Gospa Lurdska - Svjetski dan bolesnika


 Uz 6. nedjelju kroz godinu

 

 

" Al` ja sam samo usred ovog mira

Oltaru tvome rastužen prion´o,

Oh, tvoja slika u srce me dira!

Oh, tvoj me pogled ganuo, Madonno!

Rekla mi sto puta moja dobra mati:

" K njoj, sinko, hrli kad ćeš tugovati!"

Rekla mi sto puta moja majka mila:

" Ona nas sviju pod krilo primila".

I ja sam doš´o utjeho smrtnika,

Za kojom jošter mnoga srca gore

Da vidiš kakvi mene nesretnika 

Čemeri more. ( V. Nazor: " U hramu")

 

" I tko se, nakon tvog Isusa, tako nježno skrbi o našoj dobrobiti kao ti Marijo? Tko nas štiti od napasti kojima smo izloženi, kao što nas ti braniš? ( Sv. German iz Konstantinopola)

          Marija, znak je pouzdane nade i utjehe. Svojim ukazanjima, Marija nam uvijek daje pouke, primjerene svakom trenutku našega života. Pouke su to vjere, pokore, molitve. Samim činom ukazanja, Gospa želi raskriliti obzore vjere, posebno onima koji su prezreli Boga i načela kršćanskoga života, zalutalima, patnicima.

Marija u svojim prvim ukazanjima ne govori jer je činjenica njezina ukazanja rječitija od svakoga govora. Ne ukazuje se velikima, već jednostavnoj pastirici, pokazujući time da Gospodinu ne trebaju veličine baš kao što se i Bog poslužio njome izabravši je za njezino poslanje. Jedna od riječi koje je Bezgrešna izgovorila jest: Pokora, pokora, pokora. Moliti, dakle, za obraćenje grešnika. Jeka njenih riječi razliježe se do današnjih dana.

U molitvi s Marijom promičemo dubinu Božje ljubavi i obnoviteljsku snagu koja iz nje proizlazi. Crkva potiče na molitvu i ljubav osobito prema bolesnima i siromasima. Djevica Marija okupila je na riječici Gavi milijune vjernika koje je ona ohrabrila, utješila, ozdravila, a najviše od svega, duhovno obratila.

Blagdan Gospe Lurdske slavi se i kao Svjetski dan bolesnika. Utemeljio ga je sv. Ivan Pavao II, 13. V 1992. s ciljem da se Božji narod i građansko društvo senzibilizira za svijet patnje jer je Krist čovjeka istodobno naučio činiti dobro trpljenjem i činiti dobro onome koji trpi što je i posvjedočio vlastitim životom. A da bismo se suobličili Kristu i osjetili svemoć njegove ljubavi, potrebno je pristupiti sakramentu svete ispovijedi i bolesničkog pomazanja za ozdravljenje duša vjernika.

 

PRIKAZANJE GOSPODINOVO - SVIJEĆNICA


 

 

 

 

 " Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite." (Mal3,1)

         Prikazanje Gospodinovo, događaj je spasenja, javni prinos Isusa Bogu, njegovu Ocu. Prepoznali su ga pravedni, bogobojazni starac Šimun i proročica Ana, pobožna žena koja je postovima i molitvom danju i noću služila Bogu, i najavili ga kao Božje svjetlo Izraelu i poganskim narodima, ali i kao osporavani znak.

Marija i Josip, poslušni Mojsijevom zakonu, učinili su ono što je propisano i odveli su Isusa da ga posvete Gospodinu. Kako su bili siromašni, nisu bili u stanju kupiti janje za žrtvu te su ponudili nekoliko golubova premda su u stvarnosti Bogu dali " istinsko janje" za spasenje svijeta.

Šimun je očekivao " utjehu Izraelovu" i Duh mu je obećao da neće umrijeti " dok ne vidi "pomazanika Gospodnjeg". Nošen vjerničkom nadom u ispunjenje Božjih obećanja, doživio je susret s Obećanim koji je još nemoćno dijete. Uzima ga, blagoslivljajući. Šimun ponosno ispovijeda da je Božji sluga i radosno pristaje na završetak zemaljskog života jer je dočekao ispunjenje Utjehe Izraelove.

Drugi Šimunov blagoslov jest najava Mariji da će njezin Sin biti " znak osporavan", a i njoj samoj " mač će probosti dušu". 

S Isusom nastupa ne samo vrijeme ispunjenja nego i opredjeljenja: za ili protiv Božjeg Pomazanika. Isusa neće prihvatiti brojni njegovi sunarodnjaci ali on neće mjenjati svoj način djelovanja da bi se svima svidio.

Isus iz Nazareta Svjetlo je svijeta. Suvremenici Isusovi htjeli su ugasiti to Svjetlo pribivši ga na križ. Ali osvanulo je uskrsno jutro, jutro nove nade, vječnoga života, vječnoga svjetla koje grješnima daje oprost, umornima odmor, pokleklima snagu. Svjetlo se suprotstavlja mraku, ono pobjeđuje. Zato vjernici blagoslivlju i pale svijeće koje će im na času smrti osvjetliti put u novi život, neuništivi, u vječnom sjedinjenju s Ocem, Sinom i Duhom Svetim.  

 

BLAGDAN SVETE OBITELJI


 " Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati uzeti k sebi svoju ženu Mariju, jer ono što je ona začela od Duha je Svetoga" (Mt1,20)

 

 

Kršćanska obitelj zajednica je vjere i ljubavi. Kršćanska obitelj je zajedništvo osoba, znak i slika zajedništva Oca, Sina i Duha Svetoga. Obitelj je pozvana s Kristom dijeliti molitvu i žrtvu. (KKC Kršćanska obitelj 1655-1658)

           Blagdan Svete Obitelji blagdan je Isusa, Marije i Josipa koji su nam uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi. Pet vrlina koje ističe sv. Pavao u svojoj poslanici za plodnu suradnju i zajednički život su: milosrđe, dobrostivost, poniznost, blagost, oproštenje, ali povrh svega  - ljubav, jer tko priznaje da treba Božje oproštenje i Božju ljubav, mora opraštati svojoj braći i sestrama, posebno članovima svoje obitelji.

Tom ljubavlju obilovao je Josip, glava Svete Obitelji koji je štitio dječaka i majku i zarađivao sve što je nužno bilo za obitelj koja nije obilovala materijalnim ali je imala zajedništvo, toplinu i zračila čistom ljubavi. Josip, vjeran i razborit sluga bio je spreman ne samo da čuje Božju riječ nego i da je živi.

 

Gospe od Kapelice


 

 

 

 

" O Marijo, ime slatko,

kršćana moćan šćit,

jer ti liječiš srdce svako,

dijeliš mu dobrobit;

do posljednjeg našeg danka

vapit ćemo bez prestanka:

Marijo, mol za nas.

 

Marija, žena vjere, žena čiji je život - darivanje drugima. Marija je uz Gospodina, a Gospodin je Ljubav.

Čitavo njezino biće okrenuto je prema Crkvi koja je djelo njezina Sina. Biti Majka Božja, znači slijediti Božji put. I na tome putu, od Betlehema do Kalvarije, nije oklijevala - njezin je život - hodočašće vjere. Vjerom je posvetila svaki dan svojega života.

Poslije Navještenja, Marija hita k Elizabeti. Kakva je milost bila u tome posjetu!Koje li ljupkosti u tom Marijinom tri mjeseca dugom posjetu rođakinji Elizabeti. I jedna i druga čuvarice su skorašnjeg majčinstva. Marija s njome dijeli od Boga darovanu joj radost. " Blagoslovljena ti među ženama." ( Lk1,42) Najsvetije je to majčinstvo, majčinstvo koje će spasiti i otkupiti svijet. Marija je od sreće izrekla hvalospjev Bogu, što je njoj, neznatnoj službenici povjerio tako odgovornu zadaću, da bude Majka Božja. Ona je i naša majka kojoj hrlimo, kojoj se okrećemo poput djece. Premda je današnji svijet siromašan jer ne prepoznaje Boga, uputimo se Majci, na dug put obraćenja, kako bismo našli mir, spokoj i ispunjenje u velikodušnom Srcu Marijinu, najljepšem cvijetu katoličke vjere. 

Bog ispunja, a Marija vjeruje i u toj vjeri ide u susret ljudima, budućim naraštajima, nama, hodočasnicima, koji ispunjeni nadom i radošću susreta već 296 godina pohodimo, zavjetujući se, ovo sveto tlo.

 

O Marijo, utočiste

bijednih svih sirota,

pomoć tvoju kad zaištu

u svojih nevoljah,

zato k tebi se utiču

i srdačno k tebi kliču:

Marijo mol za nas. ( Pjesmarica XIX st.) 

Procesiju i sv. Misu predvodi fra Tomislav Glavnik, ofm conv.

Sv. Lucija



 

Ljubi svoj križ, jer pogledaj, on sjaji kao zlato ako ga promatraš očima ljubavi. Dršćući, u duši gledaš kako ljubav tvoga srca krvari pod trnjem i čavlima, no u križu nalaziš i drago kamenje kojim ćeš okititi krunu slave koja ti je pripravljena, kada ćeš u svetoj ljubavi nositi trnovu krunu s Kraljem tvoga srca koji je neizmjerno trpio da bi ušao u svoju slavu. ( Sv. Franjo Saleški)

     Doista, Sv. je Lucija već u svojemu djetinjstvu položila zavjet čistoće kako bi svoje srce i svoju ljubav darovala Kristu. Jedino je njega ljubila i poradi njega mučenički skončala svoj mladi život, postavši dragi kamen u njegovoj kruni. Bogatstvo koje je posjedovala podijelila je siromasima. Sve je svoje stavila u ruke Gospodina i uz njegovu pomoć i ljubav nije zadrhtala ni kad su je mučili. Konačno je, 13. prosinca 304. godine usmrćena mačem.  Njeno tijelo položeno je u katakombe nad kojima su se ubrzo počela događati čudesa. Potom je sagrađena crkva njoj u čast. Tijelo joj danas, nakon nekoliko premještanja, počiva u Veneciji.  Lice joj je prekriveno srebrnim pokrovom kojeg je darovao  sv. Ivan XXIII.

Lucija znači " puna svjetlosti" pa se štuje i kao zaštitnica slijepih. Sv. Lucija je snažno svjetlo na nebu koje treba da svijetli svima nama, a posebno mladima kako bi im bila putokaz u životu, životu po Božjoj volji.

" Ta mudra, hrabra djevica

Svjedočila je za tebe

 I muke krute, preteške

Bez straha za te podnije."

 

Razni sadržaji

Monday the 19th. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017