Faustina Kowalska
Božje milosrđe objavljeno u Svetom pismu prisutno je kroz cijelu povijest spasenja. Prošlo stoljeće obilježili su ratovi i zločinački totalitarizam. Stoga je Gospodin htio podsjetiti na tu istinu preko ponizne poljske redovnice, sestre Kowalske, koja je umrla u dobi od samo 33 godine 1938. Ivan Pavao II., koji je iskusio nasilje nacizma i ateističkog komunizma, htio je podsjetiti na poruku Božjeg Milosrđa kao svjetlo nade za nove generacije te je 1980. objavio encikliku "Dives in misericordia", naglašavajući očinsku ljubav Boga koji se saginje nad svaku ljudsku slabost. Upravo je on odredio svetu Faustinu "apostolom Božjeg Milosrđa" i ustanovio odgovarajući blagdan u novom tisućljeću. Faustinina duhovnost ukorijenjena je u njezinom bezuvjetnom povjerenju u Boga, koji kao Otac priskače u pomoć svojoj djeci i pomaže im da duhovno rastu. To povjerenje, u kombinaciji s iskustvom Božjeg milosrđa, rađa želju da se taj dar podijeli s drugima. Sestra Faustina opisala je mnoge svoje susrete s Isusom u svom "Dnevniku", čija je temeljna tema upravo njezina želja da pomogne onima u potrebi, bolesnima, onima koji traže vlastiti put, a posebno okorjelim grešnicima, umirućima i dušama koje pate u čistilištu.
Koja se poruka širi iz svetišta u Lagiewnicima? Ivan Pavao II. želio je da "svjetlo božanskog milosrđa, koje je Gospodin želio vratiti svijetu po karizmi sestre Faustine, obasja put ljudi trećeg tisućljeća". Iz Lagiewnica se to božansko svjetlo širi svijetom, donoseći oproštenje, radost i nadu unatoč brigama i strahovima koji muče ljudsko srce.
Papa Ivan Pavao II. predosjećao je opasnosti koje bi mogle nastati u raznim dijelovima svijeta i upravo je iz tog razloga, prilikom posvećenja bazilike u Łagiewnicima 2002. godine, povjerio svijet Božjem milosrđu. U svojoj propovijedi rekao je: "Gdje vladaju mržnja i žeđ za osvetom, gdje rat donosi bol i smrt nevinih, potrebna je milost milosrđa da smiri umove i srca i donese mir", ukazujući na učinkovit lijek za tragedije koje se i dalje događaju u raznim dijelovima svijeta i koje nastaju u srcima zaslijepljenima sebičnošću, mržnjom i željom za dominacijom nad drugima. Da bi umovi i srca ljudi nosili istinu, oprost i međusobnu ljubav, potrebna je intenzivna molitva svih ljudi dobre volje.
Papa je rekao 2000. da slijedeći Boga i "usklađujući se s njegovim Očevim srcem, postajemo sposobni gledati svoju braću i sestre novim očima, u stavu velikodušnosti i dijeljenja, velikodušnosti i oprosta. Sve je to milosrđe!" To nije bezbrižna naivnost, jer Isus uvijek poziva svoju djecu na razboritost i odgovornost za svoje obitelji, za svoje zemlje, za sigurnost onih koji su nam povjereni na brigu. Moramo pronaći prikladne načine da pružimo učinkovitu pomoć onima koji danas gladuju i žeđaju, onima koji su bolesni ili progonjeni, a da ne postanemo žrtve političkih igara, vjerskog fanatizma ili čak imperijalističkih ambicija skrivenih pod krinkom suosjećanja. Mislim da nam je danas svima potrebno svjetlo nepogrešive nade.
