Molitva

Ljubav počinje u našim domovima; ljubav živi u domovima i zato je danas toliko patnje i nesreće u svijetu....Izgleda da su danas svi u užasnoj žurbi, nestrpljivi da postignu što veći uspjeh, razvoj, bogatstvo i tome slično, a djeci pripada toliko malo vremena njihovih roditelja. Roditelji nemaju vremena jedno za drugo i tako u obiteljima počinje narušavanje mira u svijetu. ( Majka Terezija)

Čovjek ne smije imati strah od Boga nego od sebe, što vidimo ovih dana, dana tragedije u Zagrebu, Magdeburgu i gotovo u cijelome svijetu. Svojom se odlukom da ne sluša Boga čovjek upućuje putem u propast. Bog je uvijek spreman pomoći ako mu se obratimo. Ako mu se ne želi obratiti, Bog je nemoćan jer je stvorio svakoga čovjeka slobodnim i protiv njegove volje mu ne može pomoći.

NEVINA DJEČICA

Ant. Kristu novorođenome, koji nevine mučenike okruni: dođite, poklonimo se!

Po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! Ef2, 3b-5 

Kralj bezbožni vas pogubi,

Nebeski kralj vas prihvati:

On blažene vas smjestio

U svoje divno kraljevstvo.

ISPOVIJED

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet po njemu spasi. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se. Tko ne vjeruje, već je osuđen. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Iv3, 16-19

Ulazak Isusa Krista u povijest bio je čudesan kao i sav njegov život. On je stoljećima obećavani i od naroda očekivani Mesija. U svijet ulazi djevičanskim začećem, ne voljom muža nego svojom vlastitom slobodnom voljom. Marija je rekla Bogu svoje DA u ime čitavog čovječanstva i po svojoj poslušnosti ona je nova Eva. Ono što je anđeo navijestio o Isusu, kao kraljevskom djetetu i Mesiji, u njegovom rođenju je bila prava suprotnost. Rođenjem je postao dijete iz jaslica. Anđeli ipak pri navještaju njegova rođenja kažu pastirima, da im se rodio "Spasitelj" koji će spasiti ljude od grijeha i donijeti zemlji mir.

I dok iščekujemo Dijete, prisjetimo se važnosti nade, mira i ljubavi. I sama nam ljubičasta boja naglašava pokajanje, duhovnu pripravu. Da li ćemo iščekivanje doživjeti uz vino, kobasice i glasnu glazbu ili ćemo se pripravljati u sebi, na misama, kroz ispovijed, ostaje na nama da odlučimo. Bog je dao slobodu čovjeku! 

Tjedni koji prethode Božiću nisu samo kupnja darova, postavljanje božićnih ukrasa ili posjećivanje zabava. Radi se o pripravnosti za dolazak Gospodnji u svim njegovim oblicima; trebamo se radovati Gospodinovom prvom dolasku k nama kao Spasitelja u betlehemskim jaslama, pozdravljati njegov dolazak k nama u sakramentima kroz naše živote, a zatim, biti spremni za njegov drugi dolazak k nama kao Suca živih i mrtvih.

Božićna Sveta Ispovijed bit će 21. prosinca  od 15.00 sati, a za starije i bolesne u srijedu, 18. prosinca od 09.00 sati!

SV. PETAR I PAVAO

Vi, srca jednog, svete dvije masline,

Sav narod Božji danas vama moli se,

Božanske dare vjere, nade, ljubavi

I dobrotvorja svakog vi nam molite (Himan Večernje)

Već od 3. stoljeća Crkva u istoj svetkovini slavi Petra koga je Gospodin odabrao da u apostolskom zboru bude "kamen" temeljac te Pavla koga šalje da evanđelje navijesti cijelome svijetu. Premda su se u životu rijetko susretali, zajednička mučenička smrt ih je zauvijek sjedinila kada su za Neronova progonstva u Rimu stradali - Petar na vatikanskom brežuljku, Pavao na Ostijskoj cesti. Obojica imaju duboki značaj za Crkvu, bili su stvarni ljudi na početku stvaranja Crkve. Oni su dokaz da kroz ljude, Bog čini velika djela na zemlji.

Pavao je doživio Boga i zbog toga je izdržao sve žrtve, a sv. Petar je bio priprosti ribar kojeg je Isus opčarao svojom osobnošću, svojim riječima, činima, znanjem, pronicljivošću. Bio je čovjek koji je za Isusa htio učiniti sve, no ipak je bio samo običan čovjek podložan grešnosti i nesavršenosti. Pavao je bio intelektualac odgojen u židovskoj obitelji, bio je zelot i  želio učiniti sve da bi se zakon proveo. A, pojava nove, nazovimo sekte u židovskom narodu - kršćana, Pavla je zasmetala jer nije bila u skladu sa židovskim zakonom, sve dok se nije sam susreo s tim viđenjem i spoznao da je ISUS KRIST Spasitelj.

Procesija i sv. Misa u Podorljaku u 10.30!

Uočnica Sv. Petra, uređenje slavoluka!

SMRT

Ja ne ću, ja ne ću da umrem!

Na zemlji znam da je negdje

zakutak miran sretan.

I ja ga promatram sada.

I sve mi je jasniji:- to je

Bijelo mjestašce moje:

Dvorište, masline, stada!

U mjesecu studenom, spominjemo se i dvadesetšestero žrtava iz sela Podglavica, pored Rogoznice, okrutno stradalih od ruke talijanskih fašista.

Rat, taj bezobzirni sukob trajnih posljedica, vodio se kroz povijest i na ovom području, a posebno tijekom i nakon 2. svjetskog rata u kojemu su totalitarne ideologije zagovarale uništenja cijelih naroda. U tri godine koliko su vladali dalmatinskim gradovima i selima, Talijani su vršili brojne zločine. Talijanizaciju su vršili ne samo kroz školu nego i putem obvezatnih fašističkih organizacija za djecu i omladinu. Od talijanizacije nije bila posteđena ni crkva. Prisiljavali su svećenike da vjeronauk poučavaju samo na talijanskom. 

Svoje domoljublje, pripadnost hrvatskoj domovini, platilo je 26 ljudi, nevinih, mučki streljanih. Stoga, molimo i za njih, za njihove duše kao i za tisuće duša drugih ljudi stradalih iz mržnje, osvete.

Ko negda puk skrušeno moli.

Usnice tepaju; oči

Gore u zanosu svetom. (V. Nazor: U ognjici)

Za njih i za sve stradale u Domovinskom ratu, Sveta misa će biti u ponedjeljak u 16.30 sati!

GOSPA FATIMSKA

" Marija se obraća najmanjima kako bi nam pokazala ono što je apsolutno nužno spoznati, odnosno da se trebamo baviti samo onim što je nužno , onim što je posve izvorno i podjednako važno i podjednako moguće za sve ljude: vjerovati u Isusa Krista, blaženi plod njezine utrobe. Mi joj zahvaljujemo na njezinoj majčinskoj prisutnosti i zato što nam se na ovome posebnome mjestu obraća na tako živ i tako izražajan način, kao blaga i milosrdna Majka". (kard. Ratzinger, Fatima 1996.)

Događaj u Fatimi čini se jednim od najvećih u XX stoljeću, među ostalim i zato što u svojoj poruci najavljuje mnoge kasnije znakove i zato što traži od nas da živimo ono na što nas poziva. 2017. neobično je bilo preklapanje obljetnica . Osim stote obljetnice ukazanja u Fatimi, obilježava se i petsto godina od Lutherove Reformacije, tristo od osnutka masonerije i sto od Oktobarske revolucije. Ti su događaji imali veliki utjecaj na povijest, a imaju ga i danas; na njih se može primijeniti sinteza koju je papa Pio XII izrekao o trima razdobljima, protestantizmu, prosvjetiteljstvu i ateizmu: "Oh, ne pitajte nas koji je neprijatelj niti kakvo ruho nosi. Htio je narav bez milosti, razum bez vjere, slobodu bez autoriteta, katkad autoritet bez slobode. To je neprijatelj koji postaje sve konkretniji, sa zapanjujućom beskrupuloznošću: Krist da, Crkva ne! zatim: Bog da, Krist ne! napokon prazni krik: Bog je mrtav Štoviše, Boga nikada nije ni bilo." (S. Gaeta: Fatima, cijela istina)

Sv. Karlo Boromejski

Ant. 1. I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro. Aleluja

Uz spomendan sv. Karla, prisjetimo se njegova pokorničkoga života. Premda milanski nadbiskup, živio je asketskim životom, činio pokoru, često postio. Jako se trudio oko religioznosti i puka i klera. Među prvima je osnivao sjemeništa za svećenički podmladak. Oštro je nastupao protiv svakoga zla često se sukobljavajući sa vlasti, plemstvom i crkvenim dostojanstvenicima. U vrijeme epidemije kuge, 1576. mjesecima se osobno skrbio za bolesne i umiruće. Sam je živio od kruha i vode. U pokorničkoj procesiji kroz grad išao je bos, s konopcem oko vrata i križem na ramenima moleći za svoj puk Božje milosrđe.

Svoj je pečat dao i Tridentskom saboru. Umro je s riječima na usnama: " Evo, Gospodine, ja dolazim". Svetim je proglašen 1610. godine. 

Narodu Božjem služio je vjerno

dajući primjer svetosti i žara,

Trudeć se uvijek omiljeti Bogu

Čistim životom.

O zabrani prolaska

Mjesec svibanj, posvećen je Blaženoj Djevici Mariji, a zadnji dan u mjesecu slavimo kao Marijin pohod Elizabeti. Koja milost u tom posjetu, posjetu kojega i mi činimo Gospi od Kapelice, ne samo na njezine blagdane nego i kroz godinu, prinoseći joj naše patnje, boli, radosti, žalosti... Tko će nas utješiti ako ne naša nebeska Majka koja bdije nad nama gotovo tri stoljeća i koja je za stan svoje Svete prilike odabrala naše mjesto. Posebno u ovim danima neizvjesnosti, sveopće nesigurnosti i sumnji.

Ali naš put Majci Božjoj prepriječen je nerazumnom odlukom vlasnika Marine Frapa kroz koju prolazi put prema Kapelici. Besramna odluka podržana dijelom i vlašću Rogoznice koja je, apsurdno, za Dan općine, izabrala 2.srpnja, dan dolaska Gospine prilike u Rogoznicu. Ovaj mi se puk približuje ustima svojim i usnama me svojim časti, a srce im je daleko od mene i strah njihov prema meni, naučena ljudska zapovijed. Iz 29,13.

Žalosno je da svećenik ne smije pristupiti posjedu na kojemu se nalazi Svetište i da mu ljudi koji i ne upoznaše Boga određuju i uvjetuju kretanje. Što reći? Gdje su mještani, gdje su vjernici? Slave li Ime samo kad je zgodno vrijeme?

Dosudi mi pravo, Bože,

i raspravi parbu moju 

s ljudima zlobnim; od lažaca i zlikovaca,

izbavi me! (Ps43,1)

A zaključila bih isto s  Psalmom 43,3

Pošalji svjetlost svoju koja štiti;

neka me vodi i dovede na svetu goru tvoju,

k šatoru tvojemu!

SV. AMBROZIJE

vvvvvvvvvvvvv

USKRS

Na tvrdoj daski, o koju su me vezali,

već sada pjevam pjesmu svoje pobjede

I gledam: tamo na zreniku olujnom

Planina velja do neba se uzdiže

U sjaju plama sunčeva....

I stoji jeka po svoj zemlji spasenoj

Visoko na visinama,

Duboko u nizinama:

Hozana, Sine Davidov!

Hozana, rode moj ! (Uskrs, V.Nazor)

Uskrs je dan u kojem čovjek doista pripada Kristu jer ga Gospodin, poput Izraelaca, oslobađa od ropstva grijeha. Slavne rane u tijelu Uskrsloga Gospodina, zalog su naše nade. Od uskršnje zore, novo proljeće nade obuzima svijet, jer Uskrs nije povijesni trenutak nego početak novoga, vječnog života. Uskrsnuće označava najveću Kristovu pobjedu i ujedno jamstvo pobjede za Crkvu, usprkos protivštinama, usprkos progonima, jučer u prošlosti, sutra u budućnosti. Isus svoje uskrsnuće nije upotrijebio da ponizi neprijatelje nego je svoje svjedoke uputio da na tihi način, u Duhu ljubavi, privode ljude novosti života. " Umro je i uskrsnuo da život imaju, u izobilju da ga imaju." (Iv10,10) Sve treba spasiti. To je moguće samo ljubavlju, pomirenjem i praštanjem. To je novi kvasac, to je budućnost. To je poruka Kristova uskrsnuća. Da je Krist uskrsnuo, možemo danas doživjeti istom snagom kao što su to doživjeli apostoli. Jer, Isus je isti i jučer i danas i uvijeke (Heb13,8). Ukazuje nam se u njegovoj zajednici, među braćom i sestrama, u svetoj pričesti. Uskrsli tada stoji u nama. O njemu razmišljamo, s njime se suobličujemo, s njime patimo, po njemu se veselimo.  Uskrsnućem, Bog dokazuje da je pobijedio smrt pa apostol Pavao može reći: " Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj?" ((1Kor15,55). Gospodin nas je učinio novim stvorenjima, jer nas ne želi ostaviti zatočenicima pakla. Poziva nas kao nevjernu nevjestu u jutru uskrsnuća otvarajući nam nove horizonte života i  nade. 

Uskrsli živi i daruje život,  živi i tvori zajednicu, živi i otvara budućnost, živi i pokazuje put. Uskrs postaje velikom krsnom svetkovinom u kojoj čovjek takoreći osobno prolazi kroz Crveno more, izlazi iz svoga starog načina postojanja u zajedništvo s Kristom, Uskrslim. ( Benedikt XVI, Duh Liturgije)

Sv. Margarete M. Alacoque

Ant . Dođite, poklonimo se Srcu Isusovu, ranjenom iz ljubavi prema nama. 

Margareta Alacoque u novom vijeku postala je najveća glasnica štovanja Srca Isusova. Ta pobožnost prošla je dva stoljeća i danas je aktualna jer donosi velike plodove. Njezina viđenja, učinit će njezino ime poznatim po cijelom svijetu. Prvo je bilo na blagdan Sv. Ivana evanđelista, 27. prosinca 1673. Tada joj se ukazao Isus i ona je posve jasno i razgovijetno čula poruku: Moje božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržati plamenove svoje žarke ljubavi, već ih mora razasuti. Tebe sam odabrao kao malu, vrijednu, skromnu da ispuniš taj veliki naum, da tako sve bude učinjeno kako želim.

Nakon više ukazanja Gospodin je početkom god. 1674. , opet u petak, Margareti objavila novu poruku. Gospodin joj se ukazao sa Srcem na prijestolju od plamenova. Na tom prijestolju bilo je Isusovo srce okrunjeno trnovom krunom koja simbolizira rane što mu ih zadaju ljudi svojim grijesima, a nad Srcem se nalazio križ. Treća objava dogodila se nekoliko mjeseci kasnije, petak, dan poslije Tijelova. Isus se tada ukazao sav u sjaju slave, s pet rana koje su bliještale kao pet sunaca, a iz njegova svetog čovještva izlazili su plamenovi osobito iz njegovih grudiju. I tada se Isus potužio na ljudsku nezahvalnost te je za zadovoljštinu tražio od Margarete da čini pokoru. Dok je to tražio, iz njegova je Srca izašao žarki plamen. Isus je u toj poruci dodao i ovu: " Primit ćeš me u Presvetom sakramentu svaki put kad ti poslušnost to bude dopustila". Tražio je svetu pričest svakoga prvog petka u mjesecu. U četvrtoj objavi Isus se potužio na rane koje mu zadaju sami vjernici. Dodao je: Ono što me vrijeđa jest što čine i meni posvećena lica". Stoga je Isus zatražio da se u tijelovskoj osmini uvede blagdan Srca Isusova na koji će se svetom pričešću i javnom molitvom iskupiti za sve uvrede nanesene Gospodinu dok je izložen na oltaru. A  skromnoj redovnici povjerio je i upute kako ove velike objave prenijeti Crkvi.

Margareta se pokazala dostojnom Isusova odabranja. Svim se žarom dala na širenje pobožnosti Srcu Isusovu. U svom je samostanu Margareta 20. srpnja 1685. s novakinjama iskazala prvu javnu čast Srcu Isusovu.  

Umrla je u dobi od 43 godine, 17. listopada 1690. Svetom je proglašena 13. svibnja 1920. po rukama pape Benedikta XV.

Tajne

... U mene i sad djetinje su oči,

Što čudom motre zagonetku Svega.

I život volim i sve one moći,

Što kao vode izviru iz njega.

Pred procvjetale plote, iza kojih

Znam da se svemu odgonetke kriju

I svijet žive vedrih sanja mojih 

V Nazor: Nevidljivi svijet

TEREZIJA OD DJETETA ISUSA

" Pa dobro... idemo!. Bože moj, ja te ljubim!

Rođena je u obitelji pobožnih roditelja koji su uvršteni među svece. Izvanredan doživljaj za nju bila je Prva sveta Pričest. Taj susret s Isusom u Euharistiji umnožio je još više tu postojeću ljubav i učvrstio njenu težnju da postane redovnica karmelićanka. Prilikom jednog hodočašća u Rim, mimo svih običaja i pravila, zamolila je papu Leona XIII. dopuštenje da još posve mlada može ući u samostan. Nakon što je nekoliko puta odbijena, uspjela je s petnaest godina ući u Karmel.

Krhka, bojažljiva, nježne duše i osjetljive savjesti Terezija je mnogo trpjela na tijelu i u svojoj nutrini.Veličina njezine osobnosti izazivala je ljubomoru kod susestara. I sama poglavarica, otežavala joj je život neprestanim ponižavanjima. Unatoč svemu, trpjela je i radovala se iz ljubavi prema Isusu koji je kao najpravedniji, trpio nepravde.

U samostanu je obavljala najobičnije poslove. Usrdne molitve i patnje prikazivala je za obraćenje grješnika, misije i misionare. Umrla je sa samo 23 godine u samostanu u Lisieuxu, gdje se čuva njeno neraspadnuto tijelo.

Isus prolazi svijetom tražeći duše koje će ga slijediti i raditi za njega i u koje će izliti svoje milosti. Nalazi ih malo. Još ima vremena. Velike poteškoće? Veća zasluga.

Isus je govorio: "Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko." Sveta Terezija kaže: " Isusu je omilila moja mala duša  jer ja ljubim svu ništetnost i siromaštvo i slijepo se pokoravam njegovu milosrđu. Sve u meni čini Isus, a ja ne činim ništa osim da ostanem mala i slaba". To je razmišljanje Božjeg djeteta.

Svetu Tereziju uvijek vidimo s ružama, jer je obećala da će s neba na zemlju posipati ruže. I doista, ona s neba baca ruže milosti koje kod Boga isprosi za ljude.

Nedjelja Božje riječi

A pošto je u mnogo navrata i na različite načine Bog govorio u prorocima, konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu (Heb1,1-2). Posla naime svoga Sina, vječnu Riječ, koji prosvjetljuje sve ljude da se među ljudima nastani i da ih uputi u najnutarnije tajnosti Božje (usp. Iv1, 1-18). Dakle, Isus Krist, Riječ utjelovljena, kao"jedan od ljudi k ljudima" poslan, "riječi Božje govori" ( Iv3, 34) i dovršuje spasiteljsko djelo koje mu dade Otac da ga izvede (usp.Iv14, 9)

Apostolskim pismom Aperuit illis (Otvori im oči), papa Franjo je odredio da treća nedjelja kroz godinu, bude posvećena slavljenju, razmišljanju i širenju Božje riječi.  Riječ Božja ujedinjuje vjernike i čini ih jednim narodom, ističe papa. Biblijska vjera temelji se na živoj Riječi, a ne na knjizi. Kad se Sveto pismo čita u istom Duhu kojim je napisano, ostaje uvijek novo. Tako, onaj tko se hrani Božjom Riječi svaki dan postaje, poput Isusa, suvremenik ljudi koje susreće; nije u napasti da padne u besplodne nostalgije za prošlošću, niti u sablasne utopije glede budućnosti, navodi, između ostalog,  sveti Otac.

Neka  Nedjelja Božje riječi obnovi u nama žar za Božju riječ te čitanje i razmatranje Svetog pisma!

Isus je utjelovljena Riječ Božja, Riječ koja u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što postoji nije bez nje postalo (Iv1, 1-3).

ANĐELI ČUVARI

Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. "Anđeli kao čisto duhovni stvorovi imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja".

Biblija anđele spominje na mnogo mjesta. Tako u njoj čitamo kako Bog posebno govori i o anđelima čuvarima. Primjerice, u Svetom pismu Staroga zavjeta Bog svojem odabranom narodu govori: "Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio". Psalmist pak veli: " Bog anđelima zapovijedi da te čuvaju na svim putima tvojim". 

I Isus govori o anđelima čuvarima kada govori odraslima da ne sablazne djecu: "Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima".

Nauk je Crkve da svaki čovjek ima svojeg anđela čuvara. Sveti Origen piše: "Uz svakoga od nas stoje dva anđela: anđeo pravednosti i anđeo zloće. Kad su u našem srcu dobre misli i kad u njemu počne klijati pravednost, tada bez sumnje progovara dobri anđeo. Ali kad se u duši stade širiti korov zla, tad nam progovara đavolski glasnik".

Koja je zapravo uloga naših anđela čuvara? Oni su naši vodiči, oni su naši prijatelji na putu života. Naše je spasenje izvrgnuto brojnim opasnostima, slabi smo i uslijed naših ljudskih zlih sklonosti, potrebna nam je uvijek  i svagdje duhovna okrjepa: savjet, pouka, ohrabrenje i utjeha jer Bog nije slaba čovjeka prepustio na milost i nemilost otpalom anđelu Đavlu već mu je dao pomoćnika u svojem vjernom anđelu, u liku anđela čuvara. Na slobodnu je čovjeku, hoće li poslušati glas Dobra ili glas Zla.

Jer, kako kaže sv. papa Ivan XXIII: Moj anđeo čuvar poslužit će mi kao budilica kad se zaboravim. A Isus i Marija neka me blagoslove, neka mi pomognu, neka mi dadnu ono što mi treba, a i dobru volju, pa ću postat svet.

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

Mora

U noćni sat

Ušo je ko tat...

U kutu čuči,

Došo je, da muči,

Da mi kosti toči, oči kljuje,

Udara na muke, crven lanac kuje,

-Voda, kamen,

Led i plamen,-

Krvnik, inkvizitor, grabant,

Sluga mraka, vječne boli trabant-

Dok kroz prozor diše stari, tihi vrt,

A srce bolno kuca: smrt-smrt-smrt. ( A.G.Matoš)

"Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada". (Ps138,1-6)

... ako ne stavim "Hrvatsku" 

vrh svake radosti svoje!

18. studenoga, dan je bolnog sjećanja i molitve za sve poginule i nestale branitelje i civile Vukovara i Škabrnje. Još je bolnija činjenica da je ta razaranja i pogubljenja mogao učiniti čovjek, čovjek koji je pao ispod razine ljudskoga dostojanstva, čovjek pomraćenoga uma, zaslijepljen ideologijom zla.

I svaki puta ponavlja se slika Kalvarije; u svima koji su pogubljeni tamom ljudske izopačenosti, Isus Krist je ponovo razapinjan i ubijan. U raspetome Kristu vidimo žrtvu naših branitelja, a uskrsnućem, novu nadu, nesebičnu ljubav, temelje novoga života za nas i našu Domovinu. 

Vukovar, najznačajniji je simbol rata u Hrvatskoj, žrtva miloševićevskog i velikosrpskog krvavog pohoda na našu Domovinu. Vukovar je mjesto pijeteta prema braniteljima i stanovnicima suočenih s beskrupoloznim i pakosnim osvajačima ali isto tako neka Vukovar bude i grad svjetla, budućnosti i zajedništva svih Hrvata. 

" Tvojoj nozi on posrnuti ne da

I neće zadrijemati on, čuvar tvoj.

Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov."

Sv. Matej, apostol i evanđelist

... i sablažnjavahu se o njega: A Isus im reče: " Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u domu svojemu." I ne učini ondje mnoga čudesa zbog njihove nevjere. (Mt, 13,57-58)

Sv. Matej, apostol i pisac prvog evanđelja, prema prastaroj je predaji, carinik Levi. Isus ga je vidio na službi u Kafarnaumu na Genezaretskom jezeru i pozvao ga: " Pođi za mnom"! Levi je ostavio svoje zanimanje i pošao za Isusom, a on ga je pridružio svojim apostolima. Otada nosi ime Matej, što na hebrejskom znači: dar Božji.

Levi je kao carinik ubirao poreze. Uz ono što su ubirali, dio je ostajao i za njihove plaće. Među narodom su bili omraženi. Levi je bez sumnje bio bogat i ugledan čovjek, a uz to i obrazovan. Stoga i njegovo evanđelje odaje čovjeka koji je izvrsno poznavao židovsku tradiciju. Matejevo se evanđelje rado naziva "crkvenim" evanđeljem jer u svom evanđelju donosi ono tipično za Crkvu što drugi evanđelisti ne spominju. Tako jedini donosi  Isusove riječi: "...sagradit ću Crkvu svoju...", jedini govori i o vlasti "vezanja" i "odrješivanja" u Crkvi.

O njegovu životu malo se zna. Poslije Isusova uzašašća u nebo, najprije je propovijedao Židovima u Palestini. Evanđelje koje je njima namijenjeno, napisao je oko 41. do 42. godine na njihovu aramejskom jeziku. No sačuvan je samo grčki prijevod. Ne zna se koliko je dugo živio i kako je umro. No i Zapadna i Istočna crkva ga slave kao mučenika. Od 945. godine, njegove se relikvije nalaze u Salernu u katedrali posvećenu njemu u čast.

Simbol sv. Mateja je anđeo jer njegovo evanđelje naglašava Isusov ulazak u ovaj svijet, prvo predstavljajući Njegovo obiteljsko podrijetlo, Rodoslovlje, a zatim Utjelovljenje i rođenje. 

Majka Terezija iz Calcutte

" Često se osjećam poput olovčice u Božjim rukama. On je taj koji piše, on je taj koji razmišlja, On je taj koji čini pokrete, a na meni je samo biti olovkom." Govor Majke Terezije u Rimu 7. ožujka 1979.

Majka Terezija, nastavlja pronositi Božje svjetlo i ljubav u sve kutke svijeta, privodeći sve k Srcu Božjemu te ujedinjujući milijune ljudi svih naroda, kultura, religija i one bez religija, muškarce, žene, djecu, mlade, stare u svezu ljubavi Božje, tažeći Božju žeđ za poniznim djelima ljubavi prema najsiromašnijima od siromaha. ( s. Nirmala Joshi)

Sv. Ivan Zlatousti

" Kršćanima je više od svih drugih zabranjeno ispravljati posrtaje grešnika silom. Čovjeka je nužno učiniti boljim nagovaranjem, a ne silom. Mi nemamo vlast danu zakonom da ispravljamo grešnike, a kad bismo ju i imali, ne bismo se njome znali služiti, jer Bog daje krunu onima koji se suzdržavaju od zla svojom voljom, a ne silom".

Sveti Ivan Zlatousti jedan je od najvećih crkvenih otaca na Istoku. Napisao je izvanredna djela tumačenja vjere i pravilnog kršćanskog života, stekavši naziv Zlatousti

Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca

Iz duhovne oporuke blaženog kardinala Alojzija Stepinca:

... Sjetite se kojom zgodom u svojim molitvama i mene, svoga pastira u teškim vremenima, da mi Gospodin bude milostiv! Nadam se, da će mi milosrdni Isus udijeliti milost, te ću moći vazda u nebu moliti i za sve vas dok bude svijeta i vaše nadbiskupije, da postignete cilj, za koji vas je Bog stvorio. ( Krašić, 28.svibnja 1957.)

Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti,

blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,

pozvao si da ti služi kao navjestitelj i branitelj istine

i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.

Poslušan tvojoj Riječi i vođen Duhom tvoje ljubavi,

zauzimao se za siromašne i obespravljene;

ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,

pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.

Ponizno te molimo da nas obdariš svojom radošću

te blaženoga Alojzija ubrojiš među svece sveopće Crkve,

da bismo ga mogli još predanije slijediti i uteći se

njegovu moćnu zagovoru u svojim životnim potrebama.

Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve,

koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva,

praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije

Majke i kraljice vjernoga ti naroda.

Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen!

 BENEDIKT XVI, papa u miru

 ...ovu se večer želimo u miru i pobožnosti prisjetiti blaženoga Alojzija Stepinca, neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu.

MUČENIŠTVO Sv. IVANA KRSTITELJA

Ant. Dječak koji nam se rodi veći je od proroka; ovo je onaj o kome Spasitelj reče: Od Žene se ne rodi veći od Ivana Krstitelja.

Najstarije štovanje vezano uz Ivana Krstitelja odnosi se na čašćenje njegova groba u Sebasti, nedaleko od današnjeg Nablusa u Palestini.

Herod je zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana  u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata! Zato ga Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio.

No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći  te je kako je plesala, svidje Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: Išti od mene što god hoćeš i dat ću ti. I zakle joj se da će joj dati i pola svojega kraljevstva. Ona iziđe i upita svoju majku što da zatraži, a ona kaže, glavu Ivana Krstitelja. To ražalosti kralja ali zbog zakletve koju je dao pred svojim gostima ne htjede je odbiti. Naredi svojim krvnicima da odu u tamnicu i odrube mu glavu. Donesu je na pladnju, a djevojka je dade svojoj majci.

Kada to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo i položiše ga u grob. ( Mk6, 17-29).

Ivan nije živio za sebe i nije umro za sebe. Mnoge je ljude njegova hrabra smrt ohrabrila u podnošenju kušnja kao i njegov tvrdi i strogi život. Sv. je Ivan svoje mučeništvo i svoj život položio za Krista. 29. kolovoza izabran je za proslavu njegova mučeništva jer je na taj dan, po drugi puta pronađena njegova glava. Ta je časna glava, odnosno jedan njeyin dio prenesen u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi sv. Silvestra in Capite.

Veliki je Augustin ovim riječima komentirao taj događaj: " Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ koju je unaprijed rekao: On mora rasti, a ja se umanjivati. On je uistinu bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu."  

Božić - Rođenje Gospodnje

" Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu, svjetlost jaka obasja". (Iz 9,1)

Božić, izvanredan događaj, Bog dolazi k nama da postane jedan od nas. Koliko ljubavi u ovom događaju. Dijete je rođeno za nas, Bog nam je darovan. 

To je Isus, Emanuel, s nama Bog!

Poput pastira i mi smo čuli glas anđela koji nas zove u Betlehem. Ova naša crkva je poput Betlehema, živih jaslica jer ovdje, u njoj, svakodnevno susrećemo Isusa. 

Tko su oni koji su primili Isusa; to je Marija, nazaretska Djevica iz malog neznatnog gradića u Galileji, koja je, sačuvavši slavu djevičanstva, prosula svijetom vječno Svjetlo, Isusa Krista (pref), Josip, stolar, o kojemu gotovo ništa ne znamo i pastiri, skromni, prezreni koji su čuvali svoje stado. Isus nije rođen ni u Jeruzalemu ni u Rimu, nego u Betlehemu, poznatom samo po pastirima. 

Božić nam pokazuje da snaga koja mijenja svijet, dolazi od skromnih i poniznih, od Boga koji se ponizio za našu ljubav.

Isusovim rođenjem ništa više nije isto. On traži od nas da započnemo novi život, da ispunimo srca novim osjećajima. 

" Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist Gospodin". Idite u Betlehem i naći ćete Isusa.

Betlehem, kuća kruha. Ovdje, u crkvi imamo Betlehem, kruh koji blagujemo  u svetoj Euharistiji, svake nedjelje, svakoga dana.

Kad su pastiri došli u Betlehem, našli su dijete na slamici, povijeno u pelene. Anđeli su milozvučnim glasom pjevali " Slava Bogu na visini, a na zemlji, mir ljudima, miljenicima njegovim"! To je početak Glorie koju ponovo počinjemo pjevati nakon Adventa. Da, slava Bogu! Časteći Boga, nalazimo mir. Danas, novorođeno Dijete, želi nam podariti trajnu radost, uljepšati naše duše svojom prisutnošću, uresiti je svojim milostima. 

Došli smo u Betlehem pozdraviti Isusa ali što će biti sutra. Što će biti s ovim Djetetom u našem životu? Marija i Josip nisu našli svoje mjesto u kući nego u svratištu. Isus je i tu sretan jer je dočekan u ljubavi. Učinimo u svojim srcima Betlehem, primimo Isusa, naučimo slušati Evanđelje sudjelujući na sv. Misama, želeći dobro bolesnima, potrebitim, starima. Napravimo trajno u našim kućama Betlehem jer Isus i dalje traži mjesto po svijetu. Budimo kao Josip i Marija, otvorimo svoja srca i živimo s Isusom čuvajući njegovu Riječ. Budimo ponizni i maleni pred novorođenim Djetetom kako bismo bili veliki u ljubavi!

Ovoga Božića, neka nas zamiluje novo srce, srce božanskoga Spasitelja!

... O blaženi Bože moj,

Koliko li te stajalo 

što si me tako ljubio! (A. Liguori)

Sretna Nova 2019. godina!

Opširnije...

Sv. Bartol, ap.

Križ je uvjeravao po neukim ljudima, a uvjerio je sav svijet... Sirove i neuke ljude pretvorio je u mudrace. Razmotri: ono što je u Bogu ludo, koliko li je mudrije od ljudi, i što je u njemu slabo, koliko je od ljudi jače. Kako jače? Pa kad je prošlo svim svijetom i sve obuzelo svojom snagom, bezbroj njih pokušavalo je uništiti ime Raspetoga, a dogodilo se suprotno: to je ime cvalo i bivalo snažnije, a oni izgiboše i propadoše ... Jer ono što s Božjom milošću ispravno učiniše carinici i ribari, to mudraci, tirani i - da tako kažem - sav svijet nije mogao ni zamisliti. zato je jasno kako se oni  ( apostoli ), da nisu vidjeli kako je uskrsnuo te da nisu imali veliki dokaz njegove moći, ne bi bili na takvo što odlučili.  Sveti Ivan Zlatousti

Sv. Bartol apostol spominje se u Matejevu, Markovu i Lukinu evanđelju te u Djelima apostolskim. Rodom iz Kane Galilejske, gdje trajnu uspomenu na njega čuva njemu posvećena crkvica. Nakon silaska Duha Svetoga na apostole, i Bartol se dao na navještanje Evanđelja koje je svjedočio cijelim svojim životom. U tim je nastojanjima došao do Indije. Iako je to teško potvrditi ipak zna se da je bio u Armeniji i tu podnio stravično mučenje. Upravo i prikazi sv. Bartola pokazuju njegov izraz u strahovitoj patnji.

Ti Kristu vjeran ostade

I apostol i prijatelj,

Životom, djelom prenoseć

Po svemu svijetu Blagovijest.

" Unatoč tome što imamo vrlo malo zapisanih informacija o sv. Bartolu, on nam je svjedok da možemo živjeti blizu Isusa i biti mu svjedoci i bez senzacionalnih djela, ne čineći veliku buku oko sebe. Isus, kojemu je svatko od nas pozvan predati mu svoj život kao svome Spasitelju i Otkupitelju, je sam po sebi već dovoljno senzacionalan, veličanstven i izvanredan." papa Benedikt XVI

Sv. Ivan XXIII, papa

Uz spomendan svetog pape Ivana XXIII: 

" Neću zaboraviti da nikad  nisam sam, i onda kad to jesam; gleda me Bog, Marija i moj anđeo čuvar .... Tada ću misliti na bičevanje Isusa Krista i na posljednje stvari, sjećajući se riječi Duha Svetoga. " U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa nećeš nikada griješiti" (Sir 7,36).

MAKSIMILIJAN KOLBE

Na uočnicu najvećega Marijinog blagdana, sjetimo se sveca koji je sve svoje, a u konačnici, i svoj život, položio u ruke bezgrješne i Posrednice milosti, Djevice Marije.

Kao desetogodišnjak, doživio je mistično iskustvo u kojem mu je nebeska Majka pružila dvije krune: bijelu i crvenu, pozvavši ga da jednu odabere. Mali je desetgodišnjak odabrao obje. One su nekom proročkom znakovitošću označile njegovu budućnost: svetost i mučeništvo. 

Pristupio je braći konventualcima. 16. listopada 1917. osnovao je Vojsku Bezgrješne sa ciljem obraćenja grješnika, krivovjeraca, raskolnika, a osobito slobodnih zidara. Težio je osnivanju gradova Bezgrješne i to mu je pošlo za rukom u Poljskoj osnovavši grad Niepokalanov. Svojim je suradnicima govorio: Tražim da budete sveti. Svetost nije luksuz, već najjednostavnija dužnost. I nije teška... Grad Bezgrješne osnovao je i u Nagasakiju.

Povratak u Poljsku donio je Kolbeu novu gorčinu. Započeo je rat. Biva uhićen, pušten, mučen, neprihvaćen od neprijatelja. 28. svibnja odveden je u Auschwitz. Redovničko odijelo zamjenjuje logoraškim. Postao je jednostavno broj 16 670. Mučenja podnosi herojski sa smješkom na ustima. Njegove riječi su: Za Isusa spreman sam trpjeti i više. Od svojega je tijela učinio junački dar ljubavi u bunkeru gladi, darovavši se za spas života oca obitelji. Njemci su ga , zajedno s ostalim ubili karbolnom kiselinom, a potom kremirali na blagdan Velike Gospe. 

Otac Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu biva proglašen svetim 10. listopada 1982. po rukama pape Ivana Pavla II.

Finale Svjetskog prvenstva

 S pravednim Jobom ispovijedamo:

" Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to možeš izvesti" (Job42,2)

Povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije svima nam je razveselio srca, razgalio dušu i sjedinio cijeli hrvatski narod. Zbog utakmice koju nitko od nas ne želi propustiti, krunica Majci Božjoj, Gospi od Kapelice bit će iznimno sutra  nakon Sv. Mise. U molitvi, svi smo s vama. Djevica Marija je uzor vjere, ona je vjerovala da " Bogu nije ništa nemoguće" (Lk1,37) i mogla je veličati Gospodina: "Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo" (Lk1,49) 

BLAGDAN GOSPE OD KAPELICE 2024.

Sv. Antun Padovanski

Po Antunu k Isusu. To su znamenite riječi pape Pia XI prigodom sedamstote godišnjice smrti sv. Ante. To je doista poslanje sv. Antuna, izvanrednog sveca koji , u tajnovitom nacrtu Božje providnosti, ostaje i danas velik učitelj duhovnog života, živi primjer kreposti i svetosti, moćni zagovornik kod Boga. Sv. Antun je i danas svjetlo i vođa kršćanskog naroda. 

I danas on šalje poruku spasenja: poruku da se zadobije, čuva i umnožava božanska milost.

Sv. Antun svetac je cijeloga svijeta. Molimo ga da se po njegovu zagovoru Božje kraljevstvo još više širi i donese nam mir, ljubav i spasenje svim ljudima.

Molitva sv. Ante

Gospodine Isuse,

pogledaj svoju baštinu, koju si,

da ne umre bez traga,

želio potvrditi za svoju djecu,

svojom krvlju, i daj joj da s povjerenjem

naviješta Tvoju riječ.

Ne zapusti živote svojih siromaha

koje si ti spasio i koji nemaju

nikakve baštine, osim samog Tebe.

Podupri ih Gospodine, moću svoje palice,

jer su to Tvoji siromasi.

Vodi ih, ne zapusti ih,

da ne bi bez Tebe ostavili pravi put,

već radije ih vodi sve do konca,

da bi, živeći u Tebi, svom uzoru,

mogli dospijeti k Tebi svom cilju.

Amen.

80. obljetnica smrti don Ive Jurčeva

" O kako je izvrsna krepost onih koji trpe za Krista. Pijući naime čašu Gospodnju u strpljivosti, napojili su se vinom ljubavi tako da su i za one molili koji su ih ubijali; onima put spasenja otvarali koji su njih  nečovječno smicali. Više su žalili što se njihovi progonitelji gube u zabludi, nego što svojom okrutnošću njih muče i smrt im zadaju.

Dakle, ljubav je u njima bila jača od svih protivničkih nasilja". ( Marko Marulić)

U svibnju ove godine, navršilo se 80 godina od zvjerskog ubojstva svećenika i našega župnika, don Ive Jurčeva. Mučeničkom smrću, kršten je u krvi Kristovoj!

Don Ivo Jurčev, župnikom Rogoznice je imenovan 2.9.1939., a službu je preuzeo 4. listopada 1939. godine.

Predratno je vrijeme velikih društvenih potresa, gladi, neimaštine, zastranjivanja naroda, a isto tako i huškačkih govora prema Crkvi i svećenstvu. Strah od rata odražava se na svačijem licu. Velik broj muškaraca u rezervnoj je vojnoj službi.

Čitajući kroniku Župe iz toga perioda, dolazim do spoznaje o težini poslanja don Ive. Ipak, uz pomoć ljudi, mladih animirao je župu, organizirao akademije prigodom crkvenih blagdana, uz pomoć kapelana Zupanca uvježbavao pjevanje čije nasljeđe  mi danas baštinimo. Posebno bih istaknula  misterij. " I Ona će ti satrti glavu" kojeg su djevojke i mladići, kako navodi, sjajno izveli.

Ratni metež uzeo je maha; talijani su okupirali Dalmaciju nastojeći talijanizirati stanovništvo, posebno imati utjecaja među djecom. I u tom okruženju, don Ivo je uz pomoć naroda, biskupa i same crkve obnovio velik dio crkvenog inventara, a 3. ožujka 1942. započeo je gradnju kamenoga stubišta od rive do Župne kuće.

U temelj je postavljena sljedeća spomenica:

Stoga, i danas u miru, bilo bi lijepo kad bi vlasti te skale, taj ponos Rogoznice mogle bolje održavati!

No, ratne strahote su trajale. Mržnja onih koji su uvijek bili neprijateji našega naroda otela je stadu pastira i srce. Don Ivo se, zajedno s kolegom don Antom Juričevim uputio u Šibenik. Blizu Krapnja, pored svjetionika Dvanjke, upali su u zasjedu četnika preobučenih u partizane. Uz ostale ljude koji su bili s njima, četnici su izmasakrirali i zaklali don Ivu i don Antu. Njihova tijela bačena su u more. Ubio ih je Aldo Drašković, četnik iz okolice Trogira koji je 45. uhićen i osuđen. Aldo, koji zbog svojih poroka i grijeha, kojih se nije želio odreći, obmanjuje samoga sebe, uvjeravajući se da ne postoji Bog pa da bi mu morao dati račun o životu, takvu čovjeku nije bilo do istine. A Duh Božji koji je Duh Istine i darovatelj vjere, od takva je, dakle čovjeka, već u samome početku bio odbačen.

Grobna jama don Ive Jurčeva je more, njegovo plavetnilo ali sjećanje na njega ne blijedi. Njegovu dušu Bog nije ostavio među mrtvima nego je u nebeskim visinama, u plavetnilu neba, u njegovoj Hrvatskoj.

Sveta misa za ubijene svećenike bit će u srijedu u Primoštenu, u crkvici sv. Roka u 11.00 sati. Koncelebriranu sv. misu predvodi otac biskup Tomislav!

POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE I SVJETLOST VJEČNA SVJETLILA NJIMA! POČIVALI U MIRU BOŽJEM.

Da ne ohladni ljubav mnogih

usp. Mt 24, 12

Već dvanaestu godinu, 3. korizmenu nedjelju posvećujemo potrebama Katoličke Crkve i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Bog, Otac milosrđa, i ovu nas Korizmu poziva na "sakramentalno obraćenje", na povratak Gospodinu u svim područjima naših života, pa tako i nadilaženjem samoljublja i sebičnosti. 

Iz poslanice mons. Josipa Mrzljaka citirat ću sljedeće: " Pozivam vas, braćo i sestre, da misleći na naše sunarodnjake u Bosni i Hercegovini molite za njihov ostanak i opstanak, da molite, zajedno sa svim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, sa svim našim iseljenicima po  cijelome svijetu i cjelokupnim Božjim narodom, da Crkva u Bosni i Hercegovini bude znak mira, zajedništva i solidarnosti, da svi mi u svojim srcima, kao plod korizmenih nastojanja, zapalimo svjetlo nade za Hrvate u Bosni i i Hercegovini svjedočeći: Niste sami! Moleći i darujući, prema svojim mogućnostima, zahvalimo i pokažimo Gospodinu da nam naši bližnji u vjeri nisu daleko od srca". 

ALOJZIJE GONZAGA

Alojzije (Luigi) Gonzaga potomak glasovite plemićke obitelji, rodio se 9. ožujka 1568. u obiteljskom dvorcu u gradu Castiglione delle Stiviere (provincija Mantova, Lombardija), kao prvorođeni sin nasljednik. Od malih nogu spremali su ga za karijeru vojnika i dvoranina i sam dječak sanjao je o vojničkom pozivu, ali ga je majka Marta naučila važnosti molitve i ljubavi prema dragom Bogu i siromasima.

Od 1576. s bratom Rodolfom boravio je kao paž na dvoru Medicijevih. Tamo je učio latinski i francuski, plesao je i odlazio u lov. Uskoro je obolio od bolesti bubrega, bio je prikovan za krevet, ali sve to prihvatio je kao blagoslov. Vrijeme je provodio u molitvi i čitajući životopise svetaca.

Tri godine kasnije boravio je na dvoru vojvode od Mantove i tamo je ostao zaprepašten nasilnim i lakoumnim dvorskim životom.

Sljedeće godine, 1579. vratio se u svoj dom gdje je svetu pričest primio od Karla Boromejskog.

Kao mladić divio se djelovanju isusovačkih misionara u Indiji, podučavao je vjeronauku dječake u Castiglioneu, a redovito je i pohađao crkve kapucina i barnabita u Casaleu Monferrato.

Već 1582. odlazi na kraljevski dvor u Madridu, tamo je imao priliku doživjeti sav sjaj i raskoš, ali on se ipak kao 17-godišnjak odrekao sveg sjaja i raskoši. Odrekao se titule markiza i vlasništva nad imanjem u korist mlađeg brata Rodolfa. Godine 1585. stupio je u novicijat Družbe Isusove u Rimu. Sav sjaj bogatstva zamijenio je poniznim, jednostavnim redovničkim životom. Živio je asketski, patio je od kožnih bolesti, glavobolje i nesanice.

Po završetku novicijata studirao je teologiju i filozofiju na rimskom kolegiju uz duhovno vodstvo Roberta Bellarmina, kasnijeg kardinala i svetca, koji je napisao njegov životopis.

Nekoliko godina kasnije 1591. u Rimu je izbila epidemija kuge, a isusovci su otvorili bolnicu za oboljele. Alojzije Gonzaga dobrovoljno je odlučio njegovati bolesne pri čemu se i sam zarazio. U 23. godini života je preminuo. Blaženim ga je proglasio 1605. papa Pavao V., a svetim 1726. papa Benedikt XIII.

Zaštitnik je mladeži, studenata, očnih bolesnika i slabovidnih osoba, osoba koje boluju od AIDS-a i osoba koje o njima brinu, katoličke mladeži, isusovačkih novaka, kužnih bolesnika, tinejdžera te mnogih naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

Prema običajniku naše župe, sveta se misa služila za školsku djecu pred kipom sv. Alojzija!

U spomen na Vukovar

Prijatelj

Trećega ljeta

po ulasku mom

u ovaj grad,

došao je lijep

u visokoj kiši.

U zamišljenoj ruci

donio je šum ravnice,

a jedna uska dugačka rijeka

u njegovim tihim koracima

skandirala je

svoje ime.

Boje zaljubljene jeseni

nisu znale otići 

iz njegove kose.

I zima se (kradom) ponavljala

u njegovim tamnim vlasima.

Njegova je duboka duša

milovala zemlju,

i, izrasla iz zemlje,

uranjala u njezine ponore. ( Josip Pupačić) 

Dan je sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, simbole hrvatskog otpora i pobjede, borbe za slobodu.. Vukovar, vječni je podsjetnik na sve one koji su dali život za Domovinu iskazavši nadljudsku žrtvu u stvaranju hrvatske države. 

Trideseta obljetnica, trenutak je da se prisjetimo opsade, razaranja, ubijanja, klanja, razdvajanja obitelji, logora, brutalnosti i iživljavanja nad svime što je hrvatsko ali isto tako Vukovarje naš PONOS, naša BUDUĆNOST, naša VJERA , naša NADA u sretniju, bolju, pravedniju Hrvatsku

PORUKA PAPE FRANJE UZ NEDJELJU DOBROGA PASTIRA

Poruka pape Franje biskupima, svećenicima, posvećenim osobama i vjernicima iz cijeloga svijeta za 61. svjetski dan molitve za zvanja [21. travnja 2024.]

Pozvani sijati nadu i graditi mir

Draga braćo i sestre!

Svjetski dan molitve za zvanja poziva nas svake godine razmišljati o dragocjenom daru poziva koji Gospodin upućuje svakome od nas, svom vjernom narodu koji je na putu, kako bismo imali udjela u njegovu naumu ljubavi i uosobljivali ljepotu Evanđelja u različitim životnim stanjima. Osluškivanje Božjeg poziva nipošto nije izvana nametnuta dužnost, možda u ime religijskog ideala, već je to, naprotiv, najsigurniji način na koji možemo jačati želju za srećom koju nosimo u sebi: naš život postaje ostvaren i ispunjen kad otkrijemo tko smo, koje su naše odlike, na kojem području ih možemo učiniti plodonosnima, kojim nam je putem ići da bismo postali znak i oruđe ljubavi, prihvaćanja, ljepote i mira u sredinama u kojima živimo.

Tako je ovaj Dan uvijek lijepa prilika da se sa zahvalnošću pred Gospodinom spomenemo vjernog, svakodnevnog i često skrivenog predanog rada onih koji su prigrlili poziv koji uključuje cijeli život. Mislim na samozatajne majke i očeve koji ne gledaju prvenstveno na same sebe i ne povode se za trendom površnog načina življenja, već svoj život podređuju brizi za odnose otvarajući se, s ljubavlju i nesebičnošću, daru života i stavljajući se u službu svoje djece i njihova odrastanja. Mislim, nadalje, na sve one koji svoj posao obavljaju predano i u duhu suradnje; na one koji se na različitim područjima i na razne načine zalažu za izgradnju pravednijeg svijeta, solidarnije ekonomije, pravednije politike i humanijeg društva: na sve muškarce i žene dobre volje koji se posvećuju zajedničkom dobru. Mislim i na posvećene osobe koje od svog života čine prinos Gospodinu u tišini molitve kao i u apostolskom djelovanju, ponekad na rubnim područjima i ne štedeći nimalo same sebe, kreativno pronoseći svoju karizmu i stavljajući je na raspolaganje onima s kojima se susreću. Mislim, na kraju, također na one koji su prihvatili poziv na zaređeno svećeništvo i posvećuju se naviještanju Evanđelja te lome svoj život, zajedno s euharistijskim kruhom, za svoju braću i sestre, sijući nadu i pokazujući svima ljepotu Božjega kraljevstva.

Mladima, osobito onima koji osjećaju da su se udaljili od Crkve ili su u nju izgubili povjerenje, želim poručiti ovo: dopustite da vas Isus očara, uputite mu svoja važna pitanja kroz tekstove Evanđelja, dopustite da njegova prisutnost u vama pobudi nemir, koji nas uvijek dovodi u spasonosnu krizu. On poštuje našu slobodu više nego bilo tko drugi, ne nameće se, nego se nudi: dajte mu prostora i naći ćete svoju sreću u nasljedovanju njega i, ako bude od vas to tražio, u potpunome predanju njemu.

Narod na putu

Raznolikost karizmî i pozivâ koje kršćanska zajednica prepoznaje i prati pomaže nam u punini shvatiti svoj kršćanski identitet: kao Božji narod koji kroči putovima svijeta, prodahnut Duhom Svetim i poput živog kamenja ugrađenog u Tijelo Kristovo, svaki od nas otkriva da je član velike obitelji, dijete Oca i brat i sestra svojim bližnjima. Nismo otoci zatvoreni u sebe, već dijelovi cjeline. Zato Svjetski dan molitve za zvanja nosi pečat sinodalnosti: brojne su karizme te smo pozvani slušati jedni druge i zajedno putovati kako bismo otkrili i razlučili na što nas Duh poziva za dobro svih.

Nadalje, u ovom povijesnom času naš nas zajednički put vodi prema Jubilejskoj 2025. godini. Kročimo kao hodočasnici nade prema Svetoj godini kako bismo, ponovno otkrivajući vlastiti poziv i povezujući različite darove Duha, u svijetu bili posrednici i svjedoci Isusova sna: činiti jednu obitelj, ujedinjenu u Božjoj ljubavi i povezanu čvrstim vezom ljubavi, zajedništva i bratstva.

Ovaj je Dan, na poseban način, posvećen molitvi da se od Oca isprosi dar duhovnih zvanja za izgradnju njegova kraljevstva: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju« (Lk 10, 2). A molitva se – kao što znamo – više sastoji u slušanju nego u riječima upravljenim Bogu. Gospodin govori našemu srcu i želi ga pronaći otvorena, iskrena i velikodušna. Njegova se Riječ utjelovila u Isusu Kristu, koji nam objavljuje i priopćava svu volju Očevu. U ovoj 2024. godini, posvećenoj upravo molitvi kao pripravi za Jubilej, pozvani smo ponovno otkriti neprocjenjiv dar mogućnosti razgovora s Gospodinom, od srca srcu, i tako postati hodočasnici nade, jer »molitva je prva snaga nade. Moliš i nada raste, napreduje. Rekao bih da molitva otvara vrata nadi. Nada postoji, ali svojom joj molitvom otvaram vrata« (Kateheza, 20. svibnja 2020.).

Hodočasnici nade i mirotvorci

Ali što znači biti hodočasnici? Svaki onaj koji se odluči na hodočašće nastoji prije svega imati jasan cilj i ima ga stalno na pameti i na srcu. Međutim, da bi se došlo do zacrtanog cilja, potrebno je istodobno usredotočiti se na trenutni korak, a za to trebamo biti lagani, osloboditi se nepotrebnih tereta, nositi najnužnije sa sobom i boriti se svaki dan da nas umor, strah, nesigurnost i tama ne zaustave na putu kojim smo krenuli. Tako, biti hodočasnik znači svaki dan krenuti iznova, počinjati uvijek iznova, iznova otkrivati zanos i snagu za dovršetak različitih etapa putovanja koje, unatoč umoru i poteškoćama, pred nama uvijek otvara nove horizonte i nepoznate vidike.

Smisao kršćanskog hodočašća jest upravo u tome: na putu smo otkrivanja Božje ljubavi i istodobno otkrivanja samih sebe, kroz poniranje u sebe same, ali uvijek potaknuto raznolikošću odnosâ. Mi smo, dakle, hodočasnici zato što smo pozvani: pozvani ljubiti Boga i ljubiti se međusobno. Tako se naše putovanje na ovoj zemlji nikada ne pretvara u uzaludan napor ili besciljno lutanje. Naprotiv, svakoga dana, odgovarajući na vlastiti poziv, nastojimo činiti moguće korake prema novom svijetu gdje se živi u miru, pravdi i ljubavi. Mi smo hodočasnici nade jer težimo boljoj budućnosti i nastojimo je na tom putu graditi.

To je, u konačnici, cilj svakog poziva: postati muškarci i žene nade. Kao pojedinci i kao zajednica, u raznolikosti karizmi i službi, svi smo pozvani “dati tijelo i srce” nadi Evanđelja u svijetu obilježenom epohalnim izazovima: prijetećim širenjem trećeg svjetskog rata u dijelovima; mnoštvom migranata koji bježe iz svoje domovine u potrazi za boljom budućnošću; stalnim porastom siromašnih; opasnošću od nepovratnog ugrožavanja zdravlja našeg planeta. A svemu tome valja pridodati i teškoće s kojima se svakodnevno susrećemo i koje ponekad prijete da nas gurnu u rezignaciju ili defetizam.

U ovom našem vremenu ključno je, dakle, za nas kršćane njegovati pogled pun nade, kako bismo mogli plodonosno raditi u skladu s povjerenim nam pozivom u službi Božjeg kraljevstva, kraljevstva ljubavi, pravde i mira. Ta nada – uvjerava nas sveti Pavao – »ne postiđuje« (Rim 5, 5), jer to je obećanje koje nam je dao naš Gospodin Isus da će uvijek ostati s nama i uključiti nas u djelo otkupljenja, koje On želi izvršiti u srcu svakog čovjeka i u “srcu” stvorenoga svijeta. Ta nada nalazi svoj kotač zamašnjak u Kristovu uskrsnuću, koje »sadrži životnu snagu koja je prožela svijet. Tamo gdje se sve čini da je mrtvo, sa svih se strana iznenada ponovno javljaju klice uskrsnuća. To je neodoljiva sila. Istina je kako se mnogo puta čini da Bog ne postoji: vidimo nepravde, zla, ravnodušnosti i okrutnosti koje ne jenjavaju. No isto je tako sigurno da usred tame počinje uvijek nicati nešto novo, koje prije ili poslije daje plod« (Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 276). Apostol Pavao još kaže da »u nadi smo spašeni« (Rim 8, 24). Otkupljenje ostvareno na Uskrs daje nadu, sigurnu, pouzdanu nadu kojom se možemo suočiti s izazovima sadašnjega časa.

Biti hodočasnici nade i mirotvorci znači, dakle, temeljiti svoj život na stijeni Kristova uskrsnuća, znajući da nijedan trud koji činimo u pozivu koji smo prigrlili i u kojem ustrajemo nije uzaludan. Unatoč neuspjesima i padovima, dobro koje sijemo raste u tišini i ništa nas ne može odvojiti od našeg konačnog cilja: susreta s Kristom i radosti zajedničkog življenja u uzajamnom bratstvu zauvijek. Taj konačni poziv moramo anticipirati svaki dan, jer odnos ljubavi s Bogom i našom braćom i sestrama već sada počinje ostvarivati Božji san, san o jedinstvu, miru i bratstvu. Neka se nitko ne osjeća isključenim iz tog poziva! Svaki od nas, s ono malo što ima i u svom životnom stanju, može biti, uz pomoć Duha Svetoga, sijač nade i mira.

Hrabrost uključivanja

Zato još jednom ponavljam ono što sam rekao na Svjetskom danu mladih u Lisabonu: “Rise up! – „Ustanite!”. Trgnimo se oda sna, izađimo iz ravnodušnosti, otvorimo rešetke zatvora u koji smo se ponekad zatvarali, da svaki od nas uzmogne otkriti svoj poziv u Crkvi i svijetu i postati hodočasnik nade i mirotvorac! Neka nas u našem životu pokreće strast i s ljubavlju se brinimo za ljude oko sebe i okolinu u kojoj živimo. Ponavljam: imajte hrabrosti uključiti se! Don Oreste Benzi, neumorni apostol milosrđa koji je uvijek bio na strani posljednjih i bespomoćnih, znao je ponavljati da nitko nije toliko siromašan da nema što dati i nitko nije toliko bogat da ne može nešto primiti.

Ustanimo, dakle, i krenimo kao hodočasnici nade, da i mi, kao Marija svetoj Elizabeti, donosimo navještaje radosti, rađamo novi život i budemo graditelji bratstva i mira.

Rim, Sveti Ivan Lateranski, 21. travnja 2024., Četvrta uskrsna nedjelja.

FRANJO

Nadovezujući se na poruku pape Franje uz Dan molitve za duhovna zvanja, pročitah svjedočanstvo o sestrama iz belgijskoga grada Banneuxa, najvećeg Marijanskog svetišta u Belgiji, poznatog pod imenom Svetište Djevice siromaha. Ukazanje se zbilo 15. siječnja 1933. djevojčici Mariette Beco (11). Djevojčica je Gospu upitala: " Tko ste vi, moja lijepa Gospođo?", a Gospa je odgovorila: Ja sam Djevica siromašnih! Tijekom svih ukazanja Gospa je tražila od Mariette da moli, a tijekom  jednog ukazanja, na tome je mjestu   usred zime izbio izvor žive vode. Tko bude pio vode koju ću mu ja dati (...) postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni. (usp. Iv 4,14)

U sljedećem ukazanju, Gospa je pojasnila kako je taj izvor namijenjen svim narodima da bi se liječili bolesni. Zadnji puta, Gospa se ukazala 2. ožujka. I upravo sestre zajednice iz Banneuxa koje imaju svoju misiju u Tanzaniji, jednom godišnje obilaze otoke te zemlje, sela porazbacana po planinama, džunglama kako bi spasile djecu od siromaštva, od trgovaca ljudima, droge, divljih zvijeri... Na toj misiji i same sestre su često zlostavljane, mučene ali s njima, na tim krvavim stazama je Bog koji ih vodi djeci, budućim učenicima kojima njihov dolazak znači - spas! Spasonosni rad Marijinih sestara sa siromašnima, osnovao je otac Alojzije Schwartz, čije su se zajednice Boystown i Girlstown proširile na sedam zemalja, postavljajući temelje najvećeg katoličkog sustava  skrbi za siročad i napaćenu djecu u povijesti svijeta. Njihovom pomoći, više od 175 000 djece, maturiralo je. Mnogi su diplomirali, postali bitni sudionici života u svojim zemljama, dio njih se zaredio, postali su svećenici, časne sestre nastavljajući s vrjednotama čašćenja Boga ulažući u to i vlastiti život.

Deseci tisuća njih bilo bi mrtvo, prodano, gladno. To je misija, nasljeđe oca Alojzija koje vode hrabre časne sestre koje se s ljubavlju i odricanjem posvećuju božanskome posluhu.

Sv. Ivan Trogirski

" Oni koji lađama zaploviše morem

da po vodama silnim trguju:

oni vidješe djela Jahvina

čudesa njegova na pučini.

On reče i olujni se vjetar uzvitla

Što u visinu diže valove mora....

Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi

i on ih istrže iz svih nevolja.

Smiri oluju u tih povjetarac,

Valovi morski umukoše.

Obradovaše se tišini,

u željenu luku on ih povede... (Ps 107, 23-30

Sv. Ivan Trogirski, čovjek iznimnih ljudskih i svetačkih osobina,  živio je u 11. stoljeću. Biskupom trogirskim bio je gotovo 40 godina. U bremenitim vremenima u kojima je živio pozivao je na mir, zalagao se za pravednost, zajedništvo i ljudske živote. Sv. Ivana povezujemo s mnogo legendi, a najpoznatija je ona prema kojoj je, putujući u Šibenik po olujnom vremenu doživio brodolom nakon kojega je hodao po moru, smirio valove i po njegovom zagovoru spasio mornare i sav teret.

SVETA MISA JE U SUBOTU, 31. KOLOVOZA U 18.30!

SV KAJO, papa

17. prosinca 283. papom je postao Sveti Kajo. Podrijetlom je bio s područja Salone, glavnom središtu rimske provincije Dalmacije, čije se ruševine nalaze kod današnjeg Solina. Prema predaji, sveti je Kajo, pri Dioklecijanovom progonu, utočište pronašao u katakombama. Bogoslužja je obavljao po privatnim kućama. Mučeničku je smrt podnio 22. travnja 296. godine. U Splitu i okolici, a i u našoj župi u Podorljaku, bio je veoma štovan svetac. Sveta je misa s procesijom, u Podorljaku, 22. 4. u 10.30!

GOSPA OD POMOĆI

Gospi sviju sanja hram sam digo i ja

Na vrhuncu svojih želja i čeznuća;

Moja vjera živa, moja molba vruća

Kleče pred oltarom što vonja i sija.  (V. Nazor: Gospa sviju sanja)

345. godine sv. Ivan Zlatousti nazvao je Mariju, pomoćnicom kršćana. U svibnju, Marijinu mjesecu slavimo je kao Pomoćnicu kršćana. U litanije taj je zaziv uveden poslije pobjede kršćanske vojske nad Turcima 7. listopada 1571. u bitki kod Lepanta. Godine 1683. Turci su bili pred zauzimanjem Beča ali su kršćani pod vodstvom poljskog kralja Sobjeskoga pobijedili nadmoćnijeg neprijatelja. I francuski vladar Napoleon borio se protiv Petrovih nasljednika. Papu Pia VI izopčio je iz crkve, bacio u tamnicu u kojoj je ostao sve do svoje smrti. I papu Pia VII je zatvorio i držao šest godina u zarobljeništvu da bi se na 24.svibnja 1814. godine nakon Napoleonova poraza kod Leipziga, vratio u Rim. Putem je u znak zahvalnosti posjetio mnoga Marijina svetišta jer se uzdao u njenu pomoć.Stoga, Mariju, Pomoćnicu kršćana slavimo kao uspomenu na svečani povratak Pia VII iz sužanjstva. 

Procesija kroz mjesto i sv. Misa  u 10.30. Popodne, procesija oko crkve u 17.30!

SV. FRANJO SALEŠKI

Kada se izlažeš toplini i svjetlosti sunca, primjećuješ da tvoja koža poprima lijepu, tamnu boju. Kada se izlažeš Bogu u osobnoj molitvi, bivaš preobražen, ali iznutra. Ti susreti s Bogom bit će za tebe poput izvora koji natapa i oplođuje tvoje unutarnje potencijale. Doista, preporučujem ti od svega srca da redovito odvajaš vrijeme za susret sa svojim Bogom u dubini duše, za duboki susret tvojega i Božjega srca. Vidiš, ako budeš redovito provodio vrijeme s njime, on će te oblikovati. Krist je u evanđelju za sebe rekao da je "svjetlo". To nije prazna riječ. Dopusti mu da te prosvijetli.

Daruj svojemu Bogu vrijeme i s njime jednostavno i prisno razgovaraj i tvoja će nutrina početi govoriti njegovim jezikom. Osobna molitva - to su ulazna vrata. Koristi se njima, prolazi kroz njih! (Sv. Franjo Saleški, Filotea 21. stoljeća)

MAJČIN DAN

Mjesec svibanj posvećen je najljepšoj i najvećoj ženi, našoj nebeskoj majci,  Blaženoj Djevici Mariji. U svibnju slavimo i Majčin dan, dan posvećen majkama i majčinstvu. Majka- najveće je blago. Ona je naša škola, naša učiteljica, ona nas uči što je život, što je čovjek. Majka je izvor života, naša najveća radost. Imati majku, najveće je bogatstvo. 

Blagoslov za majku

Blagoslovi Gospodine, sve žene kojima si povjerio majčinstvo. Neka ih Duh Sveti uvijek nadahnjuje i osnažuje u njihovom poslanju. Daj da vjerno slijede primjer Marije, majke Božje, i uče iz njene poslušnosti, poniznosti i nesebične ljubavi. Izlij svoju milost na sve majke, daj im hrabrosti u vremenima straha, razboritosti u vremenima nesigurnosti i nade u vremenima nevolja. Neka ih tvoj blagoslov prati danas i u svakom novom danu. To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN MAJČIN DAN!

MOLITVA

GODINA MOLITVE - USUSRET JUBILEJSKOJ 2025. GODINI - OD ISUSOVA ROĐENJA

" O ta molitva, kako je samo velika! Ne smije se nikad zaboraviti da je Bog želio uspostaviti vezu između neba i zemlje i kako je obećao sve ispuniti onome koji se utječe moćnom sredstvu molitve. 

Znam, znam, teški prigovor koji se upućuje: toliko smo molili, ali Gospodin kao da je gluh, a uz to svi mole, čak i naši neprijatelji, da bi zadobili ono što je velika nesreća za nas. Mi molimo dobro, ali baš dobro: s jasnom vizijom ciljeva obasjanih svjetlom vjere i uređenih u skladu s vjerom, i pustimo Gospodinu zadatak da nam odgovori. Ako On kasni u tome da nam udijeli to što tražimo, to je stoga što to još uvijek ne bi bilo dobro za naše dobro. No zbog toga se ne umanjuje naša obveza da molimo. Mir, Mir! Želja, ponizna prošnja za mirom neka bude ispred svih naših misli, naših osjećaja - i ne treba ni govoriti da mi ne želimo bilo kakav mir samo da ratovi završe, nego onaj mir koji Gospodin hoće, i za koji sv. Toma kaže da je djelo pravde: opus justitiae est pax  (Mir će biti djelo pravde), ono koje je istinsko i najviše dobro jednoga naroda. 

A ti, Djevice, Bezgrešna Majko, nastavi moliti s nama, za nas, neka tvoja moćna desnica sve podigne iz naših sadašnjih žalosti i uvede nas u domovinu nebeskih radosti. (sv. Ivan XXIII, Dnevnik duše)

VIŠE U DOGAĐANJA ŽUPE!

Crkva Sv. Vida - Sevid

Crkva sv. Vida smještena je na južnim obroncima sela Sevid. Donedavno je bila u ruševnom stanju no zalaganjem Odbora za sanaciju crkve iz ostataka nikla je jednobrodna građevina s kvadratičnom apsidom koja po svemu sudeći datira iz XV stoljeća. Konzervatorski odjel u Splitu izradio je arhitektonsku dokumentaciju zatečenog stanja i idejni projekt rekonstrukcije crkve.  Posvećena je sv. Vidu, mučeniku koji je poradi Krista trpio mučenja i iskušenja koja mu je nametao sam njegov otac. Konačno, car Dioklecijan dao mu je odrubiti glavu. Kršćani širom svijeta utječu se sv. Vidu u različitim potrebama i nevoljama. "Vita et mors duello conflixere mirando" život i smrt dvije su važne odrednice Kristove žrtve koje je slijedio sv. Vid čija nam prolivena krv daje spasenje i obraćenje i jamstvo vječnog života.   

Autor: Ilian Rachov, bugarski umjetnik koji se posebno ističe u izradi ikona tehnikom " gilding", korištenjem zlatnih listića. Velik broj njegovih ikona i ulja na drvetu nalazi se po manastirima i crkvama diljem svijeta, npr. crkva Presvetoga Srca u Torinu, crkva sv. Rite u Torinu, sv. Nicandro Bari itd. 

Sv Misa, 15.lipnja u 20.30 sati! Termin je izmijenjen zbog utakmice!

SV. ANDRIJA, ap

Ti, marni nekoć ribaru,

Što sada lovac ljudi si,

O Andrija, ti mrežom nas

Iz vala svijeta prihvati!

Rođen u Betsaidi, najprije je bio učenik Ivana Krstitelja, zatim je postao Isusov apostol dobivši nadimak "prvoprozvani", jer se prvi od apostola spominje imenom.

" I prolazeći (Isus) uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus:  Hajdete sa mnom i učinit ću vas ribarima ljudi. Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim". Mk 1,16-17)

Poslušavši Isusov nalog propovijedati evanđelje po svem svijetu, nakon Isusova Uzašašća, poduzeo je misionarsko putovanje koje ga je vodilo u područja oko Crnoga mora i u Grčku. Konačno se naselio u Patrasu i tu je propovijedao evanđelje.

Oko 60. godina kao kršćanski propovjednik uhićen je od carskog namjesnika koji ga je silio da se pokloni poganskim bogovima. Andrija to odlučno odbija i bude u Patrasu osuđen na smrt 30. studenoga 60. ili 61. godine. Smrt je podnio na križu koji je bio nakoso, u obliku slova X. Otada se takav križ naziva " Andrijin križ" . Predaja kaže da se je na križu dugo mučio dok nije umro. Ali je to vrijeme iskoristio tako da je nazočnima propovijedao Isusovo evanđelje.

Andrijinim svjedočenjem moramo i sami potvrditi da ćemo i kada nam je životni križ najteži, ostati do kraja vjerni Bogu!

HRVATSKA NOGOMETNA REPREZENTACIJA

... U opasnostima, u sumnjama, misli na Mariju, zazivaj Mariju. Slijedeći nju nećeš zalutati, zazivajući je nećeš se izgubiti, misleći na nju nećeš griješiti, ako te ona drži, nećeš pasti, predajući se njoj ne trebaš se ničega bojati, s njezinom pomoći svaki će ti napor biti lagan... (sv. Bernard) 

Molitva je osobni odnos s Bogom. I naši nogometaši, a posebno njihov trener, dopustili su da ih u životu vode Isus i njegova sveta Majka. 

BRONCA ZLATNOGA SJAJA

Što sve čini želja da se "pogine" za dres, grb, narod i Hrvatsku! Uspjeh za povijest, bravo VATRENI, ponosu sviju nas!

Najljepši božićni dar u povijesti našega naroda koji nam je podarila naša mladost, naša mlada generacija predvođena svjetskom legendom, Lukom Modrićem. Stoga, veselimo se, radujmo se!

SV. FRANJO ASIŠKI

Ljudi koji su se trudili poput Krista dobro činiti i širiti ljubav prema bližnjima, nazivamo svetima. Oni su tražili putove na kojima su slijedili Isusa. 

Jedan od njih, čašćen svuda po svijetu je i sv. Franjo Asiški. On, koji je sebe smatrao najmanjim, postao je velikan u očima ljudi. "Tko se ponizi, bit će uzvišen", reče Krist. On je, kao ni jedan svetac pokazao što znači nasljedovati Isusa. On je ljubio i slavio svijet; protestirao je svim svojim životom protiv moći novca. Prije svega je volio siromaštvo. Bio je radikalan i veseo, istovremeno. On je znao pjevati i igrati, uvjeravati, boriti se i moliti!

Godine 1205. moleći se u ruševnoj crkvi Svetog Damjana, nedaleko od Assisi-a, iznenada začuje kako mu Isus s križa govori: "Franjo, obnovi moj ruševni dom". Isus ga je, naime, pozivao obnoviti katoličku crkvu koja je bila narušena krivovjerstvima. Ne, Franjo je te riječi doslovno shvatio i mislio da treba popraviti ckvicu sv. Damjana. Proda očevo skupocjeno sukno, a dobiveni novac poda župniku da uredi crkvicu. Razljućeni otac zatraži sina da vrati novac ili da se odrekne nasljedstva. Franjo vrati novac, a odrekne se i nasljedstva. 

Kratko potom, na jednoj svetoj misi , čuo je riječi evanđelja: "Ne nosite sa sobom ni novca, ni putne torbe ni obuće!" Franjo je u tim riječima prepoznao svoj vlastiti put. Skine cipele, obuće smeđu kutu, opaše se konopcem i pođe u svijet kao prosjak. Franji, koji je u međuvremenu od svojih sugrađana proglašen ludim, priključi se više istomišljenika. Svi polože zavjet siromaštva, ideal kasnijeg Franjina prosjačkog reda. I kao nekada Isusovi učenici, i oni putuju, propovijedaju i žive od milodara.

1210. dođe Franjo s još dvanaest sljedbenika k papi Inocentu III u Rim i dobije odobrenje svojih prvih, jednostavnih redovničkih pravila. To je bio trenutak rođenja Franjevačkog reda. Njegov je red sve više rastao. Od benediktinki je dobio crkvicu S. Maria Degli Angeli s komadićem zemlje. On je to nazvao Porziuncola, što znači "komadić" i sagradi pored crkvene kuće koja je postala prvi samostan Franjevačkog reda.

Franjo je silno želio postati sličan Isusu. U jednoj je ekstazi zadobio na tijelu i Isusove rane - bio je stigmatiziran. Tu je riječ o prvoj stigmatizaciji uopće.

Franjo se u svojoj skromnosti nije smatrao dostojnim da bude svećenik i doživotno je ostao đakon. Posljednjih je godina mnogo trpio od iscrpljenosti i od više bolesti. Još ni četrdeset godina star, umro je u noći trećeg listopada 1226. godine. bio se dao prenijeti u crkvu Svete Marije Anđeoske pjevajući Psalam 141.

Sveti je Franjo imao silan utjecaj na Crkvu i društvo svojega doba, a tako i danas. U svemu stvorenome, gledao je moć, dobrotu, ljubav, zato je i djetinje ljubio, a svih je nazivao braćom i sestrama. Pjevao je pjesme prirodi, propovijedao životinjama. Osobito je znamenita njegova pjesma: Pjesma suncu.

A ovaj je listopad posebno značajan za franjevačku obitelj u Hrvatskoj; povodom 800-godišnjice od kada je sv. Franjo Asiški na brdu La Verna, tijekom mističnog iskustva i susreta s Isusom Kristom koji mu se ukazao u obliku Serafa, primio stigme na svoje tijelo, tj. Isusove rane, tkanina u relikvijaru kojom je sv. Franjo prekrivao rane došla je u Hrvatsku. "Hodočašće" relikvija dolazi u samostan i crkve gdje djeluju franjevci konventualci. Između ostalih, relikvijar će biti izložen na čašćenje u crkvi sv. Frane, Nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića, u Šibeniku od 2. do 4. listopada. 

U petak, na svetkovinu sv. Franje Asiškoga, svečana je Sveta misa u crkvi sv. Frane u 19.00 sati, a uvod je mons. Ivica Petanjak, biskup krčki.

Uz spomendan sv. Valentina

LJUBAV

Ja ljubim Boga, Čovjeka i Ženu,

U lugu hrast, u djetelini kukca;

Kad stavljam dlan na kovinu il stijenu,

Osjećam atom, u njima što kuca. (V. Nazor)

Spomendan sv. Valentina mnogima je poznat ponajprije kao Dan zaljubljenih. No sv. je Valentin u prvom redu bio svećenik koji se odlikovao mudrošću i krjeposnim životom te je bio cijenjen i kod pogana i kod kršćana. Valentin je zaštitnik skladnoga braka i mladeži spremne za ženidbu. Valentin dolazi kao vjesnik proljeća, novoga života, buđenja prirode. Valentin povezuje zaljubljene bez obzira na dob jer je ljubav, zajedništvo, toplina smisao života muškarca i žene. Stoga, neka nam spomendan sv. Valentina bude dan radosnih susreta, potvrda uzajamne privrženosti i ljubavi.

Tjedan solidarnosti s Crkvom i narodom u BiH

"PITI SA ZDENCA ŽIVOTA"

Na Gospodnjem zdencu, na kojem se neprestano zahvaća, voda je uvijek čista i svježa, životvorna, nikada ne presušuje i uvijek svima dostaje. Mi ćemo pripremiti i darovati svoj skromni dar, a Božje neizjerno uzdarje već nam je darovano i pripravljeno za nas.

Broj računa hrvatskog Caritasa je HR0523400091100080340, POZIV NA BROJ 101 - PRIVREDNA BANKA ZAGREB 

Sv. Blaž

Ant. 2. S palmom svi uđoše u kraljevstvo, vijence mučeničke primiše iz ruke Božje.

           Ti si Bog moj-tebi zahvaljujem:

           Bože moj, tebe ja uzvisujem.

           Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,

           jer je vječna ljubav njegova! 

Sveti Blaž pripada onim kršćanskim mučenicima iz prvih stoljeća kršćanstva koji su ustrajali u vjeri Isusa Krista i kad su zato morali podnijeti i najteža mučenja, a na kraju i okrutnu smrt. U životu svetoga Blaža upleteno je mnogo legendi. U ono u što ne smijemo sumnjati jest da je ustrajao u ljubavi prema Kristu, nije se mogao odreći vjere, niju je mogao zatajiti. Zarad nje podnio je najbolnija mučenja. Vjerovao je Isusovim riječima: " Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko  izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe izgubi ili sebi naudi?" 

Sveti je Blaž u narodu poznat osobito po blagoslovu grla koji se u crkvi obavlja na njegov blagdan. 

Misli

" O Isuse, moja raspeta ljubavi, klanjam ti se u svim tvojim mukama. Molim te za oproštenje zbog svih pogrešaka koje sam dosada počinio u bolima koje si mi se udostojao poslati. Predajem se duhu tvoga križa i u tom duhu kao i u svoj ljubavi neba i zemlje, grlim svim srcem, tebi za ljubav, sve križeve tijela i duha koji će me stići. I izjavljujem da stavljam svu svoju slavu u tvoj križ, odnosno u poniženje, oskudicu i patnje te govorim sa sv. Pavlom: Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista". (Sv. Ivan Eudes)

25. nedjelja kroz godinu

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju!

Ne Traži Boga mišlju, u praznini u kojoj se misao, tamna sjenka gubi. Uza te Bog je, uvijek u blizini, u stvarima oko tebe, u zvuku i muku. Bog ti je uvijek najbliži od svega; diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba. Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica. I plaši te iz svake stvari: nema tajne, ne pružaj misao u tamnu daljinu. Uza te Bog je. Otvori sva čula: na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti, Bog oko tebe sja, treperi, miriše i šušti. ( Antun Branko Šimić)

Da se ne zaboravi!

Prošla je 31 godina otkako je Vatikan priznao Hrvatsku

Svjetski dan misija

Pođite i pozovite sve na gozbu (usp. Mt 22,9)

                 Djeca u Zambiji, u očekivanju bombona! Ona su vesela, radosna. 

Propovijedanje Radosne vijesti o spasenju svih ljudi u Isusu Kristu, osnovna je dužnost Crkve, svih kršćana pa i nas. Crkva je misionarska, a Isus misionar. Apostoli su izvršili Isusov nalog. Razišli su se diljem svijeta, posijali sjeme Božje vjere u ljudska srca. I mi smo pozvani biti misionarima i svjedočiti za Krista u današnje vrijeme. Da bi to uspjeli, trebali bismo upoznati i zavoljeti Krista kao što je i On nas ljubio umirući za nas na križu. Na tu Kristovu ljubav uzvratimo svojom ljubavlju. To je bit i poslanje svete Crkve.

Budimo misionari Kristove ljubavi tu gdje živimo, radimo. Neka nam misijski dan bude dan vjere, pomaganja žrtvom i molitvom. Žrtve koje su misionari prolazili i koje prolaze u širenju Evanđelja neka nas hrabre i jačaju da i nama ne bude preteško evanđeosku riječ širiti svima koji je ne poznaju ili su manje od nas poučeni. Sve neugodnosti koje nas pri tome mogu snaći, neće biti ni sjena onoga što su prošli veliki misionari crkve, sv. Pavao i sv. Franjo Ksaverski. 

Geslo ove misijske nedjelje glasi " Pođite i pozovite sve na gozbu". Poći i pozvati na gozbu pretpostavlja odaziv na Kristov poziv. Prvi je korak misije Gospodinov poziv, drugi , čovjekov odaziv, a treći korak ostvarenje misije. Tako misija postaje beskrajan krug u koji poziva Isus iu koji su uključeni krštenici svih naraštaja. Svakim danom taj krug postaje veći i obogaćuje zemaljsku kuglu suradnicima misijskog poslanja Crkve. Kao što se može vidjeti, čitava Crkva pozvana je govoriti o vlastitom iskustvu Boga koji je prisutan u našim životima, produbljivati ​​misijsku svijest, misijski razmišljati, živjeti. Pozvani smo zapravo jačati svoju vjeru iz koje će izrasti naše misijsko djelovanje kao stil života na koji nas često poziva papa Franjo. " Prijateljstvo s Gospodinom, vidi ga kako liječi bolesne, blaguje s grješnicima, hrani gladne, pristupa isključenima iz društva, dotiče nečiste, poistovjećuje se s potrebama, poziva na blaženost, sve to ostavlja neizbrisiv trag, koji može pobuditi divljenje te "zaraznu" radost i nesebičnost, koja se ne može obuzdati (papa Franjo).

Papa Franjo u svojoj poruci za 98. svjetski misijski dan preporučuje " svim biskupijama svijeta službu Papinskih misijskih djela, koja predstavljaju glavno sredstvo " da se katolici već od djetinjstva prožimaju pravim sveopćim i misijskim duhom i da se potakne uspješno prikupljanje pomoći na dobrobit svih misija prema potrebe svake od njih" (dekret Ad gentes, 38).

Zato su zbirke koje se prikupljaju na Svjetski dan misije u svim mjesnim crkvama u cjelosti namijenjene Općem fondu solidarnosti, koji zatim Papinsko djelo za širenje vjere, u papino ime, dijeli za potrebe svih crkvenih misija.

“ Svjetski misijski dan, koji obećava Djelo za širenje vjere, dobra je prilika da misijsko srce kršćanskih zajednica sudjeluje s molitvom, svjedočanstvom života i zajedništvom dobara kako bi se odgovorilo na velike i prijeke potrebe evangelizacije .” (Radosna vijest)

Papa Benedikt XVI

" Vjerovati ne znači ništa drugo nego u noći svijeta dodirnuti Božju ruku i tako - u tišini - čuti riječ, vidjeti ljubav."

Vatican News prenio je vijest da je danas u 9:34 preminuo papa emeritus Benedikt XVI.

“S tugom vas obavještavam da je papa emeritus, Benedikt XVI., preminuo danas u 9:34 u samostanu Mater Ecclesiae u Vatikanu. Daljnje informacije bit će dostavljene što je prije moguće”, stoji u objavi.

Posljednjih dana zdravlje pape emeritusa se pogoršalo. U srijedu 28. prosinca papa Franjo pozvao je na molitvu za Benedikta te ga otišao posjetiti.

U molitvu su se uključile brojne biskupske konferencije diljem svijeta. Kardinal Bozanić uputio je hrvatskim vjernicima poziv na snažnu molitvenu blizinu prema umirovljenomu Papi.

„Papa Benedikt XVI. na brojne je načine očitovao svoju ljubav prema hrvatskim vjernicima i Hrvatskoj, čiji je vrhunac bio njegov pastirski pohod našoj Domovini i Zagrebu 2011. godine. U svakoj je prigodi i nakon toga jamčio svoju neprestanu molitvenu blizinu Crkvi i svim ljudima u našoj Domovini, na čemu smo mu neizmjerno zahvalni. Stoga u ovim danima kao sinovi i kćeri Crkve u hrvatskom narodu zahvaljujmo Bogu za sve plodove, poznate i očima skrivene, koje su nam došli po služenju pape Benedikta XVI. te pozivam sve hrvatske vjernike na snažnu molitvu da Gospodin izlije svoju osnažiteljsku milost prema tom velikom sinu Crkve Katoličke i prijatelju hrvatskoga naroda“, kazao je kardinal.

Posljednja misa na kojoj je Benedikt XVI. koncelebrirao sa svojim dugogodišnjim pomoćnikom mons. Georgom Gänsweinom bila je jučer 30. prosinca.

Benedikt XVI. preminuo je okrijepljen sakramentima i pun nade u Kraljevstvo Božje.

Papa Benedikt ostat će zapamćen kao prvi papa našeg doba koji se odrekao svoje službe, posvetivši se životu molitve i razmišljanja, " skriven od svijeta", u nekadašnjem samostanu u vatikanskim vrtovima.

U vjeri svojih roditelja, rekao je, nalazio je potvrdu katolicizma kao utvrde istine i pravednosti  protiv carstva ateizma i laži koji je predstavljao nacionalsocijalizam. Ratzingeru je bilo samo 35 godina kada  na II vatikanskom saboru njegovi poticaji  doprinose onoj otvorenosti kojom Crkva ulazi u modernu. Nitko drugi kao ovaj teološki tinejdžer, kako zahvalno izjavljuje Ivan XXIII, nije znao bolje izraziti ono što je on kao inicijator kanio ostvariti ovim Saborom. 

Kao predstojnik kongregacije za nauk vjere, koji četvrt stoljeća čuva leđa Ivanu Pavlu II, upozorava: " Stvarni je problem našeg povijesnog časa taj, što Bog iščezava s obzora ljudi. Zbog gašenja svjetla koje dolazi od Boga, čovječanstvo zahvaća dezorijentiranost čije ćemo razorne posljedice sve više uočavati". Vizionar, prorok!

Nezaboravna je njegova jadikovka na križnome putu u Rimu u ožujku 2005. " Koliko prljavštine ima u Crkvi", progovara, " i upravo među onima koji bi u svećeništvu trebali posve pripadati Njemu?"

Nekoliko dana nakon što je na Veliki petak pozvao na promišljanje o samima sebi  i na očišćenje, stupio je iza zastora bazilike sv. Petra pred mnoštvo ljudi koje mu je klicalo kao 265. nasljedniku apostolskoga prvaka. On je "mali papa", jednostavan radnik u vinogradu Gospodinovu, koji dolazi nakon velikoga Karola Wojtile i zna što mu je činiti. Pravi problemi Crkve, pojašnjava Pontifex, nisu u opadanju članstva nego u opadanju vjere.

Benedikt XVI radi tiho, on samo stoji na mjestu nekoga drugoga koga se jedino mora ljubiti u koga se jedino mora vjerovati, Isusa Krista, utjelovljenu Božju Riječ.

Papa em. Benedikt XVI, jedan je od najvećih teologa XX, a i XXI stoljeća. U jednom je intervjuu napisao: "Mislim da je naša velika zadaća sada, nakon što su razjašnjena neka temeljna pitanja, u prvom redu iznova osvijetliti prvenstvo Boga. Danas je važno vidjeti da Bog postoji, da nas se Bog tiče i da nam daje odgovore. I obrnuto, kada On otpadne, koliko god sve drugo bilo pametno, čovjek gubi svoje dostojanstvo i svoju istinsku ljudskost i time ruši ono bitno. Mislim da zbog toga danas moramo staviti nov naglasak na prvenstvo o Bogu."

Završetak sanacije i rekonstrukcije zvonika

Velika su i čudesna djela tvoja,

Gospodine, Bože, Svevladaru!

Pravedni su i istiniti putovi tvoji,

kralju naroda!

Postavljanjem križa i klesanjem slova zaključeni su radovi na sanaciji i rekonstrukciji zvonika Župne crkve.

BLAŽENA DJEVICA MARIJA ŽALOSNA

Dušom njenom razboljenom,

rastuženom, ražaljenom

prolazio mač je ljut.

Pobožnost prema Žalosnoj Gospi ima svoj biblijski temelj u proroštvu starca Šimuna Mariji: " A i tebi će samoj mač probosti dušu" (Lk2,35). Godine 1814. papa Pio VII proširio je blagdan "Gospe od sedam žalosti" na cijelu Crkvu na spomen povratka iz Napoleonova sužanjstva.

Uz blagdan Presvetoga Trojstva

Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji!

Sv. Franjo Ksaverski

Uz apostola Pavla, sv. je Franjo Ksaverski, isusovac, najveći misionar svih vremena. Svim je snagama vršio zapovijed Isusa Krista: " Pođite i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovijedio". Činio je i trpio i propovijedao, on stranac, u raznim zemljama, među poganskim narodima, Isusovu zapovijed. 

Njegove žrtve pri širenju Evanđelja neka nas hrabre i jačaju da i nama ne bude preteško evanđeosku riječ širiti onima koji je ne poznaju i koji su od nas manje poučeni. Sve neugodnosti koje nas pritom mogu snaći, neće biti ni sjena onoga što je sve prošao sv. Franjo.

Putujući, po nalogu pape i portugalskoga kralja, svoje misionarsko djelovanje započeo je u Goi u Indiji. Svuda, gdje bi dolazio, učio je jezik, običaje i religije stanovništva. Najveći cilj bila mu je uz Japan, Kina no taj plan nije uspio ostvariti. Stigao je otok Sancian i dalje mu nije bilo dozvoljeno.Teško je obolio i 3. prosinca 1552. godine preminuo. 1622 . proglašen je svetim, a papa Pio XI 1927. godine proglasio ga je zaštitnikom svih misija.  

..... kad me vidiš u nevolji i tjeskobi, svojim blagim zagovorom priskrbi mi Božju pomoć. Molim te, da me nikada ne napuštaš, nego uvijek štitiš, pomažeš i braniš od svih đavolskih muka i napadaja, bdijući nada mnom dan i noć, svakoga sata i trenutka. I kad ovaj život dođe do kraja, ne dopusti zlodusima da me uplaše, pa da upadnem u beznađe. Ne napuštaj me, moj Čuvaru, sve dok me ne uvedeš u blaženo gledanje Boga, u slavu koju bih onda s Tobom i blaženom Božjom Majkom Marijom i sa svima svetima uživao zauvijek. Amen. (Molitva sv. Franje Ksaverskog Anđelu čuvaru)

PRESVETO TROJSTVO

Trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i u svima! (Ef 4, 3-6) 

Trojstvo je savršeno. Njega spoznajemo u Ocu i Sinu i Duhu Svetome, te nema ništa stranog ili izvana primiješana, niti se sastoji od stvoritelja i stvorenja, već čitavo ima stvaralačku  i činiteljsku moć: narav mu je slična i zasebna, jedne je djelotvornosti i djelovanja. Otac po Riječi u Duhu Svetome sve čini i tako se čuva jedinstvo svetoga Trojstva. Zato se u Crkvi jedan Bog propovijeda koji je nad svime, sve je po njemu i on je u svemu. Nad svime svakako kao Otac, kao počelo i izvor; sve je po njemu naravno po Riječi, konačno, on je u svemu u Duhu Svetome.

                                                                                                Sveti Atanazije, biskup

Pregolema je i sveobuhvatna ljubav u Bogu. Bog je Život, Istina i Ljubav. Sad znamo da je Život Otac; Istina je Sin; a Ljubav je Duh Sveti.

Sv. Ivan Pavao II

22. listopada spomendan je velikoga pape, pape Ivana Pavla II. " Ne bojte se!", ohrabrujuće su riječi koje izviru iz Evanđelja, a koje i danas osvjetljuju sjećanje na njega i potiču nas na ljubav, na ljubav prema Bogu i čovjeku. Hrvatski ga se katolici rado sjećaju jer im se uvijek obraćao na hrvatskom jeziku, hrabrio ih posebno u prijelomnim trenutcima međunarodnog priznanja i zauzimanja da se zaustavi ratna tragedija kojom je naša zemlja bila pogođena. 

Cijeloga je svojega pontifikata isticao da jedinstvo europskoga naroda treba graditi na kršćanskim korijenima i vrijednostima. Pastir, misionar, mislilac, pjesnik hrvatskome je narodu darovao dva proglašena sveca i tri proglašena blaženika, među kojima, za nas sveto mjesto ima bl. Alojzije Stepinac, mučenik.

Stoga, spomen na Ivana Pavla vječno će živjeti u srcima Hrvata!

ADVENT - DOŠAŠĆE

Od Jude žezlo se kraljevsko ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj koji će se poslati: on je iščekivanje naroda. (Post 49,10)

          Došašćem, vremenom radosne nade,  započinjemo novo liturgijsko vrijeme koje nas pripravlja na slavlje rođenja Gospodina našega Isusa Krista i na onaj konačni susret s Gospodinom koji će se dogoditi na svršetku svijeta kada će se pojaviti kao Kralj svega stvorenoga i kao Sudac svih ljudi. Isus neprestano dolazi pred vrata ljudskih srdaca i očekuje da mu se čovjek u vjeri, nadi i ljubavi otvori kako bi ga on obogatio svojim milosrđem i blagošću. On nam dolazi kroz svoju Riječ, kroz sakramente, vidljive znakove njegove milosti.

Uzevši ljudsko tijelo i postavši nam jednak u svemu osim u grijehu, Isus se pojavljuje kao Svjetlo svijeta na prosvjetljenje svakog čovjeka. Oni koji ga prime postaju djeca Božja.

Došašće je i pokorničko vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela milosrđa kako bismo iskreno, čista srca primili Betlehemsko djetešce. Bdijmo; " vrijeme je da se oda sna prenemo jer nam je spasenje bliže nego kad povjerovasmo. (Rim 13, 11)

Došašće je vrijeme za ponovno otkrivanje nade koja je usidrena u Kristu. Recimo Gospodinu DA jer nam se On nudi kao Put, Istina i Život. 

Kako bismo se što bolje pripravili za dolazak Djeteta, određene su četiri nedjelje, četiri nedjelje sabranosti u kojima ćemo  "protresti" breme našeg života, naše srce i naše duše. 

Sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. ( 1Sol5, 23-24)

1. nedjelja Došašća - prorok Jeremija daje nadu vjernicima da svoju nagradu i vjernost ne očekuju na zemlji, nego od jedinoga, Pravednoga, Boga jer Bog ostaje vjeran dovijeka. 

2. nedjelja Došašća -  Gospodin će ipak doći posred Izraela no potrebno je pripraviti mu put, poravniti staze, pripremiti srca. Evanđelje stavlja pred nas Ivana Krstitelja, preteču Isusa koji nas vodom čisti, ispire od ispraznosti ovoga svijeta. 

3. nedjelja Došašća - radosna nedjelja, Gaudete, božanska radost koja mora prebivati u našim srcima, zaslugom Duha Svetoga. Radost jer smo Kristova djeca, jer Gospodin dolazi među nas. 

Ove godine, potpora siromašnim obiteljima kroz nacionalni program Hrvatskog Caritasa Za 1000 radosti - " Otvori oči! Neka srce vodi!"

Stoga, ne bojmo se otvoriti vrata Kristu, kako bi se svaka praznina naše duše ispunila milošću i toplinom prema bratu čovjeku da bismo poput bl. Majke Terezije mogli reći. " Ako ikad postanem sveta - zacijelo ću biti svetica "tame". Trajno ću biti odsutna s neba da bih palila svjetlo onima koji su na zemlji u tami".

Svaki put kad jedni drugima ljubav darujemo,

kad nevolju nesretnih ublažujemo, kad su srca

zadovoljna i sretna,

silazi Bog s neba i donosi svjetlo. - Tada je Božić. ( Pjesma s Haitija)

Svijest i savjest o pomoći potrebnima iskazala su i dječica 1. razreda Osnovne škole koja su, zajedno sa svojom učiteljicom, prikupila i darovala sredstva za pučku kuhinju Caritasa naše biskupije!  

4. nedjelja Došašća - Krist je obznanjen, dolazi k nama, Emanuel - s nama Bog. Iz djevičanskog krila niknuo je cvijet - Gospodin naš Isus Krist!

Sv. Terezija Avilska

Mističarka, reformatorica reda karmeličanki, prva naučiteljica Crkve. Njezin se život izmijenio nakon što ju je dojmio kip  teško izranjenoga Krista.

1562. godine, osnovala je prvi reformirani karmel.

Naslućujući kušnje koje čekaju Crkvu i kršćanstvo, vapila je: " O kršćani, vrijeme je da branite svoga Kralja te da se tako u velikoj zapuštenosti oko njega svrstate! Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje; veliko je mnoštvo onih koji slijede Lucifera. No, najgore je što oni koji se na vani očituju kao Gospodinovi prijatelji, potajno ga iznutra izdaju, tako da on ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti." No znala je i vjerovala da je odlučujuće oružje - molitva jer iz nje i druga sredstva dobivaju svoju jakost.

DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI

O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena

i da li kojim rodom krvca vaša rodi?

Jer roblje još smo, snijuć samo o slobodi

dok smrt je blizu gluha našeg plemena.

A kukavan je Hrvat novog vremena,

Te pušta da ga stranac stalnoj smrti vodi.

Ne opiruć se klanju - krotko janje - hodi

I ne zna bacit groznog ropstva bremena.

Al vrcnuti će iskra iz vašeg kremena!

Ja vjerujem, ja znam!

Ta zar da uzaludu sve žrtve vam i mučeništva budu?

Da, roditi će rod od slavnog sjemena!

A ako ne će, sam ću zazvat pakla vatre

da spale sve, i grom da ropski narod satre!

                                                                ( Tin Ujević: Hrvatskim mučenicima)

Velika, najopsežnija vojna akcija započela je 4. 8. 1995. u ranim jutarnjim satima. Bila je to operacija pod nazivom "Oluja" kojoj je cilj bio osvajanje središta srpske pobune - Knina. Već drugog dana, hrvatske postrojbe ušle su u Knin. Tijekom 85-satnog  ratnog djelovanja oslobođen je najveći dio hrvatskog teritorija.

     Hrvatska povijest preplavljena je žrtvama za slobodu pojedinca i naroda sve do današnjih dana. Mnogi branitelji ponijeli su križ za obranu domovine stigavši i do vlastite Kalvarije. Mnoga stradanja postala su početak nadanja. Od njih trebamo učiti kako bismo sačuvali ovu svetu slobodu i budućim generacijama dali zalog novoga, sretnijeg života u kojem će živjeti Kristov duh mira, ljubavi i tolerancije, mira koji je istinsko i najviše dobro jednoga naroda.

A ti, Djevice, Bezgrešna Majko, nastavi moliti s nama, za nas, za našu domovinu, priteci nam u pomoć, podupri nas da uzmognemo stići u domovinu koju svi iščekujemo.

PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO

I dok je Isus molio" lice mu zasja kao sunce" (Mt17,2), a njegove haljine postadoše tako sjajno bijele kako ih ne može obijeliti ni jedan bjelilac na zemlji" (Mk9,3).

Blagdan Preobraženja, uzvišeni je događaj Kristova života koji nas upućuje da s očima punim vjere i klanjanja gledamo na Krista, vječnoga Kralja po kojemu trebamo gledati i obećanje vlastitog preobraženja. 

To bi nas trebalo poticati da u svome, vlastitom životu, nastojimo pobjeđivati negativnosti, dati se voditi, izići iz uhodanosti života, iz suzne doline, poći put vrhunaca, zemljovidnih ali većma duhovnih i uvijek misliti na krajnji ishod svega što činimo, na vječnost. 

Blagdan nas upućuje i na Euharistiju, koja je za nas sakrament preobraženja, a primanje svete pričesti, sjeme preobraženja.

Molbenica Gospi Pompejskoj

.... s prijestolja milosrđa, na kojem sjediš kao kraljica, pogledaj, Marijo, milostivo na nas, na naše obitelji, našu domovinu, na cijeli svijet i čitavu crkvu. (Bartol Longo, veliki promicatelj krunice i obnovitelj svetišta Pompeji).

Uz Isusa, htiio je Bog da kod njegova prijestolja bude posrednica i presveta Marija. Ona je dala svijetu početnika milosti - Isusa. Ona je najuže sjedinjena s Kristom u djelu otkupljenja. Mariji je dano da kod svog Sina bude posrednica i najmoćnija zagovornica cijele zemlje (Pio IX). Po Mariji dolazi život. Svaka milost, koja se daje svijetu, ide trostrukim putem, od Boga k Isusu, od Isusa ka Djevici Mariji, od Marije k nama (S. Bernardin S.). 

Gospo, vrijednu, silnu svak te znade, - Tko pomoć ište bez tebe, taj sprema - na let se, a za nj krila ne imade. (Dante, Raj 33,13-15)

Gospa od Anđela

Na današnji dan se prisjećamo obraćenja svetog oca Franje koji se dogodio 2. kolovoza 1208. godine u malenoj crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, a u franjevačkoj povijesti ta crkva je poznata kao Porcijunkula. Crkva Gospe od Anđela ili Svete Marije Anđeoske u podnožju Asiza ima posebno značenje za sve franjevačke zajednice te ju se naziva majkom svih franjevačkih crkava.

Dok danas slavimo blagdan Gospe od Anđela razmišljamo o Mariji koja je bila izabrana za posebno važnu zadaću. Marija je rekla svoj DA i postala Isusova majka. Ona je Gospa od Anđela ali je istodobno i naša Gospa i naša Majka. Ona je ponizna službenica Gospodnja, uzvišena žena od koje je rođen Isus. Odazvala se Bogu i posve ispunila Božji plan kao ponizna, vjerna službenica Božja. A Bog ju je uzvisio i postavio uza se, među anđele. Bog se u svojoj dobroti ne da nadmašiti. To nam je izvor radosti i utjehe. Blažena Djevica Marija, kako nas uči Crkva, jest posrednica svih milosti koje Bog dijeli bijednom čovječanstvu.

MOLITVA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA

Molitve za jedinstvo kršćana postoje otkad Crkvi prijete raskoli, dakle od početka Crkve. Već u Novom zavjetu Isus moli za jedinstvo svojih učenika. Naročito aktualne molitve postaju nakon podjela koje su se dogodile među kršćanima. Svjesni ljudskih uvjetovanosti i nesavršenosti, svjesni nedostatnosti svojih ljudskih snaga, osjećali su i osjećaju potrebu pomoći Duha Božjega u uspostavi narušenoga zajedništva. Paul James Watson, u početku pripadnik američke episkopalne crkve, a kasnije zaređen za katoličkoga svećenika, smatra se utemeljiteljem suvremene molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Za održavanje molitvene osmine za jedinstvo nije slučajno odabrao siječanjski termin (18.-25.siječnja) odnosno, cjelokupno kršćanstvo sjedinjeno je oko Stolice apostolskoga prvaka, a zadnji dan,25. siječnja, blagdan je Obraćenja sv. Pavla, dakle radikalnim obraćenjem svih kršćana koje će omogućiti i njihovo potpuno i vidljivo zajedništvo. ( Jure Zečević)

Ekumenski cilj je omogućiti, da na razini konkretnog pastorala, u svim našim župama, multikonfesionalnim i konfesionalno homogenim sredinama, bude moguće istovremeno i zajedno moliti za jedinstvo kršćana, crpeći iz istih biblijskih izvora i zajedničkih tematskih sadržaja.

U molitvi za jedinstvo prepoznajemo da je jedinstvo dar Duha Svetoga , a ne nešto što možemo postići samo vlastitim naporima.

LJUBI GOSPODINA BOGA SVOJEGA ... I SVOGA BLIŽNJEGA KAO SEBE SAMOGA (Lk 10, 25-37)

Materijale za ovogodišnju, svjetsku Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana pripremila je ekumenska skupina iz Burkine Faso. Premda izloženi nemirima, međuetničkim sukobima, sastavljači tekstova, pripadnici različitih konfesija, vjeruju da će Ljubav Kristova koja sjedinjuje sve kršćane biti jača od njihovih podjela i povezati ih na putu ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ljubav je " DNA" kršćanskog vjerovanja. Bog je ljubav, a "ljubav Kristova nas je ujedinila".

Kršćani su pozvani nasljedovati Krista pokazujući ljubav poput milosrdnog Samarijanca i susrećući potrebite s milosrđem i suosjećanjem, neovisno o vjerskoj, etničkoj ili društvenoj pripadnosti. Trebamo pomagati jedni drugima ne zato što oni pripadaju istoj skupini kako i mi, nego iz nesebične ljubavi prema bližnjemu. No, vizija ljubavi prema bližnjemu koju Isus postavlja pred nas, u današnjem svijetu je uvelike stavljena pod upitnik. Ratovi u mnogim područjima svijeta, neuravnoteženosti u međunarodnim odnosima i nejednakosti koje proizlaze iz strukturalnih prilagodbi nametnutih bilo od strane zapadnih sila bilo od vanjskih čimbenika, sprječavaju nas da ljubimo poput Krista.

Stoga, kršćani ne smiju izgubiti nadu niti prestati moliti i raditi za jedinstvo. Tijekom Molitvene osmine za jedinstvo kršćana molimo Gospodina da nam pritekne u pomoć, da izliječi naše rane i omogući nam da s pouzdanjem i nadom koračamo putem ekumenizma. (Preuzeto iz ovogodišnje Molitve za jedinstvo kršćana, KS)

Sv. Jakov, ap.

Sv. Jakov apostol