O BOŽIĆU
Prva božićna pjesma u povijesti, kojom je za sva vremena određen unutarnji titraj Božića, ne potječe od čovjeka - sveti Luka nam je predaje kao pjesmu anđela, koji su bili blagovjesnici svete noći: "Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje." Ova pjesma postavlja kriterij; pomaže nam da shvatimo o čemu je riječ na Božić. Ona sadržava natuknicu, koja upravo u naše doba pokreće ljude kao jedva koja druga riječ, a to je riječ mir. Biblijska riječ šalom, koju mi tako prevodimo, znači mnogo više od puke odsutnosti rata; ona znači pravo stanje čovjekovih stvari, spas-svijet u kojem vladaju povjerenje i bratstvo, u kojem nema ni straha ni nestašice, ni neiskrenosti ni prijevare. Mir na zemlji-to je cilj Božića. No pjesma anđela pretpostavlja kao prvo ono bez čega mir ne može biti trajan: Božju slavu. To je betlehemska pouka mira: mir ljudi dolazi od Božje slave.
(Benedikt XVI - Božićni blagoslov)
ŠUMSKA IDILA
" Jaganjčeva majko!" - Nek nas tvoga sina
Vatra grije. - Cjela šuma slatko stenje.
Hram se širi. Oltar uz nebo se penje.
Misnik sunce diže put modrih visina.
Sve u lugu stade. - I kap čeka, pa se
Ne miče na ploči.
Iz srca ognjenog, što na nebu sja se,
Sveta krv se toči. (V. Nazor: Šumske idile - Podizanje)
OTAJSTVO KRIŽA
U otajstvu križa Krist je prošao najmračnijim dolinama i pustinjama sa svim ljudima. Gotovo pa bismo mogli reći da je Bog u tim trenucima zamalo postao bezbožnik! Bili su to trenuci u kojima je zamalo sišao u pakao ali s ovom razlikom: on je u ovoj strašnoj muci osamljenosti zazvao Boga. Kada netko kaže da ga je Bog napustio ili kada niječe Boga, neka zna da ima brata koji je podnio gorčinu krajnje odvojenosti od Boga poput Golgote. Ako je on pokazao put, tada i mi možemo pronaći put koji vodi iz te osamljenosti. Takva je bila Kristova osamljenost na križu. Šutnja našega Gospodina upila je poput spužve sve zlo ovoga svijeta i zlo je izgubilo svu svoju snagu. Kada se bezbožnik žali na nakaznost ovoga svijeta i na zlo koje u njemu vlada, ne zna li u dubini svoga srca da svijet nije tako zamišljen? On žestinom svojega prigovora potvrđuje da Bog postoji. Da Boga nema, ne bi imao kome prigovoriti; prigovarajući mu, on ima Krista, kojemu se može obratiti za pomoć. (F. Sheen)
RUJANSKI RAT
17. rujna obilježavamo slavnu akciju oslobađanja rogozničkih vojarni koje su, pune oružja, pale u ruke hrvatske vojske. Veliki plijen raspoređen je po bitnim točkama naše domovine i značajno promijenio tijek rata Šibenika i Dalmacije. Stvoreni su uvjeti za formiranje artiljerijskih formacija. Tako je Šibenik i prvi u Hrvatskoj, za rujanskog rata formirao obalnu artiljeriju ( na Žirju, Zečevu, Smokvici), zatim prve jedinice PZO te prve dvije baterije za podršku snaga na kopnu. Sve su one odmah djelovale.
Zauzimanjem zečevarske bitnice uspostavljena je učinkovita crta zračne obrane čemu smo svjedoci kad su oboreni zrakoplovi jugovojske i antologijskoga poklika Filipa Gaćine: "Obadva, obadva, oba su pala"!
Ratni rujanski podvig bio je prekretnica ne samo za Šibenik već i za cijelu Hrvatsku. Na šibenskom mostu osujećen je plan o Velikoj Srbiji, a Domovinski rat dobio je novi uzlet kako vojni tako i moralni.
Tih teških ratnih dana ugašeno je i mnogo života. Njihova smrt temelj je naše sadašnjosti i putokaz našoj budućnosti. Na njihovoj žrtvi, nesebičnosti, krvi satkana je naša domovina. Stoga, kako kaže psalmista: Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim " Hrvatsku" vrh svake radosti svoje! (Ps 137, 6)
