MUČENIŠTVO Sv. IVANA KRSTITELJA

Ant. Dječak koji nam se rodi veći je od proroka; ovo je onaj o kome Spasitelj reče: Od Žene se ne rodi veći od Ivana Krstitelja.

Najstarije štovanje vezano uz Ivana Krstitelja odnosi se na čašćenje njegova groba u Sebasti, nedaleko od današnjeg Nablusa u Palestini.

Herod je zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana  u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata! Zato ga Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio.

No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći  te je kako je plesala, svidje Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: Išti od mene što god hoćeš i dat ću ti. I zakle joj se da će joj dati i pola svojega kraljevstva. Ona iziđe i upita svoju majku što da zatraži, a ona kaže, glavu Ivana Krstitelja. To ražalosti kralja ali zbog zakletve koju je dao pred svojim gostima ne htjede je odbiti. Naredi svojim krvnicima da odu u tamnicu i odrube mu glavu. Donesu je na pladnju, a djevojka je dade svojoj majci.

Kada to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo i položiše ga u grob. ( Mk6, 17-29).

Ivan nije živio za sebe i nije umro za sebe. Mnoge je ljude njegova hrabra smrt ohrabrila u podnošenju kušnja kao i njegov tvrdi i strogi život. Sv. je Ivan svoje mučeništvo i svoj život položio za Krista. 29. kolovoza izabran je za proslavu njegova mučeništva jer je na taj dan, po drugi puta pronađena njegova glava. Ta je časna glava, odnosno jedan njeyin dio prenesen u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi sv. Silvestra in Capite.

Veliki je Augustin ovim riječima komentirao taj događaj: " Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ koju je unaprijed rekao: On mora rasti, a ja se umanjivati. On je uistinu bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu."  

MAKSIMILIJAN KOLBE

Na uočnicu najvećega Marijinog blagdana, sjetimo se sveca koji je sve svoje, a u konačnici, i svoj život, položio u ruke bezgrješne i Posrednice milosti, Djevice Marije.

Kao desetogodišnjak, doživio je mistično iskustvo u kojem mu je nebeska Majka pružila dvije krune: bijelu i crvenu, pozvavši ga da jednu odabere. Mali je desetgodišnjak odabrao obje. One su nekom proročkom znakovitošću označile njegovu budućnost: svetost i mučeništvo. 

Pristupio je braći konventualcima. 16. listopada 1917. osnovao je Vojsku Bezgrješne sa ciljem obraćenja grješnika, krivovjeraca, raskolnika, a osobito slobodnih zidara. Težio je osnivanju gradova Bezgrješne i to mu je pošlo za rukom u Poljskoj osnovavši grad Niepokalanov. Svojim je suradnicima govorio: Tražim da budete sveti. Svetost nije luksuz, već najjednostavnija dužnost. I nije teška... Grad Bezgrješne osnovao je i u Nagasakiju.

Povratak u Poljsku donio je Kolbeu novu gorčinu. Započeo je rat. Biva uhićen, pušten, mučen, neprihvaćen od neprijatelja. 28. svibnja odveden je u Auschwitz. Redovničko odijelo zamjenjuje logoraškim. Postao je jednostavno broj 16 670. Mučenja podnosi herojski sa smješkom na ustima. Njegove riječi su: Za Isusa spreman sam trpjeti i više. Od svojega je tijela učinio junački dar ljubavi u bunkeru gladi, darovavši se za spas života oca obitelji. Njemci su ga , zajedno s ostalim ubili karbolnom kiselinom, a potom kremirali na blagdan Velike Gospe. 

Otac Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu biva proglašen svetim 10. listopada 1982. po rukama pape Ivana Pavla II.

Sv. Bartol, ap.

Križ je uvjeravao po neukim ljudima, a uvjerio je sav svijet... Sirove i neuke ljude pretvorio je u mudrace. Razmotri: ono što je u Bogu ludo, koliko li je mudrije od ljudi, i što je u njemu slabo, koliko je od ljudi jače. Kako jače? Pa kad je prošlo svim svijetom i sve obuzelo svojom snagom, bezbroj njih pokušavalo je uništiti ime Raspetoga, a dogodilo se suprotno: to je ime cvalo i bivalo snažnije, a oni izgiboše i propadoše ... Jer ono što s Božjom milošću ispravno učiniše carinici i ribari, to mudraci, tirani i - da tako kažem - sav svijet nije mogao ni zamisliti. zato je jasno kako se oni  ( apostoli ), da nisu vidjeli kako je uskrsnuo te da nisu imali veliki dokaz njegove moći, ne bi bili na takvo što odlučili.  Sveti Ivan Zlatousti

Sv. Bartol apostol spominje se u Matejevu, Markovu i Lukinu evanđelju te u Djelima apostolskim. Rodom iz Kane Galilejske, gdje trajnu uspomenu na njega čuva njemu posvećena crkvica. Nakon silaska Duha Svetoga na apostole, i Bartol se dao na navještanje Evanđelja koje je svjedočio cijelim svojim životom. U tim je nastojanjima došao do Indije. Iako je to teško potvrditi ipak zna se da je bio u Armeniji i tu podnio stravično mučenje. Upravo i prikazi sv. Bartola pokazuju njegov izraz u strahovitoj patnji.

Ti Kristu vjeran ostade

I apostol i prijatelj,

Životom, djelom prenoseć

Po svemu svijetu Blagovijest.

" Unatoč tome što imamo vrlo malo zapisanih informacija o sv. Bartolu, on nam je svjedok da možemo živjeti blizu Isusa i biti mu svjedoci i bez senzacionalnih djela, ne čineći veliku buku oko sebe. Isus, kojemu je svatko od nas pozvan predati mu svoj život kao svome Spasitelju i Otkupitelju, je sam po sebi već dovoljno senzacionalan, veličanstven i izvanredan." papa Benedikt XVI

BLAGDAN GOSPE OD KAPELICE 2024.