Gospa Lurdska - Svjetski dan bolesnika
" Al` ja sam samo usred ovog mira
Oltaru tvome rastužen prion´o,
Oh, tvoja slika u srce me dira!
Oh, tvoj me pogled ganuo, Madonno!
Rekla mi sto puta moja dobra mati:
" K njoj, sinko, hrli kad ćeš tugovati!"
Rekla mi sto puta moja majka mila:
" Ona nas sviju pod krilo primila".
I ja sam doš´o utjeho smrtnika,
Za kojom jošter mnoga srca gore
Da vidiš kakvi mene nesretnika
Čemeri more. ( V. Nazor: " U hramu")
" I tko se, nakon tvog Isusa, tako nježno skrbi o našoj dobrobiti kao ti Marijo? Tko nas štiti od napasti kojima smo izloženi, kao što nas ti braniš? ( Sv. German iz Konstantinopola)
Marija, znak je pouzdane nade i utjehe. Svojim ukazanjima, Marija nam uvijek daje pouke, primjerene svakom trenutku našega života. Pouke su to vjere, pokore, molitve. Samim činom ukazanja, Gospa želi raskriliti obzore vjere, posebno onima koji su prezreli Boga i načela kršćanskoga života, zalutalima, patnicima.
Marija u svojim prvim ukazanjima ne govori jer je činjenica njezina ukazanja rječitija od svakoga govora. Ne ukazuje se velikima, već jednostavnoj pastirici, pokazujući time da Gospodinu ne trebaju veličine baš kao što se i Bog poslužio njome izabravši je za njezino poslanje. Jedna od riječi koje je Bezgrešna izgovorila jest: Pokora, pokora, pokora. Moliti, dakle, za obraćenje grešnika. Jeka njenih riječi razliježe se do današnjih dana.
U molitvi s Marijom promičemo dubinu Božje ljubavi i obnoviteljsku snagu koja iz nje proizlazi. Crkva potiče na molitvu i ljubav osobito prema bolesnima i siromasima. Djevica Marija okupila je na riječici Gavi milijune vjernika koje je ona ohrabrila, utješila, ozdravila, a najviše od svega, duhovno obratila.
Blagdan Gospe Lurdske slavi se i kao Svjetski dan bolesnika. Utemeljio ga je sv. Ivan Pavao II, 13. V 1992. s ciljem da se Božji narod i građansko društvo senzibilizira za svijet patnje jer je Krist čovjeka istodobno naučio činiti dobro trpljenjem i činiti dobro onome koji trpi što je i posvjedočio vlastitim životom. A da bismo se suobličili Kristu i osjetili svemoć njegove ljubavi, potrebno je pristupiti sakramentu svete ispovijedi i bolesničkog pomazanja za ozdravljenje duša vjernika.
Bl. Alojzije Stepinac
"Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mučiteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju" (Lk 6, 27-38)
Kardinal Alojzije Stepinac umro je na izdržavanju kazne u Krašiću 10. veljače 1960. Njegov krepostan život i mučeničku smrt, Božji je narod prihvatio i častio već za života.
Kardinal Stepinac je, kako je rekao sv. Ivan Pavao II, pravi čovjek Crkve koji je spreman na krajnju žrtvu samo da ne zaniječe svoju vjeru. Stoga i njegovo biskupsko geslo:" U Tebe se Gospodine uzdam, neću se postidjeti dovijeka" potvrđuje njegovu postojanu vjeru i vjernost Isusu Kristu do smrti, jer "zemaljski bogovi od mesa poslužit će kao hrana crvima, dočim regni Christi non erit finis! ( iz pisama Blaženika, 18.1.1960.)
Blaženi Alojzije Stepinac često se u svojim propovijedima obraćao hrvatskim obiteljima. Njegove riječi odzvanjaju i danas kada se naše obitelji nalaze u krizi, ne samo materijalnoj nego moralnoj i duhovnoj. " Obiteljski život mora biti prožet duhom Božjim. Oko toga nastojte! Duh Božji unosite u sve obitelji, da djeca budu prava kršćanska, da muž i žena žive katoličkim životom. Hrvatska obitelj mora biti odraz nazaretske obitelji. Kada to postignemo, onda možemo biti uvjereni, da će Hrvatska biti sretna."
Molitva u čast blaženog Alojzija Stepinca
Gospodine, Bože naš,
Ti si blaženom Alojziju Stepincu udijelio milost
čvrsto vjerovati u Isusa Krista
i spremnost trpjeti za njega sve do mučeničke smrti.
Ubroji ga među svece sveopće Crkve
da nam bude primjer i zagovornik u borbama života
na putu vječnog spasenja.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
