NEDJELJA PEDESETNICE
O Duše sveti, siđi!
Naš pepel čeka na tvoj silazak,
Zrnašce svako hoće da se prometne
U sjeme, svaka r ječ
U iskru tvoga plamena:
Pa da ih zemljom rasije
Tvoj vjetar, i sve stvoreno
Da zboreć jednim jezikom
Ko jedna duša klikne: ... (V.Nazor: Duhovi)
Pedesetnica, blagdan Duha, dovršenje je Vazma. Od njega i po njemu ostvaruje se obnova svijeta koji Bog ponovno stvara. Iz Djela apostolskih spoznajemo kako Crkva na putu obraćenja otvara vrata svima, ne samo Židovima. To nas upozorava da prevladamo sve jezične, rasne, vjerske razlike i u zajedništvu budemo jedan, isti Božji narod u jedinstvenoj različitosti duha i jedinstvu djela.
Mjesto prebivanja Duha Svetoga je u nama samima, u našoj nutrini. Slavimo Duhove kao blagdan " rođenja Crkve". Isus šalje Duha Svetoga koji će ostati u njegovoj Crkvi do svršetka svijeta. Svoje djelo on je završio i otišao k Ocu, ali mi nismo napušteni i prepušteni sami sebi. Poslao nam je Duha Svetoga, Božjega Duha da nam oprosti grijehe i da nam ispuni srce radošću, mirom, blagošću, plemenitošću, Duha koji nas posvećuje i usmjeruje u životu do konačnog, sretnog prelaska u kuću Očevu.
Dođi, o Duše Sveti, preblaženo svjetlo, napuni sjajem naše pameti, zapali nam srca svetom željom za krepošću, operi naše nečistoće, omekšaj naše tvrdoće, izliječi naše rane.
Vrijeme Duha je nezaustavljivo nastavljeno, jer se u svim vremenima Crkve očituje snaga Duha Svetoga. "On stanuje, govori i djeluje u nama te se izlijeva u svecenstvo i sveti puk u velikoj i iskrenoj dobroti" (usp. 1 Kor 12,6 i 11).
SVIBANJSKA POBOŽNOST
POD OBRANU SE TVOJU UTJEČEMO
POD OBRANU SE TVOJU UTJEČEMO, SVETA BOGORODICE.
NE ODBIJ NAM MOLBE U POTREBAMA NAŠIM,
NEGO NAS OD SVIH POGIBLI UVIJEK OSLOBODI,
DJEVICE SLAVNA I BLAGOSLOVLJENA.
GOSPOĐO NAŠA, POSREDNICE NAŠA, ZAGOVORNICE NAŠA!
SA SVOJIM NAS SINOM POMIRI, SVOJEMU NAS SINU PREPORUČI,
SVOJEMU NAS SINU IZRUČI. AMEN.
" Oj, Majko Božje milosti, vijek pomoć nama budi
da vijenac sviju kreposti nam svima resi grudi."
Mjesec svibanj poklanjamo Mariji kao izraz odanosti i poštovanja prema Majci našega Spasitelja i našoj vlastitoj Majci koja ničije molbe ne odbija jer u nama gleda svoju djecu.
Krunica, pobožan je oblik sjedinjenja s Bogom, pobožnost koja uvijek uzdiže duh k nebu. Ona nam otkriva događaje iz Isusova i Marijina života u povezanosti s okolnostima duša koje mole i nadahnućima sveopće crkve. Kroz krunicu dajemo naglasak na mističnu kontemplaciju, duboko razmatranje i pobožnu nakanu. Krunicom molimo za osobne potrebe, a isto tako sudjelujemo u zboru čitave Crkve moleći za potrebe cijeloga čovječanstva jer je ova tako draga marijanska pobožnost pomogla u očuvanju svijeta od prijetećih nevolja, u povratku napretka i društvenog reda. Otajstva krunice jednostavna su, a tako beskrajno duboka, ona su otajstva našega života, osobnoga, obiteljskoga, otajstva života Crkve.
Povjerimo Njoj da nas vodi ovim nestalnim svijetom te nam pomogne da budemo istinski prijatelji njezina Sina i odvažni graditelji njegova Kraljevstva u svijetu. Marija se po svojem "DA" prepušta Bogu da je oblikuje, odgaja i vodi. Vjera je izvor njezina mira, a Bog je potiče na put sebedarja. Ona je radosna, a radost je najveći znak Božje nazočnosti u nama.
"O blagoslovljena Marijina krunice, kolike li radosti vidjeti kako se poput prinosa izdižeš iz ruku nevinih, svetih svećenika, čistih duša, mladeži, starijih, onih koji cijene vrijednost i djelotvornost molitve, iz ruku bezbrojnoga i pobožnog mnoštva poput simbola i poput stijega željenog mira u srcima i mira za sve narode svijeta!" (sv. Ivan XXIII)
Pobožnost Svete krunice uveo je sv. Dominik kako bi se izliječile rane društva. Prosvijetljen s neba, jasno je vidio da nema boljeg lijeka protiv zla našega vremena nego privoditi ljude Kristu koji je " put, istina i život" pomoću čestog razmatranja otkupljenja i moljenja po zagovoru Presvete Marije.
Po povjerenju koje imam u tebe, sveta Majko, bit ću spašen. Pod tvojom zaštitom ničega se ne bojim. S tvojom pomoći pobijedit ću sve svoje neprijatelje i oni će uzmaknuti. Pobožnost prema tebi, Marijo, oružje je spasenja koje Bog daruje onima koji se žele spasiti. ( sv. Ivan Damaščanski)
NEDJELJA BOŽANSKOG MILOSRĐA
O dubino bogatstva, i mudrosti,
i spoznanja Božjega!
Kako li su nedokučivi sudovi
i neistraživi putovi njegovi!
Doista, tko spozna misao Gospodnju,
tko li mu bi savjetnikom?
Ili, tko ga darom preteče
da bi mu se uzvratiti moralo?
Jer sve je od njega i po njemu i za njega!
Njemu slava u vjekove! Amen. ( Hvalospjev Božanskom milosrđu, Rim11,33-36)
Poruka Božanskog Milosrđa " Božji je dar našemu vremenu" i glavna je Gospodinova objava sv. Faustini Kowalskoj koju je 30, travnja 2000. Ivan Pavao II proglasio uzorom koji trebamo nasljedovati na svome duhovnom hodočašću te jedinstvenim i posebnim udom tijela Kristova što sada posreduje Božje milosrđe za crkvu i cijeli svijet. Isusov život je očitovanje milosrđa Boga našega. On se saginje nad svakom ljudskom bijedom, fizičkom, moralnom, nad svakim bićem koje ima potrebu sućuti, nježnosti, potrebu shvaćanja i praštanja. Kristov duh pokazuje nam što nam je činiti u svim životnim okolnostima: što je u određenome trenutku prikladno reći, što napraviti, koje djelo milosrđa učiniti.
"Do neba je Gospodine, dobrota tvoja" (Ps36,6). Svi smo mi ponekad okrutni, grešni, rugamo se tuđim patnjama, bolima ali ti, Isuse, nazivaš nas svojim prijateljima, blagoslivljaš nas, s križa nam opraštaš. Umireš za nas i nadvladavajući smrt, donosiš nam život i otvaraš raj. Ti nas obasjavaš svojim božanskim svjetlom, ispunjaš ljubavlju i duhom mudrosti i razuma. Isuse, pomozi nam da ostanemo čisti, neokaljani, da naša bijeda postane prijestolje Božanskog milosrđa.
" Sada je vrijeme da se okrenemo njegovu milosrđu i da " nađemo utjehu u svim našim tjeskobama i strahovima"
( I.Pavao II u svetištu Božanskog milosrđa u Poljskoj)
Isuse, uzdam se u te! sažetak je poruke i pobožnosti Božanskog milosrđa, jer Isus koji je sav ljubav i milosrđe uvijek je pun ljubavi i milosrđa.
Zahvalni smo dragome Bogu za našega pokojnoga papu Franju, za njegovu poniznost, skromnost, ljubav prema svemu stvorenome, za njegovo služenje Majci Crkvi. Neka mu milosrdni Gospodin udijeli vječni mir i pokoj!
NEDJELJA DOBROGA PASTIRA
" Ja sam pastir dobri,
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
....Ja sam pastir dobri i poznajem svoje
i mene poznaju moje,
kao što mene poznaje Otac
i ja poznajem Oca
i život svoj polažem za ovce. (Iv10, 11-16)
Nedjelja Dobroga Pastira ujedno je i Svjetski dan molitve za duhovna zvanja kako bi Gospodar žetve nastavio slati dobre radnike u svoj vinograd.
Dobri Pastir, slika je snažnog, metaforičkog značenja. On je onaj koji vodi svoje ovce, brine se za njih, slijedi ih, poznaje ih poimence, ne miri se ako se koja izgubi, ne ostavlja ih poput najamnika u trenucima kušnje i poteškoća. Ni smrt neće prekinuti taj odnos jer on daje svoj život za ovce svoje da bi ga ponovo zadobio. Isus nam se nudi svaki dan, njegova nas Riječ oživljava, osvježava.
Isus - Dobri Pastir, poziva posebno one koji u sebi prepoznaju Njega " Moje ovce me poznaju" (Iv10,14), "slušaju moj glas..., idu za mnom" (Iv10,27) na svećeničku službu. Isus traži da ga se slijedi, do najvišega dara sebe na križu. Vršiti volju Očevu, smisao je Isusova života.
" Sv. Pavao, veliki vjerovjesnik i vjerni tumač Kristova učenja o ljubavi, u svojoj prekrasnoj prvoj poslanici Korinćanima (1Kor, 13,14) opširno daje novom svećenstvu, čiji smo mi istinski nastavljači, " uputstva" iz Isusove oporuke, s riječima koje i nakon dvadeset stoljeća ostaju himan i zanos našeg srca. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav... Ljubav nikad ne prestaje, na uzdignuće te velike zapovijedi, koja od kršćanskog svećeništva čini najslađi, najuzvišeniji misterij."
Ivan XXIII, Dnevnik duše
VAZMENO TRODNEVLJE
Bogoslužje Vazmenoga trodnevlja vodi nas u samo središte kršćanskih tajni što su se dogodile u Isusu Kristu.Vazmeno trodnevlje, molitveni je čin Isusove ljubavi u potpunu predanju za spasenje čovjeka. Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga, iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku, jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo! Po njemu, dakle, neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, tj. plod usana što ispovijedaju ime njegovo.
VELIKI ČETVRTAK
Sa svojim učenicima, Isus je u četvrtak slavio pashalnu večeru. Prema običaju, židovi su na taj dan žrtvovali vazmeno janje kao spomen - čin izlaska iz egipatskog ropstva. Na Misi večere Gospodnje, Isus je na sakramentalni način izvršio predanje svoje žrtvene smrti. Ovom misom se na otajstveni način slavi i obnavlja ustanovljenje Euharistije i spomen na ustanovljenje svećeničkoga reda po kojem se svijetu trajno ponazočuje Kristovo poslanje i žrtva. Isus je židovskoj Pashi dao novi smisao. Za žrtvu se više ne prinose životinje. Sam Isus se dragovoljno predaje za spasenje svijeta. Zahtijevajući od apostola da " sve ovo čine njemu na spomen" on ih uključuje u svoj vlastiti prinos i postavlja ih za svećenike Novoga saveza.
Večera - žrtva - gozba, trajni je izvor otajstva ljubavi, ljubavi po kojoj nas je Krist ljubio do smrti. Uoči svoje smrti, Isus je pokleknuo pred svojim učenicima da bi im oprao noge. " Vidite što sam vam učinio? Ako sam Ja, učitelj prao vaše noge, onda i vi jedni drugima morate prati noge."
On to čini da bi oni po tome shvatili uredbu Novoga saveza: neka se onaj koji je " velik"učini " malenim" poput Isusa, kako bi služio svojoj braći i sestrama.
VELIKI PETAK
Dan je ovo velike ozbiljnosti i šutnje, dan kada se razmišlja o Isusovoj muci i smrti na križu. Danas " progovara" samo Isus koji se sam predao na smrt poradi naših grijeha.
Mnogi sudjeluju u Isusovoj muci: Juda, Pilat, Ana, Kajfa, svjetina... Svi su oni zahtijevali njegovu smrt no, Krist ostaje uspravan na svome procesu; ne moli oprost, ne moli za život, podnosi boli, poniženje i na kraju smrt. Umire za slobodu svih ljudi, cijeloga čovječanstva. Isus umire na križu iz ljubavi prema čovjeku.
" Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke, noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu ..... Ps22(21)
Isus daruje svoj život Ocu u ljubavi i poslušnosti, daruje ga za nas. On žrtvuje žrtvu iz ljubavi prema nama. " Dovršeno je." (Iv19,30) Dovršen je smisao njegova zemaljskog života jer je u ovom činu ispunio volju Očevu. Ostvario je žrtvu križa u punini svoje ljubavi. Dovršeno je otkupljenje ljudskoga roda jer sada, po Kristu, ako prihvatimo njegovu milost i ostanemo mu vjerni do kraja, zadobit ćemo život vječni.
VELIKA SUBOTA
Nakon najdublje noći " Toga ću dana - riječ je Jahve Gospoda - da sunce zapadne u podne i pomračit ću zemlju u po bijela dana" (Amos8, 8-9)
Sveto Isusovo tijelo počiva. U ovoj noći bdjenja , Crkva proživljava misterij Božanskoga Sina. O´, zaista blažene noći; koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas, kad je Krist od mrtvih ustao.
Ova sveta noć prijelaz je iz mraka u svjetlo, iz ropstva u slobodu, u život kroz smrt. Mi palimo svoje svijeće na uskrsnoj svijeći. Daj da mi budemo svjetlo po kojem će ovaj svijet izići iz tame.
Žene, Kristove pratiteljice, promatrale su kako je njegovo tijelo sahranjeno. Čim je propis dopustio, pošle su do groba. No Božjom snagom, kamen je grobni otkotrljan i anđeo sjede na nj. Stražari obamriješe. Anđeo Gospodnji im reče: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Bogu ništa nije nemoguće ! Naš Bog je Bog živih. Isti Bog koji je cio narod poveo kroz Crveno more i izveo iz ropstva, mogao je i ljubljenoga Sina, jedinorođenca, izvući i uzdići iz grobne jame.
Čudesnu novost koju žene primiše, objaviše učenicima njegovim. On im se ukazao, one su ga vidjele.Smrt više nema vlasti nad čovjekom. Prazan grob i susret s Uskrslim urodio je plodom. Vjera Kristovih učenika postala je čvrsta i oni su za nju spremni umrijeti. On im daje poslanje da pođu po svoj zemlji i donesu svim ljudima Radosnu vijest, da ih učine njegovim učenicima te da ih krste " u ime Oca i Sina i Duha Svetoga."
