MUČENIŠTVO Sv. IVANA KRSTITELJA
Ant. Dječak koji nam se rodi veći je od proroka; ovo je onaj o kome Spasitelj reče: Od Žene se ne rodi veći od Ivana Krstitelja.
Najstarije štovanje vezano uz Ivana Krstitelja odnosi se na čašćenje njegova groba u Sebasti, nedaleko od današnjeg Nablusa u Palestini.
Herod je zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata! Zato ga Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio.
No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći te je kako je plesala, svidje Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: Išti od mene što god hoćeš i dat ću ti. I zakle joj se da će joj dati i pola svojega kraljevstva. Ona iziđe i upita svoju majku što da zatraži, a ona kaže, glavu Ivana Krstitelja. To ražalosti kralja ali zbog zakletve koju je dao pred svojim gostima ne htjede je odbiti. Naredi svojim krvnicima da odu u tamnicu i odrube mu glavu. Donesu je na pladnju, a djevojka je dade svojoj majci.
Kada to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo i položiše ga u grob. ( Mk6, 17-29).
Ivan nije živio za sebe i nije umro za sebe. Mnoge je ljude njegova hrabra smrt ohrabrila u podnošenju kušnja kao i njegov tvrdi i strogi život. Sv. je Ivan svoje mučeništvo i svoj život položio za Krista. 29. kolovoza izabran je za proslavu njegova mučeništva jer je na taj dan, po drugi puta pronađena njegova glava. Ta je časna glava, odnosno jedan njeyin dio prenesen u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi sv. Silvestra in Capite.
Veliki je Augustin ovim riječima komentirao taj događaj: " Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ koju je unaprijed rekao: On mora rasti, a ja se umanjivati. On je uistinu bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu."
