NEVINA DJEČICA

Ant. Kristu novorođenome, koji nevine mučenike okruni: dođite, poklonimo se!

Po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! Ef2, 3b-5 

Kralj bezbožni vas pogubi,

Nebeski kralj vas prihvati:

On blažene vas smjestio

U svoje divno kraljevstvo.

GOSPA FATIMSKA

" Marija se obraća najmanjima kako bi nam pokazala ono što je apsolutno nužno spoznati, odnosno da se trebamo baviti samo onim što je nužno , onim što je posve izvorno i podjednako važno i podjednako moguće za sve ljude: vjerovati u Isusa Krista, blaženi plod njezine utrobe. Mi joj zahvaljujemo na njezinoj majčinskoj prisutnosti i zato što nam se na ovome posebnome mjestu obraća na tako živ i tako izražajan način, kao blaga i milosrdna Majka". (kard. Ratzinger, Fatima 1996.)

Događaj u Fatimi čini se jednim od najvećih u XX stoljeću, među ostalim i zato što u svojoj poruci najavljuje mnoge kasnije znakove i zato što traži od nas da živimo ono na što nas poziva. 2017. neobično je bilo preklapanje obljetnica . Osim stote obljetnice ukazanja u Fatimi, obilježava se i petsto godina od Lutherove Reformacije, tristo od osnutka masonerije i sto od Oktobarske revolucije. Ti su događaji imali veliki utjecaj na povijest, a imaju ga i danas; na njih se može primijeniti sinteza koju je papa Pio XII izrekao o trima razdobljima, protestantizmu, prosvjetiteljstvu i ateizmu: "Oh, ne pitajte nas koji je neprijatelj niti kakvo ruho nosi. Htio je narav bez milosti, razum bez vjere, slobodu bez autoriteta, katkad autoritet bez slobode. To je neprijatelj koji postaje sve konkretniji, sa zapanjujućom beskrupuloznošću: Krist da, Crkva ne! zatim: Bog da, Krist ne! napokon prazni krik: Bog je mrtav Štoviše, Boga nikada nije ni bilo." (S. Gaeta: Fatima, cijela istina)

SV. PETAR I PAVAO

Vi, srca jednog, svete dvije masline,

Sav narod Božji danas vama moli se,

Božanske dare vjere, nade, ljubavi

I dobrotvorja svakog vi nam molite (Himan Večernje)

Već od 3. stoljeća Crkva u istoj svetkovini slavi Petra koga je Gospodin odabrao da u apostolskom zboru bude "kamen" temeljac te Pavla koga šalje da evanđelje navijesti cijelome svijetu. Premda su se u životu rijetko susretali, zajednička mučenička smrt ih je zauvijek sjedinila kada su za Neronova progonstva u Rimu stradali - Petar na vatikanskom brežuljku, Pavao na Ostijskoj cesti. Obojica imaju duboki značaj za Crkvu, bili su stvarni ljudi na početku stvaranja Crkve. Oni su dokaz da kroz ljude, Bog čini velika djela na zemlji.

Pavao je doživio Boga i zbog toga je izdržao sve žrtve, a sv. Petar je bio priprosti ribar kojeg je Isus opčarao svojom osobnošću, svojim riječima, činima, znanjem, pronicljivošću. Bio je čovjek koji je za Isusa htio učiniti sve, no ipak je bio samo običan čovjek podložan grešnosti i nesavršenosti. Pavao je bio intelektualac odgojen u židovskoj obitelji, bio je zelot i  želio učiniti sve da bi se zakon proveo. A, pojava nove, nazovimo sekte u židovskom narodu - kršćana, Pavla je zasmetala jer nije bila u skladu sa židovskim zakonom, sve dok se nije sam susreo s tim viđenjem i spoznao da je ISUS KRIST Spasitelj.

Procesija i sv. Misa u Podorljaku u 10.30!

O zabrani prolaska

Mjesec svibanj, posvećen je Blaženoj Djevici Mariji, a zadnji dan u mjesecu slavimo kao Marijin pohod Elizabeti. Koja milost u tom posjetu, posjetu kojega i mi činimo Gospi od Kapelice, ne samo na njezine blagdane nego i kroz godinu, prinoseći joj naše patnje, boli, radosti, žalosti... Tko će nas utješiti ako ne naša nebeska Majka koja bdije nad nama gotovo tri stoljeća i koja je za stan svoje Svete prilike odabrala naše mjesto. Posebno u ovim danima neizvjesnosti, sveopće nesigurnosti i sumnji.

Ali naš put Majci Božjoj prepriječen je nerazumnom odlukom vlasnika Marine Frapa kroz koju prolazi put prema Kapelici. Besramna odluka podržana dijelom i vlašću Rogoznice koja je, apsurdno, za Dan općine, izabrala 2.srpnja, dan dolaska Gospine prilike u Rogoznicu. Ovaj mi se puk približuje ustima svojim i usnama me svojim časti, a srce im je daleko od mene i strah njihov prema meni, naučena ljudska zapovijed. Iz 29,13.

Žalosno je da svećenik ne smije pristupiti posjedu na kojemu se nalazi Svetište i da mu ljudi koji i ne upoznaše Boga određuju i uvjetuju kretanje. Što reći? Gdje su mještani, gdje su vjernici? Slave li Ime samo kad je zgodno vrijeme?

Dosudi mi pravo, Bože,

i raspravi parbu moju 

s ljudima zlobnim; od lažaca i zlikovaca,

izbavi me! (Ps43,1)

A zaključila bih isto s  Psalmom 43,3

Pošalji svjetlost svoju koja štiti;

neka me vodi i dovede na svetu goru tvoju,

k šatoru tvojemu!