TEREZIJA OD DJETETA ISUSA
" Pa dobro... idemo!. Bože moj, ja te ljubim!
Rođena je u obitelji pobožnih roditelja koji su uvršteni među svece. Izvanredan doživljaj za nju bila je Prva sveta Pričest. Taj susret s Isusom u Euharistiji umnožio je još više tu postojeću ljubav i učvrstio njenu težnju da postane redovnica karmelićanka. Prilikom jednog hodočašća u Rim, mimo svih običaja i pravila, zamolila je papu Leona XIII. dopuštenje da još posve mlada može ući u samostan. Nakon što je nekoliko puta odbijena, uspjela je s petnaest godina ući u Karmel.
Krhka, bojažljiva, nježne duše i osjetljive savjesti Terezija je mnogo trpjela na tijelu i u svojoj nutrini.Veličina njezine osobnosti izazivala je ljubomoru kod susestara. I sama poglavarica, otežavala joj je život neprestanim ponižavanjima. Unatoč svemu, trpjela je i radovala se iz ljubavi prema Isusu koji je kao najpravedniji, trpio nepravde.
U samostanu je obavljala najobičnije poslove. Usrdne molitve i patnje prikazivala je za obraćenje grješnika, misije i misionare. Umrla je sa samo 23 godine u samostanu u Lisieuxu, gdje se čuva njeno neraspadnuto tijelo.
Isus prolazi svijetom tražeći duše koje će ga slijediti i raditi za njega i u koje će izliti svoje milosti. Nalazi ih malo. Još ima vremena. Velike poteškoće? Veća zasluga.
Isus je govorio: "Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko." Sveta Terezija kaže: " Isusu je omilila moja mala duša jer ja ljubim svu ništetnost i siromaštvo i slijepo se pokoravam njegovu milosrđu. Sve u meni čini Isus, a ja ne činim ništa osim da ostanem mala i slaba". To je razmišljanje Božjeg djeteta.
Svetu Tereziju uvijek vidimo s ružama, jer je obećala da će s neba na zemlju posipati ruže. I doista, ona s neba baca ruže milosti koje kod Boga isprosi za ljude.
