Prikazanje BDM u Hramu - Gospa od Zdravlja


 

I ja sam, eto, na koljena pao

Pred tvojom slikom, majko nevoljnika,

I k tebi svoje ruke podigao

Oj, slatka nado tužnih i patnika!

Tiho je, tiho sred crkvice male

Pri zidu samo lampe zadrhtale,

Al bl jedi sveci kao da mi zbore:

Kazivaj nama jade što te more!

Mi ćemo tebi, d jete rastuženo,

Utješit otu nevolju, muku:

Na tvoje srce bolno, izmučeno 

Polagat ruku.     ( V. Nazor: U Hramu)

 

 

 

 

Blagdanom Prikazanja BDM slavimo "posvetu" kojom se Djevica Marija posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću.

Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina. Po svojem je odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena da bude dionica našega Otkupljenja. Doskora, njezino će tijelo postati mjestom utjelovljenja Božjega Sina - po Duhu Svetom će začeti i donijeti otkupitelja i ozdravitelja. 

Djevica koja se naučila klanjati Bogu u jeruzalemskome hramu, od sada će mu se klanjati u samoj sebi. I upravo će zbog toga osjenjenja " Dijete biti sveto i zvat će se Sin Božji" - bit će, dakle, sam Bog.

Marija, milosti puna, sada se prinosi na službu milosti. Spomendan Marijinog prikazanja slavi se u mnogim krajevima, posebno južnim, kao Gospa od Zdravlja. I to zaista jer se u nju možemo pouzdati i njoj se moliti za naše zdravlje, ne samo tjelesno nego i duhovno koje je našem prolaznom životu i potrebnije.

Marija je majka spasenja, pomoćnica slična Isusu, majka vjernika, zdravlje bolesnih, utočiste grešnika, Marija je Majka Crkve, vječna veza između Sina i otkupljenoga čovječanstva.

 

          

18. listopada, SV. LUKA, evanđelist


Veliča duša moja Gospodina,

kliče duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje,

odsad će me, evo,  svi naraštaji zvati blaženom. (Lk, 46-48)

 

Pisac blagosti Kristove, kako ga je opisao Dante, jer u njegovom evanđelju prevladava radost, blagost, ljubav. Jedini od evanđelista koji se usredotočio na Isusovo djetinjstvo i ispričao događaje Marijina života. Drevna ga predaja navodi i kao autora nekih vrlo lijepih Gospinih slika koje se i danas časte. Obrativši se na kršćanstvo, Luka postaje sudrug i učenik apostola osobito Pavla. Zahvaljujući Luki, poznate su nam sve uzvišene pojedinosti Pohođenja, Navještenja, Rođenja, poklonstva Triju Kraljeva i Prikazanja u hramu. Zaštitnik je liječnika i umjetnika.  

I gledam more gdje se k meni penje...


 

 

 

I gledam more gdje se k meni penje

i slušam more dobrojutro veli

i ono sluša mene i ja mu šapćem

o dobrojutro more kažem tiho .... (J. Pupačić, 1928.-1971.)

BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BDM




 

" Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: kao što grijeh zakraljeva smrću da tako i milost kraljuje za život po Isusu Kristu Gospodinu našem." ( Rim5,20-21)

 

       Da bi bila majkom Spasiteljevom, da bi slobodno mogla prihvatiti svoj materinski poziv koji joj je prenio anđeo prilikom Navještenja, Marija je po Božjoj milosti primila to da je već od prvog trenutka svoga postojanja bila urešena  "sjajem sasvim osobite svetosti" (Lumen Gentium, 56), ona je sačuvana od ljage istočnoga grijeha i svih njegovih posljedica.

Marijo presveta, bez grijeha začeta,

bez istočne ti krivice,

ti međ svim jedina izabrana nevina

i prečista ti Djevice! ( Pjesmarica XIX st.)

Čim su joj otac i majka darovali naravni život, Bog joj je dao i svoj nadnaravni. Marijino srce je čisto, ispunjeno Božjom ljubavlju iz koje proizlazi ljubav prema svakome čovjeku.  Marija je slobodna jer joj Bog daje slobodu. Ona je početak obnove čovječanstva i siguran znak kojega svi tražimo i po kojemu ćemo doći ka Gospodinu našem Isusu Kristu.

Zmiju zatre nogom, nas pomiri s Bogom

premoguća dobitnica,

zato zvijezdam jasna, mlad- mjesecom krasna

okružena sjaj Djevica.

 

Sv. Nikola Tavelić




Hrvatski misionar sv. Nikola Tavelić jedan je od prvih mučenika i kanoniziranih svetaca koji su povezani sa Svetom zemljom. Rodio se 1340. u Šibeniku, u plemićkoj obitelji. Mlad ulazi u Franjevački red. Godine 1370. nalazimo ga u Bosni, koja je tada bila jedna od hrvatskih pokrajina, a gdje je u ono vrijeme harala manihejska sekta bogumila.
Nakon 12 godina provedenih u Bosni, premješten je u Kustodiju Svete zemlje. Tamo je živio u najvećem samostanu, na brdu Sionu. S tri je subrata, dva Francuza i jednim Talijanom, učio arapski da bi što prije mogao propovijedati Evanđelje muslimanima.
Život franjevaca među muslimanima bio je usmjeren na svjedočenje, na pružanje pomoći malom broju katolika koji su tamo živjeli,uglavnom zbog posla, te na pomaganje hodočasnicima. Zato su Nikola i njegova tri subrata znali da propovijedati nevjernicima znači izvrgnuti se smrti i mučeništvu. U očekivanju Božjih nauma učili s u jezik,te molili i činili pokoru. Prije nego s u pošli ostvariti svoj naum,savjetovali su se sa starijim i mudrijim redovnicima u samostanu. Bilo je važno procijeniti da li je propovijedanje mudro, može li ugroziti krhki mir i suživot s muslimanima i da li je možda Bogu ugodno da se dragovoljno izlože smrti.
Uvjerivši se da je njihov postupak ispravan i razborit, Nikola je s drugovima došao pred saracenskog kadiju. Pročitao je govor u kojem je ustvrdio da se spas nalazi samo u Isusu Kristu, te je pozvao kadiju i druge nevjernike da se obrate. Bilo je to 14. studenoga 1391. Saraceni su pobjesnili slušajući taj govor, uhitili su sva četiri franjevca,ispitivali ih i osudili na smrt. Tjelesa su im nakon mučeničke smrti bačena u oganj. Fra Gerard Calvet, odgovorni samostana na Sinaju i čuvar Svete zemlje, čovjek vrlo kulturan i mudar, bio je s drugih 12 redovnika svjedok mučeništva sv. Nikole i njegovih drugova i njihove junačke smrti.
Nikola Tavelić je u svom rodnom Šibeniku i u Franjevačkom redu odmah poslije smrti bio čašćen kao Božji mučenik. Blaženim ga je proglasio papa Lav XIII. godine 1889. Između dva svjetska rata štovanje mu se raširilo u svemu hrvatskom puku i njegova se kanonizacija očekivala godine 1941, upravo u vrijeme kad se hrvatski narod spremao na slavljenje 1300. obljetnice kršćanstva i svojih prisnih veza sa Svetom Stolicom. Zagrebački nadbiskup, i kasnije kardinal Alojzije Stepinac vodio je vrlo brojno hodočašće Hrvata u Jeruzalem, te je u kapelici papinskog predstavnika (nuncijature) u istome gradu posvetio zavjetni oltar blaženoga Mučenika, dar hrvatskih umjetnika i vjernoga hrvatskog puka. U ime ostalih hrvatskih biskupa Alojzije Stepinac je papi Piju XII. uputio zahtjev da Nikolu Tavelića proglasi svetim. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata nadbiskup Stepinac je u Zagrebu sagradio crkvu i osnovao župu u čast blaženoga Mučenika. Teškoće uzrokovane ratom spriječile su da se ostvari toliko željena kanonizacija. Taj se radosni događaj ipak zbio 21. lipnja 1970. u vrijeme pape Pavla VI. Tom se prigodom u Rimu okupilo oko 20.000 Hrvata, koji su došli iz domovine i inozemstva. Tako je Hrvatska konačno dobila svoga prvog kanoniziranog sveca.
 

 

 

" Kad janje otvori peti pečat, opazih pred žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva koje su držali. Oni počeše vikati svom snagom: " Dokle ćeš sveti i pravi Vrhovniče, odgađati sud i osvetu naše krvi nad stanovnicima zemlje?" (Otk 6,9f)

Bilo je to upozorenje na nebrojene mučenike koje su ubijali rimski vlastodršci zbog njihove vjere, ali i upozorenje na mučenike koji su stradavali i stradavaju u progonima nacionalsocijalističkih, islamističkih, komunističkih režima.

 

 

" Pogani me okružiše, Imenom ih Gospodnjim uništih." Ps 118(117) Mnoštvo, raspaljeno mržnjom, sasjeće ih mačevima i baci na lomaču, da njihov pepeo kršćani ne bi možda sačuvali i štovali. (sv. Pavao VI)

 Ugledajući se na njega, prisjetimo se kroz povijest brojnih naših sunarodnjaka koji su zbog Krista trpjeli mučeništvo. Svakodnevno se uvjeravamo kako se neprijateljstvo vladajućih hrani klevetanjem puka, posebno onih koji su im omogućili slobodu koju žele ponovo prožeti komunističkim i jugoslavenskim duhom.

Unatoč svemu, radosno, poput psalmiste recimo:

Gurahu me, gurahu da me obore, 

ali mi Gospodin pomože.

Gospodin je moja snaga i pjesma,

on mi je spasitelj.

Čuj! Radost i spasenje

odzvanja šatorima pravednika. Ps 118 (117) 

 

 

 

 

KORIZMA




  

 

" Sluga će se moj pravedni nasititi spoznajom svjetlosti i opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu, i s mogućnicima plijen će dijeliti jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince. Iz 53, 11b-12

Korizma, Četrdesetnica, pokornička je priprava za Uskrs, središnji kršćanski blagdan. 

Broj četrdeset, u biblijskoj je simbolici znak pokore, obraćenja, kušnje i usavršavanja. Korizma je povratak Bogu, plovidba nemirnim morem u kojem lomimo vesla, kidamo jedra, utapamo se i izranjamo na moru svjetla koje nam Krist daje u baštinu.

Kroz korizmeno vrijeme pozvani smo da promišljamo o svojoj vjeri, o pripadnosti Kristu, da se posvetimo svojoj obitelji, ljudima oko sebe, posebno onima kojima je na bilo koji način potrebna pomoć. Korizma je vrijeme zaokreta, odricanja od grijeha, izmirenje s onima koje smo ili koji su nas povrijedili, prvenstveno izmirenje s Bogom kako bismo, slobodni u srcu, prihvatili život s križevima, mukom, patnjama.

Stoga, prioni kao vjeran sluga Kristov, te ponesi hrabro križ Gospodina svoga, koji je iz ljubavi za tebe bio raspet. Spremi se da podneseš mnoge neprilike i svakojake nezgode u ovom bijednom životu, jer će ti tako biti, gdjegod bio, i tako ćeš zaista naći, kamogod se sakrio. (NK)

O crux, ave, spes unica.

Nema spasenja duši, niti ufanja u vječni život osim u križu. Uzmi, dakle, križ svoj i slijedi Isusa, pa ćeš uči u život vječni. (NK)

I statio   Pilat osuđuje Isusa na smrt

             Moj Isuse, Pilat te je nepravedno osudio. Na tu osudu i ja sam pristao po grijehu i zlu življenju.

II statio  Isus prima na se križ

             Isuse, moj Spasitelju, ti si na se drage volje primio teški križ koji ti prirediše grijesi moji i grijesi svih ljudi

III statio Isus pada prvi put pod križem

             Pod teretom križa padaš na zemlju, o moj Isuse. To je molitva i žrtva za naše nevolje i patnje.

IV statio Isus susreće svoju svetu Majku

             Kako si morao biti tužan, kad si noseći križ susreo svoju  Majku, strpljivi moj Isuse.

V statio  Šimun pomaže Isusu nositi križ

             Moj Isuse! Šimun je nosio tvoj križ. Drugi su ga na to prisilili. Potakni moje srce na dobra djela i ljubav.

VI statio Veronika pruža Isusu rubac 

             Svojom ljubavlju, koja se pokazivala i u smrtnom znoju tvoga lica, ti si me otkupio. Vrati duši mojoj ljepotu i nevinost koju je dobila na krštenju.

VII statio Isus pada drugi put pod križem

             Ti opet padaš pod teretom križa, ipak nisi ostao shrvan ležeći na zemlji. Želiš da se i ja nakon pada podignem na novi život.

VIII statio Isus tješi jeruzalemske žene

             Ti više voliš da oplakujem svoju bijedu nego tvoje muke. Ti donosiš snagu i hrabrost u teškoćama.

IX statio Isus pada treći put pod križem

             Pod težinom naših grijeha padaš, ali pridižeš se i nastavljaš put u smrt.

X statio Isusa svlače

            Ti si na Kalvariji bio lišen svojih haljina, ukloni od mene oholost, sebičnost, zle navike.Smiluj se golotinji i duhovnoj bijedi svih ljudi.

XI statio Isusa pribijaju na križ

            Radi ljubavi prema čovjeku, prema meni, dao si se razapeti na drvo križa.

XII statio Isus umire na križu

             Kojeg li svjedočanstva ljubavi prema Ocu i ljudima, krvi koje je za nas prolio

             Sin Božji. Molimo da predragocjenjena krv, dadne svim ljudima spasenje i

             obraćenje.

XIII statio Isusa skidaju s križa

             Marijo, Majko, u svoje krilo primila si mrtvo tijelo Isusovo. Privila si ga na  svoje srce kao  onih davnih dana njegova djetinjstva.

XIV statio Isusa polažu u grob

             Tvoj grob govori o nadi u uskrsnuće. Začetniče života, ne daj da uzaludna bude vrijednost  tvoje Krvi, nego daj da na tvome grobu započnemo novi život.

 

 


30.09. Sv. Jeronim

 

Upoznat ću Te, poznavaoče moj, upoznat ću Te kao što sam i upoznat od Tebe. (1Kor 13,12)

 Sv.Jeronim

Sv. Jeronim pripada latinskim crkvenim ocima. Nakon studija u Rimu živio je četiri godine kao pustinjak u sirijskoj pustinji, zatim je bio tajnik pape Damasa I. od 386. godine poglavar je nekoliko samostana i utemeljitelj škole u Betlehemu. Ondje je prevodio Bibliju iz izvornih tekstova  u do danas temeljnu latinsku verziju, tzv. Vulgatu.

Autor je velikog broja egzegetskih, dogmatskih, polemičkih spisa, homilija, a posebno mjesto zauzimaju poslanice. Bio je istinski zaljubljenik u Božju riječ, a zbirka njegovih pisama predstavlja remek djelo latinske književnosti.

Individualni atribut sveca jest lav. Taj se prikaz odnosi na legendu po kojoj je Jeronim nekoć izvukao trn iz šape lava. No, životinja se dovodi i u vezi s time što je svetac uspio obuzdati svoj naprasiti temperament.

Za svoje mane, slabosti i grijehe preoštrom se pokorom kažnjavao. A napisao je: "Smiluj mi se Bože, jer sam Dalmatinac."

Njegovi tjelesni ostaci počivaju u bazilici Santa Maria Maggiore u Rimu.

Pomolimo se: O, Bože, koji si snagom Duha Svetoga, svetoga Jeronima učinio istinskim ljubiteljem Krista i mudrosti Svetoga pisma, daj da se i mi po njegovu primjeru i zagovoru obnovimo u duhu naše vjere kako bismo donijeli istinske plodove kršćanskoga života. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Razni sadržaji

Monday the 17th. Sva prava pridržana © Župa Uznesenja BDM Rogoznica 2008-2026