Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
Mora
U noćni sat
Ušo je ko tat...
U kutu čuči,
Došo je, da muči,
Da mi kosti toči, oči kljuje,
Udara na muke, crven lanac kuje,
-Voda, kamen,
Led i plamen,-
Krvnik, inkvizitor, grabant,
Sluga mraka, vječne boli trabant-
Dok kroz prozor diše stari, tihi vrt,
A srce bolno kuca: smrt-smrt-smrt. ( A.G.Matoš)
"Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada". (Ps138,1-6)
... ako ne stavim "Hrvatsku"
vrh svake radosti svoje!
18. studenoga, dan je bolnog sjećanja i molitve za sve poginule i nestale branitelje i civile Vukovara i Škabrnje. Još je bolnija činjenica da je ta razaranja i pogubljenja mogao učiniti čovjek, čovjek koji je pao ispod razine ljudskoga dostojanstva, čovjek pomraćenoga uma, zaslijepljen ideologijom zla.
I svaki puta ponavlja se slika Kalvarije; u svima koji su pogubljeni tamom ljudske izopačenosti, Isus Krist je ponovo razapinjan i ubijan. U raspetome Kristu vidimo žrtvu naših branitelja, a uskrsnućem, novu nadu, nesebičnu ljubav, temelje novoga života za nas i našu Domovinu.
Vukovar, najznačajniji je simbol rata u Hrvatskoj, žrtva miloševićevskog i velikosrpskog krvavog pohoda na našu Domovinu. Vukovar je mjesto pijeteta prema braniteljima i stanovnicima suočenih s beskrupoloznim i pakosnim osvajačima ali isto tako neka Vukovar bude i grad svjetla, budućnosti i zajedništva svih Hrvata.
" Tvojoj nozi on posrnuti ne da
I neće zadrijemati on, čuvar tvoj.
Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov."
Majka Terezija iz Calcutte
" Često se osjećam poput olovčice u Božjim rukama. On je taj koji piše, on je taj koji razmišlja, On je taj koji čini pokrete, a na meni je samo biti olovkom." Govor Majke Terezije u Rimu 7. ožujka 1979.
Majka Terezija, nastavlja pronositi Božje svjetlo i ljubav u sve kutke svijeta, privodeći sve k Srcu Božjemu te ujedinjujući milijune ljudi svih naroda, kultura, religija i one bez religija, muškarce, žene, djecu, mlade, stare u svezu ljubavi Božje, tažeći Božju žeđ za poniznim djelima ljubavi prema najsiromašnijima od siromaha. ( s. Nirmala Joshi)
Božić - Rođenje Gospodnje
" Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu, svjetlost jaka obasja". (Iz 9,1)
Božić, izvanredan događaj, Bog dolazi k nama da postane jedan od nas. Koliko ljubavi u ovom događaju. Dijete je rođeno za nas, Bog nam je darovan.
To je Isus, Emanuel, s nama Bog!
Poput pastira i mi smo čuli glas anđela koji nas zove u Betlehem. Ova naša crkva je poput Betlehema, živih jaslica jer ovdje, u njoj, svakodnevno susrećemo Isusa.
Tko su oni koji su primili Isusa; to je Marija, nazaretska Djevica iz malog neznatnog gradića u Galileji, koja je, sačuvavši slavu djevičanstva, prosula svijetom vječno Svjetlo, Isusa Krista (pref), Josip, stolar, o kojemu gotovo ništa ne znamo i pastiri, skromni, prezreni koji su čuvali svoje stado. Isus nije rođen ni u Jeruzalemu ni u Rimu, nego u Betlehemu, poznatom samo po pastirima.
Božić nam pokazuje da snaga koja mijenja svijet, dolazi od skromnih i poniznih, od Boga koji se ponizio za našu ljubav.
Isusovim rođenjem ništa više nije isto. On traži od nas da započnemo novi život, da ispunimo srca novim osjećajima.
" Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist Gospodin". Idite u Betlehem i naći ćete Isusa.
Betlehem, kuća kruha. Ovdje, u crkvi imamo Betlehem, kruh koji blagujemo u svetoj Euharistiji, svake nedjelje, svakoga dana.
Kad su pastiri došli u Betlehem, našli su dijete na slamici, povijeno u pelene. Anđeli su milozvučnim glasom pjevali " Slava Bogu na visini, a na zemlji, mir ljudima, miljenicima njegovim"! To je početak Glorie koju ponovo počinjemo pjevati nakon Adventa. Da, slava Bogu! Časteći Boga, nalazimo mir. Danas, novorođeno Dijete, želi nam podariti trajnu radost, uljepšati naše duše svojom prisutnošću, uresiti je svojim milostima.
Došli smo u Betlehem pozdraviti Isusa ali što će biti sutra. Što će biti s ovim Djetetom u našem životu? Marija i Josip nisu našli svoje mjesto u kući nego u svratištu. Isus je i tu sretan jer je dočekan u ljubavi. Učinimo u svojim srcima Betlehem, primimo Isusa, naučimo slušati Evanđelje sudjelujući na sv. Misama, želeći dobro bolesnima, potrebitim, starima. Napravimo trajno u našim kućama Betlehem jer Isus i dalje traži mjesto po svijetu. Budimo kao Josip i Marija, otvorimo svoja srca i živimo s Isusom čuvajući njegovu Riječ. Budimo ponizni i maleni pred novorođenim Djetetom kako bismo bili veliki u ljubavi!
Ovoga Božića, neka nas zamiluje novo srce, srce božanskoga Spasitelja!
... O blaženi Bože moj,
Koliko li te stajalo
što si me tako ljubio! (A. Liguori)
Sretna Nova 2019. godina!
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Iz duhovne oporuke blaženog kardinala Alojzija Stepinca:
... Sjetite se kojom zgodom u svojim molitvama i mene, svoga pastira u teškim vremenima, da mi Gospodin bude milostiv! Nadam se, da će mi milosrdni Isus udijeliti milost, te ću moći vazda u nebu moliti i za sve vas dok bude svijeta i vaše nadbiskupije, da postignete cilj, za koji vas je Bog stvorio. ( Krašić, 28.svibnja 1957.)
Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se za siromašne i obespravljene;
ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo da nas obdariš svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš među svece sveopće Crkve,
da bismo ga mogli još predanije slijediti i uteći se
njegovu moćnu zagovoru u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije
Majke i kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen!
BENEDIKT XVI, papa u miru
...ovu se večer želimo u miru i pobožnosti prisjetiti blaženoga Alojzija Stepinca, neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu.
Sv. Ivan XXIII, papa
Od početka svojega pontifikata, papa Ivan XXIII naglašavao je jedinstvo kršćana i mir u svijetu. U svom se pontifikatu usredotočio na duhovnu skrb umjesto na diplomacije, zbog čega su ga mnogi nazvali " Dobrim papom". Njegov najznačajniji čin za vrijeme papinstva je sazivanje Drugog vatikanskog koncila, 11. listopada 1962., sa svrhom posuvremenjenja Crkve čiji završetak nije dočekao.
Sabor je donio mnoge promjene, uključujući reformu liturgije, obnovljenu teologiju Crkve i uključivanje laika, kao i mnoge druge inicijative, a sve kako bi Crkvu uputio u 20. stoljeće.
Rezultati Koncila u potpunosti su sažimali cilj pape o ujedinjenju i brizi za vjernike Crkve usred svijeta koji se mijenja.
Njegova se pobožnost pokazala jednako nepromijenjenom na zalazu njegova dugog života kao što je bila svjetla kod njegova jutra: pouzdanje u Boga, nasljedovanje Krista, pripravnost za putovanje u vječne prostore, bez žalbe, bez straha: ljubav prema svima, nježna i velikodušna.
Završetak Koncila je bio 8.prosinca 1965. na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM za papinstva Pavla VI čiju ćemo obljetnicu u ovoj jubilejskoj godini obilježiti
Uz spomendan svetog pape Ivana XXIII:
" Neću zaboraviti da nikad nisam sam, i onda kad to jesam; gleda me Bog, Marija i moj anđeo čuvar .... Tada ću misliti na bičevanje Isusa Krista i na posljednje stvari, sjećajući se riječi Duha Svetoga. " U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa nećeš nikada griješiti" (Sir 7,36).
