ALOJZIJE GONZAGA

Alojzije (Luigi) Gonzaga potomak glasovite plemićke obitelji, rodio se 9. ožujka 1568. u obiteljskom dvorcu u gradu Castiglione delle Stiviere (provincija Mantova, Lombardija), kao prvorođeni sin nasljednik. Od malih nogu spremali su ga za karijeru vojnika i dvoranina i sam dječak sanjao je o vojničkom pozivu, ali ga je majka Marta naučila važnosti molitve i ljubavi prema dragom Bogu i siromasima.

Od 1576. s bratom Rodolfom boravio je kao paž na dvoru Medicijevih. Tamo je učio latinski i francuski, plesao je i odlazio u lov. Uskoro je obolio od bolesti bubrega, bio je prikovan za krevet, ali sve to prihvatio je kao blagoslov. Vrijeme je provodio u molitvi i čitajući životopise svetaca.

Tri godine kasnije boravio je na dvoru vojvode od Mantove i tamo je ostao zaprepašten nasilnim i lakoumnim dvorskim životom.

Sljedeće godine, 1579. vratio se u svoj dom gdje je svetu pričest primio od Karla Boromejskog.

Kao mladić divio se djelovanju isusovačkih misionara u Indiji, podučavao je vjeronauku dječake u Castiglioneu, a redovito je i pohađao crkve kapucina i barnabita u Casaleu Monferrato.

Već 1582. odlazi na kraljevski dvor u Madridu, tamo je imao priliku doživjeti sav sjaj i raskoš, ali on se ipak kao 17-godišnjak odrekao sveg sjaja i raskoši. Odrekao se titule markiza i vlasništva nad imanjem u korist mlađeg brata Rodolfa. Godine 1585. stupio je u novicijat Družbe Isusove u Rimu. Sav sjaj bogatstva zamijenio je poniznim, jednostavnim redovničkim životom. Živio je asketski, patio je od kožnih bolesti, glavobolje i nesanice.

Po završetku novicijata studirao je teologiju i filozofiju na rimskom kolegiju uz duhovno vodstvo Roberta Bellarmina, kasnijeg kardinala i svetca, koji je napisao njegov životopis.

Nekoliko godina kasnije 1591. u Rimu je izbila epidemija kuge, a isusovci su otvorili bolnicu za oboljele. Alojzije Gonzaga dobrovoljno je odlučio njegovati bolesne pri čemu se i sam zarazio. U 23. godini života je preminuo. Blaženim ga je proglasio 1605. papa Pavao V., a svetim 1726. papa Benedikt XIII.

Zaštitnik je mladeži, studenata, očnih bolesnika i slabovidnih osoba, osoba koje boluju od AIDS-a i osoba koje o njima brinu, katoličke mladeži, isusovačkih novaka, kužnih bolesnika, tinejdžera te mnogih naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

Prema običajniku naše župe, sveta se misa služila za školsku djecu pred kipom sv. Alojzija!

SV. IVAN KRSTITELJ

" Iz Davidova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govoraše: " Nisam onaj za koga me vi držite. Nego, za mnom, evo , dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odrješiti obuće na nogama." (Dj13, 23-25)

Sv. Ivan Krstitelj, zadnji je od velikih proroka Staroga zavjeta koji je neposredno " pripravio put Gospodinu". Na svijet je došao u Aim Karimu kod Jeruzalema od ostarjelih roditelja, Zaharije i Elizabete, čudom. Čudno je i živio cijeloga života, u samoći, u pustinji hraneći se skakavcima i divljim medom. 

" A ti dijete, prorok ćeš se Svevišnjeg zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš puteve ...." Navršivši 30 godina, povukao se u pustinju, moleći u pokori. Otuda je odlazio u Jeruzalem i na rijeku Jordan navješćujući Spasiteljev dolazak. Propovijedao je pun zanosa i ozbiljnosti, krsteći obraćenike. I samoga Isusa krstio je govoreći: " To je Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta." On je Sin Božji.

Svjedočeći za istinu, nije štedio ni vlastita života. I danas, svjedočanstvo sv. Ivana živo je. Ubojstvo, eutanazija, istospolne zajednice, manipuliranje ljudskim genima, gdje nas to sve vodi?! Ivan nas je učio da poštujemo Božji zakon, a njegovo djelo nastavlja Crkva. 

Ivanova vjernost i neustrašivost danas nam je itekako potrebna, posebno u odgoju djece. On je dosljedan borac za Božju čast i čovjekovo spasenje. Sam Isus nazvao ga je najvećim rođenim od žene. (usp. Lk 7,2)