VAZMENO TRODNEVLJE


       

  Bogoslužje Vazmenoga trodnevlja vodi nas u samo središte kršćanskih tajni što su se dogodile u Isusu Kristu.Vazmeno trodnevlje, molitveni je čin Isusove ljubavi u potpunu predanju za spasenje čovjeka. Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. Stoga, iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku, jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo! Po njemu, dakle, neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, tj. plod usana što ispovijedaju ime njegovo.

VELIKI ČETVRTAK

  

 

Sa svojim učenicima, Isus je u četvrtak slavio pashalnu večeru. Prema običaju, židovi su na taj dan žrtvovali vazmeno janje kao spomen - čin izlaska iz egipatskog ropstva. Na Misi večere Gospodnje, Isus je na sakramentalni način izvršio predanje svoje žrtvene smrti. Ovom misom se na otajstveni način slavi i obnavlja ustanovljenje Euharistije i spomen na ustanovljenje svećeničkoga reda po kojem se svijetu trajno ponazočuje Kristovo poslanje i žrtva. Isus je židovskoj Pashi dao novi smisao. Za žrtvu se više ne prinose životinje. Sam Isus se dragovoljno predaje za spasenje svijeta. Zahtijevajući od apostola da " sve ovo čine njemu na spomen" on ih uključuje u svoj vlastiti prinos i postavlja ih za svećenike Novoga saveza.

Večera - žrtva - gozba, trajni je izvor otajstva ljubavi, ljubavi po kojoj nas je Krist ljubio do smrti. Uoči svoje smrti, Isus je pokleknuo pred svojim učenicima da bi im oprao noge. " Vidite što sam vam učinio? Ako sam Ja, učitelj prao vaše noge, onda i vi jedni drugima morate prati noge."

On to čini da bi oni po tome shvatili uredbu Novoga saveza: neka se onaj koji je " velik"učini " malenim" poput Isusa, kako bi služio svojoj braći i sestrama.

 

VELIKI PETAK

 

             

Dan je ovo velike ozbiljnosti i šutnje, dan kada se razmišlja o Isusovoj muci i smrti na križu. Danas " progovara" samo Isus koji se sam predao na smrt poradi naših grijeha.

Mnogi sudjeluju u Isusovoj muci: Juda, Pilat, Ana, Kajfa, svjetina... Svi su oni zahtijevali njegovu smrt no, Krist ostaje uspravan na svome procesu; ne moli oprost, ne moli za život, podnosi boli, poniženje i na kraju smrt. Umire za slobodu svih ljudi, cijeloga čovječanstva. Isus umire na križu iz ljubavi prema čovjeku.

" Opkolio me čopor pasa,

rulje me zločinačke okružile.

Probodoše mi ruke, noge,

sve kosti svoje prebrojiti mogu ..... Ps22(21)

Isus daruje svoj život Ocu u ljubavi i poslušnosti, daruje ga za nas. On žrtvuje žrtvu iz ljubavi prema nama. " Dovršeno je." (Iv19,30) Dovršen je smisao njegova zemaljskog života jer je u ovom činu ispunio volju Očevu. Ostvario je žrtvu križa u punini svoje ljubavi. Dovršeno je otkupljenje  ljudskoga roda jer sada, po Kristu, ako prihvatimo njegovu milost i ostanemo mu vjerni  do kraja, zadobit ćemo život vječni. 

 

VELIKA SUBOTA

           Nakon najdublje noći " Toga ću dana - riječ je Jahve Gospoda - da sunce zapadne u podne i pomračit ću zemlju u po bijela dana" (Amos8, 8-9)

Sveto Isusovo tijelo počiva. U ovoj noći bdjenja , Crkva proživljava misterij Božanskoga Sina. O´, zaista blažene noći; koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas, kad je Krist od mrtvih ustao.

Ova sveta noć prijelaz je iz mraka u svjetlo, iz ropstva u slobodu, u život kroz smrt. Mi palimo svoje svijeće na uskrsnoj svijeći. Daj da mi budemo svjetlo po kojem će ovaj svijet izići iz tame.

Žene, Kristove pratiteljice, promatrale su kako je njegovo tijelo sahranjeno. Čim je propis dopustio, pošle su do groba. No Božjom snagom, kamen je grobni otkotrljan i anđeo sjede na nj. Stražari obamriješe. Anđeo Gospodnji im reče: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Bogu ništa nije nemoguće ! Naš Bog je Bog živih. Isti Bog koji je cio narod poveo kroz Crveno more i izveo iz ropstva, mogao je i ljubljenoga Sina, jedinorođenca, izvući i uzdići iz grobne jame.

Čudesnu novost koju žene primiše, objaviše učenicima njegovim. On im se ukazao, one su ga vidjele.Smrt više nema vlasti nad čovjekom. Prazan grob i susret s Uskrslim urodio je plodom. Vjera Kristovih učenika postala je čvrsta i oni su za nju spremni umrijeti. On im daje poslanje da pođu po svoj zemlji  i donesu svim ljudima Radosnu vijest, da ih učine njegovim učenicima te da ih krste " u ime Oca i Sina i Duha Svetoga."  

 

BLAGOVIJEST


 

 

 

O otajstvo, o čudesa,

kakve glase Diva ćuti;

ljubav vodi iz nebesah

Sina Božjeg, da se uputi.

 

Sin Božji utjelovio se da postane Spasitelj. " Ne boj se Marijo! Ta našla si milost u Boga."

Marija postaje kovčeg saveza, mjesto Božjeg nastanjivanja, Božja kolijevka. 

 

Čuvši način, Diva tada

ponizi se i privoli,

službenica činit rada

što je drago Božjoj volji.

 

Marija, ponizna, a tako velika, puna ljepote jer je bez grijeha, prihvaća Božji naum i postaje čuvarica najveće tajne, Božanskog majčinstva i najveće istine koju je Bog za spasenje podario čovjeku. " Raduj se, milosti puna! Ovim anđelovim poklikom započinje Novi zavjet u stvarnome smislu. (Benedikt XVI, Djetinjstvo Isusovo)

 

Bog čovikom, Diva plodna

po Svetome Duhu posta;

s Majke slavom Bogorodna

čudnovato Diva osta. (Antun Kanižlić, 1699-1777)

 

Događaj Marijina navještenja zbio se u priprostoj kući u  galijskome gradu Nazaretu. Galileja i Nazaret bili su od ljudi prezreni ali pred Bogom " zemlja poniznosti" jer Bog svoj pogled svraća na siromaha i čovjeka duha ponizna. ( usp. Iz 66, 1-2)

Blagovijest se slavi u korizmi čime se naglašava radost zbog Božjeg dolaska na zemlju, a isto tako i žalost zbog muke i smrti koja ga čeka.

Gospa Lurdska - Svjetski dan bolesnika


 Uz 6. nedjelju kroz godinu

 

 

" Al` ja sam samo usred ovog mira

Oltaru tvome rastužen prion´o,

Oh, tvoja slika u srce me dira!

Oh, tvoj me pogled ganuo, Madonno!

Rekla mi sto puta moja dobra mati:

" K njoj, sinko, hrli kad ćeš tugovati!"

Rekla mi sto puta moja majka mila:

" Ona nas sviju pod krilo primila".

I ja sam doš´o utjeho smrtnika,

Za kojom jošter mnoga srca gore

Da vidiš kakvi mene nesretnika 

Čemeri more. ( V. Nazor: " U hramu")

 

" I tko se, nakon tvog Isusa, tako nježno skrbi o našoj dobrobiti kao ti Marijo? Tko nas štiti od napasti kojima smo izloženi, kao što nas ti braniš? ( Sv. German iz Konstantinopola)

          Marija, znak je pouzdane nade i utjehe. Svojim ukazanjima, Marija nam uvijek daje pouke, primjerene svakom trenutku našega života. Pouke su to vjere, pokore, molitve. Samim činom ukazanja, Gospa želi raskriliti obzore vjere, posebno onima koji su prezreli Boga i načela kršćanskoga života, zalutalima, patnicima.

Marija u svojim prvim ukazanjima ne govori jer je činjenica njezina ukazanja rječitija od svakoga govora. Ne ukazuje se velikima, već jednostavnoj pastirici, pokazujući time da Gospodinu ne trebaju veličine baš kao što se i Bog poslužio njome izabravši je za njezino poslanje. Jedna od riječi koje je Bezgrešna izgovorila jest: Pokora, pokora, pokora. Moliti, dakle, za obraćenje grešnika. Jeka njenih riječi razliježe se do današnjih dana.

U molitvi s Marijom promičemo dubinu Božje ljubavi i obnoviteljsku snagu koja iz nje proizlazi. Crkva potiče na molitvu i ljubav osobito prema bolesnima i siromasima. Djevica Marija okupila je na riječici Gavi milijune vjernika koje je ona ohrabrila, utješila, ozdravila, a najviše od svega, duhovno obratila.

Blagdan Gospe Lurdske slavi se i kao Svjetski dan bolesnika. Utemeljio ga je sv. Ivan Pavao II, 13. V 1992. s ciljem da se Božji narod i građansko društvo senzibilizira za svijet patnje jer je Krist čovjeka istodobno naučio činiti dobro trpljenjem i činiti dobro onome koji trpi što je i posvjedočio vlastitim životom. A da bismo se suobličili Kristu i osjetili svemoć njegove ljubavi, potrebno je pristupiti sakramentu svete ispovijedi i bolesničkog pomazanja za ozdravljenje duša vjernika.

 

SV JOSIP RADNIK


 

Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite! (Kol 3, 23-24)

                Sveci, naši su istinski uzori nasljedovanja, uzori čiji je život dosegnuo puninu smisla. Biti svet znači biti " siromašan duhom", biti čist srcem, krotak i milosrdan i imati srce koje kuca za Boga i bližnjega.

                To čisto srce u koje je prodrla Božja svjetlost posjedovao je sv. Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije. Josip prepoznaje Božji zov i prihvaća ga bez prigovora. S Marijom prima Isusa i odgaja ga. Po Božjem glasniku dao mu je ime i zakonski ga prihvatio kao svoje dijete upućujući ga u život. Josip je otvoren za Boga i po Božjoj volji ispunja zadaću glavara Svete Obitelji. Veličina sv. Josipa je u njegovoj samozatajnosti i poniznosti, slijedi Božja nadahnuća i vjerodostojno živi svoj poziv. Nije bio čovjek velikih riječi nego čovjek djela i rada, stoga crkva ga i štuje kao sv. Josipa Radnika, 1. svibnja. On je i primjer povjerenja u Boga i predanog vršenja Božje volje. Prema katoličkoj predaji, smatra se da je sv. Josip umro u rukama Isusa i Marije te se zbog toga štuje kao uzor pobožnog vjernika koji milost prima u trenutku smrti te zagovornikom obitelji, očeva, bolesnih, umirućih. I ova je godina posvećena očevima upravo kroz sliku sv. Josipa.

                Josip, " muž pravedan", svjedok nam je Božje ljubavi u svijetu punom oholosti koji je odbacio Boga i ljudski život. 

Hrvatski Državni sabor 1687. godine donosi slijedeću odluku: "Sveti Josip Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske  u Državnom saboru godine 1687. od redova  i staleža jednoglasno je odabran".

MOLITVA SV. JOSIPU  ( papa Lav XIII)

 

K tebi se, o sveti Josipe, utječemo u svojoj nevolji. (Pošto smo tvoju Presvetu Zaručnicu za pomoć zamolili, molimo pouzdano i za tvoju pomoć) za ljubav koja te je s neoskvrnjenom Djevicom i Bogorodicom vezala i za očinsku ljubav kojom si dijete Isusa grlio, smjerno te molimo da baštinu koju je Isus Krist svojom krvlju otkupio, milostivo pogledaš te našoj nevolji svojom moći u pomoć pritečeš. O brižni čuvaru božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista; ne daj, Predragi Oče, da nas okruže zabluda i pokvarenost. Budi nam s neba milostivo u pomoći, o naši jaki zaštitniče, u borbi s vlašću tmine, pa kao što si nekoć dijete Isusa iz najveće pogibli života izbavio, tako i sada brani Svetu Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih te nas svakoga pojedinog trajno uzmi pod svoje okrilje da mognemo po tvojem uzoru i tvojom pomoći sveto živjeti, blaženo umrijeti i u nebu vječno blaženstvo zadobiti. Amen.

 

Sveta Misa u Zečevu kod kapelice sv. Josipa 1.svibnja u 18.00!

 

PRIKAZANJE GOSPODINOVO - SVIJEĆNICA


 

 

 

 

 " Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite." (Mal3,1)

         Prikazanje Gospodinovo, događaj je spasenja, javni prinos Isusa Bogu, njegovu Ocu. Prepoznali su ga pravedni, bogobojazni starac Šimun i proročica Ana, pobožna žena koja je postovima i molitvom danju i noću služila Bogu, i najavili ga kao Božje svjetlo Izraelu i poganskim narodima, ali i kao osporavani znak.

Marija i Josip, poslušni Mojsijevom zakonu, učinili su ono što je propisano i odveli su Isusa da ga posvete Gospodinu. Kako su bili siromašni, nisu bili u stanju kupiti janje za žrtvu te su ponudili nekoliko golubova premda su u stvarnosti Bogu dali " istinsko janje" za spasenje svijeta.

Šimun je očekivao " utjehu Izraelovu" i Duh mu je obećao da neće umrijeti " dok ne vidi "pomazanika Gospodnjeg". Nošen vjerničkom nadom u ispunjenje Božjih obećanja, doživio je susret s Obećanim koji je još nemoćno dijete. Uzima ga, blagoslivljajući. Šimun ponosno ispovijeda da je Božji sluga i radosno pristaje na završetak zemaljskog života jer je dočekao ispunjenje Utjehe Izraelove.

Drugi Šimunov blagoslov jest najava Mariji da će njezin Sin biti " znak osporavan", a i njoj samoj " mač će probosti dušu". 

S Isusom nastupa ne samo vrijeme ispunjenja nego i opredjeljenja: za ili protiv Božjeg Pomazanika. Isusa neće prihvatiti brojni njegovi sunarodnjaci ali on neće mjenjati svoj način djelovanja da bi se svima svidio.

Isus iz Nazareta Svjetlo je svijeta. Suvremenici Isusovi htjeli su ugasiti to Svjetlo pribivši ga na križ. Ali osvanulo je uskrsno jutro, jutro nove nade, vječnoga života, vječnoga svjetla koje grješnima daje oprost, umornima odmor, pokleklima snagu. Svjetlo se suprotstavlja mraku, ono pobjeđuje. Zato vjernici blagoslivlju i pale svijeće koje će im na času smrti osvjetliti put u novi život, neuništivi, u vječnom sjedinjenju s Ocem, Sinom i Duhom Svetim.  

 

Razni sadržaji

Saturday the 16th. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017