PRVA LJUBAV SVIJETA

Ženo, o kojoj  je i sam Bog sanjao

Prije nego li je svijet stvorio!

Ženo, od koje sam ja rođen

Uz cijenu boli i muka pod Križem!

Ženo, koja, makar i nisi bila svećenik,

Ipak si na kalvarijskom brežuljku mogla šaptati:

"Ovo je Tijelo moje", "Ovo je Krv moja",

Jer Onome koji te je spasio, dala si ti ljudski život!

Ženo, koja vodiš moje pero,

Što tako tetura nad riječima

Kad govori  o Riječi!

Ženo, koja u ovoj dolini suza

Naviještaš nebesko plavetnilo nade!

Daj, primi suhe grozdove mojih razmišljanja,

Primi ih od siromašna pisca, koji nema vina,

I moću svojega Sina, poput čuda u Kani,

Novo načini čudo i spasi nečiju dušu-

Ne zaboravivši ni moju vlastitu. (F. Sheen)