OTAJSTVO KRIŽA

U otajstvu križa Krist je prošao najmračnijim dolinama i pustinjama sa svim ljudima. Gotovo pa bismo mogli reći da je Bog u tim trenucima zamalo postao bezbožnik! Bili su to trenuci u kojima je zamalo sišao u pakao ali s ovom razlikom: on je u ovoj strašnoj muci osamljenosti zazvao Boga. Kada netko kaže da ga je Bog napustio ili kada niječe Boga, neka zna da ima brata koji je podnio gorčinu krajnje odvojenosti od Boga poput Golgote. Ako je on pokazao put, tada i mi možemo pronaći put koji vodi iz te osamljenosti. Takva je bila Kristova osamljenost na križu. Šutnja našega Gospodina upila je poput spužve sve zlo ovoga svijeta i zlo je izgubilo svu svoju snagu. Kada se bezbožnik žali na nakaznost ovoga svijeta i na zlo koje u njemu vlada, ne zna li u dubini svoga srca da svijet nije tako zamišljen? On žestinom svojega prigovora potvrđuje da Bog postoji. Da Boga nema, ne bi imao kome prigovoriti; prigovarajući mu, on ima Krista, kojemu se može obratiti za pomoć. (F. Sheen)