući kraljevstvo Božje. Nemilosrdni, mnogobrojni udarci po bezgrešnim, svetim Isusovim udovima! Na glavi Kralja - trnova kruna, kruna vlasti koja je od Boga, kruna pletena od naših grijeha i okrutnosti. Život i smrt dvije su odrednice Isusove žrtve. Od osmijeha u Betlehemu do posljednjeg daha i jecaja na križu koji je sabrao sve naše boli da bi ih posvetio, koji je okajao sve naše grijehe da bi ih izbrisao; to je Isusov život u našem životu. 

Ti snagom križa krvavog

Sav dug nam, Kriste, otpusti,

I ropstvo staro dokonča,

Slobodom ljude obdari.

 

Podno križa, Majka, ožalošćena. Molimo i mi s njom da predragocjenjena krv prolivena za sve ljude, dadne na kraju svim ljudima spasenje i obraćenje i da Isusova krv bude svima jamstvo, zalog vječnog života.

 

 

 

 

 

 

 

PEPELNICA - KORIZMA


 

MOJ BOG

Našao sam ga i On je našao mene

       moj Bog koji me voli

Našli smo se tražeći jedan drugog

       i našao sam ga u sebi jer živi u meni i za me

       i ja se u njemu radujem

Od iskona smo skupa

       i do konca bit će mi pratilac moj Bog. (J. Pupačić)

 

 

" Ti, Gospodine, ostaješ dovijeka (Ps33,11) ali se nećeš dovijeka gnjeviti na nas (Ps85,6) jer si se smilovao prahu i pepelu i udostojao si se pred licem svojim ponovno oblikovati izobličenost moju." (Sv. Augustin - Misli)

          Korizma, liturgijsko je vrijeme u kojemu crkva svake godine na obnovljeni način, poziva svoje vjernike da se u vremenu od četrdeset dana postom, pokorom, molitvom, suživljeni s Kristom, pripremimo za pashalni misterij.

          Korizma započinje Pepelnicom, Čistom srijedom. Pepeo, kojega dobijemo od maslinovih grančica iz prethodne godine, simbol je pokore, poniznosti i žrtve. Dok nas svećenik u znaku križa pepeli, slušamo riječi: " Obratite se i vjerujte evanđelju." (Mk1,15)

Obratiti se, znači dozvoliti da nas osvoji Isus, te se s njime "vratimo" Ocu. Korizmeni hod obraćenja postaje prava prigoda, " milosno vrijeme" da obnovimo svoje sinovsko predanje i da oživotvorimo ono što nam Isus neprestano ponavlja: " Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom." (Mk 8,34) 

Korizma je buđenje života, ona nosi novu nadu u čovjekov život. To je vrijeme ozdravljenja čovjekove duše, preispitivanja vlastite savjesti, discipline tijela i duha, vrijeme u kojemu trebamo izići iz opsjene samodostatnosti, zatvorenosti, vlastite bijede i težiti Božjemu oprostu i prijateljstvu.

Korizma je spomen na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju i Ilija na Horebu. Broj 40 biblijski je broj koji označava puninu vremena, savršenstvo, naše određenje, nebo  i nebesku proslavu kod Oca i Sina i Duha Svetoga. 

U korizmenom vremenu Crkva, slušajući Evanđelje, predlaže neka posebna djela koja prate vjernike na putovanju nutarnje obnove:

Molitva - čini naš post ugodnim Gospodinu i daje mu spasenjski učinak. Molitva u Korizmi treba biti ustrajnija, pouzdanija. Molitva daje životu snažni ton i postaje spona neba i zemlje

Post- po Kristovu primjeru, post je najosnovniji element vršenja korizme. Post je uspostavljen za ozdravljenje duše i tijela. Njime krotimo poroke i postajemo gospodari tijela. " Posti se dok traje borbena patnja. Tko kreće u boj, uzdržava se od svega (1Kor 9,25). Hrana se ostavlja za mirnodopsku nadu. Mir neće biti potpun dok naše tijelo  - čije otkupljenje čekamo - ne obuče besmrtnost. (Sv. Augustin)

Milostinja - Pod milostinjom treba shvatiti sva djela milosrđa prema bližnjemu, to znači davati i opraštati. Gospodinovo milosrđe je izljev dobročinstava jer " Dobri, podnosite zle. Zli neka se promijene i nasljeduju dobre. Svi, ako je moguće, pripadajmo Bogu. U Božjemu milosrđu svi izbjegnimo zloću ovoga svijeta" (Sv. Augustin)

KRIŽNI PUT - VIA CRUCIS

Pobožnost na spomen Isusove muke, od trenutka osude na smrt do polaganja Tijela u grob. Put je obilježen s 14 postaja, a svaka postaja označava biblijski događaj Isusove muke.

" Tko se mene zastidi pred ljudima, i njega će se Sin čovječji stidjeti pred Božjim anđelima. ( Mk8,38) Ne srami se , dakle, poruge križa koji je sami Bog za te bez oklijevanja uzeo.( Sv. Augustin)

 

I  SUĐENJE

    Da. Kriv sam. - Pilate, ne peri.

    Krv moja ne će ostati na tebi.

    Svog Judu ja sam nosio u sebi;

    A nevjeru u svojoj rađah vjeri.

II KRIŽ

    Nemojte za me križ u šumi sjeći!

    Hoću da umre jadna put mi ova

    Na drvu, što je od mojih gr´jehova

    Građeno! Za se hoću jad još veći!

Opširnije...

KRŠTENJE GOSPODINOVO

 

 

" Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom." (Rim6,3-4)

         Ivan Krstitelj propovijedao je krst vodom kao znak kajanja za grijehe da bi pripravio dolazak Mesije. Ivanovo krštenje simbolizira novu stranicu nečijega života i življenja. Isus, bez grijeha želi primiti Ivanovo krštenje i postati nam u svemu jednak osim u grijehu i stoga je razumljivo Ivanovo odvraćanje Isusa jer Ivan ga vidi kao Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta. Isus je novo Pashalno Janje Novoga saveza čijom smo krvlju otkupljeni i spašeni od smrti vječne. Isusovo krštenje izražava smisao njegova života - ispuniti svu pravednost, do smrti na križu, uzevši naše grijehe na sebe. "Isus postaje živim vrutkom koji i nas oživljava". (usp. Iv19, 34; Iv5,6, Duh liturgije) 

Sakramentom krštenja, oblačeći Krista, postajemo Djeca Božja. Krst je početak, prvina Božjih darova kojim se napukle trske zacjeljuju, a stijenja raspiruju. Krštenjem, pritjelovljujemo se Kristovoj zajednici i postajemo dionici Kristova svećenstva. 

Blagdanom Krštenja Gospodinovog završava se kratko ali vrlo intenzivno vrijeme božićnog otajstva.

Blaženi Alojzije Stepinac

 

 

 

" Kad vam otmu sve ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači!" (Bl. Alojzije Stepinac)

 

Svetost i mučenički život sluge Božjega Alojzija Stepinca  neka bude zalog našem rastu u kršćanskoj vjeri i ljubavi. I te sklopljene ruke neka mole da On, vjeran učenik i neumoran učitelj božanskih istina, što prije zasvjetli aureolom svetosti. Evanđeoskom slobodom zahtijevao je da u životu budu promicana i primjenjivana načela pravednosti i ljubavi i kada je bilo potrebno, javno je osuđivao kršenje tih načela. Svaki narod, svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, govorio je u Zg katedrali 25. listopada 1942. imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili uglađeni europejci, bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: Oče naš koji jesi na nebesima! (Mt6,9) I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati? I za mrzitelje crkve trebamo se moliti jer tko će znati tajne milosti Božje. Tko zna, navodi kardinal u jednom od svojih pisama, neće li se i iz mnogih tih ljudi, iz krutih Savla, nastati mnogi Pavli? Povijest naše svete Crkve prepuna je takvih primjera pa i u najnovije doba.

 

 

Ja vjerujem! Ne će

Me nestati. Sve će

Nadživjeti zalazak moj,

Jer traje u vječnosti

Rat Mraka sa Svjetlosti,

A bjesni zbog mene taj boj. ( Ja vjerujem: V. Nazor)

 

 

Božić - Rođenje Gospodinovo

 

 

 

 

Betlehem, ecce in hoc parvo terrae foramine

Caelorum Conditor natus est.

Hic involutus pannis

Hic visus a pastoribus

Hic demonstratus a stella

Hic adoratus a Magis.

            -              

Ovdje u Betlehemu,

U ovoj maloj rupi u zemlji,

Rodio se tvorac visina.

Ovdje je povijen u pelene,

Ovdje su ga vidjeli pastiri,

Ovdje je pokazan od zvijezde,

Ovdje su mu se poklonili mudraci.

 

         Rođenje Isusa Krista početak je posebne povijesti odnosa između Boga i čovjeka. Bog dolazi k nama u ljudskom obličju i boravi među nama. Mi postajemo djeca Božja koja će biti preobražena u Božje savršenstvo i primiti puninu života. Bog postaje čovjekom da bi se čovjek pobožanstvenio. 

             U mrkloj noći koja se nadvila nad Betlehemom, upalilo se veliko svjetlo: Stvoritelj svega svijeta utjelovio se sjedinivši se nerazdruživo s ljudskom naravi, postavši: Bog od Boga, svjetlo od svjetla i istodobno čovjek, pravi čovjek. " Ovaj se neznatni i nemoćni čovjek objavljuje kao onaj istinski Moćni, kao Onaj o kojemu u konačnici sve ovisi". ( Benedikt XVI - Djetinjstvo Isusovo) Učinio se malenim da nas oslobodi težnji za veličinom, moći. Bogat božanstvom, za nas postade siromahom.

Bog je u svojoj svemogućnosti mogao na bezbroj načina poslati svojega Sina ali on je odlučio da se rodi od Marije i pravedna čovjeka Josipa, u obiteljskoj zajednici muškarca i žene. Time je Bog htio posvetiti  i tu temeljnu ljudsku zajednicu kojoj povjerava svojega Sina. 

Krist se rodio za nas i radi nas. Pozvani smo da u ovoj svetoj noći slavimo i svoj "rođendan" jer se i mi ove noći rađamo u nove ljude; Bog nas stvara iz ljubavi za ljubav. Krist se želi roditi u našemu srcu, u našoj duši, ako mu dopustimo, ako umremo grijehu, ako se obratimo, ako dopustimo da nas Božji duh prožme.

Koliko puta ti se za me rodio,

O malo d´jete Isuse!

Al nisam znao da, sin sunčev, silaziš

U tamnu jezgru zemljinu.

Da u njoj rasteš, da je griješ, oživiš .... ( V. Nazor: Božić)

Božić je blagdan mira, pomirenja, darivanja,  prihvaćanja drugoga i drugačijega. Ivan Krstitelj nas upozorava da nam je " pripraviti put Gospodinu". Osloboditi nam je mjesto za božićno novorođenče, u nama, u našem svakodnevnom životu. Kad se Isus rodio, anđeli su pjevali Slava Bogu na visini i navijestili na zemlji mir ljudima dobre volje. Nek se raduje pravednik jer se približava pobjedi, nek se veseli i grešnik jer je pozvan na oproštenje, nek kliče od radosti i nekršteni jer je pozvan na život! Božićno dijete nam svojom prisutnošću uljepšava dušu, resi je svojim milostima, pali slamu naših nesavršenosti i pripravlja ju u mekani ležaj za svoje presveto tijelo.   

Al noćas ja te osjećam u sebi,

O malo d´jete Isuse!

Na dvoru noć je najcrnja.

I smetovi se valjaju 

po mojoj stazi. ( V Nazor: Božić)

 

SRETAN I OD BOGA BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!

  

 

Razni sadržaji

Tuesday the 21st. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017