PRIKAZANJE GOSPODINOVO - SVIJEĆNICA


 

 

 

 

 " Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite." (Mal3,1)

         Prikazanje Gospodinovo, događaj je spasenja, javni prinos Isusa Bogu, njegovu Ocu. Prepoznali su ga pravedni, bogobojazni starac Šimun i proročica Ana, pobožna žena koja je postovima i molitvom danju i noću služila Bogu, i najavili ga kao Božje svjetlo Izraelu i poganskim narodima, ali i kao osporavani znak.

Šimun je očekivao " utjehu Izraelovu" i Duh mu je obećao da neće umrijeti " dok ne vidi "pomazanika Gospodnjeg". Nošen vjerničkom nadom u ispunjenje Božjih obećanja, doživio je susret s Obećanim koji je još nemoćno dijete. Uzima ga, blagoslivljajući. Šimun ponosno ispovijeda da je Božji sluga i radosno pristaje na završetak zemaljskog života jer je dočekao ispunjenje Utjehe Izraelove.

Drugi Šimunov blagoslov jest najava Mariji da će njezin Sin biti " znak osporavan", a i njoj samoj " mač će probosti dušu". 

S Isusom nastupa ne samo vrijeme ispunjenja nego i opredjeljenja: za ili protiv Božjeg Pomazanika. Isusa neće prihvatiti brojni njegovi sunarodnjaci ali on neće mjenjati svoj način djelovanja da bi se svima svidio.

Isus iz Nazareta Svjetlo je svijeta. Suvremenici Isusovi htjeli su ugasiti to Svjetlo pribivši ga na križ. Ali osvanulo je uskrsno jutro, jutro nove nade, vječnoga života, vječnoga svjetla koje grješnima daje oprost, umornima odmor, pokleklima snagu. Svjetlo se suprotstavlja mraku, ono pobjeđuje. Zato vjernici blagoslivlju i pale svijeće koje će im na času smrti osvjetliti put u novi život, neuništivi, u vječnom sjedinjenju s Ocem, Sinom i Duhom Svetim.  

 

19. ožujka SVETI JOSIP




 Kip sv. Josipa iz kapelice u Zečevu

 

" Koji se boje Gospoda, slušaju njegove riječi i koji ga ljube, drže se putova njegovih. Koji se boje Gospoda, čine što je njemu po volji, i koji ga ljube, uživaju u njegovu Zakonu." ( Sir2, 18-19)

Josip, samozatajan, ponizan, poslušan Bogu, iza Isusa i Marije, zauzima najčasnije mjesto u povijesti Spasenja.

Po Josipu, iz doma Davidova,Isus, obećani Mesija, postaje sin Davidov. Stoga, s Abrahamom započinje i Josipovo i Isusovo rodoslovlje (Mt1,1). S Abrahamom je Jahve sklopio Savez ljubavi i obećao mu da će biti otac mnogim narodima i po njegovu će se potomstvu blagoslivljati svi narodi.

Josip, siguran u Božju vjernost i obećanja, nije posumnjao u čudo što ga Duh Sveti izvede u Mariji. " Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će Sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. (Mt16,23) Josip mu je nadjenuo ime, što je u židovskom narodu bilo pravo oca. Stoga sv. Josipa uzimamo za primjer očinstva, za primjer skrbnika, za primjer hranitelja obitelji, za primjer bračne čistoće i iskrene ljubavi.

Josip se ubraja u najčašćenije crkvene likove. Vrhunac štovanja sv. Josipa značilo je njegovo uzdignuće za zaštitnika cijele Crkve. To je učinio papa Pio IX godine 1870. Sv. Josip, zaštitnik obitelji, uzor je prave, iskrene ljubavi i sjedinjenja srca u vjernosti.

Hrvatski Državni Sabor 1687. godine proglašava sv. Josipa, Krista Spasitelja vjernog hranitelja, Djevice Bogorodice djevičanskog zaručnika, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske.

Stoga, molimo zagovor sv. Josipa molitvom pape Leona XIII: ... Budi nam s neba milostivo u pomoći, o naš jaki zaštitniče u borbi s vlašću tmine, pa kao što si nekoć dijete Isusa iz najveće pogibli života izbavio, tako i sada brani Sv. Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih...

24. siječnja ZAVJETNI DAN




 

Marijo, Marijo,

tko te u nemoći,

proseći pomoći,

ufana pozdravlja,

Marijo,

on tebe zazvavši,

zavit prikazavši,

brez lika ozdravlja,

Marijo!                 ( Antun Kanižlić, 1699-1777)

 

Puna milosti, bez grijeha, ispunjena vedrinom, Marija je Božji dar nama ljudima koju trebamo nasljedovati i njoj se utjecati. U svakom od nas neka bude Marijina vjera, Marijina duša, iskreno predanje Bogu kako bismo kao i Ona veličali Gospodina. 

Susret Marije i Elizabete pun je zanosa i radosti jer obje pod srcem nose život. Jedna, nerotkinjom prozvana, u starosti nosi Onoga koji će poravniti staze, a Marija, djevica, ponizna službenica, Sina Božjega, Betlehemsku objavu i veliku objavu križa. Elizabeta, prva ispovijeda vjeru da je Marija majka Gospodina. Bog ispunja, a Marija vjeruje i u toj vjeri ide ususret ljudima, budućim naraštajima, nama hodočasnicima koji ispunjeni radošću susreta već 128 godina pohodimo, zavjetujući se, ovo sveto tlo.

Preko Marije, Isusove učenice i posrednice, naše se mjesto oslobodilo pošasti crnih ospica koje su svakodnevno odnosile velik broj života.

Marijin zagovor neka nam bude nadahnuće, poticaj našemu življenju, našim obiteljima, društvu, čitavome svijetu kako bismo sva naša traženja, sve naše nesigurnosti, boli i nemire usmjerili ka jedinome koji sve obnavlja, liječi, uzdiže i proslavlja, Kristu Spasitelju.

Gospo, vrijednu, silnu svak te znade,

Ko pomoć ište bez tebe, taj sprema

Na let se, a za nj krila ne imade.    ( D. Alighieri, Božanska komedija, Raj XXXIII)

 

Misno slavlje u na Kapelici 10.30  predvodi prof.dr.sc. don Mladen Parlov!

Razni sadržaji

Saturday the 23rd. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017