SV JOSIP, ZARUČNIK BDM
Himan
Neka te, Josipe, nebo uzvisuje,
Svaki kraj kršćanski neka ti se raduje,
Ti si pun zasluga, prečistom ženidbom
Združen s Djevicom nevinom.
Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite! (Kol 3, 23-24)
Sveci, naši su istinski uzori nasljedovanja, uzori čiji je život dosegnuo puninu smisla. Biti svet znači biti " siromašan duhom", biti čist srcem, krotak i milosrdan i imati srce koje kuca za Boga i bližnjega.
To čisto srce u koje je prodrla Božja svjetlost posjedovao je sv. Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije. Josip, stolar, nepoznati potomak velikoga kralja Davida, prepoznaje Božji zov i prihvaća ga bez prigovora. S Marijom prima Isusa i odgaja ga. Po Božjem glasniku dao mu je ime i zakonski ga prihvatio kao svoje dijete upućujući ga u život. Josip je otvoren za Boga i po Božjoj volji ispunja zadaću glavara Svete Obitelji. Veličina sv. Josipa je u njegovoj samozatajnosti i poniznosti, slijedi Božja nadahnuća i vjerodostojno živi svoj poziv. Nije bio čovjek velikih riječi nego čovjek djela i rada. On je i primjer povjerenja u Boga i predanog vršenja Božje volje. Prema katoličkoj predaji, smatra se da je sv. Josip umro u rukama Isusa i Marije te se zbog toga štuje kao uzor pobožnog vjernika koji milost prima u trenutku smrti te zagovornikom obitelji, očeva, bolesnih, umirućih.
Josip, " muž pravedan", svjedok nam je Božje ljubavi u svijetu punom oholosti koji je odbacio Boga i ljudski život.
Hrvatski Državni sabor 1687. godine donosi slijedeću odluku: "Sveti Josip Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran".
MOLITVA SV. JOSIPU ( papa Lav XIII)
K tebi se, o sveti Josipe, utječemo u svojoj nevolji. (Pošto smo tvoju Presvetu Zaručnicu za pomoć zamolili, molimo pouzdano i za tvoju pomoć) za ljubav koja te je s neoskvrnjenom Djevicom i Bogorodicom vezala i za očinsku ljubav kojom si dijete Isusa grlio, smjerno te molimo da baštinu koju je Isus Krist svojom krvlju otkupio, milostivo pogledaš te našoj nevolji svojom moći u pomoć pritečeš. O brižni čuvaru božanske obitelji, brani odabrano potomstvo Isusa Krista; ne daj, Predragi Oče, da nas okruže zabluda i pokvarenost. Budi nam s neba milostivo u pomoći, o naši jaki zaštitniče, u borbi s vlašću tmine, pa kao što si nekoć dijete Isusa iz najveće pogibli života izbavio, tako i sada brani Svetu Crkvu Božju od svih zasjeda neprijateljskih te nas svakoga pojedinog trajno uzmi pod svoje okrilje da mognemo po tvojem uzoru i tvojom pomoći sveto živjeti, blaženo umrijeti i u nebu vječno blaženstvo zadobiti. Amen.
Gospa Lurdska - Svjetski dan bolesnika
" Al` ja sam samo usred ovog mira
Oltaru tvome rastužen prion´o,
Oh, tvoja slika u srce me dira!
Oh, tvoj me pogled ganuo, Madonno!
Rekla mi sto puta moja dobra mati:
" K njoj, sinko, hrli kad ćeš tugovati!"
Rekla mi sto puta moja majka mila:
" Ona nas sviju pod krilo primila".
I ja sam doš´o utjeho smrtnika,
Za kojom jošter mnoga srca gore
Da vidiš kakvi mene nesretnika
Čemeri more. ( V. Nazor: " U hramu")
" I tko se, nakon tvog Isusa, tako nježno skrbi o našoj dobrobiti kao ti Marijo? Tko nas štiti od napasti kojima smo izloženi, kao što nas ti braniš? ( Sv. German iz Konstantinopola)
Marija, znak je pouzdane nade i utjehe. Svojim ukazanjima, Marija nam uvijek daje pouke, primjerene svakom trenutku našega života. Pouke su to vjere, pokore, molitve. Samim činom ukazanja, Gospa želi raskriliti obzore vjere, posebno onima koji su prezreli Boga i načela kršćanskoga života, zalutalima, patnicima.
Marija u svojim prvim ukazanjima ne govori jer je činjenica njezina ukazanja rječitija od svakoga govora. Ne ukazuje se velikima, već jednostavnoj pastirici, pokazujući time da Gospodinu ne trebaju veličine baš kao što se i Bog poslužio njome izabravši je za njezino poslanje. Jedna od riječi koje je Bezgrešna izgovorila jest: Pokora, pokora, pokora. Moliti, dakle, za obraćenje grešnika. Jeka njenih riječi razliježe se do današnjih dana.
U molitvi s Marijom promičemo dubinu Božje ljubavi i obnoviteljsku snagu koja iz nje proizlazi. Crkva potiče na molitvu i ljubav osobito prema bolesnima i siromasima. Djevica Marija okupila je na riječici Gavi milijune vjernika koje je ona ohrabrila, utješila, ozdravila, a najviše od svega, duhovno obratila.
Blagdan Gospe Lurdske slavi se i kao Svjetski dan bolesnika. Utemeljio ga je sv. Ivan Pavao II, 13. V 1992. s ciljem da se Božji narod i građansko društvo senzibilizira za svijet patnje jer je Krist čovjeka istodobno naučio činiti dobro trpljenjem i činiti dobro onome koji trpi što je i posvjedočio vlastitim životom. A da bismo se suobličili Kristu i osjetili svemoć njegove ljubavi, potrebno je pristupiti sakramentu svete ispovijedi i bolesničkog pomazanja za ozdravljenje duša vjernika.
Gospe od Kapelice
" O Marijo, ime slatko,
kršćana moćan šćit,
jer ti liječiš srdce svako,
dijeliš mu dobrobit;
do posljednjeg našeg danka
vapit ćemo bez prestanka:
Marijo, mol za nas.
Marija, žena vjere, žena čiji je život - darivanje drugima. Marija je uz Gospodina, a Gospodin je Ljubav.
Čitavo njezino biće okrenuto je prema Crkvi koja je djelo njezina Sina. Biti Majka Božja, znači slijediti Božji put. I na tome putu, od Betlehema do Kalvarije, nije oklijevala - njezin je život - hodočašće vjere. Vjerom je posvetila svaki dan svojega života.
Poslije Navještenja, Marija hita k Elizabeti. Kakva je milost bila u tome posjetu!Koje li ljupkosti u tom Marijinom tri mjeseca dugom posjetu rođakinji Elizabeti. I jedna i druga čuvarice su skorašnjeg majčinstva. Marija s njome dijeli od Boga darovanu joj radost. " Blagoslovljena ti među ženama." ( Lk1,42) Najsvetije je to majčinstvo, majčinstvo koje će spasiti i otkupiti svijet. Marija je od sreće izrekla hvalospjev Bogu, što je njoj, neznatnoj službenici povjerio tako odgovornu zadaću, da bude Majka Božja. Ona je i naša majka kojoj hrlimo, kojoj se okrećemo poput djece. Premda je današnji svijet siromašan jer ne prepoznaje Boga, uputimo se Majci, na dug put obraćenja, kako bismo našli mir, spokoj i ispunjenje u velikodušnom Srcu Marijinu, najljepšem cvijetu katoličke vjere.
O Marijo, utočiste
bijednih svih sirota,
pomoć tvoju kad zaištu
u svojih nevoljah,
zato k tebi se utiču
i srdačno k tebi kliču:
Marijo mol za nas. ( Pjesmarica XIX st.)
PRIKAZANJE GOSPODINOVO - SVIJEĆNICA
" Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite." (Mal3,1)
Prikazanje Gospodinovo, događaj je spasenja, javni prinos Isusa Bogu, njegovu Ocu. Prepoznali su ga pravedni, bogobojazni starac Šimun i proročica Ana, pobožna žena koja je postovima i molitvom danju i noću služila Bogu, i najavili ga kao Božje svjetlo Izraelu i poganskim narodima, ali i kao osporavani znak.
Marija i Josip, poslušni Mojsijevom zakonu, učinili su ono što je propisano i odveli su Isusa da ga posvete Gospodinu. Kako su bili siromašni, nisu bili u stanju kupiti janje za žrtvu te su ponudili nekoliko golubova premda su u stvarnosti Bogu dali " istinsko janje" za spasenje svijeta.
Šimun je očekivao " utjehu Izraelovu" i Duh mu je obećao da neće umrijeti " dok ne vidi "pomazanika Gospodnjeg". Nošen vjerničkom nadom u ispunjenje Božjih obećanja, doživio je susret s Obećanim koji je još nemoćno dijete. Uzima ga, blagoslivljajući. Šimun ponosno ispovijeda da je Božji sluga i radosno pristaje na završetak zemaljskog života jer je dočekao ispunjenje Utjehe Izraelove.
Drugi Šimunov blagoslov jest najava Mariji da će njezin Sin biti " znak osporavan", a i njoj samoj " mač će probosti dušu".
S Isusom nastupa ne samo vrijeme ispunjenja nego i opredjeljenja: za ili protiv Božjeg Pomazanika. Isusa neće prihvatiti brojni njegovi sunarodnjaci kao i danas ,mnogi kršćani, ali on neće mjenjati svoj način djelovanja da bi se svijetu svidio.
Isus iz Nazareta Svjetlo je svijeta. Suvremenici Isusovi htjeli su ugasiti to Svjetlo pribivši ga na križ. Ali osvanulo je uskrsno jutro, jutro nove nade, vječnoga života, vječnoga svjetla koje grješnima daje oprost, umornima odmor, pokleklima snagu. Svjetlo se suprotstavlja mraku, ono pobjeđuje. Zato vjernici blagoslivlju i pale svijeće koje će im na času smrti osvjetliti put u novi život, neuništivi, u vječnom sjedinjenju s Ocem, Sinom i Duhom Svetim.
BLAGDAN SVETE OBITELJI
" Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati uzeti k sebi svoju ženu Mariju, jer ono što je ona začela od Duha je Svetoga" (Mt1,20)
Kršćanska obitelj zajednica je vjere i ljubavi. Kršćanska obitelj je zajedništvo osoba, znak i slika zajedništva Oca, Sina i Duha Svetoga. Obitelj je pozvana s Kristom dijeliti molitvu i žrtvu. (KKC Kršćanska obitelj 1655-1658)
Blagdan Svete Obitelji blagdan je Isusa, Marije i Josipa koji su nam uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi. Pet vrlina koje ističe sv. Pavao u svojoj poslanici za plodnu suradnju i zajednički život su: milosrđe, dobrostivost, poniznost, blagost, oproštenje, ali povrh svega - ljubav, jer tko priznaje da treba Božje oproštenje i Božju ljubav, mora opraštati svojoj braći i sestrama, posebno članovima svoje obitelji.
Tom ljubavlju obilovao je Josip, glava Svete Obitelji koji je štitio dječaka i majku i zarađivao sve što je nužno bilo za obitelj koja nije obilovala materijalnim ali je imala zajedništvo, toplinu i zračila čistom ljubavi. Josip, vjeran i razborit sluga bio je spreman ne samo da čuje Božju riječ nego i da je živi.
