MARIJA MAGDALENA

Ne zna se mnogo o životu svete Marije Magdalene, čiji se blagdan u Katoličkoj crkvi slavi 22. srpnja. Prvi put se pojavljuje u Evanđelju po Luki kao Kristova sljedbenica iz koje je istjerano sedam demona. U Evanđeljima se ponekad povezuje s još dvije žene u Svetom pismu: ženom koja pere Isusove noge uljem i Marijom, sestrom Marte i Lazara.

Njezino najistaknutije mjesto u Svetom pismu jest u Evanđelju po Ivanu, gdje ostaje s Isusom uz križ, bdije kod groba i prva ga vidi na uskrsno jutro. Različite predaje govore o njezinom evangeliziranju u Efezu, dok je druge smještaju u Marseille u Francuskoj. Njeno tijelo nikada nije pronađeno.Osim Blažene Djevice Marije, možda nijedan drugi svetac koji je živio u Kristovo vrijeme nije bio toliko duboko dirnut Isusovom smrću kao ova svetica.

„Kako je lijepo pomisliti da se prvi ukaz Uskrslog dogodio na tako osoban način! Da postoji netko tko nas poznaje, tko vidi našu patnju i zabludu, tko je dirnut nama i tko nas zove imenom“, rekao je papa Franjo o susretu na općoj audijenciji 2017.godinu dana nakon što je njezin spomendan 2016. godine proglašen blagdanom.

Nakon ovog potresnog susreta, radost Kristova uskrsnuća ispunila ju je hrabrošću da radosno širi radosnu vijest. „Vidjela sam Gospodina!“ proglasila je apostolima i cijelom svijetu.

Nekad poznata kao grešna žena, Marija Magdalena postaje apostol apostolima, prva svjedokinja Uskrsnuća i uzor osobnog susreta s Isusom Kristom uskrslim iz groba.

„Bog ju je iznenadio na najneočekivaniji način“, zaključio je papa Franjo. „Tako je ta žena, koja je prva susrela Isusa... sada postala apostol nove i najveće nade.“

Gospa od Kapelice

BLAGOSLOV SPOMEN PLOČE

Nama kršćanima i danas je potrebna utjeha i ohrabrenje dok se osvrćemo na svijet i povijest prošloga stoljeća. Kršćanstvo je postalo mučeničkom Crkvom, prvenstveno zbog neopoganskih diktatura nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma. Uvjereni kršćanin ne traži mučeništvo dobrovoljno već je spreman podnijeti ga kada ono postane neizbježno i kada se vjera mora svjedočiti žrtvom vlastitog života. Kršćansko mučeništvo nije obilježeno prezirom prema životu i željom za smrću, već odabirom života kojega nam je Bog dao. Određujuća karakteristika mučeništva je ljubav: Veće ljubavi nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje. (Iv 15, 13). Ove Isusove riječi sažimaju cijeli misterij kršćanskoga mučeništva. To se prije svega odnosi na samoga Isusa, koji je nasilje koje su mu ljudi nanijeli, pretvorio u čin ljubavi  i dao svoj život na križu kao najvišu službu prijateljstva za nas, za čovjeka, za cijelo čovječanstvo. Križ Isusa Krista je ljubav u svom najradikalnijem obliku, a Isus pred nama, kao prvi mučenik. 

Mjesec svibanj u našemu narodu natopljen je krvlju, krvlju nevinih, nedužnih ljudi koje je partizanska ruka u ratu, a posebno u poraću, klala, ubijala, mučila, nad njima se iživljavala. Posebno su teška mučenja prolazili naši svećenici, redovnici, redovnice čije je poslanje bilo u suprotnosti sa bezbožničkim ustrojem novostvorene države. 

O mučenici hrvatski, o Kralju mučenika svih, što krunom slave kruniš njih, ti sve što prezreše, u rajske dižeš krajeve.

Kao što je Isus u potpunosti slijedio Božju volju za život i spasenje čovječanstva i umro na križu  iz ljubavi prema nama tako je i don Ivo čiji ćemo spomen obilježiti podizanjem ploče njemu u čast,  more poškropio svojom krvlju, prihvatio svoje mučeništvo, svoje komadanje kao posljedicu svoje odanosti vjeri. Njegova smrt je pobjeda ljubavi nad mržnjom, čin ljubavi prema Bogu, prema braći i sestrama. Kolike li milosti, kolike li slave za njega! 

O, mučenici hrvatski, uslišite nam molitve, vi zvijezde svjetle na nebu, dovedite nas Isusu!

U petak, 22.svibnja sv. Misa u 19.00. Misu predslavi naš biskup, Msgr Tomislav Rogić. Nakon mise, o 85. godišnjici izgradnje crkvenih skalina, je otkrivanje i blagoslov spomen ploče don Ive Jurčeva! 

MARIJA - POSREDNICA SVIH MILOSTI

U povijesti svetačke tradicije gotovo da nema sveca koji, kad je dublje bio zahvaćen Božjom ljubavlju, nije istovremeno više zavolio i Mariju, Majku Isusovu. 

U cijelom čovječanstvu uistinu postoji jedna jedina osoba za koju Bog ima samo jednu sliku i u kojoj vlada savršeno podudaranje između onoga što Bog želi da ona bude i onoga što ona jest. Ta je osoba njegova vlastita Majka. Ona jest sve ono što je za nju bilo predviđeno, planirano, zamišljeno. Melodija njezina života odsvirana je upravo onako kako je bila napisana. Providnost je Mariju zamislila, začela i u svom planu vodila kao znak jednakosti između ideala i povijesti, ideje i stvarnosti, nade i ostvarenja.

Biti uz Mariju, znači biti zaštićen od duha ovoga svijeta, biti ispunjen milostima koja teku iz njezina Srca. Mariju častimo, Mariju molimo, Njoj se utječemo u potrebama, u radostima i brigama. Marija je svjetionik našim životima. Marijo, milosti puna! Marijo, posrednice svih milosti! Marija, nebeska Majka koja čini čuda za svoju ljubljenu djecu. Majka je vodila i Bartola, odgajala i nadahnjivala, podigla kao povjerenika Svoje majčinske brige i ljubavi. Tako je iz neizrecive vjere, vjernosti, povjerenja jednog obraćenika nastalo svetište u Pompejima. On se nije odvajao od Krunice. I ta Krunica danas nam je potpora, put, blagoslov. 

Sam Bartolo Longo, apostol krunice, imao je posebnu karizmu. Njegov put ka svetosti osniva se na nadahnuću  koje je začuo u dubini svog srca: " Tko god širi molitvu krunice, spašen je!" na temelju toga on se osjetio pozvanim izgraditi crkvu posvećenu Gospi od Ružarija u Pompejima. Bartolo Longo promicao je kristološko i kontemplativno srce krunice, primivši veliko ohrabrenje i potporu od Lava XIII., pape krunice. 

" Zazivaj Mariju! Ne ispuštaj Njezino ime sa svojih usana i nikada ga ne izbaci iz svoga srca! Nasljedujući Mariju nećeš skrenuti s puta. Misleći na Nju, nećeš se izgubiti. Ako si blizu Marije, nećeš pasti. Ona će te štititi i nemaš se čega bojati. Ako te Marija vodi, nećeš se umarati, ako ti Ona pomaže, sigurno ćeš doći u nebo!...Krunica je zbog naše Gospe molitva skromna, intimna, upravo obiteljska..." B. Longo

PRVA LJUBAV SVIJETA

Ženo, o kojoj  je i sam Bog sanjao

Prije nego li je svijet stvorio!

Ženo, od koje sam ja rođen

Uz cijenu boli i muka pod Križem!

Ženo, koja, makar i nisi bila svećenik,

Ipak si na kalvarijskom brežuljku mogla šaptati:

"Ovo je Tijelo moje", "Ovo je Krv moja",

Jer Onome koji te je spasio, dala si ti ljudski život!

Ženo, koja vodiš moje pero,

Što tako tetura nad riječima

Kad govori  o Riječi!

Ženo, koja u ovoj dolini suza

Naviještaš nebesko plavetnilo nade!

Daj, primi suhe grozdove mojih razmišljanja,

Primi ih od siromašna pisca, koji nema vina,

I moću svojega Sina, poput čuda u Kani,

Novo načini čudo i spasi nečiju dušu-

Ne zaboravivši ni moju vlastitu. (F. Sheen)