TEREZIJA OD DJETETA ISUSA
" Pa dobro... idemo!. Bože moj, ja te ljubim!
Rođena je u obitelji pobožnih roditelja koji su uvršteni među svece. Izvanredan doživljaj za nju bila je Prva sveta Pričest. Taj susret s Isusom u Euharistiji umnožio je još više tu postojeću ljubav i učvrstio njenu težnju da postane redovnica karmelićanka. Prilikom jednog hodočašća u Rim, mimo svih običaja i pravila, zamolila je papu Leona XIII. dopuštenje da još posve mlada može ući u samostan. Nakon što je nekoliko puta odbijena, uspjela je s petnaest godina ući u Karmel.
Krhka, bojažljiva, nježne duše i osjetljive savjesti Terezija je mnogo trpjela na tijelu i u svojoj nutrini.Veličina njezine osobnosti izazivala je ljubomoru kod susestara. I sama poglavarica, otežavala joj je život neprestanim ponižavanjima. Unatoč svemu, trpjela je i radovala se iz ljubavi prema Isusu koji je kao najpravedniji, trpio nepravde.
U samostanu je obavljala najobičnije poslove. Usrdne molitve i patnje prikazivala je za obraćenje grješnika, misije i misionare. Umrla je sa samo 23 godine u samostanu u Lisieuxu, gdje se čuva njeno neraspadnuto tijelo.
Isus prolazi svijetom tražeći duše koje će ga slijediti i raditi za njega i u koje će izliti svoje milosti. Nalazi ih malo. Još ima vremena. Velike poteškoće? Veća zasluga.
Isus je govorio: "Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko." Sveta Terezija kaže: " Isusu je omilila moja mala duša jer ja ljubim svu ništetnost i siromaštvo i slijepo se pokoravam njegovu milosrđu. Sve u meni čini Isus, a ja ne činim ništa osim da ostanem mala i slaba". To je razmišljanje Božjeg djeteta.
Svetu Tereziju uvijek vidimo s ružama, jer je obećala da će s neba na zemlju posipati ruže. I doista, ona s neba baca ruže milosti koje kod Boga isprosi za ljude.
ANĐELI ČUVARI
Postojanje duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto pismo obično naziva anđelima, vjerska je istina. "Anđeli kao čisto duhovni stvorovi imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja".
Biblija anđele spominje na mnogo mjesta. Tako u njoj čitamo kako Bog posebno govori i o anđelima čuvarima. Primjerice, u Svetom pismu Staroga zavjeta Bog svojem odabranom narodu govori: "Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio". Psalmist pak veli: " Bog anđelima zapovijedi da te čuvaju na svim putima tvojim".
I Isus govori o anđelima čuvarima kada govori odraslima da ne sablazne djecu: "Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima".
Nauk je Crkve da svaki čovjek ima svojeg anđela čuvara. Sveti Origen piše: "Uz svakoga od nas stoje dva anđela: anđeo pravednosti i anđeo zloće. Kad su u našem srcu dobre misli i kad u njemu počne klijati pravednost, tada bez sumnje progovara dobri anđeo. Ali kad se u duši stade širiti korov zla, tad nam progovara đavolski glasnik".
Koja je zapravo uloga naših anđela čuvara? Oni su naši vodiči, oni su naši prijatelji na putu života. Naše je spasenje izvrgnuto brojnim opasnostima, slabi smo i uslijed naših ljudskih zlih sklonosti, potrebna nam je uvijek i svagdje duhovna okrjepa: savjet, pouka, ohrabrenje i utjeha jer Bog nije slaba čovjeka prepustio na milost i nemilost otpalom anđelu Đavlu već mu je dao pomoćnika u svojem vjernom anđelu, u liku anđela čuvara. Na slobodnu je čovjeku, hoće li poslušati glas Dobra ili glas Zla.
Jer, kako kaže sv. papa Ivan XXIII: Moj anđeo čuvar poslužit će mi kao budilica kad se zaboravim. A Isus i Marija neka me blagoslove, neka mi pomognu, neka mi dadnu ono što mi treba, a i dobru volju, pa ću postat svet.
Sv. Ivan Zlatousti
" Kršćanima je više od svih drugih zabranjeno ispravljati posrtaje grešnika silom. Čovjeka je nužno učiniti boljim nagovaranjem, a ne silom. Mi nemamo vlast danu zakonom da ispravljamo grešnike, a kad bismo ju i imali, ne bismo se njome znali služiti, jer Bog daje krunu onima koji se suzdržavaju od zla svojom voljom, a ne silom".
Sveti Ivan Zlatousti jedan je od najvećih crkvenih otaca na Istoku. Napisao je izvanredna djela tumačenja vjere i pravilnog kršćanskog života, stekavši naziv Zlatousti
Sv. Matej, apostol i evanđelist
... i sablažnjavahu se o njega: A Isus im reče: " Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u domu svojemu." I ne učini ondje mnoga čudesa zbog njihove nevjere. (Mt, 13,57-58)
Sv. Matej, apostol i pisac prvog evanđelja, prema prastaroj je predaji, carinik Levi. Isus ga je vidio na službi u Kafarnaumu na Genezaretskom jezeru i pozvao ga: " Pođi za mnom"! Levi je ostavio svoje zanimanje i pošao za Isusom, a on ga je pridružio svojim apostolima. Otada nosi ime Matej, što na hebrejskom znači: dar Božji.
Levi je kao carinik ubirao poreze. Uz ono što su ubirali, dio je ostajao i za njihove plaće. Među narodom su bili omraženi. Levi je bez sumnje bio bogat i ugledan čovjek, a uz to i obrazovan. Stoga i njegovo evanđelje odaje čovjeka koji je izvrsno poznavao židovsku tradiciju. Matejevo se evanđelje rado naziva "crkvenim" evanđeljem jer u svom evanđelju donosi ono tipično za Crkvu što drugi evanđelisti ne spominju. Tako jedini donosi Isusove riječi: "...sagradit ću Crkvu svoju...", jedini govori i o vlasti "vezanja" i "odrješivanja" u Crkvi.
O njegovu životu malo se zna. Poslije Isusova uzašašća u nebo, najprije je propovijedao Židovima u Palestini. Evanđelje koje je njima namijenjeno, napisao je oko 41. do 42. godine na njihovu aramejskom jeziku. No sačuvan je samo grčki prijevod. Ne zna se koliko je dugo živio i kako je umro. No i Zapadna i Istočna crkva ga slave kao mučenika. Od 945. godine, njegove se relikvije nalaze u Salernu u katedrali posvećenu njemu u čast.
Simbol sv. Mateja je anđeo jer njegovo evanđelje naglašava Isusov ulazak u ovaj svijet, prvo predstavljajući Njegovo obiteljsko podrijetlo, Rodoslovlje, a zatim Utjelovljenje i rođenje.
MUČENIŠTVO Sv. IVANA KRSTITELJA
Ant. Dječak koji nam se rodi veći je od proroka; ovo je onaj o kome Spasitelj reče: Od Žene se ne rodi veći od Ivana Krstitelja.
Najstarije štovanje vezano uz Ivana Krstitelja odnosi se na čašćenje njegova groba u Sebasti, nedaleko od današnjeg Nablusa u Palestini.
Herod je zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata! Zato ga Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio.
No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći te je kako je plesala, svidje Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: Išti od mene što god hoćeš i dat ću ti. I zakle joj se da će joj dati i pola svojega kraljevstva. Ona iziđe i upita svoju majku što da zatraži, a ona kaže, glavu Ivana Krstitelja. To ražalosti kralja ali zbog zakletve koju je dao pred svojim gostima ne htjede je odbiti. Naredi svojim krvnicima da odu u tamnicu i odrube mu glavu. Donesu je na pladnju, a djevojka je dade svojoj majci.
Kada to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo i položiše ga u grob. ( Mk6, 17-29).
Ivan nije živio za sebe i nije umro za sebe. Mnoge je ljude njegova hrabra smrt ohrabrila u podnošenju kušnja kao i njegov tvrdi i strogi život. Sv. je Ivan svoje mučeništvo i svoj život položio za Krista. 29. kolovoza izabran je za proslavu njegova mučeništva jer je na taj dan, po drugi puta pronađena njegova glava. Ta je časna glava, odnosno jedan njeyin dio prenesen u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi sv. Silvestra in Capite.
Veliki je Augustin ovim riječima komentirao taj događaj: " Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ koju je unaprijed rekao: On mora rasti, a ja se umanjivati. On je uistinu bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu."
