SVETA POTVRDA

U nedjelju, 25 mladih naše Župe, primit će sakrament Potvrde. 

Bitni obred potvrde jest mazanje svetom krizmom koje se vrši uz polaganje ruke službenika koji izgovara riječi vlastite sakramentalnom obredu. Učinak je potvrde posebno izlijevanje Duha Svetoga poput onoga na Pedesetnicu. To izlijevanje  u dušu utiskuje neizbrisiv biljeg i pridonosi rastu krsne milosti: dublje ukorjenjuje u božansko posinjenje, čvršće sjedinjuje s Kristom i s njegovom Crkvom, u duši osnažuje darove Duha Svetoga, daruje osobitu snagu za svjedočenje kršćanske vjere.  (Iz KKC)

Sakrament Potvrde uvodi nas u viši, nadnaravni život. Crkva je svoj vrhunac doživjela na Duhove, a tako i mi, vrhunac vlastitog sakramentalnog života doživljavamo primanjem svete krizme. On ostavlja neizbrisiv trag na našu dušu. On nas povezuje sa svijetom, s našim bližnjima, sa čovječanstvom, obvezuje nas da ne ljubimo samo Boga već i ljude za koje nam se čini da nisu vrijedni naše ljubavi. 

Sv. Marko, ev.

Bože, ti si svetog evanđelista Marka proslavio darom propovijedanja. Daj da se i mi okoristimo njegovim učenjem i vjerno idemo stopama Krista Gospodina.

Ovu godinu, kroz uskrsnu osminu, spominjemo se svetoga Marka, Petrova omiljenog učenika kojemu predaja pripisuje Evanđelje u kojem odjekuje propovijed galilejskog ribara, prvog od apostola koji je ispovijedio vjeru u Krista.

Isus, nakon što je jedanaestorici povjerio misionarski mandat, spominje i znakove koji će pratiti one koji vjeruju i znakove koji će potvrditi Riječ koju su navijestili učenici, svjedoci njegova uskrsnuća. Apostol Petar, koji Marka naziva " mojim sinom" pozvao nas je da se obučemo u poniznost, jer Bog se oholima opire, a poniznima daje milost". Poniznost je odjeća koju mogu nositi samo oni koji nose veličinu sabranosti, koja nas uči prepustiti se vjernosti Božjoj, pretačući sve svoje brige u Njega, jer on brine za nas i ne dopušta neprijatelju, đavlu, da nas proždre. Iako je on "lav koji riče", ipak imamo snagu po milosti da mu se odupremo, postojani u vjeri; dakle, ne moramo mi pobjeći nego on koji je prisiljen na bijeg.

Kristovim uskrsnućem smrt više nema vlasti. Mors et vita duello conflixere mirando, tako pjeva uskrsna sekvenca. To je dvoboj u kojem pobjeđuje Krist, koji ima ključeve smrti i pakla. Krist je ubio smrt, njegov prazan grob, dokaz je uskrsne nade koja ne razočarava. 

Sv. Marko, najvjerojatnije se rodio u Jeruzalemu. Po ondašnjem običaju, uz židovsko ime Ivan dobio je rimsko ime, Marko. Marko je pratio apostole Pavla i Barnabu na prvo misijsko putovanje u Antiohiju,  zatim u Malu Aziju. Sljedeće njegova postaja je Rim. Tu se je usko povezao s apostolom Petrom i napisao svoje evanđelje. Nakon Petrove smrti, otišao je u Aleksandriju  gdje je utemeljio Crkvu i bio njezin prvi biskup. 

Oni stanovnici koji su prema kršćanima bili neprijateljski raspoloženi, upali su u crkvu, odvukli te ubili Marka. Mnogo kasnije, njegove relikvije dopremljene su u Veneciju gdje se u istoimenoj bazilici nalazi njegov grob. Sv. Marko, patron je Venecije.

HABEMUS PAPAM

Nakon dana žalovanja ali i radosti za papom Franjom, Crkva vođena Duhom Svetim, dobila je novoga Petrova nasljednika, Roberta Francisa Prevosta koji je za svoje ime uzeo Lav XIV. Veliko ime, nasljednik pape Lava XIII, pape koji je opetovano upućivao poziv na  molitvu krunice, koju je predlagao svim sinovima Crkve kao svetu i korisnu meditaciju, kao hranu za duhovno uzdizanje i kao molitvu kojom se postižu nebeske milosti za čitavu Crkvu, danas na blagdan Gospe Pompejske, a i na rođendan našega svetog blaženika, Alojzija Stepinca.

Vjerujemo da će i novi papa kojem je cijeli svijet postao obitelj, nastojati približiti katolički nauk novim zahtjevima ljudskoga i kršćanskoga suživota, u težnji za posvećivanjem duša, za snagu i sigurnost posebno u ovim bremenitim vremenima. Stoga, radujmo se u Gospodinu, radujmo! 

O nutarnjem životu

SAVJEST JE SVAKOM ČOVJEKU I NJEGOV BOG. POSTUPAJ TAKO S LJUDIMA KAO DA TE BOG VIDI I GOVORI TAKO S BOGOM KAO DA TE LJUDI SLUŠAJU! (Atenodor)

Bliži se Korizma, vrijeme koje prethodi slavlju Vazma, vrijeme intenzivnijeg slušanja Božje riječi i obraćenja, pomirenja s Bogom, braćom, sestrama, vrijeme molitve, posta i dobrih dijela.

Bit našega posta, kako kaže sv. Leon Veliki, nije u samom uzdržavanju od jela nego u širokogrudnoj plemenitosti,  u srcu koje se treba ostaviti nepravde i jezik pogrda. 

Upravo jezik, govor o drugima unosi nemir u naš život, u naše međusobne odnose. Da li sam vjernik ako bez opravdanog razloga obznanjujem skrivene mane bližnjega? Da li uživam ili se zabavljam ako saznam nešto loše o drugome?  Ne, jer nas naša vjera uči da ne činimo drugima ono što ne bismo željeli da nama čine. Često loše govorimo kada pogrešno tumačimo dobra djela drugih, pripisujemo namjere koje nikad nisu imali. Ako ste pobožan i želite vjerno ispunjavati dužnosti svoje vjere, za njih ćete biti licemjeri, ako činite dobra djela mislit će da to radite iz ponosa da se pokažete. Ako bježite od navika svijeta, čudni ste im, bolesni u glavi, ako brinete za svoj imetak, pohlepni ste za njim. Jezik ogovaranja je poput crva koji izjeda dobre plodove. Jezik ogovaranja je gusjenica koja jede najljepše cvijeće.

Stoga, suzdržimo se neprovjerenih, netočnih informacija jer nas Crkva poziva na svetost i duhovnu zrelost.Odložimo svaku zloću, klevetu, prijevaru i živimo osobnu vjeru predajući se u ruke svome Spasitelju koji najbolje čisti odaje naše unutrašnjosti!