Hrvatski misionar sv. Nikola Tavelić jedan je od prvih mučenika i kanoniziranih svetaca koji su povezani sa Svetom zemljom. Rodio se 1340. u Šibeniku, u plemićkoj obitelji. Mlad ulazi u Franjevački red. Godine 1370. nalazimo ga u Bosni, koja je tada bila jedna od hrvatskih pokrajina, a gdje je u ono vrijeme harala manihejska sekta bogumila.

Nakon 12 godina provedenih u Bosni, premješten je u Kustodiju Svete zemlje. Tamo je živio u najvećem samostanu, na brdu Sionu. S tri je subrata, dva Francuza i jednim Talijanom, učio arapski da bi što prije mogao propovijedati Evanđelje muslimanima.

Život franjevaca među muslimanima bio je usmjeren na svjedočenje, na pružanje pomoći malom broju katolika koji su tamo živjeli,uglavnom zbog posla, te na pomaganje hodočasnicima. Zato su Nikola i njegova tri subrata znali da propovijedati nevjernicima znači izvrgnuti se smrti i mučeništvu. U očekivanju Božjih nauma učili s u jezik,te molili i činili pokoru. Prije nego s u pošli ostvariti svoj naum,savjetovali su se sa starijim i mudrijim redovnicima u samostanu. Bilo je važno procijeniti da li je propovijedanje mudro, može li ugroziti krhki mir i suživot s muslimanima i da li je možda Bogu ugodno da se dragovoljno izlože smrti.

Uvjerivši se da je njihov postupak ispravan i razborit, Nikola je s drugovima došao pred saracenskog kadiju. Pročitao je govor u kojem je ustvrdio da se spas nalazi samo u Isusu Kristu, te je pozvao kadiju i druge nevjernike da se obrate. Bilo je to 14. studenoga 1391. Saraceni su pobjesnili slušajući taj govor, uhitili su sva četiri franjevca,ispitivali ih i osudili na smrt. Tjelesa su im nakon mučeničke smrti bačena u oganj. Fra Gerard Calvet, odgovorni samostana na Sinaju i čuvar Svete zemlje, čovjek vrlo kulturan i mudar, bio je s drugih 12 redovnika svjedok mučeništva sv. Nikole i njegovih drugova i njihove junačke smrti.

Nikola Tavelić je u svom rodnom Šibeniku i u Franjevačkom redu odmah poslije smrti bio čašćen kao Božji mučenik. Blaženim ga je proglasio papa Lav XIII. godine 1889. Između dva svjetska rata štovanje mu se raširilo u svemu hrvatskom puku i njegova se kanonizacija očekivala godine 1941, upravo u vrijeme kad se hrvatski narod spremao na slavljenje 1300. obljetnice kršćanstva i svojih prisnih veza sa Svetom Stolicom. Zagrebački nadbiskup, i kasnije kardinal Alojzije Stepinac vodio je vrlo brojno hodočašće Hrvata u Jeruzalem, te je u kapelici papinskog predstavnika (nuncijature) u istome gradu posvetio zavjetni oltar blaženoga Mučenika, dar hrvatskih umjetnika i vjernoga hrvatskog puka. U ime ostalih hrvatskih biskupa Alojzije Stepinac je papi Piju XII. uputio zahtjev da Nikolu Tavelića proglasi svetim. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata nadbiskup Stepinac je u Zagrebu sagradio crkvu i osnovao župu u čast blaženoga Mučenika. Teškoće uzrokovane ratom spriječile su da se ostvari toliko željena kanonizacija. Taj se radosni događaj ipak zbio 21. lipnja 1970. u vrijeme pape Pavla VI. Tom se prigodom u Rimu okupilo oko 20.000 Hrvata, koji su došli iz domovine i inozemstva. Tako je Hrvatska konačno dobila svoga prvog kanoniziranog sveca.