ŽIVOT KRISTOV

SMILUJ MI SE - razmišljanja sv. pape Ivana XXIII, 1940. 

(Ps 51, 3-21)

1. redak: Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome

Plač naroda. Taj plač dopire do ušiju cijeloga svijeta. Ubilački rat bjesni zemljom, morima, nebom. To je osveta božanske pravde jer su povrijeđene i pogažene svete uredbe koje su naložene ljudskom društvu. Netko je zahtijevao, netko zahtijeva da Bog mora sačuvati ovu ili onu naciju, ili joj dati neranjivost i pobjedu radi pravednika koji u njoj žive ili radi dobra koje se njoj vrši. A zaboravljaju da je Bog prepustio stvaranje država slobodnom izboru ljudi, ako i jest na neki način stvorio nacije. Svima je dao društvenog života: Evanđelje mu je zakonik. Ali jamstvo povlaštene i posebne pomoći dao je naciji vjernika, a to je sveta Crkva kao takva. 

Rat je jedna od najužasnijih kazni. Njega neće Bog, nego ljudi, nacija, države po onima koji ih predstavljaju. Rat se vodi voljom ljudi, svjesno, usprkos svih najsvetijih zakona. Prouzrokuje ga uvijek i raspiruje "knez ovoga svijeta" (Iv12, 3; 16,11), koji nema ništa s Kristom koji je "knez mironosni" ( usp. Iz9, 5) I kad se rat razbukti, narodima ne preostaje drugo nego moliti "Miserere - Smiluj mi se" i predati se u milosrđe Gospodinovo da ono odnese prevagu nad pravednošću i preobilnom milošću učini da se mogućnici ovoga svijeta opamete i u njihova srca vrate namisli mira.