BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BDM




 

" Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: kao što grijeh zakraljeva smrću da tako i milost kraljuje za život po Isusu Kristu Gospodinu našem." ( Rim5,20-21)

 

       Da bi bila majkom Spasiteljevom, da bi slobodno mogla prihvatiti svoj materinski poziv koji joj je prenio anđeo prilikom Navještenja, Marija je po Božjoj milosti primila to da je već od prvog trenutka svoga postojanja bila urešena  "sjajem sasvim osobite svetosti" (Lumen Gentium, 56), ona je sačuvana od ljage istočnoga grijeha i svih njegovih posljedica.

Marijo presveta, bez grijeha začeta,

bez istočne ti krivice,

ti međ svim jedina izabrana nevina

i prečista ti Djevice! ( Pjesmarica XIX st.)

Čim su joj otac i majka darovali naravni život, Bog joj je dao i svoj nadnaravni. Marijino srce je čisto, ispunjeno Božjom ljubavlju iz koje proizlazi ljubav prema svakome čovjeku.  Marija je slobodna jer joj Bog daje slobodu. Ona je početak obnove čovječanstva i siguran znak kojega svi tražimo i po kojemu ćemo doći ka Gospodinu našem Isusu Kristu.

Zmiju zatre nogom, nas pomiri s Bogom

premoguća dobitnica,

zato zvijezdam jasna, mlad- mjesecom krasna

okružena sjaj Djevica.

 

SV. NIKOLA, biskup




       

 

Budi uvijek spreman davati. I nikad nemoj škrto mjeriti svoje darove!. Znaj da tvoja smrtna košulja neće imati džepova! ( Sv. Nikola)  

       

Biti svet znači potpuno se predati svetoj volji Gospodinovoj, biti čist u srcu, iskren, blag, pun ljubavi i prema onima koji nas ponizuju. Sveci nose Boga u srcu. Oni ljube svako stvorenje pa i ono grešno koje još nije pobijedilo mrak i spoznalo Krista.

Sv. Nikola štuje se kao svetac dobra srca, svetac čija je vrlina - darežljivost, osjetljivost prema potrebitima naše pažnje, ljubavi. Sv. Nikola, omiljeni je svetac, zaštitnik je djece, djevojaka, pomoraca, a glavni je zaštitnik Rusije.

Činio je čudesa poput Isusa smirujući uzburkano more, ozdravljao djecu, spašavao djevojke sa zloga puta. S tom ljubavi i nadom u Onoga u koga je povjerovao i kome je posvetio svoj život, sv. Nikola se ostvario u borbi protiv nepravde služeći siromasima, obespravljenima.

 

Sv. Nikola Tavelić




 

 

" Kad janje otvori peti pečat, opazih pred žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva koje su držali. Oni počeše vikati svom snagom: " Dokle ćeš sveti i pravi Vrhovniče, odgađati sud i osvetu naše krvi nad stanovnicima zemlje?" (Otk 6,9f)

Bilo je to upozorenje na nebrojene mučenike koje su ubijali rimski vlastodršci zbog njihove vjere, ali i upozorenje na mučenike koji su stradavali i stradavaju u progonima nacionalsocijalističkih, islamskih, komunističkih režima.

Ljubav prema Bogu, ljubav prema braći Hrvatima, odvela je Nikolu Tavelića u Bosnu da bi, suzbivši krivovjerje bosanskih bogumila, propovijedao Isusovo Evanđelje. 1391. odlazi u Palestinu da kao misionar propovijeda Evanđelje muslimanima. No, zajedno sa svojom subraćom, biva osuđen na najstrašnije muke." Pogani me okružiše, Imenom ih Gospodnjim uništih." Ps 118(117) Mnoštvo, raspaljeno mržnjom, sasjeće ih mačevima i baci na lomaču, da njihov pepeo kršćani ne bi možda sačuvali i štovali. (sv. Pavao VI)

21. lipnja 1970. blaženog Nikolu Tavelića, papa Pavao VI proglašava svecem. Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac, poradi je vjere u Krista, umro mučeničkom smrću. Ugledajući se na njega, prisjetimo se kroz povijest brojnih naših sunarodnjaka koji su zbog Krista trpjeli mučeništvo. Svakodnevno se uvjeravamo kako se neprijateljstvo vladajućih hrani klevetanjem puka, posebno onih koji su im omogućili slobodu koju žele ponovo prožeti komunističkim i jugoslavenskim duhom.

Unatoč svemu, radosno, poput psalmiste recimo:

Gurahu me, gurahu da me obore, 

ali mi Gospodin pomože.

Gospodin je moja snaga i pjesma,

on mi je spasitelj.

Čuj! Radost i spasenje

odzvanja šatorima pravednika. Ps 118 (117)

Nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića

Trodnevnica od 11-13.XI / 17.00 Pobožnost i prigoda za sv. Ispovijed, sv. Misa u 18.00, predslavi prof. Željko Tanjić, rektor HKS-a Zagreb

14.XI u 17.30 procesija, u 18.00 svečana sv. Misa, predslavi kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup

 

 

SVETKOVINA KRISTA KRALJA




 

 

Slavit ću te, o Bože, kralju moj,

ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka. 

Svaki ću dan tebe slaviti,

ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. Ps 145(144)1-13a

 

Svetkovinom Krista Kralja dajemo čast našem siromašnom Kralju, Kralju koji nas toliko ljubi da je bio spreman napustiti nebesa i sići među nas da nam bude " u svemu jednak osim u grijehu" jer jedino grijeh nagrđuje sliku Božju u čovjeku.

Isus Krist prolio je svoju krv da otkupi našu dušu, da je prožme svojom krepošću i svojim životom. Kraljevstvo njegovo, kraljevstvo je služenja, ljubavi, milosrđa, kraljevstvo vječnog prijateljstva koje nam je sačuvano za dan koji neće imati više svršetka.

Bog, objavljujući se u konkretnoj ljudskoj povijesti, uspostavlja novi red odnosa među ljudima u kojem treba da živimo dostojno, oslobođeni sebeljublja, častohleplja, osuda drugih i drugačijih i da u ovom olujnom kovitlanju jedni drugima budemo uzdanice, svijetlo svijeta, sol zemlje.

Biti s Isusom, znači baštiniti raj, Kraljevstvo Božje u kojem ćemo, promičući otajstvo križa, sva svoja trpljenja prihvatiti kao put spasenja za svakoga čovjeka jer " Križ su kraljevska vrata prema svetištu svetosti. Tko traži negdje drugdje ta vrata, ostat će vječno udaljen od toga svetišta." (Sv. Franjo Saleški) 

9. XI Posveta Lateranske bazilike




 

 

Lateranska bazilika, izvorno posvećena Svetome Spasitelju,  simbol je vjerničkog, katoličkog zajedništva i sjedinjenja sa Svetim ocem. Lateranska bazilika, papinska je katedrala , "majka i glava svih crkava".

Pod rimskim carem Konstantinom započinje živa sakralna djelatnost. Car i njegova pobožna majka Helena dali su graditi brojne crkve, među ostalim i crkvu Kristova groba u Jeruzalemu, Kristova rođenja u Betlehemu, tri crkve u Carigradu kao i u Rimu; staru crkvu sv. Petra, San Giovanni in Laterano i San Paolo fuori le mura. Crkve podignute u Rimu su bazilike - odlikuju se srednjom lađom i nižim bočnim lađama odvojenim stupovima. Crkva postaje simbolom puta vjernika prema oltaru u apsidi, na kojemu se odvija čudo pretvorbe kruha i vina u Kristovo tijelo.

Posveta crkve je svetkovina, dan kojega trebamo posebno slaviti i koji liturgijski ima prednost pred drugim blagdanima.

Crkva je kuća u kojoj stoluje Bog, kuća u kojoj Slava Gospodnja prebiva. U njoj slavimo najveća Otajstva naše vjere, u njoj se susreću Bog i čovjek, radi kojega je Isus i došao na ovaj svijet.

"Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog, jer hram je Božji svet, a to ste vi". (1Kor 3, 16-17)

Razni sadržaji

Saturday the 21st. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017