Biskupijsko hodočašće u Portugal i Španjolsku

 

Bog je taj 

Što očima podari svjetlost

A ružama miris

Što suncu podari zlato

A mjesečini srebro

Bog je taj

Što mi u grud usadi

Ružarij jada

Štono ga prebirem

I pjevajuć plačem 

Bog na nebo postavi zvijezde

I beskrajni načini svemir

I laste obuče u korotu

A meni, jao, tek ovaj glas dade. ( Fado)

 

Portugal, zemlja snova, zemlja zalazećeg sunca, velikih otkrića, zemlja mača i križa, zemlja čežnje, kulture, umjetnosti, monumentalnih građevina, crkvi i i samostana. Portugal, zemlja na koju su utjecala velika zemljopisna otkrića čije se posljedice ogledaju u umjetnosti, gastronomiji, književnosti...

Naše hodočašće započelo je posjetom Lisabonu, misom u crkvi sv. Antuna Padovanskog  koje se smatra njegovim mjestom rođenja. Nakon toga, slijedio je razgled grada.

Put za Fatimu, boravak u jednom od najomiljenijih europskih svetišta u koje svake godine hodočaste milijuni ljudi želeći se pokloniti  Gospi koja se ukazala trojici djece 1917. godine na lokaciji poznatoj po nazivu Cova da Iria. Djeci su tijekom šest razgovora s Gospom otkrivene  i "tri tajne", od kojih je posebno zanimanje izazvala treća, koja po navodima nije ispravno protumačena. Na točnom mjestu ukazanja postavljen je mramorni stup sa spomenikom Djevici Mariji, u čijoj se kruni nalazi metak koji je pogodio papu Ivana Pavla II u atentatu 1981. Naime, u skladu s tumačenjem treće tajne, on je smatrao da ga je od smrti spasila upravo Gospa Fatimska. Posjetili smo i muzej u čijoj se postavi nalaze brojni zavjetni darovi vjernika. Obavili smo i križni put, čije su postaje dali napraviti mađarski vjernici, te posjetili rodne kuće vidjelaca.

Samostan Batalha, Monasterio de Santa Maria da Vitoria, dominikanski samostan. Primjer kasnogotičke arhitekture i originalnog portugalskog manuelinskog stila sa istaknutim zabatima, tornjevima, kontraforima. 

 

Alcobaca, samostanski kompleks sv. Marije dao je sagraditi prvi portugalski kralj Alfonso Henriques u znak zahvalnosti za protjerivanje Maura iz Santarema. Taj će samostan postati sjedište cistercistkog reda u Portugalu. U funkciji je bio od 1157. godine . Transept čuva grobnice kralja Pedra I i nesretne  Ines de Castro.

 

Nazare, jedno od najpopularnijih odredišta ne samo u Portugalu nego na cijelom Iberskom poluotoku. Naselje se sastoji od dva dijela, gornjeg i donjeg. Donji se dio razvio uz jednu od naljepših plaža u Portugalu, a gornji dio , tzv. Sitio, smjestio se na 110-metarskoj stijeni odakle puca pogled prema dolje i atlantskoj obali. Glavne su znamenitosti crkva Nazaretske Gospe, Nossa Senhora de Nazare iz 14. stoljeća te tvrđava sv. Mihaela Arkanđela.

Porto, drugi grad po veličini, a ujedno i najveće proizvodno središte Portugala. u svijetu je grad najpoznatiji po vinu, jednom od najvažnijih izvoznih proizvoda cijeloga Portugala, a tek onda po jedinstvenoj staroj jezgri koja se nalazi na popisu svjetske kulturne baštine. Porto kojeg su kroz povijest nastanjivali Feničani, Rimljani, Vizigoti, Mauri, kršćani, smjestio se na pitomim brežuljcima uz desnu obalu rijeke Douro. Uz mnogobrojne znamenitosti, posebno treba navesti romaničku katedralu iz 12.st., crkvu sv. Franje, crkvu Clerigos s najvišim tornjem u Portugalu, crkva Gospe Karmelske obložena azulejos pločicama, tržnica i željezni most, djelo Gustava Eiffela, knjižara Livraria Lello, najstarija i najljepša knjižara na svijetu, Sao Bento, predivna željeznička stanica s muralima koji prikazuju razne povijesne epizode iz slavne povijesti Portugala.

Santiago de Compostela

Glavni grad pokrajine Galicije jedna od najvažnijih destinacija kršćanskih hodočašća, treće nakon Jeruzalema i Rima. Santiago ima jedno od najstarijih sveučillišta u Europi i svijetu, osnovano prije oko 500 godina, a glavnu odrednicu dolaska u grad čini katedrala sv. Jakova, izgrađena na mjestu gdje su pokopane kosti apostola, oko 818. godine u vrijeme vladavine kralja Alfonsa II. Galicijski grob postao je simbol otpora španjolskih kršćana protiv islama te je ispirirao kasniju rekonkvistu. Gradnja je trajala tijekom 12. stoljeća do pobjedničkog završetka 1188. godine podizanjem trijema slave - Portico de la Gloria na glavnom pročelju.  

Sam posjet gradu, misna slavlja na kojem smo doživjeli i paljenje kadionika, Botafumeiro, vrhunac je našega hodočašća. To je najpoznatiji simbol katedrale sv. Jakova. Svrha kadionice je simbolizirati pravi stav vjernika. Na isti način na koji se dim iz tamjana diže na vrh lađe katedrale, tako se i molitve hodočasnika moraju uzdići da bi dosegnule Božje srce. Kadionica je veličine 1,5m i težine 53 kg, visi s visine od 20 metara i može postići veliku brzinu. Upotrebljava se u velikim svečanostima, tijekom ulazne procesije ili na kraju misnog slavlja. Osmorica ljudi, tiraboleiros, zajedno pokreću sustav kolotura.  

 

 

Razni sadržaji

Thursday the 8th. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2017