ŽIVOT KRISTOV
Njegova smrt nije slučajna ni nepredviđena; a ni on ne govori o svojoj smrti odijeljeno od svoje slave; no o tome da polaže svoj život a da ga opet ne uzme. Ni jedan običan čovjek ne može to reći. Nevidljiva pomoć s neba bila mu je pri ruci.Ovdje je naš Gospodin ustvrdio da ga je Očeva ljubav poslala na zadatak koji na zemlji mora ispuniti. Nije mislio na početak Očeve ljubavi kao ljubavi roditelja prema onome koji je spasio njegovo dijete da se ne utopi. On je već bio vječni Objekt vječne Ljubavi. Ali, sada u ljudskoj naravi dodaje još jedan razlog za tu ljubav, naime, smrt kao dokaz te ljubavi. Jer je bio bezgrešan, smrt nije imala nikakvu moć nad njim. Opet uzeti svoj život bio je dio božanskog plana, kao i položiti ga. Žrtveni jaganjci, koji su se stoljećima prinosili, nosili su grijeh jer im je bila pripisana krivnja, ali oni su bili nijemi patnici i nisu znali da ih vode na žrtvenik. Svećenik je u Starom zavjetu položio svoju ruku na ovcu da je označi da je krivi za grijeh i da mora biti žrtvovana. No On je dragovoljno preuzeo grijeh da nakon svojega uskrsnuća, kad je Petru dao trostruki nalog da pase njegove jaganjce i ovce, prorekao je da će Petar dati svoj život za njegovo stado, kao što ga je i on dao.
Ljudi postoje, ali on će im dati život, ne biološki ili tjelesni, nego božanski, život koji nadilazi sve.Taj život ne daje svojim naukom nego svojom smrću. On nije dobri pastir zato što je osigurao ekonomsko blagostanje, nego stoga što će život svoj položiti za svoje ovce. Iznova se pojavljuje križ pod simbolom pastira. Pastir-patrijarh Jakov i pastir -kralj David prelazi u Pastira - Spasitelja, kao da štap postaje pastirski štap, pastirski štap žezlo, a žezlo križ (F. Sheen)
NEDJELJA DOBROGA PASTIRA
" Ja sam pastir dobri,
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
....Ja sam pastir dobri i poznajem svoje
i mene poznaju moje,
kao što mene poznaje Otac
i ja poznajem Oca
i život svoj polažem za ovce. (Iv10, 11-16)
Nedjelja Dobroga Pastira ujedno je i Svjetski dan molitve za duhovna zvanja kako bi Gospodar žetve nastavio slati dobre radnike u svoj vinograd.
Dobri Pastir, slika je snažnog, metaforičkog značenja. On je onaj koji vodi svoje ovce, brine se za njih, slijedi ih, poznaje ih poimence, ne miri se ako se koja izgubi, ne ostavlja ih poput najamnika u trenucima kušnje i poteškoća. Ni smrt neće prekinuti taj odnos jer on daje svoj život za ovce svoje da bi ga ponovo zadobio. Isus nam se nudi svaki dan, njegova nas Riječ oživljava, osvježava.
Isus - Dobri Pastir, poziva posebno one koji u sebi prepoznaju Njega " Moje ovce me poznaju" (Iv10,14), "slušaju moj glas..., idu za mnom" (Iv10,27) na svećeničku službu. Isus traži da ga se slijedi, do najvišega dara sebe na križu. Vršiti volju Očevu, smisao je Isusova života.
" Sv. Pavao, veliki vjerovjesnik i vjerni tumač Kristova učenja o ljubavi, u svojoj prekrasnoj prvoj poslanici Korinćanima (1Kor, 13,14) opširno daje novom svećenstvu, čiji smo mi istinski nastavljači, " uputstva" iz Isusove oporuke, s riječima koje i nakon dvadeset stoljeća ostaju himan i zanos našeg srca. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav... Ljubav nikad ne prestaje, na uzdignuće te velike zapovijedi, koja od kršćanskog svećeništva čini najslađi, najuzvišeniji misterij."
Ivan XXIII, Dnevnik duše
SV. JOSIP, radnik
Himan
Neka te, Josipe, nebo uzvisuje,
Svaki kraj kršćanski neka ti se raduje,
Ti si pun zasluga, prečistom ženidbom
Združen s Djevicom nevinom.
Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite! (Kol 3, 23-24)
Sveci, naši su istinski uzori nasljedovanja, uzori čiji je život dosegnuo puninu smisla. Biti svet znači biti " siromašan duhom", biti čist srcem, krotak i milosrdan i imati srce koje kuca za Boga i bližnjega.
To čisto srce u koje je prodrla Božja svjetlost posjedovao je sv. Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije. Josip, stolar, nepoznati potomak velikoga kralja Davida, prepoznaje Božji zov i prihvaća ga bez prigovora. S Marijom prima Isusa i odgaja ga. Po Božjem glasniku dao mu je ime i zakonski ga prihvatio kao svoje dijete upućujući ga u život. Josip je otvoren za Boga i po Božjoj volji ispunja zadaću glavara Svete Obitelji. Veličina sv. Josipa je u njegovoj samozatajnosti i poniznosti, slijedi Božja nadahnuća i vjerodostojno živi svoj poziv. Nije bio čovjek velikih riječi nego čovjek djela i rada. On je i primjer povjerenja u Boga i predanog vršenja Božje volje. Prema katoličkoj predaji, smatra se da je sv. Josip umro u rukama Isusa i Marije te se zbog toga štuje kao uzor pobožnog vjernika koji milost prima u trenutku smrti te zagovornikom obitelji, očeva, bolesnih, umirućih.
Josip, " muž pravedan", svjedok nam je Božje ljubavi u svijetu punom oholosti koji je odbacio Boga i ljudski život.
Hrvatski Državni sabor 1687. godine donosi slijedeću odluku: "Sveti Josip Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran".
MOLITVA SV. JOSIPU ( papa Lav XIII)
K tebi se, o sveti Josipe, utječemo u svojoj nevolji. (Pošto smo tvoju Presvetu Zaručnicu za pomoć zamolili, molimo pouzdano i za tvoju pomoć) za ljubav koja te je s neoskvrnjenom Djevicom i Bogorodicom vezala i za očinsku ljubav kojom si dijete Isusa grlio, smjerno te molimo da baštinu koju je Isus Krist svojom krvlju otkupio, milostivo pogledaš te našoj nevolji svojom moći u pomoć pritečeš. O brižni čuvaru božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista; ne daj, Predragi Oče, da nas okruže zabluda i pokvarenost. Budi nam s neba milostivo u pomoći, o naši jaki zaštitniče, u borbi s vlašću tmine, pa kao što si nekoć dijete Isusa iz najveće pogibli života izbavio, tako i sada brani Svetu Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih te nas svakoga pojedinog trajno uzmi pod svoje okrilje da mognemo po tvojem uzoru i tvojom pomoći sveto živjeti, blaženo umrijeti i u nebu vječno blaženstvo zadobiti. Amen.
