OBITELJ - LJUBAV

Ljubav muškarca i žene stvara duboku vezu jedinstva posredstvom kojega se ljubav prirodno širi. Sve što je dobro, širi se. Sunce se širi posredstvom svjetla i topline. Cvijet se širi posredstvom mirisa. Životinje se šire razmnožavanjem i tako produžuju svoju vrstu. Čovjek je dobar; njegov um je dobar i širi se s pomoću misli. Bog se ne širi samo stvaranjem, već od sve vječnosti. Bog ima Vječnoga Sina. Izvor je svega stvaranja u Bogu. Prokreacijom oponašamo Boga, koji od sve vječnosti ima Vječnoga Sina, kome u bezvremenoj vječnosti može reći: "Ti si sin moj, danas te rodih." (Heb 1,5)

Moć vječnoga stvaranja u Bogu prenosi se na čovjekov um i na tijelo muža i žene. Kao što Bog kaže "Zar bih ja otvorio krilo materino, a da ono ne rodi?" (Iz 66,9). Moć rađanja dar je odozgo. Snažan poriv za rađanjem djece dolazi iz Presvetog Trojstva i Kristova utjelovljenja jer svaka ljubav završava utjelovljenjem, pa tako i Božja. Nije li ljubav prekrasna? Ljubav je uzajamno sebedarje koje završava samoobnavljanjem. U Presvetom Trojstvu Otac se daruje Sinu, a Sin se daruje Duhu Svetom. Suprug se daruje supruzi, a supruga se daruje suprugu i to uzajamno darivanje završava samoobnavljanjem, tj. djetetom. Svako novo dijete koje se rađa povezuje sve tješnje muža i ženu odražavajući ljubav Duha Svetoga, koji prožima i povezuje tri božanske osobe. (F. Sheen - Život vrijedan življenja)