Pastirski pohod

 
 
 
 
 
 
Pastirski pohod župi Uznesenja BD Marije - ROGOZNICA
 
petak - 9. veljače 2024.
 
Pastirski pohod župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rogoznici
bio je u petak, 9. veljače ove godine. U devet sati ujutro pred crkvom
biskupa Rogića dočekali su vjernici i župnik don Filip Rodić sa
suradnicima. Nakon srdačnih pozdrava i nekoliko riječi o Pastirskom
pohodu, u crkvi smo izmolili Anđeo Gospodnji, a potom u procesiji krenuli
do groblja pjevajući Smiluj mi se Bože. Kod centralnog križa nazočni su
molili oprost za pokojne.
Uslijedio je posjet Općini Rogoznica, susret s Načelnicom Anitom
Živković i suradnicima. U ugodnom razgovoru dotaknute su razne
aktualne teme od razvoja mjesta i projekata koji su u tijeku, do turizma sa
njegovim pozitivnim i negativnim posljedicama, demografije i školstva te
suradnje sa župom.
Nakon Općine župnik i biskup posjetili su Osnovnu školu Rogoznica.
Upriličeno je malo primanje u holu na čelu s ravnateljicom Dianom Goleš i
vjeroučiteljicom Petrom Bralić. Učenica osmog razreda Katarina Medić
vodila je kratki program. Iz svakog razreda došla su po dva učenika -
predstavnika koja su nazočila programu, te trećaši - prvopričensnici.
Učenice petog razreda, pripadnici dramske skupine, pod vodstvom prof.
Sanje Cvitanović, izveli suHvalospjev ljubavi uobliku recitala. Biskup i
svi okupljeni bili su oduševljeni izvedbom. Na samom kraju, učenice
Marcela i Leonarda Lovrić u ime svih učenika i djelatnika naše škole,
darivali su oca biskupa malim znakom pažnje, od čega posebno
izdvajamo sliku naše umjetnice Marije Vidović, ujedno majke dviju učenica
Marcele i Leonarde, koja prikazuje crkvicu sv. Ivana na punti Planki. Na
samom kraju, otac biskup uputio je nekoliko misli i poticajnih riječi o ljubavi
nadovezujući se na izvedbu dramske skupine. Ugodni razgovor i druženje
s biskupom nastavili smo kratko u našoj zbornici.
Poslije pohoda osnovnoj školi uslijedio je obilazak Gospine kapelice
na poluotoku, te potom vizitacija župnog ureda, matičnih knjiga, dnevnika i
drugih uredskih dokumenata. Najviše je bilo riječi o redovitosti pastorala,
pripravi na sakramente i pučkim pobožnostima koje su vrlo žive u ovoj
župi.
Nakon ručka u župnoj kući župnika i biskupa povezao je g. Josip
Palić u obilazak filijalnih crkvica i zajednica. Najprije su bili u Sapina Docu,
pa u Podorljaku i na koncu u Dvornicama. Na sva tri mjesta pred crkvom
je bila skupina vjernika koja je radosno dočekala biskupa, kratko
upoznavanje i razgovor o mjestu, o župi, biskupiji i značenju pastirskog
pohoda. Na sva tri mjesta molio se oprost za pokojnike. Pred večernju
misu koja je bila u 17 sati vratili su se u Rogoznicu.
 
Na svetoj misi okupio se lijepi broj vjernika iz cijele župe. Obred je
počeo svečanim ulaskom, molitvom za biskupa, himnom Crkvi, a sveta
misa je započela blagoslovom vode i sječenjem na krsnu milost. U homiliji
biskup je progovorio o zajedništvu koje smo pozvani izgrađivati u svakoj
župnoj zajednici, našoj biskupiji i sveopćoj Crkvi. Evanđelje je progovorilo
kako je Isus izliječio gluhog mucavca, a propovjednik se osvrnuo na to da
molimo Gospodina da i naše uši otvori da bolje čujemo njegovu riječ, te
da nam razmrsi spone jezika da znamo svoju vjeru obrazložiti i
posvjedočiti. Nakon homilije obnovljena su krsna obećanja. U prikaznoj
povorci uz euharistijske darove župljani su prinijeli i plodove svoga rada,
polja i mora. Nakon Pričesti četvero roditelja molili su za živu vjeru svih
nazočnih uz upaljenu svijeću koju je pred oltarom držala krizmanica.
Na koncu mise u ime svih vjernika zahvalu je izrekla gospođa Vlasta
Bego i župnik don Filip Rodić, te su za uspomenu poklonili biskupu sliku
kapelice i lađe, rad domaćih umjetnika.
Na svetoj misi koncelebrirali su svećenici iz dekanata, a pohod je
zaključen bratskom večerom svećenika Rogozničkog dekanata i
nekolicine suradnika.

2025. JUBILEJSKA GODINA

 

 

Jubilej potječe iz židovske tradicije koja je ustanovila, svakih 50 godina, godinu odmora za zemlju, povrat konfiscirane zemlje i oslobađanje robova. Kako bi se označio početak Jubileja, puhalo se u ovnujski rog, na hebrejskom yobel , iz čega potječe kršćanski izraz Jubilej.

POVIJEST. Prvi jubilej objavio je 1300. godine papa Bonifacije VIII., koji je odredio da praznik ističe svakih 100 godina. Kasnije je uveden svakih 50 godina, ali jubileji su uvijek imali različite rokove ovisno o događajima.

Trenutno se jubileji održavaju svakih 25 godina: bilo je 26 redovnih svetih godina (s onom iz 2000.); izvanredni, koji se dodjeljuju prigodom posebnih obljetnica ili u teškim trenucima za Crkvu i svijet, 95. Trajanje jubileja je otprilike godinu dana.

Jubilej 2000. godine dobio je posebnu važnost jer se slavilo dva tisućljeća od Kristova dolaska na Zemlju i bio je to prvi Jubilej koji obuhvaća dva tisućljeća.

ŠTO SE DOGAĐA ZA VRIJEME JUBILEJA. Jubilej se slavi različitim inicijativama tijekom cijele godine koja počinje na Badnjak otvaranjem svetih vrata u četirima glavnim bazilikama u Rimu, S. Petra u Vatikanu, S. Giovanni in Laterano, S. Maria Maggiore i S. Paolo Fuori le Mura.

Papu nose na stolici do zazidanih vrata svetog Petra, o koja tri puta udara srebrnim čekićem pjevajući na latinskom: «Otvorite mi širom vrata pravednosti». Nakon njega kardinal dvaput pokuca na vrata i tada se vrata otvore. 

Prvi prolazi Papa držeći u desnoj ruci križ, a u lijevoj upaljenu svijeću. Isti obred obavljaju kardinali u ostale tri bazilike. Sveta godina završava zidanjem svetih vrata do sljedećeg jubileja.

Papa Franjo je 11. veljače 2022. godine najavio Svetu godinu 2025. Hodočasnici nade, geslo je izabrano za Svetu godinu. Veliki jubilej 2000. uveo je Crkvu u treće tisućljeće  njezine povijesti. Sveti Ivan Pavao II ga je dugo očekivao i želio, u nadi da će svi kršćani , nadvladavši povijesne podjele, moći zajedno proslaviti dvije tisuće godina od rođenja Isusa Krista, Spasitelja čovječanstva.

Dakle, pozvani smo organizirati pripremu koja će kršćanskom narodu omogućiti da proživi Svetu godinu u čitavom njezinom pastoralnom bogatstvu u prvom redu Godinom molitve tijekom koje možemo zahvaliti Bogu  za brojne darove njegove ljubavi prema nama te slaviti njegovo djelo stvorenoga. Naša molitva treba da se pretvara i u solidarnost  i dijeljenje svagdašnjeg kruha. Ukratko, snažna Godina molitve u kojoj se srca otvaraju kako bi primila obilje milosti čineći od " Očenaša", molitve koju nas je Isus naučio, program života.

Oče, koji si na nebesima,
daj da vjera koju si nam darovao
u svome Sinu Isusu Kristu, našemu bratu,
i plamen ljubavi,
izlivene u naša srca po Duhu Svetom,
obnove u nama blaženu nadu
u dolazak tvoga Kraljevstva.

Učini da nas tvoja milost preobrazi
da budemo brižni njegovatelji evanđeoskoga sjemena
koje će čovječanstvu i svemu stvorenomu podariti rast,
dok puni pouzdanja
iščekujemo novo nebo i novu zemlju
i da se, nakon pobjede nad silama zla,
zauvijek očituje tvoja slava.

Udijeli, molimo, da milost Jubileja
oživi u nama, hodočasnicima nade,
čežnju za nebeskim dobrima,
te na cijeli svijet izlije
radost i mir našega Otkupitelja.
Tebi, vječno blagoslovljeni Bože,
slava i hvala u sve vijeke vjekova.

Amen

 

 

ZAVJETNI DAN 2024

   

 Po 137. put, proslavili smo Zavjetni dan Gospe od Kapelice. Po 137. put utjecali smo se Mariji, uzoru molitve, Majci Crkve i nasljedovanja Isusa Krista!

  

 

  

PORUKA ZA NEDJELJU CARITASA

Poruka za Nedjelju Caritasa 2023.

BLAGOVJESNICI SIROMASIMA

Dragi prijatelji, treću nedjelju došašća poznajemo kao Nedjelju Gaudete – „Nedjelju radosti“. U našoj Crkvi u Hrvatskoj slavimo je kao Nedjelju Caritasa – „Nedjelju ljubavi“. Ova nam nedjelja doziva u pamet i srce da su radost i ljubav međusobno isprepletene, neodvojive u stvarnosti našega života. Ljubav je izvor radosti. Bez ljubavi radosti nema. Gdje postoji ljubav, nalazi se i radost.

Liturgija riječi ove nedjelje potpisana je pod melodiju radosti. Prorok Izaija, pomazan Duhom, raduje se što ga Gospodin šalje donijeti blagu vijest siromasima. „Radujem se u Gospodinu, radujem! Duša moja kliče u Bogu mojemu!“ (Iz 61,10 ) Marija se raduje što Bog ostvaruje svoje planove ljubavi s ljudima, što Bog čini velika djela po malenim, poniznim ljudima. Apostol Pavao kršćanima izriče zapovijed: „Uvijek se radujte!“ (1Sol 5, 16).

Oni koji su upoznali Evanđelje, po sebi moraju biti radosni – jer radost je plod življenog Evanđelja. Upravo je radost okvir čitavog evanđelja, ona je rijeka koja natapa cijelo evanđelje. Na samom početku susrećemo pozdrav anđela Gabriela Mariji kojim ju poziva na radost. Taj pozdrav je ujedno i želja da njezin život bude bogat radošću. Carinik Zakej sav radostan prima Isusa u svoj dom nakon susreta s Njime (usp. Lk 19, 6). A Isus otkriva Boga koji je radostan kao kad pastir nađe svoju izgubljenu ovcu (Lk 15, 5). Na završetku evanđelja uskrsna radost pokreće Mariju Magdalenu i Isusove učenike da obznane svijetu da je Isus živ i da je život u Njemu radost. Tako i evanđelje treće nedjelje došašća predstavlja nam Ivana Krstitelja, jednog od protagonista došašća, koji svjedoči o punini svoje radosti – jer može biti na raspolaganju za Božje planove, u službi „Isusova rasta“ (usp. Iv 3, 29-30).

Tko je Ivan? Zanimljivo se predstavlja obrnutom, niječnom logikom: „Ja nisam“ prorok, Ilija, Krist… Ne definira se na način kako bi ga ljudi htjeli definirati. Ne pripisuje sebi ono što nije, ništa si ne prisvaja, ne stavlja se na mjesto koje mi ljudi redovito želimo, da bude netko ili nešto. Mnogo je pitanja upućeno Ivanu, a njegov odgovor je jednostavan: „Ja sam glas koji viče u pustinji“ (Iv 1, 8) Oslobodio se svega (predodžbi i očekivanja) i podredio je svoj život Onom Koji Dolazi. Njegova radost krije se u tome da svoj život može podrediti životu Onoga Koji Dolazi. Time postaje protočan za Njegovu riječ, postaje Njegov glas. A što je glas bez riječi? Ništa! Što je Ivan bez Isusa? Ništa! Daje svoj glas da bude glas Evanđelja – glas radosti.

Caritas je glas Evanđelja – on je Evanđelje navješteno u djelu, na autentičan način.

Caritas je glas Crkve – on ‘posuđuje’ glas Crkvi da kroz Njega bude dostupna ljudima koji su potrebni blage vijesti, na osobit način siromašni, oni kojima nešto nedostaje, oni koji su ostavljeni po strani, koji su postali robovi/žrtve nepravednih društvenih odnosa. Dok su se moćnici uvaljali u močvaru osobnih interesa, neki su ostali bez dostojanstva, bez sredstava za život i – bez radosti (usp. Iz 58, 6-7,10).

Caritas je glas svakoga čovjeka koji želi da njegov dar nađe put do onih koji čeznu za radošću.

Kao što je Ivan dao glas Božjoj riječi da dođe do ljudi, Caritas posuđuje glas mnoštvu ljudi koji konkretnim činom žele izreći svoju ljubav onima koji su u potrebi. Nedjelja Caritasa želi da Caritas bude glas koji odjekuje do rubova društva kako bi onima na rubu prenijeli njihovu riječ – koja postaje djelo. Mnogi ljudi su prepoznali Caritas kao svoj glas, dajući (nešto od) sebe. Time su postali „blagovjesnici siromaha“ koji kroz Caritas navještaju blagu vijest. Kao što je prošla kroz Ivanov glas, kroz Izaijin navještaj, kroz Marijin hvalospjev i Pavlovu zapovijed, na tragu proročkog poslanja Crkve Caritas je put po kojem siromasima dolazi radosna, blaga vijest. U snazi velikodušne ljubavi njihova se vijest pretvara u djelo. Caritas je, stoga, glas Isusovih učenika. Ivan je glas kroz koji ide Božja riječ, Caritas je glasnik onih koji su Božju riječ zasadili u srce i pretočili u djelo.

Želio bih zaželjeti radost i zahvaliti svima koji Caritas prepoznaju kao svoj glas i daju mu svoju riječ. Želio bih podijeliti radost sa svima koji su iskusili radost čineći dobro, dajući ljubav, noseći blagu vijest siromasima. Molimo Gospodina da nas ove treće nedjelje došašća pokrene djelotvornom ljubavlju i ispuni dubokom radošću.

✠ Bože Radoš, v.r.
varaždinski biskup
predsjednik Hrvatskog Caritasa

Molitva za mir u Ukrajini

 

 

Naš je pravi mir pax Christi ( Kol 3,15). No, blago mira mnogim ljudima ostaje skriveno. " O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!" (Lk 19,42). To je Isusova jadikovka nad Jeruzalemom. Mogli bismo reći i jadikovka sviju nas nad Rusijom, za koju molimo da se obrati, da spozna zlo koje čini narodu, ljudima, djeci, ne samo Ukrajine nego i vlastitom jer, mir je blago koje treba čuvati, njegovati. 

Nesuglasice, one izbiju, nastupe, dovode do spora, i do rata. Nažalost, mi smo u takvoj poziciji da se " poput hodočasnika ovdje na zemlji potucamo po babilonskim vrbicima, na poljani izgnanstva; prenoseći iz dana u dan, iz sata u sat svoj šator uvijek do sjene križa. Postizanje mira je nešto mnogo savršenije. On počiva u trijumfu Gospodinova milosrđa u nama. Sveti Augustin kaže " una spes, una fiducia, una promissio, misericordia tua" (jedina nada, jedino pouzdanje, jedino čvrsto obećanje je tvoje milosrđe). (Iz knjige Dnevnik duše, Ivana XXIII)

 Povijest se ponavlja. I u doba pontifikata Ivana XXIII gotovo je izbio rat ali zalaganjem i mudrošću samoga pape, danas svetca, izbjegnut je još jedan rat. Enciklikom Pacem in Terris (Mir na zemlji), ukazao je kako trajan mir ovisi o pravednom svjetskom poretku, ističe važnost uzajamnog povjerenja i iskrenih ugovora, te iznosi kako osnovna ljudska prava, pa i prava manjina, proizlaze iz evanđelja. " Čvrstina pravog mira nije zapravo u jednakoj oružanoj snazi već jedino u uzajamnom povjerenju i u načelima zdrava razuma".

Stoga, dobri Bože, Majko naša, Gospo Vladimirska koju Rusi velikom ljubavlju štuju, posveti Rusiju, obrati vođe Tebi da se povrati mir, onaj Mir koji nam nudi naš učitelj Isus Krist!

Radovi na Kapelici

IMG-20220221-WA0001.jpg         Kao priprema za 300. obljetnicu ukazanja Gospe od Kapelice, započeli su radovi na šetnici prema i oko Svetišta. Svi radovi se izvode dragovoljno i od srca se zahvaljujemo svima koji su svoje vrijeme, novac, srce i ljubav poklonili našoj Gospi. Bog neka obilno nagradi njihov trud!

 

   IMG-20220221-WA0004.jpg

       

Zavjetni dan

Po 135. put proslavljen Zavjetni dan Gospe od Kapelice!

 

300. godina čudesnog ukazanja Gospe od Kapelice

 

 

Godina je u kojoj obilježavamo 300. obljetnicu čudesnog ukazanja Gospine slike na Kapelici. 

Marija, žena vjere, žena čiji je život - darivanje drugima. Marija je uz Gospodina, a Gospodin je Ljubav.

Čitavo njezino biće okrenuto je prema Crkvi koja je djelo njezina Sina. Biti Majka Božja, znači slijediti Božji put. I na tome putu, od Betlehema do Kalvarije, nije oklijevala - njezin je život - hodočašće vjere. Vjerom je posvetila svaki dan svojega života.

Poslije Navještenja, Marija hita k Elizabeti. Kakva je milost bila u tome posjetu! Koje li ljupkosti u tom Marijinom tri mjeseca dugom posjetu rođakinji Elizabeti. I jedna i druga čuvarice su skorašnjeg majčinstva. Marija s njome dijeli od Boga darovanu joj radost. " Blagoslovljena ti među ženama." ( Lk1,42) Najsvetije je to majčinstvo, majčinstvo koje će spasiti i otkupiti svijet. Marija je od sreće izrekla hvalospjev Bogu, što je njoj, neznatnoj službenici povjerio tako odgovornu zadaću, da bude Majka Božja. Ona je i naša majka kojoj hrlimo, kojoj se okrećemo poput djece. Premda je današnji svijet siromašan jer ne prepoznaje Boga, uputimo se Majci, na dug put obraćenja, kako bismo našli mir, spokoj i ispunjenje u velikodušnom Srcu Marijinu, najljepšem cvijetu katoličke vjere. 

IMG-20220702-WA0008.jpg

 

Misa na Planki

Zadnje subote u kolovozu, održana je misa na Planki!

Rođenje BDM

Proslavljen blagdan Rođenja BDM!

UZNESENJE BDM

Proslavljena svetkovina Uznesenja BDM, patrona naše Župe

Pismo biskupa Splitske metropolije

PISMO BISKUPA SPLITSKE METROPOLIJE SVEĆENICIMA I VJERNICIMA O SLAVLJENJU SVETIH MISA I DRUGIH LITURGIJSKIH SLAVLJA U VRIJEME ZARAZE KORONAVIRUSOM

 

Draga braćo i sestre!

Raduje nas što je sazrjelo vrijeme da se postupno ublažavaju mjere ograničavanja vjerskih okupljanja u vrijeme pandemije. U četvrtak, 23. travnja 2020. god., Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku kojom se dopuštaju vjerska okupljanja od 2. svibnja 2020. god., čija je obustava bila donesenaodlukom Stožera civilne zaštite od 19. ožujka 2020. god.

Dok zahvaljujemo svima koji vode brigu o našem zdravlju, zahvaljujemo i vama, dragi svećenici i vjernici, što ste odgovorno prihvatili i pridržavali se Odredbi HBK od 19. ožujka 2020. god. s obzirom na sprječavanje širenja bolesti COVID-19. Odredbe smo donijeli, prema Odluci Stožera civilne zaštite, iz ljubavi i odgovornosti prema vjernicima i društvenoj zajednici u kojoj živimo, osobito prema najugroženijima. Vjerujemo da je ta, za nas teška odluka, pomoglausporavanju širenja pandemije, a time i održivosti sustava zdravstvene skrbi.

Proteklih tjedana smo često, osobno i obiteljski, upravljali molitve i vapaje Isusu i Majci Mariji, koja je kao zdravlje bolesnih slika sigurne nade i utjehe. Potičemo vas da i dalje vršite djela pobožnosti i molite naše nebeske zaštitnike da nam pomognu biti postojanima u vjeri i da nam isprose mir duše i zdravlje tijela.

Vjerujemo da čovjeka od početka stvaranja prati i vodi Milosrdni Otac, ali i da to ne isključuje našu vjerničku odgovornost za naš život i život bližnjih. Zato vas pozivamo da ovoj situaciji nastavite pristupati vjernički odgovorno i držite se svih uputa, kako bi sustav zdravstvene skrbi mogao i dalje funkcionirati, a mi vjernici, što je nama osobito važno, mogli nastaviti s javnim vjerskim okupljanjima.

Prema odluci Vlade kojom se dopuštaju vjerska okupljanja, a na tragu preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, mi, biskupi Splitske metropolije, donosimosljedeće odredbe:

  1. Tamo gdje je moguće, neka se svete mise slave na otvorenom, uz držanje mjera fizičkog razmaka.
  2. Neka se vrata crkve drže otvorenima da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve. Neka se uklone molitvenici i pjesmarice iz klupa. Kada god su crkve otvorene neka se unutra obdržava potreban fizički razmak i pojačano vodi briga o higijeni, prozračivanju i čišćenju.
  3. Neka posude za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i kapelei dalje ostanu prazne.
  4. Svećenici koji slave mise s narodom dužni su prije miseizmjeriti temperaturu. Svećenik koji ima neki od sljedećih simptoma: tjelesna temperatura iznad 37.2°C, kašalj, poteškoće s disanjem, kratak dah, neka ne slavi misu s narodom, niti dijeli sakramente, a ako nije u mogućnosti pronaći zamjenu, neka otkaže svetu misu. Isto tako, ako svećenik sumnja da je možda zaražen, a još nema simptome, neka ne slavi misu s narodom, niti dijeli sakramente.
  5. Neka se do daljnjega suzdrže od dolazaka na svete mise:
  • starije i bolesne osobe;
  • osobe sa simptomima povišene tjelesne temperature, kašlja, poteškoća s disanjem, kratkog daha;
  • osobe s kroničnim bolestima poput bolesti srčanožilnog ili dišnog sustava, šećerne bolesti, malignih bolesti;
  • osobe koje su pod rizikom da su mogle biti u kontaktu s osobama pozitivnim na COVID-19 ili su pod sumnjom da bi mogle biti zaražene s COVID-19 ili su u samoizolaciji.
  1. Neka se u crkvama označe sva predviđena mjesta za vjernike koja moraju biti međusobno udaljena najmanje dva metra u svim smjerovima. Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebno da jedni od drugih budu odvojeni dva metra.
  2. Neka u svakoj crkvi za svako misno slavlje budu određeni redari koji bi vjernicima pomogli držati se svih uputa. Redari neka obavezno nose maske i rukavice. Na ulasku u crkvu neka svakom vjerniku poprskaju ruke sredstvom za dezinfekciju. Dužnost je redara ograničiti ulazak u crkvu onolikog broja vjernika koliko ima označenih mjesta, vodeći računa o pravilu vezanom za zajednička kućanstva.Neka se ostalim sudionicima, gdje god je to moguće uz držanje fizičkog razmaka, omogući praćenje liturgijskog slavlja izvan crkve. Neka se u crkvu ulazi na jedna vrata, a izlazi na druga, gdje god je to moguće. Neka se nakon svake mise prema uputama HZJZ-a dezinficira i prozrači crkvu.
  3. Prije mise, prilikom pripreme darova (kruha i vina) za svetu misu potrebno je nositi zaštitnu masku i prethodno dezinficirati ruke. Nakon što se pripreme darovi, neka se ciborij i plitica pokriju i cijelo vrijeme, a što uključuje i vrijeme posvete, ostanu pokriveni, kako ih se ne bi kapljično kontaminiralo.
  4. Neka se mise slave bez služenja ministranata.
  5. Neka se u obredu pružanja mira ne koristi gesta pružanja ruke.
  6. Neka svećenik, djelitelj svete pričesti, prije samog čina podjeljivanja svete pričesti stavi zaštitnu masku i dezinficira ruke.
  7. Za vrijeme pričesti, vjernici neka ostanu na svojim mjestima, odnosno neka se minimalno kreću u crkvi, a svećenik neka dođe do njih. Podjela svete pričesti neka bude isključivo na ruku. Neka se ciborij drži većim dijelom prekriven (poklopcem ili folijom) i pazi da se ciborij tijekom pričesti ne približava previše vjernicima da oni ne bi kapljično kontaminirali druge hostije. Neka se djeci ne stavlja križić tijekom pričesti.
  8. Neka u koncelebriranim slavljima glavni slavitelj, nakon što je dezinficirao ruke, sam pojedinačno podijeli hostije koncelebrantima, i neka se on pričesti pod obje prilike, a ostali samo blagovanjem Tijela Kristovog.
  9. Neka se za ispovijed koristi prostor (crkva, sakristija ili dvorana) gdje je moguće ostvariti potreban fizičkirazmak. Neka i ispovjednik i pokornik nose zaštitne maske, a prije ulaska pokornik je dužan dezifincirati ruke. Neka vjernici koji čekaju ispovijed drže potreban fizički razmak.
  10. Pjevački zborovi, ovisno o veličini prostora za pjevače, neka se svedu na nekolicinu koja može održavati propisani razmak.
  11. Neka se za vrijeme svete mise ne skuplja milostinja, a vjernici mogu ostaviti svoj prilog u prigodno postavljenim košaricama nakon svete mise.
  12. Sakramenti krštenja i ženidbe neka se slave držeći se fizičkog razmaka od najmanje dva metra između osoba, s izuzetkom za članove istog kućanstva. Neka svećenik nosi zaštitnu masku u onim dijelovima obreda u kojima ne može držati potreban fizički razmak. Obredne geste koje uključuju dodir, kao i bliske fizičke kontakte, treba svesti na najmanju moguću mjeru ili izbjegavati. Krštenja se vrše isključivo polijevanjem i to vodom blagoslovljenom unutar obreda.
  13. Prilikom podjeljivanja sakramenta bolesničkog pomazanja svećenik mora prije dolaska kod bolesnika staviti jednokratnu zaštitnu masku i rukavice. Bolnički kapelani i svećenici koji pastoralno skrbe u staračkim domovima i drugim sličnim ustanovama trebaju slijediti upute spomenutih ustanova za prevenciju zaraze.
  14. Prilikom slavlja kršćanskih sprovodaneka se obdržavajuzdravstvene i sigurnosne upute mjerodavnih državnih institucija. Sprovodne mise se mogu održavati samo nakon ukopa pokojnika i držeći se gore navedenih uvjeta za slavljenje svetih misa.
  15. Na vjerskim okupljanjima preporuča se svima nošenje maski.
  16. Župna kateheza i druge župne aktivnosti za djecu i mlade u organizaciji župe ostaju odgođeni do daljnjega. Sva ostala župna slavlja, sakramentali, pučke pobožnosti i drugi događaji kao i svi sastanci, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima, neka se održavaju isključivo ako su pastoralno opravdani i ako se može zadovoljiti uvjet fizičkog razmaka i druge propisane mjere. Pučke pobožnosti i drugi događaji unutar crkve ne mogu biti neposredno prije niti neposredno nakon svete mise.
  17. Sve vjernike koji zbog ove situacije u svojoj savjesti smatraju da ne mogu ili ne trebaju ići na misu, kao dijecezanski biskupi, oslobađamo dužnosti sudjelovanja na nedjeljnoj svetoj misi i potičemo ih da prijenos svete mise prate putem radija, televizije ili društvenih mreža. Također, potičemo ih i na duhovnu pričest tako da sebi posvješćuju stvarnuKristovu prisutnost u euharistijskim prilikama i bude želju za sjedinjenjem s Njim.
  18. Župni, biskupijski i drugi crkveni uredi, ako je to nužno neka se otvore, ali se i dalje vjernicima preporučuje, kada god je to moguće, da se obraćaju navedenim ustanovama telefonom ili elektroničkom poštom.
  19. U crkvenim ustanovama u kojima živi više osoba, kao što su svećenički domovi, redovničke kuće, sjemeništa, neka se i dalje ograniče izlasci i kontakti s posjetiteljima izvana.
  20. Katolički vrtići, škole i druge odgojno-obrazovne i dobrotvorne ustanove dužne su slijediti upute Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i nadležnih ministarstava.

Sastavni dio ovih odredaba su:Preporuke za sprečavanje zaraze COVID-19 u crkvenim prostorima vezano za vjerska okupljanja i Preporuke za korištenje maski za lice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koje su u privitku i koje molimo da se detaljno prouče. Molimo odgovorne osobe da s ovim odredbama upoznaju vjernike u svojim zajednicama.

Ove odredbe stupaju na snagu u subotu, 2. svibnja 2020. god., u 24:00 sata te vrijede do opoziva ili do drugačije odluke. Stupanjem na snagu ovih odredaba opozivaju se sve ranije odredbe izdane u vezi s opasnošću od zaraze koronavirusom.Cilj ovih odredaba je omogućiti vjerska slavlja s narodom u vremenu pandemije, pa vas molimo da nam svojim odgovornim ponašanjem u tome pomognete.

Dok u ovo uskrsno vrijeme razmatramo otajstvo Kristove slavne pobjede nad smrću i nad grijehom, sjetimo se onihkoji proživljavaju teške trenutke neizvjesnosti, straha i panike i budimo im blizu sa svojom molitvom, žrtvom i ljubavlju.

Sve vas stavljamo pod moćni zagovor naše nebeske Majke – Blažene Djevice Marije, svetog Josipa i naših svetih zaštitnika: Dujma, Vlaha, Mihovila i Stjepana.

U Kristu vam odani,

† Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit
† Mate Uzinić, dubrovački biskup
† Tomislav Rogić, šibenski biskup
† Petar Palić, hvarski biskup

Odredbe

URBI ET ORBI

„Uvečer“ (Mk 4, 35). Tako započinje Evanđelje koje smo čuli. Već tjednima se čini da se spustila večer. Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove; zagospodarila je našim životima ispunivši sve zaglušujućom tišinom, pustoši i prazninom, koja paralizira sve na svom putu: to se može osjetiti u zraku, to se može osjetiti u gestama, pogledi to govore. Uplašeni smo i izgubljeni. Poput učenikâ iz Evanđelja iznenada nas je zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi krhki i dezorijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi pozvani veslati zajedno, svi potrebni utjehe drugoga. Na toj lađi… svi se nalazimo. Poput tih učenika, koji jednoglasno i u tjeskobi kažu: „ginemo“ (r. 38), tako smo i mi shvatili da ne možemo ići dalje svatko za sebe, već samo zajedno.

 

Lako se prepoznajemo u ovome izvješću. Ono što je teško razumjeti jest Isusovo držanje. Dok su učenici, naravno, uznemireni i očajni, on je na krmi, dijelu lađe koja tone prva na dno. I što čini? Unatoč metežu, on mirno spava, pouzdan u Oca – to je jedini put u Evanđelju kada vidimo Isusa kako spava. Kad su ga zatim probudili, pošto je smirio vjetar i vodu, obraća se učenicima prijekornim tonom: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ (r. 40).

 

 

Pokušajmo razumjeti. U čemu se sastoji pomanjkanje vjere učenikâ, koje je u opreci s Isusovim povjerenjem? Oni nisu prestali vjerovati u Njega, naime, dozivaju ga. No pogledajmo kako ga dozivaju: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“ (r. 38). Zar ne mariš: misle da Isus ne mari za njih, da ga nije briga za njih. Među nama, u našim obiteljima, jedna od stvari koja nas najviše boli jest kad čujemo kako nam govore: „Zar te nije briga za mene?“. To je rečenica koja boli i stvara nemir u srcu. To je uzdrmalo i Isusa. Jer nikoga nije više briga za nas od njega. Naime, kad su ga zazvali on spašava svoje nepovjerljive učenike. 

Oluja razotkriva našu ranjivost i iznosi na vidjelo one lažne i suvišne sigurnosti kojima smo gradili naše planove, naše projekte, naše navike i prioritete. Pokazuje nam kako smo pustili da se uspava i napustili ono što jača, podupire i daje snagu našemu životu i našoj zajednici. Oluja je razotkrilo sve nakane da se „spakira“ i zaboravi ono što je hranilo dušu naših narodâ; sve one pokušaje da ih se umrtvi prividno „spasonosnim“ navikama koje nas ne mogu vratiti korijenima i prizvati sjećanja naših pređa, oduzimajući nam tako imunitet potreban za suočavanje s protivštinama. 

S olujom se urušila obmana onih stereotipa kojima smo maskirali svoj „ego“ uvijek zaokupljeni vlastitom slikom; i na vidjelo je izašla, još jednom, ona (blagoslovljena) zajednička pripadnost kojoj ne možemo izmaći: pripadnost braći. 

Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Gospodine, tvoja nas Riječ večeras pogađa i odnosi se na sve nas. U ovom našem svijetu, koji Ti ljubiš više no mi, grabili smo naprijed punom brzinom, osjećajući se snažno i sposobnima za sve. Vođeni pohlepom za profitom, pustili smo da nas stvari potpuno obuzmu i žurba omami. Nismo se zaustavili pred tvojim pozivima, nismo se probudili pred svjetskim ratovima i nepravdama, nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. Nastavili smo nesmiljeno dalje misleći da ćemo uvijek ostati zdravi u jednom bolesnom svijetu. Sada, dok smo u moru kojim bjesne valovi, zazivamo tebe: „Probudi se Gospodine!“.

Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Gospodine, upućuješ nam poziv, poziv na vjeru koja se ne sastoji toliko u tome da vjerujemo da Ti postojiš, koliko u tome da dođemo k Tebi i uzdamo se u Te. U ovoj Korizmi odjekuje tvoj hitni poziv: „Obratite se“, „vratite se k meni svim srcem svojim“ (Joel 2, 12). Pozivaš nas da ovo vrijeme kušnje shvatimo kao vrijeme izbora. To nije vrijeme tvojega suda, nego našega suda: vrijeme da se izabere što je važno a što prolazno, da se odvoji ono što je potrebno od onoga što nije. Vrijeme je da tijek svojega života ponovno usmjerimo prema Tebi, Gospodine, i prema drugima. Možemo upraviti svoj pogled u mnoge uzorne suputnike koji su, u ozračju straha koje vlada, odgovorili tako da su dali vlastiti život. To je djelotvorna sila Duha izlivena i oblikovana u hrabre i velikodušne predanosti. To je život Duha koji je sposoban otkupiti, oplemeniti i pokazati kako su naši životi istkani i podržani od običnih – u pravilu zaboravljenih – ljudi koji se ne pojavljuju na naslovnicama novina i časopisa ili na velikim podijima umjetničko-zabavnih priredbi, ali, bez sumnje, danas pišu presudne događaje naše povijesti: to su liječnici, medicinske sestre i medicinski tehničari, zaposlenici u veletrgovinama, čuvari, prijevoznici, pripadnici snaga reda, volonteri, svećenici, redovnici i mnogi, ali zaista mnogi drugi koji su shvatili da se nitko ne spašava sam. Suočeni s patnjom, gdje se mjeri istinska razvijenost naših narodâ, otkrivamo i doživljavamo Isusovu Velikosvećeničku molitvu: „da svi budu jedno“ (Iv 17, 21). Koliko je onih koji svakodnevno pokazuju strpljivost i ulijevaju nadu, pazeći da ne siju paniku, nego suodgovornost. Koliki očevi, majke, djedovi i bake, učitelji malim i svakodnevnim gestama pokazuju našoj djeci kako se suočiti i prevladati krizu prilagođavajući navike, dižući glavu gore i potičući na molitvu. Koliko je onih koji mole, stavljaju na raspolaganje i zalažu se za dobro sviju. Molitva i tiho služenje: to su naša pobjednička oružja.

Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Početak vjere je svijest o tome da nam je potrebno spasenje. Nismo sami sebi dovoljni, sami tonemo: trebamo Gospodina kao drevni moreplovci zvijezde. Pozovimo Isusa u lađe našega života. Predajmo mu svoje strahove da ih On pobijedi. Poput učenikâ iskusit ćemo da s njim na lađi nećemo doživjeti brodolom. Jer to je snaga Boža: okrenuti na dobro sve što nam se događa, pa i loše stvari. On donosi spokoj u naše oluje, jer s Bogom život nikada ne umire.

 

Gospodin pred nas stavlja izazov i poziva da na njega odgovorimo. Usred naše oluje poziva nas da se probudimo i pokažemo djelatnu solidarnost i nadu koji mogu dati postojanost, podršku i smisao ovim satima kada se čini da se sve ruši i propada. Gospodin se budi da probudi i oživi našu uskrsnu vjeru. Imamo sidro: u njegovu smo križu spašeni. Imamo kormilo: u njegovu smo križu otkupljeni. Imamo nadu: u njegovu smo križu izliječeni i zagrljeni da nas ništa i nitko ne odijeli od njegove otkupiteljske ljubavi. Usred izolacije u kojoj nam silno nedostaju drage osobe i susreti, u kojoj doživljavamo nedostatak mnogih stvari, još jednom slušamo navještaj koji nas spašava: on je uskrsnuo i živi uz nas. Gospodin nas sa svoga križa potiče da pronađemo život koji nas očekuje, da pogledamo prema onima koji nas traže, da osnažimo, prepoznamo i potaknemo milost koja prebiva u nama. Ne trnimo stijenj što tek tinja (usp. Iz 42, 3), koji se nikada ne gasi, i pustimo mu da ponovno zapali nadu. 

Prigrliti svoj križ znači smoći hrabrosti prigrliti sve protivštine sadašnjeg vremena, napuštajući na trenutak svoju tjeskobnu težnju prema svemoći i posjedovanjem kako bismo dali prostora kreativnosti koju samo Duh može pobuditi. To znači pronaći hrabrost da se otvore prostori u kojima će se svi moći osjetiti pozvanima i omogući nove oblike gostoljubivosti, bratstva i solidarnosti. U njegovu smo križu spašeni kako bismo prihvatili nadu i omogućili da ona bude ta koja će jačati i podupirati sve moguće mjere i načine koji nam mogu pomoći da čuvamo sebe i druge. Prigrliti Gospodina kako bismo prigrlili nadu: eto snage vjere koja oslobađa od straha i daje nadu! 

Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Draga braćo i sestre, s ovog mjesta, koje govori o Petrovoj stamenoj vjeri, želim vas večeras sve povjeriti Gospodinu, po zagovoru Majke Božje, koja je zdravlje svoga naroda, zvijezda u olujnome moru. Neka iz ovih kolonada koje grle Rim i svijet siđe na vas Božji blagoslov poput utješnog zagrljaja. Gospodine, blagoslovi svijet, daj zdravlje tijelima i utjehu srcima. Tražiš od nas da se ne plašimo, ali naša je vjera slaba i bojimo se. Ali Ti, Gospodine, ne ostavi nas na milost i nemilost oluji. Ponovi još jednom: „Ne bojte se“ (Mt 28, 5). A mi, zajedno s Petrom, „svu svoju brigu povjeravamo Tebi jer Ti se brineš za nas“ (usp. 1 Pt 5, 7). 

 

 



 

 


 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 

Aalon Laulajat

Finski zbor održao je koncert u župnoj crkvi pjevajući uskrsne pjesme iz Finske, Irske, a završio ga je pjevajući na hrvatskom pjesmu "Zdravo Djevo Kraljice Hrvata" uz veliki pljesak nazočnih vjernika!

 

 

 

 

 

Biskupijsko hodočašće u Svetu Zemlju

U Evanđelju Isus je stalno na putu. Čini se da mu se žurilo u obilasku mnogih mjesta da na njima navijesti: Kraljevstvo je Božje blizu! Naviješta i poziva. Njegovu pozivu " slijedi me!" brzo su i spremno odgovorili apostoli (usp. Mk1, 16-20), a pridružuju mu se i vjernici Šibenske biskupije. Svi osjećamo da nas je dotaknuo njegov poziv na novi život. Pođimo, dakle, Kristovim stazama! (A. Rebić)

 

                     

 

 

 

    

Isusov grob, mjesto je za gorljivu i ljubavlju ispunjenu molitvu. Svi osjećaji koji nas potiču i prate, pred ovim Svetim mjestom postaju drhtavi ali izražajniji. Taj tajanstveni, nježni cjelov koji utiskujemo na hladni mramor pamtit ćemo cijeli život. Utisci, radost, duhovna utjeha, beskrajno nadilaze sve što se moglo očekivati.

Jeruzaleme, Jeruzaleme, kad bi i ti spoznao što je najvažnije. Jeruzaleme, Jeruzaleme, kad bi i ti otkrio spasenje.

 

 

 

 

Misa za Tea

" Tko u mene vjeruje ako i umre, živjet će (Iv 11,25)

 

 

Sahrane majke don Filipa

      

 

U nazočnosti svoje brojne obitelji, prijatelja, župljana Rogoznice, Primoštena i Marine, sahranjena je u Cavtatu,  majka don Filipa.

Pokojnicu je ispratio i velik broj svećenika, a u nastavku govor don Jurice Petkovića koji je pročitao na oproštaju od pokojnice.

 

U svoje ime, svom dragom prijatelju don Filipu, kolegi Mihaelu (Milkiju) i bratu pokojnice, Martinu, kao i cijeloj obitelji Rodić, jer ima vas hvala Bogu puno, cijeloj rodbini, prijateljima i svima onima koji su pogođeni smrću drage im Viktorije - u ime don Filipovih kolega i prijatelja, a ovdje nas je iz Marine, Rogoznice, Primoštena, Splita... od srca želim izraziti kršćansku i ljudsku sućut i želimo Vam reći da niste sami, da smo s vama došli ispratiti pok. Viktoriju, ne zato što nam je to dužnost, već zato što znamo koliko znači spoznaja da niste sami u boli. 

Majka... čije srce ne zakuca jače, čije misli ne odlete daleko u djetinjstvo, čije oko suzom ne orosi kada čuje da nečija usta šapću tu dragu i divnu riječ - m a m a.

Svakome od nas, uz rijetke iznimke, u našim mislima i sjećanjima, zasjat će majka u veličini, požrtvovnosti i nesebičnom darivanju svega bića. Još su stari Latini imali uzrečicu: " Nomen est omen", Ime je znak!

I zaista, u ovoj ženi i majci to se u potpunosti ostvarilo. 

Viktorija - pobjeda...Njen život, uz sve njene križeve koji su je pratili: odlazak iz rodnog kraja, smrt supruga, djece, unuka, nevjeste... je u znaku pobjede.

Ona je uzela, prihvatila i strpljivo nosila taj križ. Dok bi mnogi od nas protestirali, bunili se i opirali, dok bi taj križ doživljavali kao nepravdu i Božju kaznu, ona je u toj svojoj bitci kao prava Viktorija, izvojevala pobjedu i danas ga slavodobitno donijela kao svoj trofej pred Gospodina. Pitamo se samo, otkuda ta snaga u tako krhkom tijelu - to samo dragi Bog zna. Samo oni koji mnogo ljube, mogu to nositi.

I koliko god bolno bilo ovo iskustvo rastanka, posebno za njenu obitelj, usudio bih se reći da bi danas na ovom obredu najprimjerenije bilo moliti molitvu: " Tebe Boga hvalimo" ili " " Veliča duša moja Gospodina", jer to je himan pobjede i zahvalnosti za njen život i primjer.

Siguran sam da naša pokojnica ne ide na ovaj put praznih ruku, ona nosi punu torbu ljubavi prema Bogu i svima koje je na tom putu susretala. jer u toj torbi koju nosimo u vječnost, nalazi se samo onoliko ljubavi, koliko smo je dijelili.

Ona, koju danas možemo počastiti naslovom "Žena vjere", svojim primjerom želi nam poručiti da i mi ostanemo vjerni do kraja. Kada bismo mogli skupiti sve molitve na jednu hrpu, koje je ona u ovih nepunih sto godina uputila Gospodinu i BDM, bila bi to snaga koja i brda pokreće.

Mogu slobodno reći, da smo njenom smrću dobili zagovornicu kod Gospodina koji je primio njezine patnje i uslišio njezine molitve, jer ga je slijedila kao svoj put, a svojom patnjom i strpljivošću pronašla je sebi izvor mira i sreće vječnoga života.

Braćo i sestre, na sprovodu jedne ovakve žene i majke nije lako izgovoriti riječi utjehe.

Svi se, naime, u ovom trenutku osjećamo nemoćni i sitni jer nikada ne možemo dovoljno izraziti veličinu majčinske ljubavi, niti joj možemo dati dovoljnu hvalu. Svaka je naša hvala majci - uvijek nedostatna za sve ono što je dala  i za nas učinila. takvo nešto može učuniti samo majka i njezina ljubav - i nitko više.

Te naše majke poput Viktorije ne traže nagradu, priznanja ni velebne spomenike, njoj su spomenici njena dobro odgojena djeca. One su žene samozaborava, često neuke, neškolovane ali tako prirodno mudre da od njih može naučiti i general i predsjednik i papa.

I kada ih izgubimo, tada otkrijemo da je majka najveće blago svijeta. I zato, majke naše, blagoslovljene bile - sada i dovijeka, u našoj suzi primite svu zahvalnost našeg srca jer nitko kao vi ne može shvatiti jezik ljubavi, a u vaš poljubac stane čitavo nebo.

Hvala vam za vatru života koju ste čuvale na svom ognjištu kao svetinju, hvala vam za živote koje ste nam nesebično poklonile, za vjeru, žrtve, patnje za koje niste tražile priznanja. Bdijte nad nama i zagovarajte nas kod Oca na nebu, da ostanemo onakvi kakve ste nas vi željele imati. Braćo i sestre, škole koje su neki od nas završili - ništa su prema školi koje su nas naučile te naše majke.

Poštovana obitelji Rodić, odlaskom u vječnost Vaša Vas majka nije napustila. Ona i dalje živi s vama i u vama, majka ne umire, ona ne može napustiti svoju djecu ni sada kada je prešla na drugu stranu obale, ona ostaje s vama - vaš štit, oslonac, zaklon, toplina.

Bože, daj našem narodu više ovakvih majki. Premda o takvim majkama ne pišu novine, ne govori televizija, ali zato vi pišete i govorite svojim majčinskim primjerom.

Majke naše, u ljubavi vas nitko ne može nadvisiti, jer svaki čovjek kad ljubi - traži nešto zauzvrat, a majka je jedina koja ljubi, a za nagradu ne traži ništa. Draga djeco pok. Viktorije, na času smrti najteža je pomisao čovjeka da ga ostavlja majka ali je i najslađa pomisao da će ga ona u svoj zagrljaj dočekati u vječnosti.

Cavtat, 13. studenoga 2018.

 

 

 

 

 

Blagoslov replike slike sv. Ivana Trogirskog

Željom dijela stanovnika uvale Stivašnica, nakon nekoliko desetljeća održana je sv. Misa na rtu Planka u crkvi sv. Ivana Trogirskoga. Stoga je i napravljena replika slike Vjekoslava Andrića koju je blagoslovio don Filip, a koja će se povremeno stavljati u crkvu.

                                                        

 

 

Postavljeni vitraji na pročelju crkve

Preko čudesne tehnike vitraja kojom je podario našu crkvu, ak. slikar Robert Mijalić, profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, izradio je vitraje sv. Nikole Tavelića s kupolom šibenske katedrale i stećcima te kardinala Alojzija Stepinca,velikana Katoličke crkve u Hrvatskoj s motivima zagrebačke prvostolnice i kupolom crkve sv. Petra u Rimu. 

  

HRVATSKI CARITAS

U suštini, svi smo jedno. Ljudskost, univerzalna ljudskost, živi u svima nama. Najbolja slika je sada, cijeli je svijet usmjeren ka Turskoj i Siriji. Različiti ljudi riskiraju svoje živote da pomognu drugome. U svemu tome vidimo beskrajnu ljubav koja se krije u svakome od nas. Pomoći, pružiti ruku, utješiti, veseliti se životu koji je nađen pod ruševinama, dijeliti tugu s onima čiji su dragi poginuli. To je čovjek, to je Bog koji u nama živi. 

 

Stradalima u Turskoj i Siriji preko Hrvatskoga Caritasa može se pomoći:

* uplatom na namjenski račun IBAN HR0723400091511220139

* pozivom na donacijski telefon 060 90 10 (0,83 eura po pozivu, PDV uključen)

 

Intervju: Filip Rodić oživio župu Rogoznica: Vjera se ne stječe u crkvi, nego u obitelji

 

Filip Rodić svećenik je u župi Rogoznica 20 godina. Otkako je stigao u Rogoznicu iz susjedne župe u Marini, do danas nije prestao raditi na obnovi i uređenju crkvi i vrijednog inventara. Uz uređenje ‘ogledala mjesta i župe’, kako naziva crkve, don Filip se namjerava posvetiti i okupljanju mladih jer, kaže, osjeća da ljudi bez vjere gube smisao života.

 

opširnije na stranicama Šibenskog portala

Sv. Nikola Tavelić

 

 

U sklopu devetnice prvom hrvatskome svecu, Nikoli Taveliću, 11. studenog hodočastio je Rogoznički dekanat. Don Filip Rodić je predvodio misno slavlje, a pjevao je zbor župe Primošten .

SVETA GODINA MILOSRĐA


 

" Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." (Lk6,36)

11. travnja ove godine , papa Franjo je u bazilici sv. Petra službeno proglasio izvanrednu Svetu godinu milosrđa koja započinje na svetkovinu Bezgrešnog začeća, 8.prosinca i završava 20. studenoga 2016.na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja.

Opširnije...

Maslinove grančice


Već nekoliko godina naša župa pomaže rad naših misija rasprostranjenih po svijetu, osobito u Africi. Naime, prikupljanjem maslinovih grančica koje se šalju u odabrane župe po unutrašnjosti naše domovine, a koje se prodaju po simboličnoj cijeni od 5 kuna, pomaže se rad Papinskih misijskih djela. Ove godine poslano je preko 3000 grančica u Zagreb, župa Sv. Ivana XXIII i u dvije župe u Slavoniji.

Godina posvećenoga života


 

 

 

Prema Papinoj odluci, 2015. godina, proglašena je godinom posvećenoga života. Službeni početak bio je obilježen svečanom misom u bazilici Sv. Petra u Rimu, 21. studenoga 2014., a završetak će biti 21. studenoga 2015. godine o 50. obljetnici objavljivanja dekreta Perfectae caritatis.


Tri su cilja Godine posvećenog života:

Prvi je " sa zahvalnošću se spomenuti nedavne prošlosti", počevši od II vatikanskog sabora i 50. obljetnice koncilskoga dekreta Perfectae caritatis o obnovi posvećenoga života.

Drugi je cilj " s nadom prigrliti budućnost", sa sviješću da kriza kroz koju prolazi društvo, a i Crkva dotiče u punini i posvećeni život. Ta se kriza ne smije shvatiti kao " predsoblje smrti" nego kao "kairos", prava prigoda za duboki rast, nada da posvećeni zivot nikada neće moći nestati iz crkve.

Treći je cilj " sa strašću živjeti sadašnjost", a to podrazumijeva zaljubljenost, istinsko prijateljstvo, duboko zajedništvo. To je upravo ono što čini lijepim život tolikih muškaraca i žena koji zavjetuju evanđeoske savjete i iz bližega slijede Krista. 

Biblijski temelj okružnice je " Radujte se! i Utješite!

Uzradovala se i Marija Skolastika Bešker, časna sestra benediktinka, porijeklom iz Rogoznice, položivši 8. prosinca doživotne zavjete i postavši tako članica zajednice benediktinki sv. Marije u Zadru. 

" Neka te ništa ne pokoleba na tom putu" riječi su predvoditelja misnoga slavlja otca Jeronima. Taj je put započeo 2009. godine ulaskom u samostan benediktinki, molitvom, životom koji daje puninu i smisao i koji ju je preobrazio davši joj novo obzorje nade, radosti i vjernosti Kristu. Pravila, molitva i red, mir prožeti duhom Božjim odgovor su na današnji način života. Poziv benediktinke je da moli i radi, a mir je dragocjeno blago benediktinske baštine. On proizlazi iz milosti koja je pravi izvor mira i radosti. 

Inače samostan Sv. Marije izgradila je zadarska patricijka Čika, polusestra hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV, uz crkvu Sv. Marije, 1066. godine. Čika je obnoviteljica samostana, a njena kćer Vekenega prva nasljednica. Samostan Sv. Marije najstarija je redovnička zajednica u Hrvatskoj.

 

 

 

 

GODINA SV. JOSIPA




 Kip sv. Josipa iz kapelice u Zečevu

 

" Koji se boje Gospoda, slušaju njegove riječi i koji ga ljube, drže se putova njegovih. Koji se boje Gospoda, čine što je njemu po volji, i koji ga ljube, uživaju u njegovu Zakonu." ( Sir2, 18-19)

Josip, samozatajan, ponizan, poslušan Bogu, iza Isusa i Marije, zauzima najčasnije mjesto u povijesti Spasenja.

Po Josipu, iz doma Davidova,Isus, obećani Mesija, postaje sin Davidov. Stoga, s Abrahamom započinje i Josipovo i Isusovo rodoslovlje (Mt1,1). S Abrahamom je Jahve sklopio Savez ljubavi i obećao mu da će biti otac mnogim narodima i po njegovu će se potomstvu blagoslivljati svi narodi.

Josip, siguran u Božju vjernost i obećanja, nije posumnjao u čudo što ga Duh Sveti izvede u Mariji. " Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će Sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. (Mt16,23) Josip mu je nadjenuo ime, što je u židovskom narodu bilo pravo oca. Stoga sv. Josipa uzimamo za primjer očinstva, za primjer skrbnika, za primjer hranitelja obitelji, za primjer bračne čistoće i iskrene ljubavi.

Josip se ubraja u najčašćenije crkvene likove. Vrhunac štovanja sv. Josipa značilo je njegovo uzdignuće za zaštitnika cijele Crkve. To je učinio papa Pio IX godine 1870. Sv. Josip, zaštitnik obitelji, uzor je prave, iskrene ljubavi i sjedinjenja srca u vjernosti.

Hrvatski Državni Sabor 1687. godine proglašava sv. Josipa, Krista Spasitelja vjernog hranitelja, Djevice Bogorodice djevičanskog zaručnika, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske.

Stoga, molimo zagovor sv. Josipa molitvom pape Leona XIII: ... Budi nam s neba milostivo u pomoći, o naš jaki zaštitniče u borbi s vlašću tmine, pa kao što si nekoć dijete Isusa iz najveće pogibli života izbavio, tako i sada brani Sv. Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih...

"Sveti Josip živi kršćanski život prije samoga izvanjskog početka kršćanstva, on u sebi nosi nadu, vjeru i strpljivost Abrahama, patrijarha i proroka te poput Šimuna i Ane pruža ruke prema Gospodinu.Evanđelja ne govore puno o svetome Josipu, ali u malo riječi nalazimo veliko bogatstvo. Sveti  Josip čovjek je pravedan, ispravan, razborit, pouzdan, u potpunosti čovječan. Njegova pravednost također je dobrota. U izričaju Staroga zavjeta riječ "pravedan" odgovara novozavjetnoj riječi "vjeran". Pridjev "pravedan" za svetoga Josipa dakle znači: Josip je bio istinski vjernik.

Crkva slavi blagdan sv. Josipa uvijek u korizmi pa mi se čini da je sveti Josip svetac korizme u dubokom smislu riječi. Vjera svetoga Josipa Noina je vjera, to jest vjera  u svijetu koji se protivi Bogu, u zamračenu svijetu gdje se čini kao da Boga nema. Josip prihvaća poslanje kojemu nije mogao vidjeti ispunjenje, umrijevši prije Isusova javnoga djelovanja.

Molimo Boga da i mi nađemo biser, da i mi postanemo pravedni, da i mi možemo moliti:" A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati." (Izvatci iz knjige pape Benedikta XVI Ljubav koja spašava")

Gospe od Kapelice 2013.



21.7. 2013 po 291 put, proslavili smo povratak Gospine prilike iz Župne crkve u njezinu kapelu na Gradini.

Opširnije...

Razni sadržaji

Monday the 14th. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017