24. siječnja ZAVJETNI DAN




 

Marijo, Marijo,

tko te u nemoći,

proseći pomoći,

ufana pozdravlja,

Marijo,

on tebe zazvavši,

zavit prikazavši,

brez lika ozdravlja,

Marijo!                 ( Antun Kanižlić, 1699-1777)

 

Puna milosti, bez grijeha, ispunjena vedrinom, Marija je Božji dar nama ljudima koju trebamo nasljedovati i njoj se utjecati. U svakom od nas neka bude Marijina vjera, Marijina duša, iskreno predanje Bogu kako bismo kao i Ona veličali Gospodina. 

Susret Marije i Elizabete pun je zanosa i radosti jer obje pod srcem nose život. Jedna, nerotkinjom prozvana, u starosti nosi Onoga koji će poravniti staze, a Marija, djevica, ponizna službenica, Sina Božjega, smrt smrti, Betlehemsku objavu i veliku objavu križa. Elizabeta, prva ispovijeda vjeru da je Marija majka Gospodina. Skladna se ljupkost izmjenjuje u dva himna koji se isprepliću: " Blagoslovljena ti među ženama" (Lk 1,42), s jedne strane; a s druge: " što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me svi naraštaji zvati blaženom" (Lk 1,48). Bog ispunja, a Marija vjeruje i u toj vjeri ide ususret ljudima, budućim naraštajima, nama hodočasnicima koji ispunjeni radošću susreta pohodimo, zavjetujući se, ovo sveto tlo.

Preko Marije, Isusove učenice i posrednice, naše se mjesto oslobodilo pošasti crnih ospica koje su svakodnevno odnosile velik broj života.

Marijin zagovor neka nam bude nadahnuće, poticaj našemu življenju, našim obiteljima, društvu, čitavome svijetu kako bismo sva naša traženja, sve naše nesigurnosti, boli i nemire usmjerili ka jedinome koji sve obnavlja, liječi, uzdiže i proslavlja, Kristu Spasitelju.

Gospo, vrijednu, silnu svak te znade,

Ko pomoć ište bez tebe, taj sprema

Na let se, a za nj krila ne imade.    ( D. Alighieri, Božanska komedija, Raj XXXIII)

 

Misno slavlje na Kapelici je u 10.30, a predvodi don Mario Matković!

 

   

             

 

 

BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM

 

 

 Zdravo budi, Marijo, prejasna Zornice, istočnog bez grijeha začeta Djevice,

jer tebe vječni Bog odabra od vijeka za radost puka svog. (Zdravo budi Marijo)

 

Oci II vatikanskog Sabora uče nas: "Urešena već prvog časa svog začeća sjajem sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao milosti puna..."

Marija, kći sionska, od prvoga je časa svoga života, od samoga začeća slobodna od svakoga grijeha. Roditelji su joj darovali naravni život, a Bog joj je dao i svoj nadnaravni. "Božja se riječ pokazuje kao sjemenka"(R. Laurentin). Marija postaje "Božji narod" koji donosi plod po Božjoj milosnoj snazi. (Kći sionska - J. Ratzinger)

Svako ljudsko biće čim se začne, opterećeno je iskonskim grijehom. Bogočovjek, Isus Krist preuzeo je na sebe odgovornost za sve ljudske grijehe - u svojoj ih je smrti usmrtio. Otkupio nas je od robovanja grešnosti. Otkupljenje je na Mariju unaprijed primjenjeno, na nju nije prešao praroditeljski grijeh. Po tome se i njezino začeće zove bezgrešnim.

" Koje Bog predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva te i opravda, koje opravda te i proslavi. ( Rim 8,29-30)

Marija je slobodna jer joj Bog daje slobodu. Ona je početak obnove čovječanstva i siguran znak kojega svi tražimo. Marija, jedina, najljepša, najsvetija, najmilija od svih stvorova. " Raduj se jer si puna milosti!"

U svijetu u kojem živimo zaslijepljeni smo ohološću, materijalizmom, hedonizmom, ne prepoznajemo bližnje, pred sebe stavljamo "imati", a ne "biti". Bog nam je tu negdje, kad nam zatreba. No, Marija, ponizna službenica u kojoj nije bilo ni najmanje sjene grijeha, pouzdala se u Boga, u njegovu milost. Neopterećena ovozemaljskim, kaže mu svoje "DA"da postane blagovjesnicom Mira Božjega.

Papa Pio IX, 8. prosinca 1854. proglasio je dogmu o Bezgrešnom začeću BDM.

30.09. Sv.Jeronim

 

Upoznat ću Te, poznavaoče moj, upoznat ću Te kao što sam i upoznat od Tebe. (1Kor 13,12)

 Sv.Jeronim

Sv. Jeronim pripada latinskim crkvenim ocima. Nakon studija u Rimu živio je četiri godine kao pustinjak u sirijskoj pustinji, zatim je bio tajnik pape Damasa I. od 386. godine poglavar je nekoliko samostana i utemeljitelj škole u Betlehemu. Ondje je prevodio Bibliju iz izvornih tekstova  u do danas temeljnu latinsku verziju, tzv. Vulgatu.

Autor je velikog broja egzegetskih, dogmatskih, polemičkih spisa, homilija, a posebno mjesto zauzimaju poslanice.

Individualni atribut sveca jest lav. Taj se prikaz odnosi na legendu po kojoj je Jeronim nekoć izvukao trn iz šape lava. No, životinja se dovodi i u vezi s time što je svetac uspio obuzdati svoj naprasiti temperament.

Za svoje mane, slabosti i grijehe preoštrom se pokorom kažnjavao. A napisao je: "Smiluj mi se Bože, jer sam Dalmatinac."

Njegovi tjelesni ostaci počivaju u bazilici Santa Maria Maggiore u Rimu.

Sv. Luka, ev.

18. listopada spomendan je sv. Luke, ev. 

Rođen kao poganin, kršćaninom je postao oko 40. godine. Visoko obrazovan, po zanimanju liječnik te ga i štujemo kao zaštitnika liječnika.

Život mu je usko povezan sa životom sv. Pavla. Lukina evanđelja temelje se na usmenim i pismenim svjedočanstvima očevidaca čiju je on vjerodostojnost utvrdio.

Ona su zaista radosna vijest. Najopširnije je opisao Isusovo rođenje i pjesmu anđela " Slava Bogu na visini". Luka ističe nazočnost žena u Isusovu djelu spasenja. Ponajprije, to je Marija " blagoslovljena među ženama". Od njega jedinog imamo izvještaj o Marijinu posjetu Elizabeti, koji posebno štujemo u našoj župi, i Marijinu pjesmu "Veliča".

Luka pazi na stil i ljepotu govora.Njegova riječ dolazi iz srca i dira svako srce. Isusa oslovljava "Gospodin". Prikazuje ga kao prijatelja svih siromaha: grješnika, carinika, razbojnika, bolesnih, udovica, djece. Sjetimo se samo obećanja razbojniku:" Još danas ćeš biti sa mnom u raju"! Tako dojmljive prispodobe o Božjem milosrđu prema grješnicima ne donosi nitko kao Luka. 

VELIKA GOSPA

„ Radošću silnom radujem se u Gospodinu i duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao nevjesta kad se uresi nakitom.“ (Iz, 61,10)

Uznesenje blažene Djevice Marije

Velika Gospa svetkovina je i kruna Marijina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća. Premda je riječ o najmlađoj od četiri dogme  koje je crkva definirala o Isusovoj Majci, Uznesenje Marijino najveći je blagdan posvećen Majci Božjoj. Marija, kao Bogorodica, točno je određena na Efeškom saboru 431.godine. Gotovo 1500 godina kasnije, papa Pio IX bulom „Ineffabilis Deus“ proglasio je dogmu da je Marija i bezgrešno začeta. Trebat će još gotovo jedno stoljeće do službenog proglašenja da je Ona i na nebo uznesena. Tu dogmu definirao je bulom „ Munificentissimus Deus“ 1950. papa Pio XII.

No, Uznesenje Marijino slavi se od najranijih kršćanskih vremena. U sakramentaru pape Hadrijana I (772-795) ova se svetkovina po prvi put zove „ Uznesenje Svete Marije“, a u misnoj molitvi je istaknuta vjera da Isusova Majka jest završila ovozemaljski život ali smrt nad Gospom nema onakvu moć kakvu ima nad tijelom ostalih smrtnika.

Sveti Antun Padovanski je u prigodi blagdana Uznesenja rekao: „ Gospodin uskrsnu kad je uzašao s desne Oca. Uskrsnula je i škrinja njegova posvećenja, kad je na ovaj dan Djevica Marija bila uznesena u vječnu ložnicu.“

Marijino Uznesenje, svetkovina je koju je hrvatski narod iskreno prigrlio. Svatko, tko može, hodočasti u neko od brojnih marijanskih svetišta. Svoje jade, boli, želje prinose vjernici svojoj Majci. Kraljica Hrvata oduvijek razumije patnju svoga puka i zagovara nas kod svojega Sina koju nam je sa križa dao za majku. Nema kršćanskog čovjeka koji ne zavapi Gospi u različitim nevoljama. Gospa je uvijek uz svoj narod.

Još od kneza Branimira preko kraljice Jelene do današnjih dana, podignuto je na tisuće crkava, kapela posvećenih Gospi. Ona se srodila s ovim izmučenim narodom. S nama je u nedaćama naše povijesti. Tješila nas je i krijepila u danima progonstva i opasnosti.

Velika Gospa svetkovina je milosti, vjernosti, kajanja i zavjeta.

Ruke s krunicom usmjerene Majci, bose noge, pjesma, molitva. Ni jako kolovoško sunce ne može umanjiti povorke hodočasnika koje je sklesala bol, patnja i krvava povijest. Stoga je i blaženi Alojzije Stepinac, 1942. godine „ Presvetoj Djevici i majci Božjoj Mariji, moćnoj zaštitnici drage domovine Hrvatske, posvetio hrvatski narod.“

„ Uzdahu mojemu priklon uši tvoje, 
U grihu mojemu gdi cvilim, Gospoje; 
Neka sarce moje vazda želi k tebi, 
Gdino sveti stoje da najden stan sebi.“ 
                                              / M. Marulić, Divici Mariji/

Razni sadržaji

Friday the 21st. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017