Korizma 2013.

Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Rim 5, 8-9

Korizma, intenzivno je liturgijsko vrijeme u kojem se kršćani pokorom, čišćenjem, obraćenjem i savršenijim vršenjem kršćanskih dužnosti, pripremaju za proslavu Muke i Uskrsnuća Kristova.

To je vrijeme u kojem se kroz molitvu sjedinjujemo s Isusom da bismo kroz misterij Križa, preporođeni, rasli u kreposti. Korizma započinje Pepelnicom. „ Obratite se i vjerujte Evanđelju“! Pepeo označava čovjekovu grešnost, krhkost. Korizma se treba dogoditi u našem srcu, u našoj duši. Odricanje ima smisao ako u nama umre naše „Ja“ jer Bog se opire oholima, a milost daje poniznima, onima koji se suobličuju s Kristom.

U korizmi razmišljamo o vremenu koje nam je Bog ponudio. Kroz 40 dana pred nas se stavlja konačni cilj – nebo i nebeska proslava kod Oca. Čovjekov put jest traženje spasa.

Korizma je vrijeme ozbiljnosti u kojem smo dublje okrenuti duhovnosti i promišljanju o našim činima. Korizma je put kroz pustinju prema novom izvoru koji nas čisti, krijepi, obnavlja. Spasonosno je biti bliz Isusu i Mariji jer su oni, trpeći, pokazali kako se svaka muka može pretvoriti u uskrsnuće. U Korizmi neizostavna je pobožnost Križnoga puta u kojem od Getsemanskoga vrta preko Golgote do groba razmatramo koliko nas je Krist ljubio. Iz ljubavi prema čovjeku gladnio je, žednio, zlopatio se, bivao popljuvan, bičevan, prikovan za križ, kopljem proboden. Ljubav- to je Krist, to je njegovo poslanje. Ljubav bez križa nije moguća, tko ljubi ne može isključiti patnju, tko ljubi mora opraštati, mora davati.

Krenimo za Kristom, za križem s dubokim pouzdanjem u Gospodina!

Drvo što nosi našu slabost je Gospodnji križ kojim se znamenujemo i koji nas oslobađa od ovozemnog utapanja. Valovi navaljuju, ali nam Bog pritječe u pomoć. ( Sv. Augustin- Misli)

I stazione Pilat osuđuje Isusa na smrt

„ Tada im preda Isusa da se razapne“ Iv 19,16 Tim riječima započinje Via dolorosa.

II stazione Isus uzima na se križ

Turobna povorka od Litostrotosa kreće predvođena lictorom. Za njima zluradi veliki svećenici, farizeji, svjetina… „ Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? ( Iz Evanđelja po Ivanu)

III stazione Isusov pad pod križem

Snaga je Božja oslabila! Uzrok su naši grijesi! „Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. ( Iz knjige proroka Izaije)

IV stazione Bolni susret s presvetom Majkom

Isus je uzeo ljudsku narav iz paloga roda ljudskoga po Djevici Mariji. Susrečući se s njom na Križnom putu, on se susreće s cijelim ljudskim rodom. Šimun reče Mariji, Majci njegovoj: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan- a i tebi će samoj mač probosti dušu. ( Iz Evanđelja po Luki)

V stazione Šimun Cirenac nosi Isusov križ

„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“. ( Iz Evanđelja po Mateju)

VI stazione Veronikin velikodušni čin

Nije se plašila progurati kroz red krvnika i svojim velom obrisati popljuvano i krvavo lice Najljepšega među sinovima ljudskim. Servitus amorosa biva naplaćena. Sveta je Veronika dobila njegov lik otisnut o veo. Simbol je to istine koju je Isus naučavao.

VII stazione Drugi Isusov bolni pad

Isusova groza nad opačinama ljudskim nad strahovitom nagrdom „slike i prilike Božje“ bila je tako potresna te on dopusti da se to odrazi na njegovu tjelesnom organizmu: on je opet pao. „ U svijetu imate muku, ali hrabri budite ja sam pobijedio svijet!“ (iz Evanđelja po Ivanu)

VIII stazione Susret s Jeruzalemskim ženama

„Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim.Isus se okrenu prema njima pa im reče: „ Kćeri Jeruzalemske ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom!“ (Iz Evanđelja po Luki) Vidjevši to mnoštvo, vidjevši suze pobožnih žena, Isus im uputi poziv pun milosrđa, poziv na pokoru.

IX stazione Treći mučni Isusov pad

Gospodine, je li ovo posljednji pad, nakon kojeg nema više snage za podizanje? Isus je gledao kako njegova smrt tolikima neće biti uzrok spasenja, kako njegova krv neće saprati mrlje tolikih duša. I evo, opet leži Stvoritelj svega što je stvoreno!

X stazione Isus na Golgoti

Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. ( Iz Evanđelja Po Ivanu) Tu je Isus lišen odijela i napojen mješavinom vina s mirom, koju nije htio uzeti. Gospodin je otklonio taj samilosni napitak jer je htio pri svijesti osjetiti gorčinu boli da time dade Ocu potpunu zadovoljštinu.“ Obilno je u njega otkupljenje“ (Ps 130,7)

XI stazione Raspeće

„I kad dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, Jednoga zdesna, a drugoga slijeva“ (Lk 23,33)

XII stazone Isus umire na križu

„ Isus opet povika iza glasa i ispusti duh“ ( Mt 27,30) Neka nam Raspeti Spasitelj svima bude milostiv i ne dopusti da bi njegova krv Za nas bila uzalud prolivena! Rane njegove bila nam hrana i piće koje će nas štititi i braniti!

XIII stazione Isusa polažu Majci u krilo

„ Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj!“ Djevica Marija prima u svoje materinsko krilo pogubljenu i prikazanu žrtvu, žrtvu koju je iz njezina krila oblikovao božanski zaručnik – Duh Sveti. Njegovo trpljenje nastavlja njegova presveta Majka. Daj mi da smrt Sinka nosim Tvog u srcu nježno prosim I da rane poštujem!

XIV stazione Isusa polažu u grob

A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko nije bio položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa. ( Iz Evanđelja po Ivanu) Anđeo je odvalio kamen kojim je grob bio zatvoren, da pokaže da je grob prazan. Non est hic – Nije ovdje! Prazninu anđeo tumači nadnaravnim činom što ga izvede Božja svemogućnost same utjelovljenje Riječi. Tako mrtvačka komorica postade ćelija novoga života, života u Kri