PRESVETO SRCE ISUSOVO

U godini velikoga Jubileja, blagopokojni papa Franjo  svojom posljednjom enciklikom " Dilexit nos", " Uzljubio nas je", htio je iznova potaknuti pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu. Pobožnost Presvetom srcu Isusovu bila je njegovana od mnogih svetaca npr. sv. Bonaventura, Francisca Rimska, a sv. Ivan Eudes dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova došao je iz francuskog grada Paray- le -Moniala prigodom Isusova ukazanja sv. Margareti Alacoque, 1675. godine. 1765. godine papa Klement XIII dopustio je slaviti blagdan Srca Isusova. Blagdan Presvetog Srca Isusova slavi se u petak nakon blagdana Tijelova. Uoči svete godine 1900. papa Lav XIII uputio je cijeloj Crkvi, posebnu encikliku kojom poziva sve biskupe, vjernike da se te godine 1899. svi posvete na blagdan Srca Isusova njegovu Božanskom Srcu. 

U zajedništvu s cijelom Crkvom i mi ćemo učiniti čin posvete Hrvatskog naroda i Hrvatske domovine Presvetom Srcu Isusovu na svetkovinu, 28.6. u 19.00 sati u svim kapelama i crkvama. Neka slavlja započnu zvonjavom zvona  koja traje pet minuta.

Dao Bog da pobožnost Presvetom Srcu Isusovu pomogne ljubav Božju za čovjeka i potakne odgovor vjerničke duše u ljubavi prema Bogu    i svakom bratu čovjeku. ( dio preuzet iz pisma biskupa šibenskog, Msgr Tomislava Rogića)

O SRCE PROBODENO TI NOSIŠ ZNAMEN DRAG

TO LJUBAVI JE TVOJE A MOJIH GRIJEHA TRAG

NEK HVALJENO I SLAVNO  

U SVAKI BUDE ČAS

TO DIVNO SVETO SRCE

U KOM JE JEDIN SPAS.

DAN DRŽAVNOSTI

AKO NE ZNAŠ ŠTO JE BILO

Kažu da sam lud, da je novo vrijeme

i da su prošli dani pjesama za tebe

a meni tako dođe nakon čaše vina

I da ih pitam jel to i vaša domovina

ti si rođen sine u vrijeme slobode

rasti da je braniš kad ti stari ode.

Ako ne znaš šta je bilo nek ti kaže Lika

pitaj svaki kamen našeg grada Dubrovnika

Pitaj Zadar i Kotare, zide Šibenika

ako ne znaš milo moje, upitaj heroje.

Pitaj Dunav šta je bilo oko Vukovara

i Velebit, hladan kamen, nek ti odgovara

jel se Gospa Hercegovska suza naplakala

to upitaj milo moje putem do Mostara. (M.P. Thompson)

ZEMLJO HRVATSKA, BOG TE BLAGOSLOVIO!

SRETAN DAN DRŽAVNOSTI!

SVETA POTVRDA

U nedjelju, 25 mladih naše Župe, primit će sakrament Potvrde. 

Bitni obred potvrde jest mazanje svetom krizmom koje se vrši uz polaganje ruke službenika koji izgovara riječi vlastite sakramentalnom obredu. Učinak je potvrde posebno izlijevanje Duha Svetoga poput onoga na Pedesetnicu. To izlijevanje  u dušu utiskuje neizbrisiv biljeg i pridonosi rastu krsne milosti: dublje ukorjenjuje u božansko posinjenje, čvršće sjedinjuje s Kristom i s njegovom Crkvom, u duši osnažuje darove Duha Svetoga, daruje osobitu snagu za svjedočenje kršćanske vjere.  (Iz KKC)

Sakrament Potvrde uvodi nas u viši, nadnaravni život. Crkva je svoj vrhunac doživjela na Duhove, a tako i mi, vrhunac vlastitog sakramentalnog života doživljavamo primanjem svete krizme. On ostavlja neizbrisiv trag na našu dušu. On nas povezuje sa svijetom, s našim bližnjima, sa čovječanstvom, obvezuje nas da ne ljubimo samo Boga već i ljude za koje nam se čini da nisu vrijedni naše ljubavi. 

HABEMUS PAPAM

Nakon dana žalovanja ali i radosti za papom Franjom, Crkva vođena Duhom Svetim, dobila je novoga Petrova nasljednika, Roberta Francisa Prevosta koji je za svoje ime uzeo Lav XIV. Veliko ime, nasljednik pape Lava XIII, pape koji je opetovano upućivao poziv na  molitvu krunice, koju je predlagao svim sinovima Crkve kao svetu i korisnu meditaciju, kao hranu za duhovno uzdizanje i kao molitvu kojom se postižu nebeske milosti za čitavu Crkvu, danas na blagdan Gospe Pompejske, a i na rođendan našega svetog blaženika, Alojzija Stepinca.

Vjerujemo da će i novi papa kojem je cijeli svijet postao obitelj, nastojati približiti katolički nauk novim zahtjevima ljudskoga i kršćanskoga suživota, u težnji za posvećivanjem duša, za snagu i sigurnost posebno u ovim bremenitim vremenima. Stoga, radujmo se u Gospodinu, radujmo! 

Sv. Marko, ev.

Bože, ti si svetog evanđelista Marka proslavio darom propovijedanja. Daj da se i mi okoristimo njegovim učenjem i vjerno idemo stopama Krista Gospodina.

Ovu godinu, kroz uskrsnu osminu, spominjemo se svetoga Marka, Petrova omiljenog učenika kojemu predaja pripisuje Evanđelje u kojem odjekuje propovijed galilejskog ribara, prvog od apostola koji je ispovijedio vjeru u Krista.

Isus, nakon što je jedanaestorici povjerio misionarski mandat, spominje i znakove koji će pratiti one koji vjeruju i znakove koji će potvrditi Riječ koju su navijestili učenici, svjedoci njegova uskrsnuća. Apostol Petar, koji Marka naziva " mojim sinom" pozvao nas je da se obučemo u poniznost, jer Bog se oholima opire, a poniznima daje milost". Poniznost je odjeća koju mogu nositi samo oni koji nose veličinu sabranosti, koja nas uči prepustiti se vjernosti Božjoj, pretačući sve svoje brige u Njega, jer on brine za nas i ne dopušta neprijatelju, đavlu, da nas proždre. Iako je on "lav koji riče", ipak imamo snagu po milosti da mu se odupremo, postojani u vjeri; dakle, ne moramo mi pobjeći nego on koji je prisiljen na bijeg.

Kristovim uskrsnućem smrt više nema vlasti. Mors et vita duello conflixere mirando, tako pjeva uskrsna sekvenca. To je dvoboj u kojem pobjeđuje Krist, koji ima ključeve smrti i pakla. Krist je ubio smrt, njegov prazan grob, dokaz je uskrsne nade koja ne razočarava. 

Sv. Marko, najvjerojatnije se rodio u Jeruzalemu. Po ondašnjem običaju, uz židovsko ime Ivan dobio je rimsko ime, Marko. Marko je pratio apostole Pavla i Barnabu na prvo misijsko putovanje u Antiohiju,  zatim u Malu Aziju. Sljedeće njegova postaja je Rim. Tu se je usko povezao s apostolom Petrom i napisao svoje evanđelje. Nakon Petrove smrti, otišao je u Aleksandriju  gdje je utemeljio Crkvu i bio njezin prvi biskup. 

Oni stanovnici koji su prema kršćanima bili neprijateljski raspoloženi, upali su u crkvu, odvukli te ubili Marka. Mnogo kasnije, njegove relikvije dopremljene su u Veneciju gdje se u istoimenoj bazilici nalazi njegov grob. Sv. Marko, patron je Venecije.