Misli
" Svaki dan mora biti sažetak cijeloga života, pun molitve, rada i ljubavi prema bližnjemu. Trpljenje je čin. Krist na Križu za čovječanstvo je možda više učinio nego Krist koji je govorio i djelovao u Galileji i Jeruzalemu. Trpljenje stvara život; ono preobražava sve što dotakne i sve do čega dopre. Trpljenje nam objavljuje križ, otvara nam božansko Srce, otvara nam vrata nadnaravnoga svijeta, kojega ništa ljudsko ne može doseći, kojega ćemo spoznati tek u vječnosti ali čije svjetlo sja nad nama po milosti trpljenja i po sjaju križa. ( Iz "Tajnog Dnevnika Elisabeth Leseur")
Sv. Terezija Avilska
Mističarka, reformatorica reda karmeličanki, prva naučiteljica Crkve. Njezin se život izmijenio nakon što ju je dojmio kip teško izranjenoga Krista.
1562. godine, osnovala je prvi reformirani karmel.
Naslućujući kušnje koje čekaju Crkvu i kršćanstvo, vapila je: " O kršćani, vrijeme je da branite svoga Kralja te da se tako u velikoj zapuštenosti oko njega svrstate! Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje; veliko je mnoštvo onih koji slijede Lucifera. No, najgore je što oni koji se na vani očituju kao Gospodinovi prijatelji, potajno ga iznutra izdaju, tako da on ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti." No znala je i vjerovala da je odlučujuće oružje - molitva jer iz nje i druga sredstva dobivaju svoju jakost.
Svjetski dan misija
Pođite i pozovite sve na gozbu (usp. Mt 22,9)
Djeca u Zambiji, u očekivanju bombona! Ona su vesela, radosna.
Propovijedanje Radosne vijesti o spasenju svih ljudi u Isusu Kristu, osnovna je dužnost Crkve, svih kršćana pa i nas. Crkva je misionarska, a Isus misionar. Apostoli su izvršili Isusov nalog. Razišli su se diljem svijeta, posijali sjeme Božje vjere u ljudska srca. I mi smo pozvani biti misionarima i svjedočiti za Krista u današnje vrijeme. Da bi to uspjeli, trebali bismo upoznati i zavoljeti Krista kao što je i On nas ljubio umirući za nas na križu. Na tu Kristovu ljubav uzvratimo svojom ljubavlju. To je bit i poslanje svete Crkve.
Budimo misionari Kristove ljubavi tu gdje živimo, radimo. Neka nam misijski dan bude dan vjere, pomaganja žrtvom i molitvom. Žrtve koje su misionari prolazili i koje prolaze u širenju Evanđelja neka nas hrabre i jačaju da i nama ne bude preteško evanđeosku riječ širiti svima koji je ne poznaju ili su manje od nas poučeni. Sve neugodnosti koje nas pri tome mogu snaći, neće biti ni sjena onoga što su prošli veliki misionari crkve, sv. Pavao i sv. Franjo Ksaverski.
Geslo ove misijske nedjelje glasi " Pođite i pozovite sve na gozbu". Poći i pozvati na gozbu pretpostavlja odaziv na Kristov poziv. Prvi je korak misije Gospodinov poziv, drugi , čovjekov odaziv, a treći korak ostvarenje misije. Tako misija postaje beskrajan krug u koji poziva Isus iu koji su uključeni krštenici svih naraštaja. Svakim danom taj krug postaje veći i obogaćuje zemaljsku kuglu suradnicima misijskog poslanja Crkve. Kao što se može vidjeti, čitava Crkva pozvana je govoriti o vlastitom iskustvu Boga koji je prisutan u našim životima, produbljivati misijsku svijest, misijski razmišljati, živjeti. Pozvani smo zapravo jačati svoju vjeru iz koje će izrasti naše misijsko djelovanje kao stil života na koji nas često poziva papa Franjo. " Prijateljstvo s Gospodinom, vidi ga kako liječi bolesne, blaguje s grješnicima, hrani gladne, pristupa isključenima iz društva, dotiče nečiste, poistovjećuje se s potrebama, poziva na blaženost, sve to ostavlja neizbrisiv trag, koji može pobuditi divljenje te "zaraznu" radost i nesebičnost, koja se ne može obuzdati (papa Franjo).
Papa Franjo u svojoj poruci za 98. svjetski misijski dan preporučuje " svim biskupijama svijeta službu Papinskih misijskih djela, koja predstavljaju glavno sredstvo " da se katolici već od djetinjstva prožimaju pravim sveopćim i misijskim duhom i da se potakne uspješno prikupljanje pomoći na dobrobit svih misija prema potrebe svake od njih" (dekret Ad gentes, 38).
Zato su zbirke koje se prikupljaju na Svjetski dan misije u svim mjesnim crkvama u cjelosti namijenjene Općem fondu solidarnosti, koji zatim Papinsko djelo za širenje vjere, u papino ime, dijeli za potrebe svih crkvenih misija.
“ Svjetski misijski dan, koji obećava Djelo za širenje vjere, dobra je prilika da misijsko srce kršćanskih zajednica sudjeluje s molitvom, svjedočanstvom života i zajedništvom dobara kako bi se odgovorilo na velike i prijeke potrebe evangelizacije .” (Radosna vijest)
LISTOPADSKA POBOŽNOST
Kako je sladak prizor i Bogu vrlo ugodan kada na izmaku dana kršćanski dom odzvanja uzdizanjem hvale u čast uzvišene Kraljice Neba! Tada Krunica koja se zajednički moli okuplja oko Djevičine slike, s čudesnim jedinstvom srdaca , roditelje i sinove koji se vraćaju s dnevnog posla. Potpuno ih združuje kako s odsutnim članovima tako i s preminulima te ih po najblažem vezu ljubavi povezuje s Presvetom Djevicom koja će kao draga Majka doći među svoje sinove i spustiti na njih obilje darova sloge i mira. (Pio XII)
" Sletite doli, anđeli,
svi sveti i sve svetice,
štovati blagdan veseli
od ružarija kraljice.
Marija, žena vjere, ona koja je povjerovala i vjeruje Gospodinu. S vjerom je prihvatila Božju riječ, istinitim je smatrala ono što joj je Božji poslanik navijestio. Ona, sa svojim Da! - Fiat, pouzdaje se u njegovu ljubav i snagu. Marija, uzor nam je u životu, u postupcima, u molitvi.
Začnite pisni nebeske
u svakoj vašoj skladnosti,
a ove kraljice anđelske
glasite blage milosti.
Totus tuus! Ivan Pavao II daje nam odgovor. To je naše predanje Majci. Sav sam Tvoj! U Marijinom mjesecu, u kojem slavimo blagdan Gospe od Krunice, posebno trebamo naglasiti ulogu molitve, krunice. Ona nas uvodi u blizinu Božjih otajstava.
Krunica postaje sveopća prošnja pojedinih duša i neizmjernog mnoštva otkupljenih, koji se sa svih strana svijeta sabiru na jednu jedinu molitvu i to kako kroz osobnu molitvu tako i sudjelovanjem u golemom jednoglasnom zboru čitave Crkve koja moli za velike potrebe čitava čovječanstva. Crkva, kakvu je božanski otkupitelj želio, živi sred surovosti, protivština i oluja društvenog nereda koji se često pretvara u zastrašujuću prijetnju. Marijinom krunicom jednodušno molimo za ljudsko, religijsko i građansko bratstvo. O, blagoslovljena Marijina krunice, kolike li radosti vidjeti te u rukama mladeži i starijih, u rukama bezbrojnoga i pobožnog mnoštva poput simbola i poput stijega željenog mira u srcima i mira za sve narode svijeta!
Marija je za svojega ovozemaljskoga života pohranjivala događaje u svojem srcu, razmišljala o Kristovim otajstvima, prebirala svaku njegovu riječ. Krunica nas na mističan način povezuje s Marijom i pomaže nam da se s njom sjedinimo u nastojanju da se u nama što potpunije oblikuje Krist.
U ružariju Marija
slavi se svojim imenom,
a Isus nam je odkrija
svoj život trudnom spomenom.
Krunica je evanđeoska molitva jer nam od otajstva do otajstva pomaže da bolje upoznamo Krista iz Evanđelja.
Neka na svrhu života
našega svih nas pomože
Marije Dive dobrota,
usliš, usliši nas, Bože.
(stihovi - "Na blagdan Gospe od Rozarija", Mate Čulić 1769-1829)
Listopadska pobožnost - radnim danom u 17.30/sv. Misa u 18.00
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice. Ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli vazda oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči. Amen.