Molitva

Ljubav počinje u našim domovima; ljubav živi u domovima i zato je danas toliko patnje i nesreće u svijetu....Izgleda da su danas svi u užasnoj žurbi, nestrpljivi da postignu što veći uspjeh, razvoj, bogatstvo i tome slično, a djeci pripada toliko malo vremena njihovih roditelja. Roditelji nemaju vremena jedno za drugo i tako u obiteljima počinje narušavanje mira u svijetu. ( Majka Terezija)

Čovjek ne smije imati strah od Boga nego od sebe, što vidimo ovih dana, dana tragedije u Zagrebu, Magdeburgu i gotovo u cijelome svijetu. Svojom se odlukom da ne sluša Boga čovjek upućuje putem u propast. Bog je uvijek spreman pomoći ako mu se obratimo. Ako mu se ne želi obratiti, Bog je nemoćan jer je stvorio svakoga čovjeka slobodnim i protiv njegove volje mu ne može pomoći.

ISPOVIJED

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet po njemu spasi. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se. Tko ne vjeruje, već je osuđen. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Iv3, 16-19

Ulazak Isusa Krista u povijest bio je čudesan kao i sav njegov život. On je stoljećima obećavani i od naroda očekivani Mesija. U svijet ulazi djevičanskim začećem, ne voljom muža nego svojom vlastitom slobodnom voljom. Marija je rekla Bogu svoje DA u ime čitavog čovječanstva i po svojoj poslušnosti ona je nova Eva. Ono što je anđeo navijestio o Isusu, kao kraljevskom djetetu i Mesiji, u njegovom rođenju je bila prava suprotnost. Rođenjem je postao dijete iz jaslica. Anđeli ipak pri navještaju njegova rođenja kažu pastirima, da im se rodio "Spasitelj" koji će spasiti ljude od grijeha i donijeti zemlji mir.

I dok iščekujemo Dijete, prisjetimo se važnosti nade, mira i ljubavi. I sama nam ljubičasta boja naglašava pokajanje, duhovnu pripravu. Da li ćemo iščekivanje doživjeti uz vino, kobasice i glasnu glazbu ili ćemo se pripravljati u sebi, na misama, kroz ispovijed, ostaje na nama da odlučimo. Bog je dao slobodu čovjeku! 

Tjedni koji prethode Božiću nisu samo kupnja darova, postavljanje božićnih ukrasa ili posjećivanje zabava. Radi se o pripravnosti za dolazak Gospodnji u svim njegovim oblicima; trebamo se radovati Gospodinovom prvom dolasku k nama kao Spasitelja u betlehemskim jaslama, pozdravljati njegov dolazak k nama u sakramentima kroz naše živote, a zatim, biti spremni za njegov drugi dolazak k nama kao Suca živih i mrtvih.

Božićna Sveta Ispovijed bit će 21. prosinca  od 15.00 sati, a za starije i bolesne u srijedu, 18. prosinca od 09.00 sati!

SMRT

Ja ne ću, ja ne ću da umrem!

Na zemlji znam da je negdje

zakutak miran sretan.

I ja ga promatram sada.

I sve mi je jasniji:- to je

Bijelo mjestašce moje:

Dvorište, masline, stada!

U mjesecu studenom, spominjemo se i dvadesetšestero žrtava iz sela Podglavica, pored Rogoznice, okrutno stradalih od ruke talijanskih fašista.

Rat, taj bezobzirni sukob trajnih posljedica, vodio se kroz povijest i na ovom području, a posebno tijekom i nakon 2. svjetskog rata u kojemu su totalitarne ideologije zagovarale uništenja cijelih naroda. U tri godine koliko su vladali dalmatinskim gradovima i selima, Talijani su vršili brojne zločine. Talijanizaciju su vršili ne samo kroz školu nego i putem obvezatnih fašističkih organizacija za djecu i omladinu. Od talijanizacije nije bila posteđena ni crkva. Prisiljavali su svećenike da vjeronauk poučavaju samo na talijanskom. 

Svoje domoljublje, pripadnost hrvatskoj domovini, platilo je 26 ljudi, nevinih, mučki streljanih. Stoga, molimo i za njih, za njihove duše kao i za tisuće duša drugih ljudi stradalih iz mržnje, osvete.

Ko negda puk skrušeno moli.

Usnice tepaju; oči

Gore u zanosu svetom. (V. Nazor: U ognjici)

Za njih i za sve stradale u Domovinskom ratu, Sveta misa će biti u ponedjeljak u 16.30 sati!

Sv. Karlo Boromejski

Ant. 1. I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro. Aleluja

Uz spomendan sv. Karla, prisjetimo se njegova pokorničkoga života. Premda milanski nadbiskup, živio je asketskim životom, činio pokoru, često postio. Jako se trudio oko religioznosti i puka i klera. Među prvima je osnivao sjemeništa za svećenički podmladak. Oštro je nastupao protiv svakoga zla često se sukobljavajući sa vlasti, plemstvom i crkvenim dostojanstvenicima. U vrijeme epidemije kuge, 1576. mjesecima se osobno skrbio za bolesne i umiruće. Sam je živio od kruha i vode. U pokorničkoj procesiji kroz grad išao je bos, s konopcem oko vrata i križem na ramenima moleći za svoj puk Božje milosrđe.

Svoj je pečat dao i Tridentskom saboru. Umro je s riječima na usnama: " Evo, Gospodine, ja dolazim". Svetim je proglašen 1610. godine. 

Narodu Božjem služio je vjerno

dajući primjer svetosti i žara,

Trudeć se uvijek omiljeti Bogu

Čistim životom.

SV. AMBROZIJE

vvvvvvvvvvvvv