CVJETNICA - NEDJELJA MUKE GOSPODINOVE
" Židovska djeca s granama palminim u ruci došla su u susret Gospodu i klicahu u sav glas: Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
Nedjeljom muke Gospodnje započinje Sveti tjedan u kojemu slavimo najveće tajne kršćanstva: Isusovu muku, smrt, pokop i uskrsnuće. Cvjetnica, nedjelja istine preludij je u to slavlje. Isus, proslavljeni Kralj, nakon što je uskrisio Lazara, ulazi u Jeruzalem. Ljudi mu hrle u susret, spontano trgajući palmine i maslinove grane, skidaju svoje pokrivače i steru ih pred njega. Gomila viče iskazujući mu hvalu.
No, ne htijući povesti bitku protiv rimskog okupatora, mnoštvo ga napušta podupirući njegove neprijatelje. Gomila viče i potiče na njegovu osudu. Raspni ga, raspni! Uhvaćen, osuđen, izrugan, ponižen, razgoličen. On nosi svoj križ, svoju osudu i završava na njemu. Sjaj dobrodošlice i tama njegova ispraćaja put Kalvarije. Intenzitet boja pomiješan u jednu, odaje ljudsko sivilo u kojem se svijet nalazi, i jučer i danas i sutra, kada ne dopuštaju da u našim srcima i dušama zavlada uskrsno svjetlo. Zar i mi nemamo takvih primjera iz naše ne tako davne povijesti, a svjedoci smo i danas, ubijanja, paljenja, uništavanja u našoj blizini, u našoj " kršćanskoj" Europi, u Izraelu -Isusovoj domovini!
Kroz njega izrečena je sva sudbina čovječanstva koja se događala i koja će se dogoditi. On je svi mi. Njegova se istina trajno obistinjuje i uvijek je egzaktna.
I danas milijuni ostaju indiferentni pred mnogim nepravdama nevino proganjanih, žrtvama rata, napuštenih, siromašnih, djece.
Isus - mironosac - jučer, danas, sutra, skriven u kruhu, ponizan u beznačajnim ljudima, svezan, zatvoren čeka da ga prepoznamo, Njega, živu vjeru. jer, u svakom misnom slavlju, mi slavimo Isusa pod prilikama kruha i vina, kličući: Hosana u visini! Blagoslovljen koji dolazi u Ime Gospodnje!
I nama, grešnicima, Isusovim učenicima, isto je ići putem križa, do proslavljenja. Krist je za nas, za naše grijehe podnio muku i patnju, i mi to moramo nasljedovati. Naš križonoša i naš štit je sam Krist.
... Ništa nije tako prikladno da našu dušu prodrma do najdublje dubine i da je ispuni svetom ljubavlju kao gorka patnja i smrt našega Gospodina, a mistične pčele usišu svoj slatki med iz rana toga Lava iz plemena Judina, koji je na Kalvariji iskrvario ..... (sv Franjo Saleški)
Obred započinje blagoslovom maslinovih grančica i procesijom oko crkve, nakon toga slijedi Sv. misa i pjevanje Muke. Iza mise je izlaganje Presvetoga na klanjanje, Ura klanjanja, do 18.00 sati uz razmatranje "Gospinoga plača". U 18.00 Sv. Misa!
BLAGOVIJEST
O otajstvo, o čudesa,
kakve glase Diva ćuti;
ljubav vodi iz nebesah
Sina Božjeg, da se uputi.
Sin Božji utjelovio se da postane Spasitelj. " Ne boj se Marijo! Ta našla si milost u Boga."
Marija postaje kovčeg saveza, mjesto Božjeg nastanjivanja, Božja kolijevka.
Čuvši način, Diva tada
ponizi se i privoli,
službenica činit rada
što je drago Božjoj volji.
Marija, ponizna, a tako velika, puna ljepote jer je bez grijeha, prihvaća Božji naum i postaje čuvarica najveće tajne, Božanskog majčinstva i najveće istine koju je Bog za spasenje podario čovjeku. " Raduj se, milosti puna! Ovim anđelovim poklikom započinje Novi zavjet u stvarnome smislu. (Benedikt XVI, Djetinjstvo Isusovo)
Bog čovikom, Diva plodna
po Svetome Duhu posta;
s Majke slavom Bogorodna
čudnovato Diva osta. (Antun Kanižlić, 1699-1777)
Događaj Marijina navještenja zbio se u priprostoj kući u galilejskome gradu Nazaretu. Galileja i Nazaret bili su od ljudi prezreni ali pred Bogom " zemlja poniznosti" jer Bog svoj pogled svraća na siromaha i čovjeka duha ponizna. ( usp. Iz 66, 1-2)
Gospa Lurdska - Svjetski dan bolesnika
" Al` ja sam samo usred ovog mira
Oltaru tvome rastužen prion´o,
Oh, tvoja slika u srce me dira!
Oh, tvoj me pogled ganuo, Madonno!
Rekla mi sto puta moja dobra mati:
" K njoj, sinko, hrli kad ćeš tugovati!"
Rekla mi sto puta moja majka mila:
" Ona nas sviju pod krilo primila".
I ja sam doš´o utjeho smrtnika,
Za kojom jošter mnoga srca gore
Da vidiš kakvi mene nesretnika
Čemeri more. ( V. Nazor: " U hramu")
" I tko se, nakon tvog Isusa, tako nježno skrbi o našoj dobrobiti kao ti Marijo? Tko nas štiti od napasti kojima smo izloženi, kao što nas ti braniš? ( Sv. German iz Konstantinopola)
Marija, znak je pouzdane nade i utjehe. Svojim ukazanjima, Marija nam uvijek daje pouke, primjerene svakom trenutku našega života. Pouke su to vjere, pokore, molitve. Samim činom ukazanja, Gospa želi raskriliti obzore vjere, posebno onima koji su prezreli Boga i načela kršćanskoga života, zalutalima, patnicima.
Marija u svojim prvim ukazanjima ne govori jer je činjenica njezina ukazanja rječitija od svakoga govora. Ne ukazuje se velikima, već jednostavnoj pastirici, pokazujući time da Gospodinu ne trebaju veličine baš kao što se i Bog poslužio njome izabravši je za njezino poslanje. Jedna od riječi koje je Bezgrešna izgovorila jest: Pokora, pokora, pokora. Moliti, dakle, za obraćenje grešnika. Jeka njenih riječi razliježe se do današnjih dana.
U molitvi s Marijom promičemo dubinu Božje ljubavi i obnoviteljsku snagu koja iz nje proizlazi. Crkva potiče na molitvu i ljubav osobito prema bolesnima i siromasima. Djevica Marija okupila je na riječici Gavi milijune vjernika koje je ona ohrabrila, utješila, ozdravila, a najviše od svega, duhovno obratila.
Blagdan Gospe Lurdske slavi se i kao Svjetski dan bolesnika. Utemeljio ga je sv. Ivan Pavao II, 13. V 1992. s ciljem da se Božji narod i građansko društvo senzibilizira za svijet patnje jer je Krist čovjeka istodobno naučio činiti dobro trpljenjem i činiti dobro onome koji trpi što je i posvjedočio vlastitim životom. A da bismo se suobličili Kristu i osjetili svemoć njegove ljubavi, potrebno je pristupiti sakramentu svete ispovijedi i bolesničkog pomazanja za ozdravljenje duša vjernika.
SV JOSIP, radnik
Himan
Neka te, Josipe, nebo uzvisuje,
Svaki kraj kršćanski neka ti se raduje,
Ti si pun zasluga, prečistom ženidbom
Združen s Djevicom nevinom.
Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite! (Kol 3, 23-24)
Sveci, naši su istinski uzori nasljedovanja, uzori čiji je život dosegnuo puninu smisla. Biti svet znači biti " siromašan duhom", biti čist srcem, krotak i milosrdan i imati srce koje kuca za Boga i bližnjega.
To čisto srce u koje je prodrla Božja svjetlost posjedovao je sv. Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije. Josip, stolar, nepoznati potomak velikoga kralja Davida, prepoznaje Božji zov i prihvaća ga bez prigovora. S Marijom prima Isusa i odgaja ga. Po Božjem glasniku dao mu je ime i zakonski ga prihvatio kao svoje dijete upućujući ga u život. Josip je otvoren za Boga i po Božjoj volji ispunja zadaću glavara Svete Obitelji. Veličina sv. Josipa je u njegovoj samozatajnosti i poniznosti, slijedi Božja nadahnuća i vjerodostojno živi svoj poziv. Nije bio čovjek velikih riječi nego čovjek djela i rada. On je i primjer povjerenja u Boga i predanog vršenja Božje volje. Prema katoličkoj predaji, smatra se da je sv. Josip umro u rukama Isusa i Marije te se zbog toga štuje kao uzor pobožnog vjernika koji milost prima u trenutku smrti te zagovornikom obitelji, očeva, bolesnih, umirućih.
Josip, " muž pravedan", svjedok nam je Božje ljubavi u svijetu punom oholosti koji je odbacio Boga i ljudski život.
Hrvatski Državni sabor 1687. godine donosi slijedeću odluku: "Sveti Josip Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran".
MOLITVA SV. JOSIPU ( papa Lav XIII)
K tebi se, o sveti Josipe, utječemo u svojoj nevolji. (Pošto smo tvoju Presvetu Zaručnicu za pomoć zamolili, molimo pouzdano i za tvoju pomoć) za ljubav koja te je s neoskvrnjenom Djevicom i Bogorodicom vezala i za očinsku ljubav kojom si dijete Isusa grlio, smjerno te molimo da baštinu koju je Isus Krist svojom krvlju otkupio, milostivo pogledaš te našoj nevolji svojom moći u pomoć pritečeš. O brižni čuvaru božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista; ne daj, Predragi Oče, da nas okruže zabluda i pokvarenost. Budi nam s neba milostivo u pomoći, o naši jaki zaštitniče, u borbi s vlašću tmine, pa kao što si nekoć dijete Isusa iz najveće pogibli života izbavio, tako i sada brani Svetu Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih te nas svakoga pojedinog trajno uzmi pod svoje okrilje da mognemo po tvojem uzoru i tvojom pomoći sveto živjeti, blaženo umrijeti i u nebu vječno blaženstvo zadobiti. Amen.
PRIKAZANJE GOSPODINOVO - SVIJEĆNICA
" Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite." (Mal3,1)
Prikazanje Gospodinovo, događaj je spasenja, javni prinos Isusa Bogu, njegovu Ocu. Prepoznali su ga pravedni, bogobojazni starac Šimun i proročica Ana, pobožna žena koja je postovima i molitvom danju i noću služila Bogu, i najavili ga kao Božje svjetlo Izraelu i poganskim narodima, ali i kao osporavani znak.
Marija i Josip, poslušni Mojsijevom zakonu, učinili su ono što je propisano i odveli su Isusa da ga posvete Gospodinu. Kako su bili siromašni, nisu bili u stanju kupiti janje za žrtvu te su ponudili nekoliko golubova premda su u stvarnosti Bogu dali " istinsko janje" za spasenje svijeta.
Šimun je očekivao " utjehu Izraelovu" i Duh mu je obećao da neće umrijeti " dok ne vidi "pomazanika Gospodnjeg". Nošen vjerničkom nadom u ispunjenje Božjih obećanja, doživio je susret s Obećanim koji je još nemoćno dijete. Uzima ga, blagoslivljajući. Šimun ponosno ispovijeda da je Božji sluga i radosno pristaje na završetak zemaljskog života jer je dočekao ispunjenje Utjehe Izraelove.
Drugi Šimunov blagoslov jest najava Mariji da će njezin Sin biti " znak osporavan", a i njoj samoj " mač će probosti dušu".
S Isusom nastupa ne samo vrijeme ispunjenja nego i opredjeljenja: za ili protiv Božjeg Pomazanika. Isusa neće prihvatiti brojni njegovi sunarodnjaci kao i danas ,mnogi kršćani, ali on neće mjenjati svoj način djelovanja da bi se svijetu svidio.
Isus iz Nazareta Svjetlo je svijeta. Suvremenici Isusovi htjeli su ugasiti to Svjetlo pribivši ga na križ. Ali osvanulo je uskrsno jutro, jutro nove nade, vječnoga života, vječnoga svjetla koje grješnima daje oprost, umornima odmor, pokleklima snagu. Svjetlo se suprotstavlja mraku, ono pobjeđuje. Zato vjernici blagoslivlju i pale svijeće koje će im na času smrti osvjetliti put u novi život, neuništivi, u vječnom sjedinjenju s Ocem, Sinom i Duhom Svetim.
