Svjetlo na kraju tunela
Moji su roditelji prije 27 godina dobili svog prvorođenca, Josipa. Nedonošće, zdravstveni problemi, bolnice, neprospavane noći. Roditelji jako mladi. Dok su se drugi zabavljali, oni su bdili nad prvorođencem i radovali se svakom novom danu. Njihova utjeha bio je Bog!
Praznovjerni puk ih je proždirao pogledima čuđenja, a i gađenja, kao da će invaliditet prijeći na njih ako mu se približe. Dok su u prolazu kroz usta blagoslivljali, u srcima su proklinjali. Govorili bi: " Blaženi Bog da ga digne".
Zabijali su smrtnu strijelu u srca mojih roditelja jer nisu shvaćali da Josip nije Božja kazna za nas nego blagoslov od Boga. Kad bi govorili: " Tko zna čije on grijehe ispašta?" nisu znali da Svevišnji prašta, a ne kažnjava. Ne znaju kakva nevina, čista i Božja ljubav od njega dolazi. Zato i u molitvama pobožnoga srca molimo " Bože moj, istrgni me iz ruke bezbožnika, iz šake grešnika i nasilnika, jer ti si nada moja Gospodine, ti si od mladosti moje pouzdanje".
Nada, ufanje i vjera nikada se nisu ugasili u srcima mojih roditelja. Zato sam i ja stigla u tu blagoslovljenu obitelj. Ja, koja sam za njih Nada u budućnost, "svjetlost na kraju tunela" kako kaže moja mama. Samo u Bogu njihova je duša nalazila mir, jer od njega im je dolazila nada. Nakon uporne borbe, s vjerom u Boga, danas imam i brata Lovru.
Medicina je kod nas i u drugim zemljama odustala od mojega brata Josipa. Rekli su kako neće dočekati svoj 5. rođendan, a on je slavio i svoj 27.
NEDJELJA DOBROGA PASTIRA
Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam... U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.
Utjelovljeni je Logos pravi nositelj ovaca - pastir koji ide za nama na trnovitim putovima našega života. Nošeni na njegovim ramenima, dolazimo kući. On je dao svoj život za nas. On sam je život. (Benedikt XVI, Isus iz Nazareta)
Molitva
Otvori prozor na nebu,
O Bože - nek znamo da l jesi
Još tu! Boljem Sv jetu mijesi
Mulj nov, i nov kvas našem hljebu!
Pres jeci te krvave pute,
Oče, što vjerujem u te!
(V. Nazor: Molitva)
Proljeće
Došlo je k meni kradom
s granom u plašljivom oku.
Na dlanu je nosilo nebo,
u vjetru je kupalo vrat.
I ja sam rumen
ko oblak,
obujmio nebo i vjetar.
Ko kiše su pjevale ruke,
ko rijeka je proticao dan...
Poljubio sam proljeće. ( J. Pupačić: Proljeće)
Nedjelja Božanskoga milosrđa
Nije li tvoje milosrđe na nebu i nad svim tvojim drugim djelima: Do neba je, Gospodine, dobrota tvoja i milosrdan si svim djelima svojim ( Ps36,6 i Ps145,9) Nisi li ti sam rekao da nećeš žrtve nego milosrđe: milosrđe ti je milo, a ne žrtve. A ja sam jadni grešnik, nisam li čudovište, čudo tvoga milosrđa?
Ja sam izgubljena ovca, a ti si dobri Pastir koji si pun brige trčao za mnom, konačno me dostigao i nakon nebrojenih znakova ljubavi, stavio me na ramena i radosno me odveo u ovčinjak (usp. Lk15,4-5). Ja sam onaj nesretnik kojega su na putu u Jerihon napali razbojnici, istukli, izranili. A ti, milosrdni Samaritanče, ti si mi pružio okrepu, na me izlio vina, dao si mi da shvatim one strahovite istine koje su me probudile iz mrtvila ..... (Ivan XXIII: Dnevnik duše)
Rekonstrukcija zvonika Župne crkve
8. ožujka 2016.
Postavljanjem skele, započela je opsežna rekonstrukcija i sanacija zvonika Župne crkve.Samo vanjsko oplošje, što zbog loše tehnike gradnje, što zbog korištenja kamena visoke poroznosti je u izuzetno lošem stanju. Degradaciju kamena pospješili su atmosferski uvjeti i udar kuglaste munje, 1993. godine. Radove će izvesti licencirana tvrtka ovlaštena za rad na kulturnoj baštini uz ak. kipara Tomislava Šalova.
BOGOJAVLJENJE - SVETA TRI KRALJA
Što dršćeš, kruti Irude,
Od Kralja koji dolazi?
Ne, prijestolja ne otima
Tko rajski prijesto dariva.
Bogojavljenje, svetkovina je objave Gospodinove narodima čitavoga svijeta što su ih predstavljali Mudraci s Istoka kako bi iskazali čast kralju čije je rođenje navijestila zvijezda, kralju koji je poslan od Boga da donese mir i spasenje svemu svijetu.
Zvijezda ima svoju simboliku. Ona je znak koji ovo dijete označuje kao Spasitelja kojega je Izrael očekivao. Mudrace, zvijezda najprije vodi u Jeruzalem, u kraljevu palaču jer ondje mora biti rođen budući kralj. Potrebna im je uputa preko svetih spisa, preko riječi živoga Boga da bi konačno našli put prema Davidovu baštiniku jer riječ Božja daje da se otkrije ne samo volja Božja nego i njegova prisutnost među nama skrivena u malenom djetetu.
" Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom." (Mt2,10) Zvijezda im opet svijetli vodeći ih u Betlehem do djeteta i njegovih roditelja na rubu društva jer se za Boga sve što je veliko rađa iz onoga što je malo, neznatno. Mudraci dolaze pred Isusa i padajući ničice daju mu svoje darove koji mu priznaju kraljevsko dostojanstvo; zlato - Isusovo kraljevanje, tamjan - Božje sinovstvo, smirnu - otajstvo njegove muke. Isus - Kralj je židovski, priznat kao Sin Božji kojemu se klanjaju pogani. Bogojavljenje, svetkovina je univerzalnosti Crkve koju Bog čini sveopćim sakramentom spasenja.
Svetkovina Bogojavljenja posvećena je i Djelu Sv. Djetinjstva. Djelo Sv. Djetinjstva sastoji se od dva stupa: molitve i materijalne žrtve. Oba se koriste kako bi se pomoglo duhovne i materijalne potrebe djece diljem svijeta: izgradnja škola, sirotišta, bolnica, kako bi se pomoglo djeci u azilu, djeci na župama i u različitim pokretima i udrugama.
Više na www.misije.hr
ČITANJE ŽUPNE STATISTIKE!
Pohođenje BDM Elizabeti - Gospa od Kapelice
" Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?" (Lk 1,43)
Nakon što je rekla svoje DA Bogu, DA koje ju je učinilo slobodnom i po kojem se u njoj nastanilo otajstvo kako bi se Bog učinio čovjekom da bi čovjek mogao doći do Boga, Marija kreće na put u pohod Elizabeti. Putovala je kako bi išla služiti, kako bi živjela ljubav.
Marija ne misli na sebe. Misli kako će njen pohod obradovati Elizabetu kojoj će pomoći i s kojom će moći podijeliti veliku radost skoroga materinstva. Marija prva pozdravlja Elizabetu, a ona joj radosno otpozdravlja. U tom času Bog joj daje upoznati Marijinu tajnu i ona pod dojmom te tako bremenite spoznaje upada u zanosno klicanje i blagoslivljanje Bogorodice. Djevica koja se klanjala Bogu u jeruzalemskome hramu od sada će mu se klanjati u samoj sebi. Sam Bog će biti prisutan u Mariji da bi po njoj ušao u ljudski rod.
Marija je radosna, ispunjena vjerom i pouzdanjem u Božju ljubav. Tu radost izražava kliktanjem i veličanjem Boga. U svojoj neznatnosti, Marija je velika, otvorena Bogu i njegovu planu, bogata ljubavlju, ruku priljubljenih uz Svemogućega, slobodna jer živi uz Boga jedinoga Gospodara. Bog joj je dao plodnost tijela i duha i uzvisio je u najljepši i najmirisniji cvijet u povijesti spasenja.
02.07. u 9.30 Procesija, doček Gospine Prilike, sv. Misa, predvodi fra Ivan Bradarić
16.07. u 19.30 Krunica i sv. Misa u čast Gospi od Kapelice, predvodi dr don Ivan Bodrožić
17.07. 9.30 ispraćaj Gospine Prilike, procesija morem, sv. Misa na Kapelici, predvodi dr don Ivan Bodrožić
VODOKRŠĆE
Blagoslov vode na svetkovinu ili u predvečerje Bogojavljenja ima svoje korijene među kršćanima u Egiptu. Prema vjerovanju pogana ta je voda imala posebnu snagu upravo u noći između 5. i 6. siječnja. Ljudi bi je te noći grabili i nosili kući. Prema izvještaju Klementa Aleksandrijskoga kršćani su zbog toga na Bogojavljenje slavili i njegovo krštenje u Jordanu. Vrhunac slavlja bilo je uranjanje križa u vodu, čime se htjelo naznačiti da Krist donosi život. Križari i hodočasnici donijeli su taj običaj na Zapad, gdje je onda uveden blagoslov vode na Bogojavljenje. Blagoslovljena voda je za kršćane uvijek znak i sjećanje na vodu krštenja u kojoj su se preporodili na novi život.
BOGOJAVLJENJE - SVETA TRI KRALJA
Ant. S Istoka dođoše mudraci u Betlehem da se poklone Gospodinu. Otvoriše blago svoje i priniješe dragocjene dare: zlato velikome Kralju, tamjan pravome Bogu i smirnu njegovu ukopu, aleluja.
Svetkovina Bogojavljenja ima univerzalni i misijski karakter jer se Bog u Isusu objavljuje svim ljudima, svemu svijetu. Isus nije samo izdanak Davidov nego i Abrahamov, izdanak oca vjere, oca svih vjernika u jednoga Boga.
Sadržaj svetkovine ne obuhvaća samo pojavu mudraca s Istoka nego i objavu božanske biti kod krštenja na Jordanu i na svadbi u Kani Galilejskoj.
" Mudraci s Istoka predstavljaju upućivanje čovječanstva prema Kristu, nutarnje iščekivanje ljudskog duha, kretanje religija i ljudskoga uma prema Kristu." (Benedikt XVI- Djetinjstvo Isusovo) Oni su došli izdaleka,padajući ničice pred njim izrazili su poštovanje prema novorođenome kralju židovskom. U bogojavljenskoj objavi kršćanima se nudi odnos dijaloga i suživota različitih nacija i vjera jer je Kristova Crkva, Crkva svega svijeta u kojoj se svi mi trebamo osjećati kao ljubljena djeca Božja.
Svetkovina Bogojavljenja, nakon Uskrsa, najstariji je blagdan kršćanstva. Nastao je u Istočnoj Crkvi. već u 3. stoljeću o njemu govori Klement Aleksandrijski. Pobožni magi o kojima govori Matejevo evanđelje bili su vjerojatno astrolozi iz Perzije. Obično ih se prikazuje kao kraljeve s bogatom pratnjom. Inicijali njihovih imena su se ispisivali na vratima prilikom blagoslova kuća G+M+B no izvorno kratica glasi C+M+B od latinskoga Christus mansionem benedicat ( Krist neka blagoslovi boravište)
KRŠTENJE GOSPODNJE
Blagdanom krštenja Gospodnjeg završava se kratko ali intenzivno vrijeme božićnog otajstva.
" Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena, da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Gospodnje." (Iz 61, 1-2a)
Ivan Krstitelj propovijedao je krst vodom kao znak kajanja za grijehe da bi pripravio dolazak Mesije. Po svome "krstu" ili "uronuću" u smrt za spas svijeta (usp KKC 1125) Isus nam je dao krst da se svi ljudi uzmognu ponovo roditi iz vode i Duha te uđu u kraljevstvo Božje. (usp. Iv3,5)
Onaj tko vjeruje da je Isus Mesija, Spasitelj i dade se krstiti postaje novi čovjek, postajemo novi ljudi koji imaju stav Sina, ljudi suobličenih Kristu.
Krst je početak, prvina Božjih darova čijim se činom napukle trske zacjeljuju, a stijenja raspiruju.
3. nedjelja Došašća - nedjelja CARITASA
" Ako samo jedno nesretno dijete ljubav Isusova usreći...
ne će li biti vrijedno...
da svi za to dadnemo sve?" Majka Terezija
Treću nedjelju Došašća, Crkva posvećuje Caritasu, ljubavi prema bližnjemu, ljubavi prema potrebnima, ljubavi koja se odjelotvoruje preko čovjeka do Krista, jer crkveni karitativni rad i jest: gladne nahraniti, gole odjenuti, skrbiti za bolesne, liječiti ih da ozdrave, zatvorenike pohoditi...
A za sva ta djela nužna je "izobrazba srca" (Benedikt XVI). Pomaganje i davanje uči nas da budemo zahvalni na onome što sami imamo. Pomagati ne znači činiti velika djela ali staviti tuđe potrebe ispred vlastitih, usrećuje nas, ispunja zadovoljstvom. Pomagati ne znači davati novac. Pružiti nekome ruku, darovati osmijeh, pohoditi osamljene, nositi radost - to je pomoć, jer kako kaže bl. Majka Terezija svojim sestrama: " ako ne budete ljudima odlazile radosna lica, samo ćete povećati njihovu tamu, bijedu i boli. Na vama je i na meni da im pomognemo - da im budemo Veronika, da im budemo Šimun."
6.prosinca SV. NIKOLA, biskup
A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
( Jak 3,17-18)
Nikola, svetac, istinski uzor nasljedovanja, čovjek čiji je život dosegnuo puninu smisla. Svetac, čije je bogatstvo u ljepoti davanja, u srcu koje kuca iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, posebno prema djeci.
Cijelog je svojeg života, obavijen milošću Isusa Krista, činio dobro ljudima. Branio je svoju vjeru od brojnih krivovjeraca onoga vremena, zar ne i danas, i poradi Imena bivao mučen i proganjan.
Legende su pripisivale sv. Nikoli čudesne sposobnosti zbog kojih su mu se ljudi utjecali molitvama.
Štovanje sv. Nikole proširilo se oko dva stoljeća nakon njegove smrti (između 345. i 351.) najprije u Grčkoj crkvi, a od 8.stoljeća u Rusiji čiji je i zaštitnik.
Talijanski gusari su u godini 1087. oteli kosti sv. Nikole iz crkve u Myri i odvezli ih u Bari. Te se relikvije danas čuvaju u crkvi njemu posvećenoj.
Zaštitnik je djece, pomoraca, putnika, suzaštitnik je naše Župe.
On rasipno dijeli, daje sirotinji: pravednost njegova ostaje dovijeka, njegovo će se čelo slavno uzdići. Ps112(111)
ADVENT - DOŠAŠĆE
Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega!Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! Evo, sudac stoji pred vratima! (Jak 5,7-8,9b)
Došašće, liturgijsko je vrijeme koje nas pripravlja na dolazak Boga u čovjeku; kao djeteta u štali u Betlehemu, kao milost našim dušama te kao suca na kraju vremena. Kroz cijelo Došašće provlači se radost nadanja, starozavjetne čežnje za obećanim Mesijom, " Dođi Gospodine, i nemoj kasniti."
Priprava za Božji dolazak ostvaruje se u tišini srca čovjeka. Isus poziva na budnost, na spremnost da u svakom trenutku, po volji Božjoj, stanemo licem u lice pred njega.
Uzevši ljudsko tijelo i postavši nam u svemu jednak osim u grijehu, Isus se pojavljuje kao Svjetlo svijeta na prosvjetljenje svakog čovjeka. On dolazi k nama, prešućen u drevnim vremenima, obznanjen po proročkim pismima. Tu je radost osjetila Marija kad joj je došao anđeo Gabrijel i navijestio da će začeti Spasitelja, tu je radost osjetio Kristov preteča Ivan Krstitelj.
Da se što bolje pripravimo za dolazak Božanskog djeteta, određene su četiri nedjelje, četvero vrata tajanstvenog Doma što se otvaraju jedino da postanu stanom Previšnjeg.
Vrijeme Došašća poziva nas da svoj duh okrenemo nebeskom kako bismo zemaljskom dali predokus kraljevstva Božjeg.
Sve molitve, pjesme, crkveno ruho je u pokori i molitvi koju nam simbolizira ljubičasta boja.
Ta gdje si tako dugo već,
Zar cilj svoj nada neće steć?
Napusti, Kriste, Božji stol
I siđi u naš suzni dol.
14.9.2016. UZVIŠENJE SV. KRIŽA
Sve je vlasti podložio. Pokorio je vladare, ali ne oholim vojnikom, već ismijanim križem. Nije pobijedio bjesneći oružjem, već viseći na križu, kao i time što je tjelesno trpio i duhovno djelovao. Njegovo je tijelo stršilo na križu, a same je duše podlagao križu. Zapovjednik je zato pretrpio kušnju da vojnika nauči vojevati. ( sv. Augustin: Misli)
Isusova smrt na križu nije bila kraj njegova života. Zlo nije imalo posljednju riječ nego Bog koji mu je uskrsnućem trećeg dana dao uskrsli tjelesni život koji više ne pozna smrti. Tko vjeruje Božjim riječima i živi po njima, ne završava u smrti nego je ono prolaz u sasvim novi , uskrsli život.
Vrhunac Božje ljubavi je Isusova smrt na križu. Izdan, popljuvan, gol, odbačen, umire na križu. Najsavršenija osoba umire na najokrutniji, najsramotniji način. No, križem, On je uništio naše grijehe, smrt. Po njemu, prestala je odjeljenost Boga i čovjeka. To je trijumfalna objava Božje ljubavi. I kako kaže sv. Pavao: Križ- središte je svih suprotnosti, izmirenje svake protivnosti i rješenje svake poteškoće. Isus visi na križu i trpi kao glava čitavoga čovječanstva da izravna prastari dug.