Sv. Lucija
Ljubi svoj križ, jer pogledaj, on sjaji kao zlato ako ga promatraš očima ljubavi. Dršćući, u duši gledaš kako ljubav tvoga srca krvari pod trnjem i čavlima, no u križu nalaziš i drago kamenje kojim ćeš okititi krunu slave koja ti je pripravljena, kada ćeš u svetoj ljubavi nositi trnovu krunu s Kraljem tvoga srca koji je neizmjerno trpio da bi ušao u svoju slavu. ( Sv. Franjo Saleški)
Doista, Sv. je Lucija već u svojemu djetinjstvu položila zavjet čistoće kako bi svoje srce i svoju ljubav darovala Kristu. Jedino je njega ljubila i poradi njega mučenički skončala svoj mladi život, postavši dragi kamen u njegovoj kruni. Bogatstvo koje je posjedovala podijelila je siromasima. Sve je svoje stavila u ruke Gospodina i uz njegovu pomoć i ljubav nije zadrhtala ni kad su je mučili. Konačno je, 13. prosinca 304. godine usmrćena mačem. Njeno tijelo položeno je u katakombe nad kojima su se ubrzo počela događati čudesa. Potom je sagrađena crkva njoj u čast. Tijelo joj danas, nakon nekoliko premještanja, počiva u Veneciji. Lice joj je prekriveno srebrnim pokrovom kojeg je darovao sv. Ivan XXIII.
Lucija znači " puna svjetlosti" pa se štuje i kao zaštitnica slijepih. Sv. Lucija je snažno svjetlo na nebu koje treba da svijetli svima nama, a posebno mladima kako bi im bila putokaz u životu, životu po Božjoj volji.
" Ta mudra, hrabra djevica
Svjedočila je za tebe
I muke krute, preteške
Bez straha za te podnije."
SV. NIKOLA, biskup
Budi uvijek spreman davati. I nikad nemoj škrto mjeriti svoje darove!. Znaj da tvoja smrtna košulja neće imati džepova! ( Sv. Nikola)
Biti svet znači potpuno se predati svetoj volji Gospodinovoj, biti čist u srcu, iskren, blag, pun ljubavi i prema onima koji nas ponizuju. Sveci nose Boga u srcu. Oni ljube svako stvorenje pa i ono grešno koje još nije pobijedilo mrak i spoznalo Krista.
Sv. Nikola štuje se kao svetac dobra srca, svetac čija je vrlina - darežljivost, osjetljivost prema potrebitima naše pažnje, ljubavi. Sv. Nikola, omiljeni je svetac, zaštitnik je djece, djevojaka, pomoraca.
Sv. Nikola nije samo prijatelj, pouzdanik, on je prije svega uzor našeg kršćanskog života, svetac u kojega se trebamo ugledati i nasljedovati ga. Svojim svjedočanstvima, pažnjom, blizinom svima u potrebi, sv. Nikola nas uči da samo životom vjere, ljubavlju prema Kristu možemo istinski baštiniti život, kako na zemlji tako i u vječnosti. On je bio ponizan vjernik, biskup, slobodan od želje za posjedovanjem i potrage za moći i uspjehom. Bio je bogat ljubavlju prema Bogu i ljudima, osobito prema najsiromašnijima i najpotrebitija kojima je udijelio nadu Božju protiv svake ljudske nade.
Činio je čudesa poput Isusa smirujući uzburkano more, ozdravljao djecu, spašavao djevojke sa zloga puta. S tom ljubavi i nadom u Onoga u koga je povjerovao i kome je posvetio svoj život, sv. Nikola se ostvario u borbi protiv nepravde služeći siromasima, obespravljenima.
9. XI Posveta Lateranske bazilike
Lateranska bazilika, izvorno posvećena Svetome Spasitelju, simbol je vjerničkog, katoličkog zajedništva i sjedinjenja sa Svetim ocem. Lateranska bazilika, papinska je katedrala , "majka i glava svih crkava".
Pod rimskim carem Konstantinom započinje živa sakralna djelatnost. Car i njegova pobožna majka Helena dali su graditi brojne crkve, među ostalim i crkvu Kristova groba u Jeruzalemu, Kristova rođenja u Betlehemu, tri crkve u Carigradu kao i u Rimu; staru crkvu sv. Petra, San Giovanni in Laterano i San Paolo fuori le mura. Crkve podignute u Rimu su bazilike - odlikuju se srednjom lađom i nižim bočnim lađama odvojenim stupovima. Crkva postaje simbolom puta vjernika prema oltaru u apsidi, na kojemu se odvija čudo pretvorbe kruha i vina u Kristovo tijelo.
Posveta crkve je svetkovina, dan kojega trebamo posebno slaviti i koji liturgijski ima prednost pred drugim blagdanima.
Crkva je kuća u kojoj stoluje Bog, kuća u kojoj Slava Gospodnja prebiva. U njoj slavimo najveća Otajstva naše vjere, u njoj se susreću Bog i čovjek, radi kojega je Isus i došao na ovaj svijet.
"Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog, jer hram je Božji svet, a to ste vi". (1Kor 3, 16-17)
SVETKOVINA KRISTA KRALJA
Slavit ću te, o Bože, kralju moj,
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.
Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. Ps 145(144)1-13a
Svetkovinom Krista Kralja dajemo čast našem siromašnom Kralju, Kralju koji nas toliko ljubi da je bio spreman napustiti nebesa i sići među nas da nam bude " u svemu jednak osim u grijehu" jer jedino grijeh nagrđuje sliku Božju u čovjeku.
Isus Krist prolio je svoju krv da otkupi našu dušu, da je prožme svojom krepošću i svojim životom. Kraljevstvo njegovo, kraljevstvo je služenja, ljubavi, milosrđa, kraljevstvo vječnog prijateljstva koje nam je sačuvano za dan koji neće imati više svršetka.
Bog, objavljujući se u konkretnoj ljudskoj povijesti, uspostavlja novi red odnosa među ljudima u kojem trebamo živjeti dostojno, oslobođeni sebeljublja, častohleplja, osuda drugih i drugačijih i da u ovom olujnom kovitlanju jedni drugima budemo uzdanice, svijetlo svijeta, sol zemlje.
Biti s Isusom, znači baštiniti raj, Kraljevstvo Božje u kojem ćemo, promičući otajstvo križa, sva svoja trpljenja prihvatiti kao put spasenja za svakoga čovjeka jer " Križ su kraljevska vrata prema svetištu svetosti. Tko traži negdje drugdje ta vrata, ostat će vječno udaljen od toga svetišta." (Sv. Franjo Saleški)
UZVIŠENJE SV. KRIŽA
" U križu je spasenje, u križu je život, u križu je zaštita od neprijatelja. Križu odozgo dolijeće slatkoća, u križu je snaga srca, u križu je radost duha. U križu je najveća krepost, u križu je savršenstvo svetosti." (NK 2,12)
Doista, križ je uvijek pripravan i svuda nas čeka. Ne možemo ga izbjeći jer kudagod da stignemo, sebe sa sobom nosimo i svuda ćemo sama sebe naći.
Na datum pronalaska relikvije, 14.rujna (325.god.), Katolička crkva obilježava blagdan Uzvišenja svetoga križa. U Jeruzalemu, carica Jelena podijelila je sveti križ na tri dijela. Jedan je ostavila u Jeruzalemu, drugi je ponijela sa sobom u Rim, a treći je proslijedila svojem sinu Konstantinu. On je u to vrijeme gradio Carigrad, svoju novu prijestolnicu.
Križ je mjesto Kristove pobjede. Sa svoga križa, privukao je k sebi sve grešnike (Iv12,32) i objavio ljubav Boga Oca koji ga je poslao.
Mi smo ga svojim grijesima, zlim življenjem osudili, trnjem okrunili, bičevali, natovarili križ, rugali se patnjama i proboli mu srce. "Križ je neka vrsta autobiografije. Na njemu vidimo vlastiti život: u trnovoj kruni našu oholost, u rukama pribijenim čavlima našu pohlepu, u svezanim nogama naš bijeg od milosti, u probodenome boku naše buntovničke ljubavi i naše nepoštovanje prema tijelu i mesu što vise na njemu poput grimiznih dronjaka." (Fulton Sheen) Ali ti si, Isuse, s križa za nas molio, blagoslivljao nas i oprao nas božanskom krvi. Nadvladavši smrt, donio nam život, život vječni.
Rasvjetli nam um da upoznamo pogreške koje nam nagrđuju duh, nauči nas istini, ljubavi .... i da poput psalmista zavapimo " Put mi kaži kojim ću krenuti" ( Ps143,8)
" Drvo što nosi našu slabost je Gospodnji križ kojim se znamenujemo i koji nas oslobađa od ovozemnog utapanja. Valovi navaljuju, ali nam Bog pritječe u pomoć. ( Sv. Augustin)
Sv. Misa je u 17.00 sati u kapelici Sv. Križa na groblju u Sevidu i u 19.00 u Župnoj crkvi u Rogoznici!
