IVAN EVANĐELIST ŠARIĆ
KATOLIČKOJ CRKVI
1928.
" I ja Ivan vidjeh, Grad sveti, Jerusalem novi, gdje silazi od Boga s neba, opremljen kao zaručnica ukrašena mužu svojemu." (Otkr. 21,2)
... I sve rulje paklene zaludu se pjene,
ništa ti ne mogu, samo su sjene;
sve kamenje bacano na te iz pakla
smrvi se kao krhak vrč od stakla
o tvoju božansku Silu i Istinu,
o tvoju gordu Petrovu Pećinu.
U tebe je pobjeda i pjesma do neba,
u tebe je, štogod duši našoj treba;
u tebe je sveta, čudnovata Sol,
što nam čisti duše i ublaži bol;
u tebe ljepota nebeskoga Mira,
što ranjeno srce blagom zrakom dira;
u tebe je kriška Anđelskoga Hljeba
i sveti kalež Djevičanskog Vina
- Tijelo i Krv Božijega Sina-
to vrelo i more herojskih vrlina,
taj kovčeg otajstveni svih Božjih milina.
Ti Kristova si sjajna Pokaznica,
i k tebi se naša obraćaju lica .....
Sarajevski nadbiskup, doktorirao na Bogoslovnome fakultetu u Zagrebu 1896. Imenovan je pomoćnim sarajevskim biskupom ali mu nakon smrti biskupa Stadlera zbog veta beogradskoga dvora nije bilo omogućeno preuzimanje nadbiskupije sve do 1922. Pokrenuo je Katolički tjednik i dao sagraditi crkvu sv. Josipa na Marindvoru . Od 1945. živio je u emigraciji. Pjesnik - nadbiskup, pjesnik je topla srca, zanosne duše, pobožnih ugođaja. U ratno vrijeme, preveo je Sveto Pismo na hrvatski jezik i to povodom 1300. obljetnice prvoga kontakta Hrvata sa Svetom Stolicom. Život je proveo u progonstvu i kroz njegov život ostvaruju se riječi pape Grgura VII " Ljubio sam pravdu, a mrzio nepravdu, zato umirem u progonstvu".
Nadbiskup Šarić ne smije biti zaboravljen i kako kaže kardinal Puljić "da će većina u zagrebačkoj skupštini odustati od zatiranja dijela hrvatske povijesti na potpuno totalitarnim i ideološki obojenim osnovama. Oduzeti imena ulicama nekoliko osoba koje su bez ikakvih valjanih razloga tamošnji vladajući, moram to reći, iz rigidno lijeve i projugoslavenske stranke, stavili među nepodobne i "ustaše", nečasno je djelo onih koji povijest ne poznaju, ali društvena ni ideološka osnova takvoga nauma. No krimen mu je očito što je hrvatski mislio, svoj narod i Crkvu volio".

