PRESVETO SRCE ISUSOVO
Ant. Darom premilosrdnog srca svoga, pohodio nas je Bog i otkupio narod svoj, aleluja.
O božansko Srce, ti si uistinu rješenje svakog pitanja: "Krist je rješenje svih pitanja. U tebi su naše nade, od tebe očekujemo spasenje." Vrati se, o Isuse, u društvo, obitelj, među duhove, i vladaj, o mirotvorni vladaru. Sjajem vjere i ljubavi i svoga preslatkoga Srca obasjaj duše onih, koji se brinu za dobro naroda, za svoje siromahe. Daj im svoga duha, duha discipline, rada, blagosti, uzdrži uvijek u njihovim grudima živ plamen oduševljenja. (sv. Ivan XXIII)
Godine 1956., na stotu obljetnicu ustanovljenja ovog blagdana, kako bi obranio pobožnost Presvetog Srca od napada tijekom vremena, časni Pio XII. napisao je encikliku Haurietis aquas, u kojoj se navodi da je Presveto Srce Isusovo "najizražajniji simbol one nepokolebljive ljubavi koju Božanski Otkupitelj još uvijek njeguje za ljudski rod. Doista, iako više nije podložno poremećajima sadašnjeg života, ono je uvijek živo i pulsira te je neraskidivo sjedinjeno s Osobom Božje Riječi i, u Njemu i po Njemu, s Njegovom božanskom voljom." Ova svečanost nam, dakle, omogućuje da naslutimo Isusovo srce, koje je u smrti otvoreno kopljem rimskog vojnika.
Postoji prekrasan i dirljiv tekst svetog Bernarda koji nam može pomoći. Ovo je naslov njegove homilije: Kako u otvorenim Kristovim ranama Crkva otkriva bogatstvo božanskog milosrđa . U jednom trenutku sveti Bernard kaže: "Sve što mi nedostaje crpim iz otvorenog boka Gospodina gdje milosrđe teče; niti ima rupa kroz koje to milosrđe može teći. Ranili su mu ruke i noge, a kopljem su mu otvorili bok: odatle sada mogu sisati med iz kamena, primati ulje iz vrlo tvrde stijene, a to je: 'vidi i kušaj kako je dobar Gospodin'." Malo dalje, s emocijama, dodaje: „Željezo koplja ga je probilo i približilo se njegovu srcu tako da mu sada više nije moguće ne sažaliti se nad mojim slabostima. Kroz ranu tijela otkriva se tajna njegova srca; očituje se veliki sakrament pobožnosti, očituje se utroba milosrđa našega Boga, u kojoj nas posjećuje sunce koje izlazi s visina“ ( Sermo LXI, 4: PL 183, 1072-1073).
