SV. FRANJO ASIŠKI
Ljudi koji su se trudili poput Krista dobro činiti i širiti ljubav prema bližnjima, nazivamo svetima. Oni su tražili putove na kojima su slijedili Isusa.
Jedan od njih, čašćen svuda po svijetu je i sv. Franjo Asiški. On, koji je sebe smatrao najmanjim, postao je velikan u očima ljudi. "Tko se ponizi, bit će uzvišen", reče Krist. On je, kao ni jedan svetac pokazao što znači nasljedovati Isusa. On je ljubio i slavio svijet; protestirao je svim svojim životom protiv moći novca. Prije svega je volio siromaštvo. Bio je radikalan i veseo, istovremeno. On je znao pjevati i igrati, uvjeravati, boriti se i moliti!
Godine 1205. moleći se u ruševnoj crkvi Svetog Damjana, nedaleko od Assisi-a, iznenada začuje kako mu Isus s križa govori: "Franjo, obnovi moj ruševni dom". Isus ga je, naime, pozivao obnoviti katoličku crkvu koja je bila narušena krivovjerstvima. Ne, Franjo je te riječi doslovno shvatio i mislio da treba popraviti ckvicu sv. Damjana. Proda očevo skupocjeno sukno, a dobiveni novac poda župniku da uredi crkvicu. Razljućeni otac zatraži sina da vrati novac ili da se odrekne nasljedstva. Franjo vrati novac, a odrekne se i nasljedstva.
Kratko potom, na jednoj svetoj misi , čuo je riječi evanđelja: "Ne nosite sa sobom ni novca, ni putne torbe ni obuće!" Franjo je u tim riječima prepoznao svoj vlastiti put. Skine cipele, obuće smeđu kutu, opaše se konopcem i pođe u svijet kao prosjak. Franji, koji je u međuvremenu od svojih sugrađana proglašen ludim, priključi se više istomišljenika. Svi polože zavjet siromaštva, ideal kasnijeg Franjina prosjačkog reda. I kao nekada Isusovi učenici, i oni putuju, propovijedaju i žive od milodara.
1210. dođe Franjo s još dvanaest sljedbenika k papi Inocentu III u Rim i dobije odobrenje svojih prvih, jednostavnih redovničkih pravila. To je bio trenutak rođenja Franjevačkog reda. Njegov je red sve više rastao. Od benediktinki je dobio crkvicu S. Maria Degli Angeli s komadićem zemlje. On je to nazvao Porziuncola, što znači "komadić" i sagradi pored crkvene kuće koja je postala prvi samostan Franjevačkog reda.
Franjo je silno želio postati sličan Isusu. U jednoj je ekstazi zadobio na tijelu i Isusove rane - bio je stigmatiziran. Tu je riječ o prvoj stigmatizaciji uopće.
Franjo se u svojoj skromnosti nije smatrao dostojnim da bude svećenik i doživotno je ostao đakon. Posljednjih je godina mnogo trpio od iscrpljenosti i od više bolesti. Još ni četrdeset godina star, umro je u noći trećeg listopada 1226. godine. bio se dao prenijeti u crkvu Svete Marije Anđeoske pjevajući Psalam 141.
Sveti je Franjo imao silan utjecaj na Crkvu i društvo svojega doba, a tako i danas. U svemu stvorenome, gledao je moć, dobrotu, ljubav, zato je i djetinje ljubio, a svih je nazivao braćom i sestrama. Pjevao je pjesme prirodi, propovijedao životinjama. Osobito je znamenita njegova pjesma: Pjesma suncu.
A ovaj je listopad posebno značajan za franjevačku obitelj u Hrvatskoj; povodom 800-godišnjice od kada je sv. Franjo Asiški na brdu La Verna, tijekom mističnog iskustva i susreta s Isusom Kristom koji mu se ukazao u obliku Serafa, primio stigme na svoje tijelo, tj. Isusove rane, tkanina u relikvijaru kojom je sv. Franjo prekrivao rane došla je u Hrvatsku. "Hodočašće" relikvija dolazi u samostan i crkve gdje djeluju franjevci konventualci. Između ostalih, relikvijar će biti izložen na čašćenje u crkvi sv. Frane, Nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića, u Šibeniku od 2. do 4. listopada.
U petak, na svetkovinu sv. Franje Asiškoga, svečana je Sveta misa u crkvi sv. Frane u 19.00 sati, a uvod je mons. Ivica Petanjak, biskup krčki.
