MAKSIMILIJAN KOLBE

Na uočnicu najvećega Marijinog blagdana, sjetimo se sveca koji je sve svoje, a u konačnici, i svoj život, položio u ruke bezgrješne i Posrednice milosti, Djevice Marije.

Kao desetogodišnjak, doživio je mistično iskustvo u kojem mu je nebeska Majka pružila dvije krune: bijelu i crvenu, pozvavši ga da jednu odabere. Mali je desetgodišnjak odabrao obje. One su nekom proročkom znakovitošću označile njegovu budućnost: svetost i mučeništvo. 

Pristupio je braći konventualcima. 16. listopada 1917. osnovao je Vojsku Bezgrješne sa ciljem obraćenja grješnika, krivovjeraca, raskolnika, a osobito slobodnih zidara. Težio je osnivanju gradova Bezgrješne i to mu je pošlo za rukom u Poljskoj osnovavši grad Niepokalanov. Svojim je suradnicima govorio: Tražim da budete sveti. Svetost nije luksuz, već najjednostavnija dužnost. I nije teška... Grad Bezgrješne osnovao je i u Nagasakiju.

Povratak u Poljsku donio je Kolbeu novu gorčinu. Započeo je rat. Biva uhićen, pušten, mučen, neprihvaćen od neprijatelja. 28. svibnja odveden je u Auschwitz. Redovničko odijelo zamjenjuje logoraškim. Postao je jednostavno broj 16 670. Mučenja podnosi herojski sa smješkom na ustima. Njegove riječi su: Za Isusa spreman sam trpjeti i više. Od svojega je tijela učinio junački dar ljubavi u bunkeru gladi, darovavši se za spas života oca obitelji. Njemci su ga , zajedno s ostalim ubili karbolnom kiselinom, a potom kremirali na blagdan Velike Gospe. 

Otac Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu biva proglašen svetim 10. listopada 1982. po rukama pape Ivana Pavla II.