Ovo je dio sadržaja iz arhive stare web stranice 2008. do 2012.; adresa župne web stranice www.zupa-rogoznica.hr
Veliki tjedan središte je i vrhunac kako cjelokupne liturgije tako i našeg vjerničkog života. Tjedan je to u kojemu se odigrala drama povijesti spasenja čovječanstva i poticaj svima na istinsko obraćenje i nasljedovanje Isusa Krista.
Veliki četvrtak nam uprisutnjuje vječni
novi Savez koji je Krist sklopio sa svojim
narodom u svojoj krvi. „Isus, da bi
vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je
izvan vrata. Stoga iziđimo k njemu izvan
tabora noseći njegovu muku, jer nemamo ovdje
trajna grada, nego onaj budući tražimo. Po
njemu, dakle, neprestano prinosimo Bogu
žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što
ispovijedaju ime njegovo. ( Heb 13,12-15)
Na Veliki četvrtak, Kristovi vjernici i
čitava Crkva, prisjećaju se Večere Gospodnje
koju je Gospodin dao pripremiti svojim
učenicima u čast blagdana Pashe, spomena na
oslobođenje iz egipatskog sužanjstva. „ Svom
sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama
prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je
više blagovati dok se ona ne završi u
kraljevstvu Božjem. ( Lk 22, 15-16)
Isus je današnjim činom svijetu ostavio
znakove svoje trajne prisutnosti u kruhu i
vinu, predajući svoje Tijelo i Krv kao polog
i garanciju pobjede nad zlom, grijehom,
patnjom i smrću. Danas, Isus je izdan od
Jude, uhićen i ispitivan pred svećenstvom i
rimskim namjesnikom Pilatom.
Znajući da mu se bliži čas da prijeđe s ovog
svijeta Ocu, Isus natoči vodu u praonik i
počne učenicima prati noge. Reče im:
Razumijete li što sam vam učinio? Vi me
zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite
jer ja to i jesam. Zaista, zaista kažem vam:
nije sluga veći od gospodara, niti poslanik
od onoga koji ga posla. (Iv13, 12-16)
Ovim činom, Isus nam pokazuje da je cijeli
njegov život i skora smrt – darivanje,
služenje, suosjećanje, a nadasve LJUBAV
prema čovjeku.
„Blago onima koji su pozvani na gozbu
Jaganjčevu! poziv je to da uđemo u
zajedništvo s Gospodinom i među sobom, kako
bismo postali djeca Božja i baštinici Neba.
Euharistija, najuzvišeniji je čin Isusova
potpuna darivanja koja preobražava nas i naš
život usmjerujući ga ka ljubavi prema
bližnjem, ka miru, ka Riječi života
vječnoga.
"Raspeće i Magdalena", Luca Signorelli, oko 1500.godine
„ Opkolio me čopor pasa, rulje me
zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i
noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni
me gledaju i zure na me. Razdijeliše među se
haljine moje i za odjeću moju baciše kocku.
(Ps 22(21)
Zvona su utihnula, crkva odaje napuštenost,
oltari su ogoljeni. Vrata Svetohraništa
otvorena, pred oltarom Svetog Križa „Božji
Grob“. Ni svijeće ne gore. Mir, posvuda mir.
Dan je ovo potpunog ljudskog pada i sramote
u kojem je ova naša zemlja primila na sebe
zločin ubojstva samoga Boga. Čovjek-Bog bez
ljage grijeha raspet, umire na križu radi
nas, naše zloće, griješnosti, oholosti,
opaćina. Isus Krist prinosi se na križ kao
žrtva za spas svijeta. Križ postaje znak
pobjede, slave, vrelo spasenja.
Isusov „čas“ preobrazio je svijet. Taj čas
patnje, vlasti Tame, čas je pobjede svijetla
i života nad tamom i smrću.
„ Krist je trpio za nas i ostavio nam
primjer da idemo stopama njegovim. On koji
grijeha ne učini, nit mu usta prijevaru ne
izustiše: on koji na uvredu nije uvredom
uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući
to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom
grijehe naše ponese na drvo da umrijevši
grijesima, pravednosti živimo; on čijom se
modricom izliječismo. (1Pt2, 21-24)
Izmučeno, sveto Isusovo tijelo počiva.
Žene, Kristove suputnice i supatnice ostaju
podno križa. Promatrale su kako je Isusovo
tijelo sahranjeno. Čim je vrijeme dopustilo,
s miomirisima i povojima uputiše se grobu.
Božjom snagom kamen grobni otkotrljan. „ Što
tražite živoga među mrtvima (Lk 24,5) Nije
ovdje, uskrsnuo je (Lk 24,6) riječi su koje
žene čuše. Čudesna novost koju žene primiše
i objaviše učenicima njegovim. Bogu ništa
nije nemoguće! Isusov životni put koji je on
najavio, i na koji je pozivao „ Dođi i
slijedi me! ključ je za uskrsnu tajnu.
On traži malene, jednostavne ljude koji će
pred njegovim grobom kleknuti, pomoliti se,
otvoriti mu svoje srce i nastaviti svoj
životni križ uz njega, po njemu do
vječnosti. Grobna jama nije kraj. Ona je
početak života u Kraljevstvu Gospodnjem, u
savršenoj dovršenosti.
Vazmeno bdijenje započinje blagoslovom ognja
i hvalospjevom Vazmenoj svijeći:
„ Ovo je noć koja svjetlošću stupa ...“
Svijetlo Kristovo unosi se u crkvu kako bi
plamen svijeće raspršio tamu i unio svjetlo
u današnji svijet. Dionici slavlja na
uskrsnoj svijeći pale svoje svijeće
pjevajući Vazmeni hvalospjev.
U liturgiji Velike subote čitaju se odlomci
Staroga zavjeta u kojima se slušamo o Božjim
zahvatima u povijesti izraelskog naroda Svi
događaji Staroga zavjeta vode nas ka punini
vremena – Kristu Spasitelju i Otkupitelju,
Gospodaru vječnosti. Nakon posljednjeg
čitanja slijedi Slava koja se nije pjevala u
vremenu korizme.
Obilju obreda Velike subote pridružuje se i
blagoslov vode kojem prethode litanije Svih
svetih. Obnavljaju se krsna obećanja koja
smo dali Bogu sami ili preko naših roditelja
i kumova.
Vrhunac Kristove prisutnosti je
euharistijska služba pod kojom nam daje
samoga sebe za naše suobličenje njemu,
Proslavljenom Sinu Božjemu.
O, zaista blažene noći, koja jedina
zavrijedi znati vrijeme i čas, kad je Krist
od mrtvih ustao. Ovo je noć u kojoj je
pisano: „ I noć će sjati kao dan, i noć mi
je svjetlo u radosti mojoj“. Ova uskrsna
sveta noć ništi grijehe, pere krivice i
nevinost vraća palima, a radost tužnima.
( Vazmeni hvalospjev)
objavljeno 1. travnja 2010..