Toma Akvinski rođen je u dvorcu Roccasecca, blizu Napulja, 1226. godine. Rano obrazovanje stekao je u opatiji Montecassino, kamo su ga roditelji odveli kao dijete. Zatim je nastavio studij u Napulju, gdje je imao sreću naići na neke od Aristotelovih spisa, čiju je veliku vrijednost odmah prepoznao. S 18 godina, nakon što je prevladao žestoko protivljenje obitelji, stupio je u prosjački red propovjednika, privučen karizmom svetog Dominika: "Proglašavati Riječ Božju, žarko promišljanu, svečano slavljenu i znanstveno istraženu."
U Parizu i Kölnu nastavio je studij filozofije i teologije kod Alberta Velikog. Postavši magistar teologije u dobi od samo 31 godine, usred polemike svjetovnog klera protiv prosjačkih fratara, zalagao se za slobodu redovnika posvećenih službi univerzalne Crkve i bio je cijenjeni i učeni učitelj na Sveučilištu u Parizu, a kasnije u Bologni, Rimu i Napulju.
Uz svetog Bonaventuru, bio je najveći kršćanski mislilac 13. stoljeća, a Crkvi je ostavio svoja teološka razmišljanja u djelima velike dubine i širine: Catena Aurea, Summa Contra Gentiles i Summa Theologiae, koja je najkreativnija i najoriginalnija sinteza njegove misli. Njegova originalnost leži prije svega u načinu na koji je izrazio vjeru Crkve u kulturi svog vremena, počevši od Svetog pisma i crkvenih otaca te prihvaćajući tada nedavno ponovno otkriće aristotelovske misli.
Toma nije bio samo veliki mislilac, već i čovjek molitve, ponizan i mudar čovjek, koji je spajao strogost svog istraživanja s nježnom odanošću raspetom Kristu i neprestanim dijalogom s Njim. Opisan je kao "najučeniji od svetaca i najsvetiji od učenjaka". Nekoliko mjeseci prije smrti, iznenada je prestao pisati, ostavljajući svoju Summu nedovršenom. "Slama je sve što sam napisao", rekao je onima koji su ga pozvali da dovrši djelo. Sada je bio usredotočen isključivo na susret s Bogom.
Umro je 7. ožujka 1274. na putu na Lionski sabor, u opatiji Fossanova. Svečano je kanoniziran u Avignonu 1323., a proglašen je crkvenim naučiteljem 1567.
Datum njegovog liturgijskog spomena, određen za 28. siječnja, podudara se s prijenosom njegovih relikvija u grad Toulouse.
MARIJA MAGDALENA

Ne zna se mnogo o životu svete Marije Magdalene, čiji se blagdan u Katoličkoj crkvi slavi 22. srpnja. Prvi put se pojavljuje u Evanđelju po Luki kao Kristova sljedbenica iz koje je istjerano sedam demona. U Evanđeljima se ponekad povezuje s još dvije žene u Svetom pismu: ženom koja pere Isusove noge uljem i Marijom, sestrom Marte i Lazara.
Njezino najistaknutije mjesto u Svetom pismu jest u Evanđelju po Ivanu, gdje ostaje s Isusom uz križ, bdije kod groba i prva ga vidi na uskrsno jutro. Različite predaje govore o njezinom evangeliziranju u Efezu, dok je druge smještaju u Marseille u Francuskoj. Njeno tijelo nikada nije pronađeno.Osim Blažene Djevice Marije, možda nijedan drugi svetac koji je živio u Kristovo vrijeme nije bio toliko duboko dirnut Isusovom smrću kao ova svetica.
„Kako je lijepo pomisliti da se prvi ukaz Uskrslog dogodio na tako osoban način! Da postoji netko tko nas poznaje, tko vidi našu patnju i zabludu, tko je dirnut nama i tko nas zove imenom“, rekao je papa Franjo o susretu na općoj audijenciji 2017. godinu dana nakon što je njezin spomendan 2016. godine proglašen blagdanom.
Nakon ovog potresnog susreta, radost Kristova uskrsnuća ispunila ju je hrabrošću da radosno širi radosnu vijest. „Vidjela sam Gospodina!“ proglasila je apostolima i cijelom svijetu.
Nekad poznata kao grešna žena, Marija Magdalena postaje apostol apostolima, prva svjedokinja Uskrsnuća i uzor osobnog susreta s Isusom Kristom uskrslim iz groba.
„Bog ju je iznenadio na najneočekivaniji način“, zaključio je papa Franjo. „Tako je ta žena, koja je prva susrela Isusa... sada postala apostol nove i najveće nade.“
Gospa od Anđela

2. kolovoza 1208.prisjećamo se obraćenja svetog oca Franje koji se dogodio u malenoj crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, a u franjevačkoj povijesti ta crkva je poznata kao Porcijunkula. Crkva Gospe od Anđela ili Svete Marije Anđeoske u podnožju Asiza ima posebno značenje za sve franjevačke zajednice te ju se naziva majkom svih franjevačkih crkava.
Dok slavimo blagdan Gospe od Anđela razmišljamo o Mariji koja je bila izabrana za posebno važnu zadaću. Marija je rekla svoj DA i postala Isusova majka. Ona je Gospa od Anđela ali je istodobno i naša Gospa i naša Majka. Ona je ponizna službenica Gospodnja, uzvišena žena od koje je rođen Isus. Odazvala se Bogu i posve ispunila Božji plan kao ponizna, vjerna službenica Božja. A Bog ju je uzvisio i postavio uza se, među anđele. Bog se u svojoj dobroti ne da nadmašiti. To nam je izvor radosti i utjehe. Blažena Djevica Marija, kako nas uči Crkva, jest posrednica svih milosti koje Bog dijeli bijednom čovječanstvu.
BLAGOSLOV SPOMEN PLOČE
Nama kršćanima i danas je potrebna utjeha i ohrabrenje dok se osvrćemo na svijet i povijest prošloga stoljeća. Kršćanstvo je postalo mučeničkom Crkvom, prvenstveno zbog neopoganskih diktatura nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma. Uvjereni kršćanin ne traži mučeništvo dobrovoljno već je spreman podnijeti ga kada ono postane neizbježno i kada se vjera mora svjedočiti žrtvom vlastitog života. Kršćansko mučeništvo nije obilježeno prezirom prema životu i željom za smrću, već odabirom života kojega nam je Bog dao. Određujuća karakteristika mučeništva je ljubav: Veće ljubavi nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje. (Iv 15, 13). Ove Isusove riječi sažimaju cijeli misterij kršćanskoga mučeništva. To se prije svega odnosi na samoga Isusa, koji je nasilje koje su mu ljudi nanijeli, pretvorio u čin ljubavi i dao svoj život na križu kao najvišu službu prijateljstva za nas, za čovjeka, za cijelo čovječanstvo. Križ Isusa Krista je ljubav u svom najradikalnijem obliku, a Isus pred nama, kao prvi mučenik.
Mjesec svibanj u našemu narodu natopljen je krvlju, krvlju nevinih, nedužnih ljudi koje je partizanska ruka u ratu, a posebno u poraću, klala, ubijala, mučila, nad njima se iživljavala. Posebno su teška mučenja prolazili naši svećenici, redovnici, redovnice čije je poslanje bilo u suprotnosti sa bezbožničkim ustrojem novostvorene države.
O mučenici hrvatski, o Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih, ti sve što prezreše, u rajske dižeš krajeve.
Kao što je Isus u potpunosti slijedio Božju volju za život i spasenje čovječanstva i umro na križu iz ljubavi prema nama tako je i don Ivo čiji ćemo spomen obilježiti podizanjem ploče njemu u čast, more poškropio svojom krvlju, prihvatio svoje mučeništvo, svoje komadanje kao posljedicu svoje odanosti vjeri. Njegova smrt je pobjeda ljubavi nad mržnjom, čin ljubavi prema Bogu, prema braći i sestrama. Kolike li milosti, kolike li slave za njega!
O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve, vi zvijezde svjetle na nebu, dovedite nas Isusu!
U petak, 22.svibnja sv. Misa u 19.00. Misu predslavi naš biskup, Msgr Tomislav Rogić. Nakon mise, o 85. godišnjici izgradnje crkvenih skalina, je otkrivanje i blagoslov spomen ploče don Ive Jurčeva!
MARIJA - POSREDNICA SVIH MILOSTI
U povijesti svetačke tradicije gotovo da nema sveca koji, kad je dublje bio zahvaćen Božjom ljubavlju, nije istovremeno više zavolio i Mariju, Majku Isusovu.
U cijelom čovječanstvu uistinu postoji jedna jedina osoba za koju Bog ima samo jednu sliku i u kojoj vlada savršeno podudaranje između onoga što Bog želi da ona bude i onoga što ona jest. Ta je osoba njegova vlastita Majka. Ona jest sve ono što je za nju bilo predviđeno, planirano, zamišljeno. Melodija njezina života odsvirana je upravo onako kako je bila napisana. Providnost je Mariju zamislila, začela i u svom planu vodila kao znak jednakosti između ideala i povijesti, ideje i stvarnosti, nade i ostvarenja.
Biti uz Mariju, znači biti zaštićen od duha ovoga svijeta, biti ispunjen milostima koja teku iz njezina Srca. Mariju častimo, Mariju molimo, Njoj se utječemo u potrebama, u radostima i brigama. Marija je svjetionik našim životima. Marijo, milosti puna! Marijo, posrednice svih milosti! Marija, nebeska Majka koja čini čuda za svoju ljubljenu djecu. Majka je vodila i Bartola, odgajala i nadahnjivala, podigla kao povjerenika Svoje majčinske brige i ljubavi. Tako je iz neizrecive vjere, vjernosti, povjerenja jednog obraćenika nastalo svetište u Pompejima. On se nije odvajao od Krunice. I ta Krunica danas nam je potpora, put, blagoslov.
Sam Bartolo Longo, apostol krunice, imao je posebnu karizmu. Njegov put ka svetosti osniva se na nadahnuću koje je začuo u dubini svog srca: " Tko god širi molitvu krunice, spašen je!" na temelju toga on se osjetio pozvanim izgraditi crkvu posvećenu Gospi od Ružarija u Pompejima. Bartolo Longo promicao je kristološko i kontemplativno srce krunice, primivši veliko ohrabrenje i potporu od Lava XIII., pape krunice.

" Zazivaj Mariju! Ne ispuštaj Njezino ime sa svojih usana i nikada ga ne izbaci iz svoga srca! Nasljedujući Mariju nećeš skrenuti s puta. Misleći na Nju, nećeš se izgubiti. Ako si blizu Marije, nećeš pasti. Ona će te štititi i nemaš se čega bojati. Ako te Marija vodi, nećeš se umarati, ako ti Ona pomaže, sigurno ćeš doći u nebo!...Krunica je zbog naše Gospe molitva skromna, intimna, upravo obiteljska..." B. Longo
PRVA LJUBAV SVIJETA
Ženo, o kojoj je i sam Bog sanjao
Prije nego li je svijet stvorio!
Ženo, od koje sam ja rođen
Uz cijenu boli i muka pod Križem!
Ženo, koja, makar i nisi bila svećenik,
Ipak si na kalvarijskom brežuljku mogla šaptati:
"Ovo je Tijelo moje", "Ovo je Krv moja",
Jer Onome koji te je spasio, dala si ti ljudski život!
Ženo, koja vodiš moje pero,
Što tako tetura nad riječima
Kad govori o Riječi!
Ženo, koja u ovoj dolini suza
Naviještaš nebesko plavetnilo nade!
Daj, primi suhe grozdove mojih razmišljanja,
Primi ih od siromašna pisca, koji nema vina,
I moću svojega Sina, poput čuda u Kani,
Novo načini čudo i spasi nečiju dušu-
Ne zaboravivši ni moju vlastitu. (F. Sheen)
ŽIVOT KRISTOV
Njegova smrt nije slučajna ni nepredviđena; a ni on ne govori o svojoj smrti odijeljeno od svoje slave; no o tome da polaže svoj život a da ga opet ne uzme. Ni jedan običan čovjek ne može to reći. Nevidljiva pomoć s neba bila mu je pri ruci.Ovdje je naš Gospodin ustvrdio da ga je Očeva ljubav poslala na zadatak koji na zemlji mora ispuniti. Nije mislio na početak Očeve ljubavi kao ljubavi roditelja prema onome koji je spasio njegovo dijete da se ne utopi. On je već bio vječni Objekt vječne Ljubavi. Ali, sada u ljudskoj naravi dodaje još jedan razlog za tu ljubav, naime, smrt kao dokaz te ljubavi. Jer je bio bezgrešan, smrt nije imala nikakvu moć nad njim. Opet uzeti svoj život bio je dio božanskog plana, kao i položiti ga. Žrtveni jaganjci, koji su se stoljećima prinosili, nosili su grijeh jer im je bila pripisana krivnja, ali oni su bili nijemi patnici i nisu znali da ih vode na žrtvenik. Svećenik je u Starom zavjetu položio svoju ruku na ovcu da je označi da je krivi za grijeh i da mora biti žrtvovana. No On je dragovoljno preuzeo grijeh da nakon svojega uskrsnuća, kad je Petru dao trostruki nalog da pase njegove jaganjce i ovce, prorekao je da će Petar dati svoj život za njegovo stado, kao što ga je i on dao.
Ljudi postoje, ali on će im dati život, ne biološki ili tjelesni, nego božanski, život koji nadilazi sve.Taj život ne daje svojim naukom nego svojom smrću. On nije dobri pastir zato što je osigurao ekonomsko blagostanje, nego stoga što će život svoj položiti za svoje ovce. Iznova se pojavljuje križ pod simbolom pastira. Pastir-patrijarh Jakov i pastir -kralj David prelazi u Pastira - Spasitelja, kao da štap postaje pastirski štap, pastirski štap žezlo, a žezlo križ (F. Sheen)
Pio IX, papa

Kroz povijest, s vremena na vrijeme, pojavljuju se izvanredni ljudi: izvanredni jer posjeduju neuobičajene kvalitete i očito su pozvani na jednako neuobičajene zadatke. Karizmatični ljudi, s darovima sukladnim njihovoj dodijeljenoj misiji. Ljudi, dakle, Božje providnosti.
Upravo takav, Božjom voljom i Duhom Svetim odabran, bio je i papa Pio IX. Cijeli je njegov pontifikat, dugi, gotovo 32 godine, bio turbulentan. U svim je prilikama bio vjeran zadaćama svoje službe, davao je uvijek prvenstvo Bogu i duhovnim vrijednostima. Bio je i omiljen ali i klevetan. Po stupanju na prijestolje, pomilovao je više od tisuću zatvorenika i zajamčio slobodu prognanima i izbjeglima. No, nikada se nije htio svrstati na bilo čiju stranu u ratu između kralja Karla Alberta Savojskog i Austro Ugarske, papa je proglasio non possumus: poglavar katoličke crkve ne može dići oružje protiv katoličke nacije, dijela tog istog katolicizma.
1852. uz zalaganje bana Josipa Jelačića papa zagrebačku biskupiju uzvisuje na rang metropolije i nadbiskupije, a nadbiskupa Juraja Haulika imenuje kardinalom.
Papa Pio IX proglasio je dvije dogme: onu o Bezgrešnom začeću, 1854., podsjećajući da u burama ljudskog života u Djevici blista svjetlo Krista, jače od grijeha i smrti i onu o nepogrešivosti Pape (kada govori ex cathedra, odlučujući o pitanjima vjere) 1869. godine tijekom uvodne faze Prvog vatikanskog koncila. Proglašenje dogme o papinoj nepogrešivosti izazvalo je prosvjede liberala u Francuskoj i Njemačkoj, gdje će prosvjednici stvoriti otpadničku Starokatoličku crkvu. Svojim je mudrim savjetima pomagao svetom Don Boscu utemeljiti salezijansku družbu tako da si je zaslužio nadjevak " Don Boscov papa". Njegovim pontifikatom, nestala je i papinska država ali je označilo i duhovno jačanje autoriteta pape. Umro je 7.veljače 1878. Iza njega ostalo je 38 enciklika, a osobito se ističe Quanta Cura i njezin glasoviti dodatak Syllabus errorum, popis osamdeset modernih zabluda koje su se smatrale neprihvatljivima za katoličke vjernike, itekako aktualnih u današnjem vremenu.
3. rujna 2000. papa Ivan Pavao II proglasio ga je blaženim. Njegove riječi i danas odzvanjaju: " U svojemu radu trebamo činiti najbolje što možemo, a zatim se prepustiti Providnosti koja će izliječiti naše ljudske pogreške i nedostatke."
Sv. Toma Akvinski
CRKVENI OCI
Spomenom otaca prvih kršćanskih stoljeća, započinjemo hod Crkve kroz povijest. Crkveni oci su pisci prvih stoljeća koji su se istakli svetošću života te izvrsnošću i pravovjernošću nauka.
SVETI BAZILIJE - bizantski liturgijski tekstovi o njemu govore kao o "svjetioniku Crkve". Privučen Kristom, počeo je gledati prema njemu i slušati samo njega. Odlučno se posvetio monaškome životu u molitvi, meditaciji Svetoga pisma i djelima crkvenih otaca te vršenju ljubavi, slijedeći primjer svoje sestre Makrine koja je već živjela u monaškoj zajednici. Svojim je propovijedanjem i spisima razvio intenzivnu pastoralnu, teološku i kjniževnu aktivnost. Zagovarao je osnivanje mnogih bratovština ili zajednica kršćana posvećenih Bogu. Kao biskup i pastir svoje velike biskupije Bazilije je neprestano vodio brigu o teškim materijalnim uvjetima u kojima su vjernici živjeli; odlučno je prokazivao zlo, zauzimao se za najsiromašnije; bdio je za slobodu Crkve, suprostavljajući se i moćnicima kako bi obranio ispovijedanje prave vjere. Boga, koji je ljubav i milosrđe, Bazilije je valjano svjedočio izgradnjom više hospicija za potrebne.
Uz skrb da se vrši milosrđe koje je i obilježje vjere, ostavio nam je jednu veliku euharistijsku molitvu (anaforu) koja se zove po njemu te je dao temeljno uređenje molitve i psalmodije; na njegov je poticaj narod zavolio i upoznao Psalme, moleći ih i noću. Tako vidimo kako liturgija, klanjanje i molitva idu usporedo s djelima milosrđa, uzajamno se nadopunjujući.
U svojoj ljubavi prema Kristu i njegovu evanđelju ovaj se veliki Kapadočanin trudio pomiriti podjele unutar Crkve zalažući se kako bi se svi obratili Kristu i njegovoj Riječi, sili koja ujedinjuje i kojoj vjernici trebaju biti poslušni.
SVETI GRGUR NAZIJANSKI
" Bazilije nas je uvjerio kako mi, kao ljudi, ne smijemo prezirati druge ljude niti vrijeđati Krista koji je zajednička glava sviju, svojom neljudskošću prema ljudima; naprotiv, kada su drugi u teškoćama, moramo se okoristiti i posuditi Bogu svoje milosrđe jer je milosrđe i nama potrebno".
Sv. Grgura fascinirali su samoća, filozofska i duhovna meditacija. "Ništa mi ne izgleda veće od ovoga: ušutkati vlastita osjetila, izići iz svjetovnog tijela, sabrati se u sebi samome, ne brinuti više o ljudskim stvarima osim o nužno potrebnima, govoriti sam sa sobom i s Bogom, provoditi život koji nadilazi vidljive stvari; nositi u duši uvijek čiste božanske slike.
Oko 379. Grgur je pozvan u Carigrad, tadašnju prijestolnicu, kako bi predvodio malu katoličku zajednicu vjernu Nicejskome saboru i trojstvenoj vjeri. Većina se tada bila priklonila arijanizmu koji je bio "politički ispravan", a carevi su ga držali politički korisnim. U crkvici Uskrsnuća izrekao je pet Teoloških govora upravo kako bi obranio i učinio shvatljivom trinitarnu vjeru, samo je jedan Bog u tri jednake, a odijeljene osobe - Otac Sin i Duh Sveti. No, naišao je na nerazumijevanje, napustio je Carigrad. Zbogom veliki grade koji Krist ljubi...Sinovi moji, preklinjem vas, čuvajte poklad vjere koji vam je povjeren, spominjite se mojih patnja, neka milost Gospodina našega Isusa Krista bude sa svima vama.
Grgur je bio ponizan čovjek, a u životu je uvijek radio na pomirenju u crkvi svojega vremena koju su razdirale nesloge i krivovjerja. Često je govorio o važnosti i nužnosti molitve. Tvrdi kako je "nužno češće sjetiti se Boga nego udahnuti" jer je molitva susret Božje žeđi s našom žeđi. U molitvi moramo upraviti svoje srce k Bogu kako bismo se izručili njemu kao prinos koji treba očistiti i preobraziti.
(Crkveni oci - Benedikt XVI)
Više članaka ...
- ISUSOVA MAJKA
- OBITELJ - LJUBAV
- O BOŽIĆU
- ŠUMSKA IDILA
- RUJANSKI RAT
- OTAJSTVO KRIŽA
- GOSPA OD KAPELICE
- PRESVETO SRCE ISUSOVO
- DAN DRŽAVNOSTI
- SVETA POTVRDA
- HABEMUS PAPAM
- Sv. Marko, ev.
- O nutarnjem životu
- SPES NON CONFUNDIT
- Molitva
- ISPOVIJED
- SMRT
- Sv. Karlo Boromejski
- SV. AMBROZIJE
- Sv. Margarete M. Alacoque
- TEREZIJA OD DJETETA ISUSA
- ANĐELI ČUVARI
- Sv. Matej, apostol i evanđelist
- Sv. Ivan Zlatousti
- MUČENIŠTVO Sv. IVANA KRSTITELJA
- Sv. Bartol, ap.
- MAKSIMILIJAN KOLBE
- BLAGDAN GOSPE OD KAPELICE 2024.
- 82. obljetnica smrti don Ive Jurčeva
- ALOJZIJE GONZAGA
- SV KAJO, papa
- SV. FRANJO SALEŠKI
- MOLITVA
- SV. ANDRIJA, ap
- SV. FRANJO ASIŠKI
- Tjedan solidarnosti s Crkvom i narodom u BiH
- Misli
- Da se ne zaboravi!
- Papa Benedikt XVI
- BLAŽENA DJEVICA MARIJA ŽALOSNA
- Sv. Franjo Ksaverski
- Sv. Ivan Pavao II
- Sv. Terezija Avilska
- PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO
- Sv. Jakov, ap.
- NEVINA DJEČICA
- SV. PETAR I PAVAO
- GOSPA FATIMSKA
- O zabrani prolaska
- USKRS
- Tajne
- Nedjelja Božje riječi
- Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
- Majka Terezija iz Calcutte
- Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
- Božić - Rođenje Gospodnje
- Sv. Ivan XXIII, papa
- Finale Svjetskog prvenstva
- Sv. Antun Padovanski
- Da ne ohladni ljubav mnogih
- U spomen na Vukovar
- Sv. Ivan Trogirski
- GOSPA OD POMOĆI
- MAJČIN DAN
- Crkva Sv. Vida - Sevid
- HRVATSKA NOGOMETNA REPREZENTACIJA
- Uz spomendan sv. Valentina
- Sv. Blaž
- 25. nedjelja kroz godinu
- Svjetski dan misija
- Završetak sanacije i rekonstrukcije zvonika
- Uz blagdan Presvetoga Trojstva
- PRESVETO TROJSTVO
- ADVENT - DOŠAŠĆE
- DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI
- Molbenica Gospi Pompejskoj
- MOLITVA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA


